Nina Čalopek, diplomirana muzikologinja i profesorica povijesti glazbe s dugogodišnjim iskustvom u produkciji, organizaciji i kreiranju glazbenih programa, predložila je program rada i razvitka Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog koji se ističe svojom cjelovitošću, kreativnošću i inovativnošću u pristupu te snažnom, profiliranom i jasnom vizijom razvoja Dvorane, njene uloge u kulturnom i društvenom životu grada, a posebice u razvoju glazbene umjetnosti. Kandidatkinja precizno detektira izazove i potencijale programskog i organizacijskog razvoja te racionalno, ali i ambiciozno razrađuje sve aspekte djelovanja i poslovanja, koje međusobno povezuje i integrira u logičnu cjelinu. Ambicioznost plana je utemeljena na postojećim resursima i ostvarivim ciljevima, a programske inovacije pozicionirane su kao nadogradnja etabliranih vrijednosti i tradicije Koncertne dvorane.“

Tako je Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik, obrazložio razloge svoje odluke da nova ravnateljica Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog bude Nina Čalopek. Odlučio je tako odbivši poslušati savjet Upravnog vijeća Dvorane, koje s četiri glasa za Kristinu Bukojević Flegar i samo jednim za Ninu Čalopek nije dijelilo njegovo mišljenje.

Nina Čalopek već tijekom studija posvetila se organizaciji studentskih kulturnih i umjetničkih događanja te je inicirala i osnivanje do danas djelatne Udruge studenata muzikologije fus:NOTA. Profesionalno se kontinuirano i intenzivno bavi producentskim, organizatorskim i kuratorskim poslom, s naglaskom na suvremenu klasičnu glazbu od 2006. godine. Od 2007. dio je producentskog tima festivala Muzički biennale Zagreb.

Kao kuratorica i programska voditeljica počinje se više angažirati 2019., i to s posebnim interesom za razvijanje projekata i programskih inicijativa s naglaskom na djecu i mlade, održive i edukativne programe. Pokrenula je festival MBZ za VELIKE malene koji je 2019. okupio čak 4000 djece Zagreba i okolice (u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži), a 2021. nadogradila ga je portalom MBZ Kidz koji polje suvremene glazbe svih žanrova rastvara u online formatu, producirajući i, u koautorstvu s violinisticom i glazbenom edukatoricom Lucijom Stanojević, stvarajući video-serijal, ali i raznovrsne materijale za slušanje, igranje i gledanje.

U intervjuu za Nacional najavljuje slavljeničku 50. sezonu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i projekte u Dvorani, ali i promjenu kad su u pitanju glazbenici koji će tu moći nastupati.

NACIONAL: Nova sezona samo što nije počela, i to jubilarna pedeseta. Kao novu ravnateljicu, što vas je dočekalo? Možete li procijeniti situaciju u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog?

Da, nova sezona kreće za koji dan. „Lisinski subotom“ – najstariji ciklus koji traje punih 40 godina od naših, evo, 50 sezona – kreće 30. rujna koncertom Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije uz majstora dirigenta Pascala Rophéa. Što me je dočekalo? Pa upravo to, 15 sjajnih koncerata tog ciklusa i mnogo dogovorenih programa. Jako sam sretna i zadovoljna zato što su ti već dogovoreni programi sjajno postavljeni pa mi je utoliko lakše nastaviti tim smjerom. S druge strane, nekako je početak mandata uvijek i prilika da se pokuša napraviti i nešto novo, drugačije, barem testno.

NACIONAL: Hoćete li to pokušati već ove sezone?

Hoću, krenut ću s projektima koji nisu na dulje staze, da to tako kažem. Mogu najaviti jedan takav, u suorganizaciji sa Zagrebačkom filharmonijom.

NACIONAL: Lijepo da je krenula suradnja s Filharmonijom, godinama se govori o lošoj komunikaciji i napetostima na relaciji Lisinski – Filharmonija.

I ja sam jako sretna što smo već započeli suradnju. U travnju ćemo organizirati manifestaciju Zagrebačko glazbeno proljeće, koja će, nadam se, zaživjeti i u idućim godinama. To je moja inicijativa, ali prema ideji Dawida Runtza, šefa-dirigenta Zagrebačke filharmonije, na temeljima festivala Dore Pejačević koji je bio jako uspješan. Predložila sam da Zagrebačko glazbeno proljeće ide u sličnom smjeru, ali da ne bude više Festival Dore Pejačević već višednevna manifestacija koja bi uključila domaće i inozemne glazbenike i koja bi trebala biti usmjerena na hrvatsku glazbenu baštinu. Predložila sam i zato što smo u svečanoj sezoni, da to prvo Zagrebačko glazbeno proljeće bude posvećeno za Dvoranu jako važnim orguljama. Ali to je tek jedan od projekata na kojima radim.

NACIONAL: Velika je obljetnička sezona Lisinskog. Koliko ste vi vezani za Dvoranu i kolika je važnost Dvorane Lisinski za Zagreb i Hrvatsku?

Iznimno sam vezana za Lisinski – kao i, nadam se, svaki Zagrepčanin i Zagrepčanka. Dvorana Lisinski je i arhitektonski simbol Zagreba, modernog Zagreba, novog Zagreba, na međi novih inicijativa koje su u Zagrebu krenule još krajem 1950-ih i kroz 1960-e godine. Dugo se i gradila dok napokon nije otvorena krajem 1973. Dvorana stoga predstavlja novi pogled, modernistički Zagreb. Kroz sve ove godine i desetljeća Dvorana Lisinski je svojim sadržajima bila odraz zagrebačke kulture i sociopolitike. Ja sam odmalena, ne samo kao gledateljica već i kao najprije amaterka, a kasnije i kao profesionalac na glazbenoj kulturnoj sceni, bila vezana za Lisinski. Pjevala sam u Trešnjevačkim mališanima kao djevojčica, eto, to je bio moj prvi izlazak na pozornicu. Naravno, kasnije sam u Lisinskom i jako puno radila na brojnim raznovrsnim projektima koji su se tu odvijali. Dvorana Lisinski je danas, ali i u budućnosti, dio kulture, dio kulturne strategije Zagreba. Ako će se dogoditi dugo spominjani projekt Paromlina, onda moramo o Dvorani razmišljati i u tom kontekstu – što bi trebala predstavljati kao dio te jedinstvene kulturne infrastrukture susjedstva. Prema mojem mišljenju, a to sam navela i u svom programu, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog središnje je mjesto glazbe i glazbenika, a onda i publike, naravno. To mora biti jedno moderno mjesto koje donosi trendove, koje nudi svoju infrastrukturu za glazbenike, da se oni u njoj osjećaju dobro te da svatko u Zagrebu zna što se događa u Dvorani kroz cijeli tjedan, da možemo brendirati neke svoje programske ponude.

‘Za mene je glazba, zaista, prvenstveno doživljaj! Radim i živim je intenzivno’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kad smo kod vašeg programa, oko toga je bilo kontroverzi zato što ga je gradonačelnik Tomislav Tomašević prihvatio kao najbolji te tako odbio prijedlog Upravnog vijeća KD-a Vatroslava Lisinskog, koje je s četiri glasa podržalo program jedne od petero kandidata, Kristine Bukojević Flegar, a ne vaš. Kako ste to sve doživjeli, jeste li to shvatili osobno? Jer bez obzira na to što ima na to pravo, ipak je neobično da se gradonačelnik ogluši na mišljenje Upravnog vijeća.

Neću komentirati poteze Grada odnosno gradonačelnika. Sve što mogu reći jest da je to sve bilo po slovu zakona. Moram priznati da nisam to osobno doživjela, na tu sam situaciju gledala kao na svoj profesionalni potez – odlučila sam da je kandidatura za ravnateljicu opravdana, puna samopouzdanja napisala sam program iza kojeg stojim. Osjećala sam cijelo to vrijeme da je to za mene dobro i dala sam sve što mogu. Drago mi je što je to prepoznato i što ću četiri godine imati priliku dokazivati da je gradonačelnik donio dobru odluku. Ja se zbog toga osjećam dobro. Možda zvuči samodopadno, ali imam puno povjerenje u sebe, svoje iskustvo i u ljude koji me okružuju, u svoje zaposlenike koji su dio ekipe kojoj i ja pripadam.

NACIONAL: Kakva je suradnja s Gradom? Grad vas, naravno, financira, ali hoće li biti potrebno još novca za sve što ste zamislili?

Voljela bih proširiti izvore financiranja, da se ne moramo oslanjati samo na Grad. Naravno da je Grad, kao osnivač i vlasnik Dvorane, stabilnost i konstanta financiranja. Meni je u odnosu s Gradom važna dobra komunikacija, da imamo otvorene linije, da nemamo fige u džepu, da znamo da sve to radimo na zajedničku korist. Što se tiče financiranja, dosad Dvorana nije imala široku lepezu financiranja i voljela bih da se to u mom mandatu promijeni. To neće ići odmah, svjesna sam toga. Voljela bih razvijati nove modele financiranja.

NACIONAL: Ali financije Dvorane Lisinski nisu problem, novca na računu ima, između ostalog, i zbog glazbenika koji tu nastupaju. Vaš prethodnik Dražen Siriščević smatrao je da svakome treba otvoriti vrata Dvorane, dok se dio glazbene struke, ali i publike, s time ne slaže. Posebno su se, kao primjeri glazbenika koji nisu trebali imati koncert u Lisinskom, navodili Haris Džinović i Nives Celzijus. Koliko će se to nastaviti, hoće li Dvorana biti ustupljena svakome tko može platiti koncert ili ćete oko toga promijeniti pristup?

Da, oko toga se zaista dosta razgovaralo i razgovara se i dalje, dosta je kontroverzno jer je na liniji razgovora o estetici i kriterijima kvalitete. Tko odlučuje o tome što smije, a što ne smije ući u Dvoranu Lisinski? Kako se Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog često naziva „hramom kulture“, onda ja mogu reći da u hram može ući bilo tko. Međutim, ipak mora postojati neki kriterij. Primjerice, u Dvorani Lisinski postoji kućni red, a određeni glazbeni stilovi sa sobom donose i određeno ponašanje, moram to tako reći. Mislim da je prilika na Lisinskom da bira programe. Nažalost, u Zagrebu nema dovoljno koncertnih prostora pa možda i zato Dvorana Lisinski mora zauzeti poziciju i pokušati probrati tko će nastupiti.

NACIONAL: Dakle, ipak će se nešto mijenjati po tom pitanju?

Da, hoće.

NACIONAL: Spomenuli ste da je počela suradnja s Filharmonijom, koja je dosad bila loša zato što je dvorana jedna, a koncerata je puno pa Filharmonija nema termine ni za svoje koncerte ni za probe. Vi ste obnovili komunikaciju s Filipom Fakom, novim ravnateljem Zagrebačke filharmonije. Koliko je tu zapravo problema?

Dvorana je, kao što ste rekli, samo jedna, a Filharmonija je naš ključni partner. Dok se gradila i otvarala 1973., Dvorana je prvotno bila namijenjena upravo Zagrebačkoj filharmoniji i moramo toga biti svjesni. Iako sam rekla da u Zagrebu nema dovoljno koncertnih dvorana, držim da je Dvorana Lisinski dovoljna kao jedina velika orkestralna dvorana te da izgradnja još jedne dvorane koja bi bila dom Filharmonije, o čemu se ponekad govori, ne bi bila dobra ni za Dvoranu Lisinski. Na toj liniji gradim suradnju s ravnateljem Fakom, kojeg poznajem još iz studentskih dana. Svjesni smo konkretnih praktičnih problema koji proizlaze iz trenutačnih odnosa i vrlo skoro krenut ćemo u ozbiljne pregovore. Nadam se da ćemo sve uspjeti dogovoriti do kraja ove godine.

NACIONAL: Imate bogatu biografiju, posebno kad je producentski posao u pitanju. Što se može očekivati od vašeg budućeg rada, posebno zato što ste posljednjih godina stavili fokus na djecu i mlade? To je jako važno, i Filharmonija je započela MINIMINI ciklus opera za najmlađe, HNK također. Muzička omladina danas gotovo da i ne postoji, treba tu još puno toga napraviti, a Lisinski u tome malo zaostaje. Vi, međutim, imate planove po tom pitanju?

Muzička omladina postoji, zove se Hrvatska glazbena mladež, ali da, nema više ulogu koju je Muzička omladina imala za vrijeme Jugoslavije. Govorila sam o Dvorani Lisinski kao inicijatoru, platformi koja bi trebala ponuditi svoju infrastrukturu. Jednako tako mislim da bi Hrvatska glazbena mladež trebala biti ključni partner Dvorani i da u toj sinergiji napravimo nešto više. Međutim, Hrvatska glazbena mladež nije jedini potencijalni partner Lisinskom u provođenju programa za djecu i mlade.

NACIONAL: Nažalost, djeca premalo dolaze u Lisinski, gotovo da ga i ne poznaju.

Tako je, da. Voljela bih stoga svojim projektima, brendiranjem projekata, početi to mijenjati nabolje. Voljela bih kad bi djeca znala da ih svake subote, primjerice, očekuje program koji će im biti zanimljiv. Imam ideje kako to sve napraviti. Već sada se u Dvorani događaju projekti za djecu, među njima i Hrvatske glazbene mladeži, postoje i vanjske produkcije u vidu mjuzikala, a spomenuli ste i MINIMINI ciklus Zagrebačke filharmonije. Čini mi se da bi Dvorana trebala biti mjesto zagovaranja, zbrajanja svih tih pojedinačnih projekata, da im se da dodatna vrijednost.

NACIONAL: Zašto je važno upoznati djecu s glazbom?

Djeca moraju upoznati i druge oblike umjetnosti, kao i glazbu, zato što tako dobivaju drugačiji pristup svijetu u kojem žive, ali im se i rastvaraju neki novi svjetovi te neminovno drugačije, za mene i bolje, vide svoju svakodnevicu. Djeca danas nisu opterećena samo školskim obvezama već i raznim aktivnostima. Nedostaje im igra, ali ona na kvalitetnoj razini. Umjetnost tu može pomoći.

NACIONAL: Da, Glazbena kultura u školi svedena je na smetnju.

Nažalost, Glazbena kultura u školama na vrlo je niskoj razini i tretira se kao smetalo. Još jedna od mojih ideja, kad govorimo o djeci, jest oformiti ciklus usmjeren na najslabije dohvatljivu dobnu skupinu – više razrede osnovnih škola i srednjoškolce, dakle, tinejdžersku populaciju. Taj ciklus ima radni naziv Glazbena lektira, jer mislim da bi svatko trebao uživo čuti glazbena djela koja spadaju u klasike. To ne smije biti privilegij nekih, nego zaista mora biti mogućnost sve djece.

NACIONAL: Budući da ste godinama vezani uz Muzički biennale Zagreb, hoćete li nastaviti bio dio tog festivala? Teško ćete uz Lisinski moći išta drugo, ili griješim?

Odlučila sam za 2025. kurirati samo program za djecu, da. Već je program razvijen tako da dobar producentski tim može te moje ideje bez problema realizirati.

NACIONAL: Imate puno ideja, posebno kad je umjetničko vodstvo u pitanju. Kako ćete to uskladiti s menadžerskim? Hoće li neke ideje morati pričekati, hoćete li tražiti nove suradnike ili možete sve?

Kroz cijelu karijeru bila sam „one-man band“, najprije sam usavršila menadžerske vještine, a kasnije su – vjerojatno zbog mog karaktera – na red došle i ove druge. U kulturi to nisu uvijek spojene posude, ali u mom slučaju jesu. U menadžerskom sektoru sam jako vješta, a u Lisinskom ionako postoji dobar mehanizam koji samo treba malo pročistiti da bi to bilo još bolje.

NACIONAL: Što vam znači glazba i što biste glazbom željeli poručiti drugima?

Teško pitanje, zato što je meni glazba zaista život. Radim i živim je intenzivno, s time da pazim – a to sam naučila s godinama –odijeliti privatno od profesionalnog. Čovjek zaista mora imati vremena za ono privatno. Međutim, i u tim privatnim trenucima ponovno biram glazbu! Sad sam se upravo vratila iz Beča, bila sam na koncertu Björk. Ali nije samo glazba u pitanju. Kao što sam i rekla, biranjem drugačijih načina percepcije svijeta oko sebe, a to glazbena umjetnost nudi, možemo biti bolji ljudi. To zaista mislim. Kad ste me pitali zašto je važno djecu usmjeriti na glazbu, često se zna reći da tako odgajamo djecu da bismo kasnije imali odraslu publiku. Mislim da je to potpuno pogrešno. Mi ne odgajamo, mi možda samo nudimo temeljni koncertni bonton, ali u širem i sveobuhvatnijem kontekstu zapravo nudimo doživljaj. To je za mene glazba. Ona je, zaista, prvenstveno doživljaj! Volim biti iza pozornice, volim biti s glazbenicima i ton majstorima u kompletnom radnom procesu, pa sve do zasluženog sjedenja u auditoriju.

NACIONAL: Kako vidite Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog nakon svog mandata od četiri godine? To je kratko razdoblje, ali sigurno se može dosta toga napraviti.

Kratko je razdoblje, to je točno, ali nadam se da ćemo u te četiri godine „pročistiti kuću“, nadam se da će Lisinski dobiti čvrste temelje da bismo nakon toga mogli razvijati nove aspekte programa. S time da, moram to spomenuti, sanacija će biti tema u bližoj budućnosti. Sanacija krovnih terasa i krovišta sigurno će uskoro krenuti, ali ne znam kad. To je odvojeno od velike sanacije za koju se rade projektni planovi. Tek kad se to napravi, moći ćemo točno znati koliko će sanacija trajati i što će obuhvaćati. A ako će sanacija zahtijevati izmještanje programa, voljela bih misliti da će neki novi kreativniji pristupi i drugačiji formati i u tome pomoći. Dakle, voljela bih da Dvorana na kraju mog četverogodišnjeg mandata ravnateljice bude mjesto s razvijenim novim programima, uvijek otvorena svoj publici i mjesto ugodne atmosfere kako za one koji tu rade tako i za sve ostale koji tu dolaze po svoju dozu glazbene ugode. Stoga paralelno razmišljam o svemu tome i veselim se budućnosti.