Ovih dana u prodaji se pojavila monografija “Novi kvadrat – 40 godina poslije” autora Ninoslava Kunca, jednog od članova te kultne umjetničke skupine. Nastajala je punih deset godina i predstavlja najveći i najozbiljniji pregled jednog izuzetnog razdoblja u povijesti hrvatskog stripa. Grupa crtača Novi kvadrat postala je na ovim prostorima sinonim za “devetu umjetnost”, a pristupivši stripu kao umjetničkome mediju, odmaknuli su se od tradicionalnoga, komercijalnoga stripa. Iako je grupa prestala djelovati prije točno 40 godina, u većini literature o umjetnosti Novi kvadrat se, nažalost, malo spominje. Članovi Novog kvadrata danas su svjetski poznati i priznati autori. Mirko Ilić je ugledni dizajner i predavač u New Yorku, Igor Kordej je odlikovan najvišim francuskim ordenom za kulturu, Krešimir Zimonić i Joško Marušić dobitnici su prestižnih nagrada na svjetskim festivalima animiranog filma, a Radovan Devlić je radio na stripu za poznatog francuskog nakladnika Glénat, ali ga je smrt prekinula. Ninoslav Kunc je cijenjeni ilustrator, objavljivao je izvan granica Hrvatske i upravo priprema knjigu za najvećeg kineskog izdavača. U monografiji “Novi kvadrat – 40 godina poslije” predstavio je rad spomenutih autora na njima svojstven način, kroz strip. Uz ilustracije, dizajn, animirane filmove, stripove i karikature koji su ih obilježili kao autore te njihova razmišljanja o stripu i svemu što je Novi kvadrat predstavljao, sabrani su te objavljeni i brojni tekstovi i osvrti likovnih kritičara i osoba iz javnog i kulturnog života Zagreba. Izuzetno je bogato ilustrirana, a tiskana je na 224 stranice u boji, u izdanju Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH).

Autor monografije Ninoslav Kunc veći dio svoje profesionalne karijere proveo je kao samostalni umjetnik pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika (HZSU). Baveći se stripom, ilustracijom, dizajnom i animiranim filmom, Kunc je ušao u lektire i dobio brojne nagrade. Ilustrirao je preko 80 naslova za djecu, ponajprije pripovijetke, romane i slikovnice. U razgovoru za Nacional govorio je o motivaciji za pisanje o Novom kvadratu, procesu nastanka monografije te položaju i značenju stripa nekad i danas.

NACIONAL: Pregled povijesti Novog kvadrata i njegovih aktera počinje opaskom “Možda je došlo vrijeme da se nakon 40 godina šutnje napokon objelodani neka smislena priča o slavnoj grupi Novi kvadrat”. Zašto ste to morali napraviti vi, jedan od članova grupe, a ne netko drugi, s obzirom na to da su mnogi tijekom 40 godina pisali o Novom kvadratu i hvalili ga?

To je uistinu zanimljivo pitanje. Najprije mi pada na pamet ona poznata: Imate li neko lakše pitanje? Činjenice su nemilosrdne. Nakon što je davne 1979. godine objavljen zbornik Novog kvadrata u časopisu Pitanja, nije više bilo ni pokušaja da se napravi nekakva antologija ili barem nešto slično tome posvećeno radu grupe, a pogotovo ne projekt dopunjen radom članova u postkvadratnom periodu. Razlozi su brojni. Grupa se sastojala od desetorice članova (od kojih su dvojica preminula) pa malo ljudi uopće ima uvid u njihove opuse. Uvijek je najteže doći do originala ili kvalitetnih kopija. Srećom, novokvadratovci su objavili niz vlastitih, uglavnom samostalnih albuma stripova, ilustracija itd. pa je to nekakva moguća polazna točka. Tu su i brojni, redovito nagrađivani animirani filmovi pojedinih članova, poput Zimonića i Marušića. Ipak, širina te građe tolika je da se vjerojatno nitko normalan nije želio upustiti u arheološku avanturu i krenuti u potragu za tim “umjetničkim blagom”. Lopata adekvatne veličine očito se svima kojima je palo na pamet da se upuste u takav pothvat, činila prevelika i preteška.

NACIONAL: Drugim riječima, mislite da sve ovo vrijeme nitko nije imao potrebu posvetiti dužnu pažnju Novom kvadratu kao izuzetno važnoj i velikoj grupi autora?

Spomenimo još jedan segment koji je pratio rad grupe ili njenih članova. U periodu od 40 godina u kojem su novokvadratovci djelovali samostalno, emitirano je nekoliko priloga odnosno dokumentaraca o grupi koji su mahom bili površni ili krajnje traljavi. Ako ih prihvatimo kao “bolje išta nego ništa” varijantu, oni su upamćeni kao tek na brzinu sklepana vizualna skica nekih segmenata rada kultne grupe. Nedavni, ambiciozno zamišljeni polusatni dokumentarac u produkciji HRT-a konfuzna je katastrofa bez glave i repa, koju osobno tek u krajnjem pijanstvu mogu probaviti, i to tek kao eventualnu “skicu za portret”. Kako bilo, jedino članovi grupe Novi kvadrat mogu biti toliko blesavi da se uhvate ukoštac s projektom takvih proporcija. Jer na samom početku sudare se s “Himalajom podataka” po kojoj se treba mukotrpno pentrati. Pogotovo ako se želi stvoriti nešto što bismo se usudili nazvati “antologijom”.

NACIONAL: Na knjizi ste radili punih deset godina. Do kojih je materijala bilo najteže doći?

Kako sam već spomenuo, prikupiti materijale desetorice članova, zatim adekvatne dokumentarističke tekstove i kojekakve priloge o grupi, ogroman je posao. Dovoljno govori već sama činjenica da tek dvojica bivših članova kultne grupe, Zimonić i ja, stalno živimo u Zagrebu. Ostali su raštrkani po Hrvatskoj ili svijetu, što uvelike otežava i najosnovniju komunikaciju, a kamoli konkretan rad na projektu kao što je monografija. U prikupljanju materijala pomogli su mi pojedini članovi grupe ili njihovi nasljednici, odnosno članovi obitelji, te niz ljubitelja stripa koji su se na bilo koji način bavili Novim kvadratom. Primjerice, Vjeko Đaniš iz Bizovca, veliki entuzijast koji izdaje strip-fanzin KVADRAT.

NACIONAL: Zašto ste se onda vi odlučili upustiti u taj suludi projekt?

Moram reći da mi je ta ideja pala na pamet tijekom rada na vlastitim monografijama, a objavljene su tri. Radeći na njima, marljivo sam prikupljao radove ostalih članova Novog kvadrata u namjeri da jednog dana skrojim kakvu “antologijicu”. Kad sam shvatio u što sam se upustio, osjećao sam se kao Kolumbo prije potrage za Indijom, odnosno Novim svijetom. Stojiš na obali oceana i gledaš u nepreglednu pučinu koja te vabi, ali ne znaš gdje su joj kraj i konac. Jednom kad zaploviš, nema više natrag. I tako sam ja nošen vjetrom i strujama prikupljao građu za knjigu, vjerujući da me neće kakva neman progutati na pola puta. Potrajalo je to desetak godina paralelno uz ostale moje poslove i projekte. Moram reći da sam uživao u toj potrazi za kostima dinosaura zvanog Novi kvadrat. I sam sam se čudio koliko su svi ti izuzetno produktivni članovi grupe toga ostvarili, odnosno objavili, koliko su nagrada i priznanja dobili, kakva je širina tog “umjetničkog oceana”.

Nakon mukotrpne potrage prikupio sam ogromni materijal koji sam malo pomalo sortirao, a onda slagao po stranicama buduće knjige. Opseg je narastao na gotovo 700 stranica pa sam je u šali počeo nazivati “Biblijom”. Ipak, na koncu je zbog besparice knjiga objavljena u sažetoj varijanti od “pišljive” 224 stranice. Nazivam je “džepnim izdanjem”.

NACIONAL: Jeste li pokušali potražiti pomoć Ministarstva kulture, s obzirom na to da je riječ o kapitalnom djelu posvećenom možda najvažnijem periodu u povijesti hrvatskog stripa?

U tom grmu leži zec! U sferama naše kulturne politike najteže je doći do financijske pomoći. Pogotovo kad nismo bogovima mili, a vragu smo moguće baš mrski. Moj put je bio jednostavan. U zadnji čas prijavio sam projekt na natječaj ULUPUH-a. Slično sam ostvario i vlastite monografije koje su prethodile. Novokvadratna antologija je prihvaćena na Umjetničkom savjetu Udruge, na čemu im se još jednom zahvaljujem, a onda je krenuo lov na škude službeno nazvane “financijske potpore”. Nažalost, sredstva koja su nam dodijeljena od Ministarstva kulture i Ureda za kulturu grada Zagreba nisu bila dostatna ni za tisak trećine predviđenog broja stranica pa sam bio prisiljen krenuti “u safari na donatore”. Zahvaljujući, u prvom redu, vlastitoj snalažljivosti, dobio sam donacije od Hrvatskog matematičkog društva, s kojim surađujem, te Atlantic Grupe. Tako je u konačnici riješen tisak sažete verzije knjige o Novom kvadratu. Moram reći da sam u cijeli proces uložio poprilična vlastita sredstva jer sam kupovao knjige i časopise s radovima svojih kolega, putovao kojekuda u potrazi za originalima itd. Jednostavno, glavom ne možeš kroz zid pa smo naposljetku bili sretni da smo uspjeli izgurati i ovu “džepnu verziju” antologije. Spomenimo usput da su na istom natječaju za potpore neki “bogu mili” umjetnici dobili četiri ili pet puta veća sredstva. To ne želim komentirati, ali činjenice govore za sebe.

NACIONAL: Kako su reagirali ostali autori Novog kvadrata kada ste im iznijeli svoju ideju o monografiji?

Reakcije su bile iznenađujuće pozitivne i svi su projektu dali “moralnu podršku”. Ne bih se inače ni upuštao u sve to. U početku sam diskutirao više puta s Krešimirom Zimonićem o samoj koncepciji knjige. Na koncu smo se složili da bi bilo najpametnije napraviti antologiju koja bi u prvom dijelu prikazala rad grupe u periodu od 1976. do 1980. u kojem je grupa zapravo službeno djelovala, a drugi dio bio bi pregled postkvadratnog perioda u kojem bi se predstavila sva desetorica članova. Svaki u svom poglavlju. Tako je knjižurina “nabubrila” na 700 stranica.

NACIONAL: Je li bilo autora koji nisu bili zadovoljni?

Ako ne bi bili zadovoljni svojim poglavljem, odnosno odabirom radova, davali bi primjedbe pa bismo neke stvari mijenjali. Bio je to kreativni proces koji je naposljetku iznjedrio ovu objavljenu finalnu varijantu. Takve koncepcije uvijek su svojevrsni kompromis između uredničke zamisli i mišljenja autora, između objektivnog i subjektivnog. Političkim rječnikom, nekakav “demokratski proces”. Igor Kordej imao je više zamjerki na radnu verziju svog poglavlja pa sam ga prilično izmijenio. U konačnici, u postupku sažimanja broja stranica knjige bilo je neophodno izbaciti mnogo kvalitetnog materijala. Nažalost. Tako je naglasak u tom drugom dijelu knjige stavljen na suradnje pojedinih novokvadratovaca u postkvadratnom periodu, uz najzanimljivije radove, nagrade i značajne uspjehe. Možda će jednog dana biti objavljeno neko novo, prošireno bibliofilsko izdanje u 30 primjeraka.

Ako me pitate za motiv, dodao bih još da u većini naših enciklopedija nema ni spomena Novog kvadrata. Čak ni u onim likovnim u kojima grupi nema ni traga ni glasa, ali ćete pronaći, primjerice, “Novi Pazar”.

NACIONAL: Dakle, imali ste punu podršku i pomoć svih novokvadratovaca?

Kolege novokvadratovci pomogli su da se knjiga ostvari. Neki od njih ponudili su mi svoje arhive ili već digitalizirane radove, poput, primjerice, Marušića i Zimonića, a onda sam ja odabirao najzanimljivija ostvarenja. Svatko je predložio one radove za koje misli da ga najbolje predstavljaju i to je svakako pomoglo u procesu. Mirko Ilić ima nekoliko bogatih zbirki svojih radova i odličnu web-stranicu pa sam se koristio tim materijalima. U tome mi je pomogao dizajner Dejan Kršić. Kada sam radio odabir Devlinih stripova priskočio je Vjeko Đaniš, a u slučaju Emira Mešića njegova nasljednica Jasmina Mehulić. Tako se malo pomalo tkao taj novokvadratni tepih.

NACIONAL: Odlučili ste povijest Novog kvadrata ispričati kroz strip, što je zapravo logično, iako prilično neobično i nesvakidašnje?

Budući da je grupa najpoznatija upravo po stripu, ideja je bila da se prikaže što više stripova, a tekstovi budu kratki i sažeti. Nastojao sam uvrstiti što više izvornih tekstova objavljenih u doba kad je grupa djelovala. Taj sam pristup, ustvari, provukao kroz cijelu knjigu. Inače, većina stripaša slaže se s time da u današnje doba, kad prevladava vizualno, nitko nema vremena ni živaca čitati opširne akademske članke. Tim više što su oni, kad je o stripu i ilustraciji riječ, najčešće dosadni. Da parafraziram, pričati o stripu je kao plesati o arhitekturi.

NACIONAL: Što je, po vašem mišljenju, obilježilo vrijeme nastanka Novog kvadrata? Koliko je to oslobađanje kreativne energije bilo potaknuto i uzletom novog vala u glazbi?

U jednom od komentara pri kraju knjige kratko sam napisao da su “baš kao u rock glazbi, odavno nestali zadnji autentični jahači na buntovnom valu koji su jahale generacije sedamdesetih. Odjednom, rock je postao glazba za starce, a stripovi su završili u nekim egzotičnim rezervatima. Novovjeki stavovi i odnosi danas se ne stvaraju iz nadahnuća nadarenih pojedinaca, buntovne mladeži, iz nekih kvadrata koji su se drznuli mijenjati kvadrature krugova. Zamijenili su ih laboratoriji u kojima se kreira nova svijest i neki nevidljivi uredi za marketing”.

Netko je napisao da je Novi kvadrat zapravo predstavljao novi val prije novog vala. Ne znam što je bilo prije, jaje ili kokoš, no kako kaže Haso “prije je svega bilo”. U svakom slučaju, energija koja je u to doba kuljala u literaturi, glazbi, stripu, novinarstvu, fotografiji itd. poseban je fenomen koji će se teško ponoviti u vremenu “kvazi-liberalnog kapitalizma”.

NACIONAL: Je li Polet bio glavni katapult i platforma za promociju mladih crtača stripova i nastanak Novog kvadrata?

Nemoguće je analizirati ulogu Poleta u nekoliko rečenica. To je onaj Kvesićev Polet s početka priče, ali on je bez sumnje napravio izuzetno značajan pomak u tadašnjoj popularnoj kulturi. Bio je rasadnik novih ideja, a lansirao je, između ostalog, brojne karijere danas etabliranih javnih djelatnika, umjetnika, novinara, glazbenika itd. Što se kvadratovaca tiče, Polet je na svojim stranicama otvorio značajan prostor stripu, djelomično i ilustraciji. Stripaši su ga vješto iskoristili pa je mnogima djelovanje u tom časopisu bilo odlična odskočna daska za kasnije uspješne karijere.

NACIONAL: Je li točno da je Novi kvadrat zapravo nastao zahvaljujući Krešimiru Zimoniću i njegovoj inicijativi za okupljanje nadarenih učenika koji crtaju stripove?

Svaka priča ima neku predpovijest ili filmskim jezikom rečeno, predigru. Jezgra Novog kvadrata nastala je upravo u zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti, danas Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Igrom slučaja stasala je nova generacija mladih ljudi koji su imali afinitet prema drukčijem stripu od tadašnjeg mainstreama. Već u školi ti su klinci pokazali veliku zrelost koja je samo trebala pravi poticaj da bi se razvili u svjetske klase. Znači, ne samo novokvadratovci, već i neki drugi učenici te škole. Napomenimo da je nešto stariji Devlić, koji je bio najstariji novokvadratovac, također pohađao tu školu. Sve je, čini se, u životu sudbina pa je nakon špuovaca – Zimonića, Ilića, Kordeja i Mešića – u prostorijama Zagreb filma fatum povezao još i Devlića, a zatim i mene. Ta šestorica budućih autora grupe NK bila su od početka kreativna jezgra i postigla su poslije svjetski uspjeh. Zimonićeva uloga je u tim počecima svakako vrlo značajna, možda i ključna.

NACIONAL: Ako uzmemo ovu monografiju kao najvažnije djelo o Novom kvadratu, znači li to da su autori koje ste izdvojili – Mirko Ilić, Krešimir Zimonić, Radovan Devlić, Igor Kordej, Joško Marušić, Emir Mešić, Nikola Kostadinović, Krešimir Skozret, Ivan Puljak i vi – zapravo stvorili Novi kvadrat?

U antologiji “Novi kvadrat – 40 godina poslije” napisana je kratka kronologija djelovanja, kao i šture biografije svih članova grupe. Knjiga je svakako najvažnije djelo posvećeno grupi, s obzirom na to da je i jedino takvo djelo. Ukupno je grupa imala desetoricu članova. Kostandinović, Skozret i Puljak pridružili su se NK-u u kasnijem periodu. Mešić i Devlić preminuli su prerano. Emir je bio izuzetno nadaren i perspektivan, što se može vidjeti iz njegovih radova još u ŠPU-u. Devlić je u trenutku smrti radio na svojem možda ponajboljem strip-albumu “Taltosh”, i to za francuski Glénat. Taj projekt ostao je, nažalost, nedovršen. U knjizi je prikazana jedna karakteristična tabla.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da je u to vrijeme, a govorimo o kraju sedamdesetih i početku osamdesetih, u brojnim tiskanim medijima bilo mjesta za strip, dok je strip danas gotovo u sjeni i malo koja tiskovina otvara vrata mladim autorima kako su se vama otvarala?

Novo vrijeme donijelo je nove medije. Zanimanje mlađe publike preselilo se u područje računalnih igara i digitalnih medija. Kako je rekao Mirko Ilić: “Pošteno govoreći, strip je mrtav, umro je u tri čina. Prvo je bio ‘Star Wars’, onda ‘Terminator’ pa se pojavio ‘Matrix’. To su najbolji stripovi. Sve što smo mi htjeli raditi u stripu, ovi ljudi rade u filmu i priča je gotova.” I kad bismo tu tvrdnju uzeli s rezervom, činjenica je da su časopisi specijalizirani za strip gotovo nestali. Razvila se, doduše, prilično živa nakladnička djelatnost atraktivnih strip-albuma, ali pretežno stranih koji se uz financijske potpore prevode na naš jezik. Rijetki domaći stripovi mizerno su plaćeni pa preostalim stripašima nije preostalo drugo nego da rade za strano tržište ili se stripom bave iz zabave. Treba istaknuti da su i u zemljama s razvijenom stripovskom scenom naklade drastično pale, brojni se serijali ukidaju radi neisplativosti itd. Dodamo li tome još i ove trenutne okolnosti epidemije, odmah postaje jasno zašto je umjetnička djelatnost pala na niske grane i oporavak, čini se, nije na vidiku.

NACIONAL: I nakon Novog kvadrata u Hrvatskoj su se pojavili brojni crtači stripova i ilustratori, od kojih su neki također ostvarili ozbiljne svjetske karijere. Što mislite, zašto se nakon Novog kvadrata nije pojavila slična grupa ili skupina crtača, osim možda Komikaza?

Sve je to splet različitih okolnosti koje je nemoguće analizirati u nekoliko riječi. Šansa da se u jednom trenutku pojavi toliko nadarenih mladih ljudi koji se povežu zbog sličnih afiniteta, vrlo je mala. Dodajmo tome da im još brojne okolnosti moraju ići na ruku kako bi se kreativno i interesno povezali, a zatim postali koherentna skupina ili pokret. Uzmimo, primjerice, Zagreb-film koji se proslavio u svjetskim razmjerima. Pojavio se, bljesnuo, a onda otklizao u ništavilo. Da bi takvi projekti opstali, potrebna je zdrava društvena klima, kao i brojni drugi čimbenici koji očito kod nas ne postoje. Kako bi rekao moj kolega Joško Marušić, “situacija nije katastrofalna, ona je sasvim logična!”

Možda to nije najbolja usporedba, ali prisjetimo se grupe The Beatles. Hoće li se ikad više pojaviti glazbena pop-rock skupina koja će svojim singlovima zauzeti istodobno pet prvih mjesta na ljestvici popularnosti? Volio bih da se pojave novi, možda još bolji The Beatles i neki novi Novi kvadrat. Vjerojatnost? Nula bodova!

NACIONAL: Moram vas na kraju pitati i na čemu trenutno radite. Je li točno da ste objavili neke knjige na kineskom tržištu?

Trenutno ilustriram knjigu o povijesti Dubrovnika. Popularna verzija za turiste i avanturiste. Što se Kineza tiče, knjiga koju smo napravili kolega matematičar Petar Mladinić i ja u funkciji autora strip-zagonetki pod nazivom “Čudesni svijet matematike”, zainteresirala je Kineze, odnosno njihova najvećeg državnog nakladnika, i već se nalazi na serverima u Kini, i to na kineskom i engleskom jeziku. Trenutno oni rade na multimedijalnoj odnosno digitalnoj verziji knjige, a papirnato izdanje je u pripremi. Kinezi očito shvaćaju da bez dobrog poznavanja matematike i informatike, napretka nema.