Profesor s katedre za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu Nino Žganec komentirao je u N1 Studiju N1 televizije uživo odredbe zakona prema kojima se država može upisati na nekretnine u vlasništvu korisnika socijalnih naknada.

“Nije se dogodilo niša novo, gotovo identičnu odredbu imamo još u zakonu iz 1997. Od tad do danas je doneseno pet novih zakona o socijalnoj skrbi, bilo je 14 izmjena zakona i gotovo identična odredba o mogućnosti, odnosno, sad obvezi da se država upisuje zabilježbom je tu. Tako da… Isto je, od početka se govori o nekretninama. Sad se u javnosti potencira da se radi o mogućnosti da se upisuje na jedinu nekretninu, ali nigdje ne piše da se radi o jednoj ili jedinoj. Generalni je problem da takvom odredbom, koja je s jedne strane razumljiva, država ide prema onima koji su najpotrebitiji. Način na koji država to radi je vrlo nepraktičan i poništava temeljni smisao pomoći za uzdržavanje, socijalne pomoći”, objašnjava profesor Žganec.

On kaže i kako je svaka odluka o minimalnoj socijalnoj naknadi vezana za provođenje postupka u kojemu socijalni radnici trebaju temeljito utvrditi kakve prihode korisnik ima i unaprijed vidjeti postoji li mogućnost ostvarivanja prihoda na neki drugi način. “Mislim da nije potrebno stavljati nikakve zabilježbe na nekretnine. Vrlo rijetko, ako uopće, se država zaista naplaćuje s tih nekretnina. Vidjeli smo da ministar financija ne zna ništa o tome niti mu je to interesantno”, govori.

“Na ovaj način na koji je to postavljeno u zakonu, ispada da je zajamčena minimalna socijalna naknada jedna vrsta zajma, što ne bi trebalo biti”, kaže.

Žganec objašnjava i da, što se tiče naplate, ovrhe, postoje ograničenja koja govore da se to neće izvršiti u slučajevima kad bi prodaja nekretnine ugrozila egzistenciju nasljednika. “Postavlja se pitanje da li netko tko ima nekretnine ogromne vrijednosti treba koristiti socijalnu naknadu, ali to treba riješiti tako da se prije odobrenja socijalnih naknada postave osigurači: Da se iznajmi ili proda ta nekretnina, a ne da se stavljaju zabilježbe koje otvaraju nedoumice prema nasljednicima…”, govori profesor.

Žganec kaže da je u Hrvatskoj došlo do “drastičnog pada broja korisnika socijalnih naknada”. Koncem 2021. godine bilo ih je 30 tisuća, što predstavlja pad od 90 tisuća korisnika, govori.

“Ovi podaci o tome da je 500 i nešto ljudi odustalo su istraženi u kratkom vremenu. Ali ta identična odredba se provlači u zakonu od 1997. i zasigurno se može govoriti o tisućama potencijalnih korisnika koji su kroz to razdoblje odustali od korištenja i traženja socijalnih naknada. To sigurno nije dobro za državu koja želi biti socijalna”, kaže i zaključuje kako je riječ o “neučinkovitoj i besmislenoj odredbi koju treba brisati iz zakona”.