Nikša Bareza, jedan od najcjenjenijih hrvatskih dirigenata, poslao je pismo Nini Obuljen Koržinek, ministrici kulture i medija, u kojem joj je pokušao objasniti razloge koji su doveli do njegovih razmirica s Dubravkom Vrgoč, intendanticom HNK u Zagrebu. Najprije je 85-godišnji Bareza – inače bivši ravnatelj Opere u prvome mandatu Dubravke Vrgoč – potpisao Apel za spas HNK, kojim se traži smjena Uprave te kazališne kuće. Nakon toga dao je intervju Nacionalu u kojem je rekao da je zbog Dubravke Vrgoč završio tjedan dana na liječenju. Na taj intervju zatim je u Nacionalu reagirala Dubravka Vrgoč, rekavši da je i ona završila u bolnici, i to možda baš zbog Nikše Bareze.

I onda je Bareza odlučio pismom – putem svojih odvjetnika – obratiti se ministrici kulture i medija jer tvrdi da je u tom reagiranju Dubravka Vrgoč napisala brojne neistine pa je ministrici želio sve to razjasniti, ne želeći ulaziti ni u kakve daljnje rasprave. No od ministrice nije dobio nikakav odgovor. Međutim, od nedostatka odgovora Nine Obuljen Koržinek još je neobičniji način na koji je Bareza saznao da ga ministrica ignorira. Najprije je, naime, u srijedu, 10. veljače, navečer poštom poslao pismo ministrici, pa je Nacional dan kasnije poslao upit ministrici o njezinim idućim koracima vezanima uz to pismo. No iz Ministarstva su u petak navečer javili da pismo nije do njih došlo. Idući tjedan, u petak 19. veljače, Nacional je dobio odgovor Ministarstva, u kojem je potvrđeno da je pismo došlo do njih. Odgovor glasi ovako:

„Želimo vas izvijestiti kako se maestro Bareza nije pismom obratio ministrici nego je to u njegovo ime učinio odvjetnički ured. U svom pismu ministrica upućuje da kao bivši višegodišnji suradnici u razgovoru razriješe eventualne prijepore i nerazumijevanja oko rezultata rada s obzirom na to da su intendantica Vrgoč i ravnatelj opere Bareza četiri godine zajednički dijelili odgovornost za rad i rezultate opere HNK u Zagrebu.“

Iz odgovora je vidljivo da je i ministrica poslala pismo objema stranama – Dubravki Vrgoč i maestru Barezi – kojim ih je ponukala da sve probleme riješe između sebe. Drugim riječima, ona se time neće baviti. No problem nastaje zbog toga što Bareza ministričino pismo još nije dobio. Sredinom prošlog tjedna – u srijedu poslijepodne – Nacional je razgovarao s Ministarstvom i potvrđeno je da je pismo zaista poslano, uz čuđenje kako još do adrese primatelja nije stiglo. Do ponedjeljka, do završetka ovog broja, “fantomsko pismo”, kako ga sad naziva Bareza, nije stiglo na njegovu adresu pa jedino može zaključiti da ono nije ni poslano. Ta ga je činjenica strašno razljutila zbog odnosa koji ovim činom prema njemu, a time i njegovu radu i ugledu, pokazuje ministrica kulture i medija.

Nikša Bareza na cijelu ovu situaciju kaže:

„Zaprepašten sam činjenicom da me Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, ignorira. Iako je i to jedan od odgovora, ne mogu dopustiti da se na ovakav način ponaša. Htio sam joj staviti sve elemente na stol, očekivao sam da će me nakon mog pisma nazvati i razgovarati sa mnom, dati mi deset minuta svog vremena, ali ona nije to napravila. Ignoriran sam s jedne strane, a s druge strane su brojni umjetnici HNK, zaposlenici tehnike, brojni potpisnici Apela za spas HNK, proglašeni ‘ulicom’, to je nevjerojatno. Ima nekih ideja da bih ovo ignoriranje ministrice trebao ‘dignuti na višu instancu’, obratiti se premijeru ili nekome drugome, ali neću. Zadaća Ministarstva kulture i medija je da se bavi ovim stvarima, tu bi se trebalo koncentrirati sve važno za kulturu. Ali očito ne postoji želja za dijalogom. Zaprepašten sam da smo došli na ovakav nivo koji nije dostojan Ministarstva kulture. Bojim se da ne mogu ništa drugo nego konstatirati da se ne može ništa više napraviti, učinio sam sve što je bilo moguće, pokušao joj objasniti što se dogodilo. Nisam dobio priliku za to. Ministrica je dobila informacije od mnogih, upoznata je sa situacijom u HNK, ali svejedno nije našla shodnim da mi se obrati. Prijedlog ministrice – za koji sam saznao od Nacionala jer nikakvo pismo dobio nisam – da sve riješimo razgovorom, nije moguć. Ne mogu s gospođom Vrgoč ništa riješiti zato što je ta komunikacija uvijek išla samo u jednome smjeru.“

Maestro Bareza kaže da se prema njemu ponašaju sasvim neprimjereno, i intendantica Dubravka Vrgoč i ministrica kulture i medija te da ga puno više cijene vani. Tako već ima dogovorenih nekoliko koncerata u svibnju i lipnju s orkestrom Robert Schumann Philharmonie, s kojim je radio sedam godina i oni se jako vesele njegovu povratku. Kako kaže, ima tri slabe točke – ne zna što je mržnja, zavist i osveta:

„Ne osjećam takve stvari, a takvo ponašanje govori o tim ljudima, a ne o meni. Samo mi je žao da ono što sam želio napraviti, mogao napraviti i ono što mi je bila dužnost napraviti u Operi HNK, više neću moći jer suradnja s tom kućom, nažalost, sad više nije moguća. Čak i da me intendantica pozove da dirigiram u HNK, ne bih samo tako mogao prihvatiti njezin poziv zato što postoji generalni konflikt unutar kazališta, ne bih mogao okrenuti leđa ansamblu niti bi to bilo u redu. Ali ako bi se našlo rješenje i ako bih mogao pomoći pri takvom rješenju, bilo bi mi drago. Ako bi se pronašao modus vivendi, vrlo rado bih radio u HNK. Mislim da je gospođa Vrgoč pogrešno procijenila situaciju u HNK, a i sebe. Mislila je da kao intendant ima apsolutnu vlast, ali to nije bila dobra procjena. Trebalo je od početka biti više razgovora, komunikacije. Zaprepašćujuć je njezin nivo razgovora, to si nijedan intendant ne bi smio dozvoliti, takav rječnik, takav razgovor. Nije tu samo riječ o meni, već o bilo kojem čovjeku, tako se ne razgovara. To je nepoštovanje osnovnih civilizacijskih normi ponašanja jer uvijek ima problema, ali sve se može riješiti razgovorom.“

I sada dolazimo do sadržaja pisma koje je Nikša Bareza poslao ministrici Nini Obuljen Koržinek. U njemu on detaljno opisuje različite situacije u odnosu s intendanticom, zapravo demantira navode Dubravke Vrgoč iz reagiranja na njegov intervju. Dubravka Vrgoč – koja nije željela komentirati najnoviji Barezin istup, odnosno pismo ministrici – u svom je reagiranju rekla:

„Nevjerojatno je da maestro Bareza tvrdi da je zbog mene završio u bolnici. I ja sam završila u bolnici s teškom dijagnozom zbog posljedica stresa. Možda mi ga je priredio baš maestro Bareza. Riječ moral veoma je česta u njegovim odgovorima, toliko česta da se čitatelj mora zapitati kako je moguće da je tako čestita osoba punih šest godina, na visokoj poziciji, a onda vrlo blizu njoj, mogla trpjeti tolike uvrede, nepravilnosti i neznanje pa tek sad reagira na njih. Ponesen općom hajkom zaboravlja da je on onaj goli car, a silno bi htio biti dječak koji je otkrio njegovu opsjenu.“

Dubravka Vrgoč u svom je reagiranju na Barezin intervju Nacionalu rekla i ovo: „Dirigirao je najveći broj opera i koncerata, čak i baletnim predstavama, čime nije ostavljao prostor drugim dirigentima. Za te je nastupe jobovski trpeći moje navodne monologe, uz redovita primanja, od HNK u Zagrebu dobivao više nego izdašne honorare.“

Maestra Barezu zasmetali su navodi iz reagiranja Dubravke Vrgoč pa je po opunomoćenicima, svojim odvjetnicima Krunislavu Olujiću i Branislavu Hajdukoviću, poslao pismo ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek. Napisao je i glavni motiv svoga obraćanja ministrici:

„Glavni motiv izvire iz osobne prirodne želje svakog umjetnika da vas upozna s istinitim informacijama o svom osobnom iskustvu u radu s intendanticom HNK, na kojemu, među inim, temelji i svoje potpisivanje Apela za spas HNK, pridružujući se tako glasu velikog broja naših umjetnika kojima na srcu leži sadašnjost i budućnost kuće kakvom se, pak, s pravom ima smatrati HNK!“.

U tom je pismu, koje je u Nacionalovu posjedu, Bareza detaljno opisao zašto, primjerice, smatra da su honorari koje je dobivao u HNK u Zagrebu ne izdašni, kako tvrdi intendantica, nego baš suprotno – mizerni. U pismu ministrici Barezini odvjetnici pišu:

„Od intendantice su u dva navrata dolazile prijetnje zbog Barezinih, navodnih, ‘ogromnih zarada’ u Operi HNK. Prvi put kad je obnavljao Puccinijev ‘La Boheme’ intendantica mu je naredila da mora dirigirati besplatno, jer da previše zarađuje. Uzeo je tu obnovu, jer je Puccini jedan od najviše masakriranih skladatelja, htijući pokazati kako se njegove partiture trebaju realizirati i pri tomu je dirigirao besplatno. Čak mu je i Duško Ljuština u jednoj prigodi, izlazeći sa sastanka Kazališnog vijeća, rekao: ‘Morao sam joj reći: imaš genijalca u kući koji ti radi za 4700 kuna, pa kako možeš tako govoriti!’ No, za razliku od tvrdnji intendantice o ‘ogromnim zaradama’ Nikše Bareze u HNK, njegove zarade su, zapravo, činile plaću od 4700 kuna za četverosatno radno vrijeme, iako je u kazalištu bio između osam i deset sati dnevno. Nikada, pri tomu, nije tražio plaćanje prekovremenih sati niti ih dobio. Honorare za dirigiranje dobio je tek nakon dugih ‘muka’, uz pomoć odvjetnice, gospođe Artuković (600 eura po predstavi i 800 eura za ‘Ukletog Holandeza’ zbog posebne zahtjevnosti tog djela). Njegova mirovina iznosi 4700 kuna mjesečno, uvećana za 1740 kuna dodatka za zaslužne osobe. Kad se to pogleda vidi se da je, nudeći visoku kvalitetu, zapravo uštedio HNK velike troškove, jer honorare za takvu kvalitetu dirigenata kazalište ne može platiti, a ima ih sve manje (zbog zahtjevnosti studija). Primjera radi, tražio je dirigenta za ‘Turandot’ i pronašao ga u osobi Mo. Zanettija, jer je utvrdio da poznaje osnovne zakonitosti realizacije jedne Puccinijeve partiture. Zanetti je tražio 6000 eura po predstavi. Intendantica je to, razumljivo, odbila pa je Nikša Bareza pokušavao spustiti tu cijenu, a kada je gospodin Zanetti pristao na 4000 eura, intendantica je i to odbila, pa je Mo. Zanetti rekao da ispod te cijene ne može dirigirati. Tada je došao Mo. Motaddelli. Sve to ističe kao primjer radi usporedbe s honorarom kojeg je sam dobivao. Dodatno ističe da je od jeseni 2018. u HNK radio kao gost dirigent s honorarom koji je dobivao od bivše Uprave HNK, prema tadašnjem Pravilniku kazališta (2500 eura po predstavi), za Mozartovu ‘Čarobnu frulu’, a tu naknadu je otprije dobivao za premijere Wagnerova ‘Parsifala’ i ‘Lohengrina’, kao i za premijeru Smetanine ‘Prodane nevjeste’. Usputno ističe da od srpnja 2020., za vrijeme pandemije izazvane koronavirusom, osobno nije predlagao visinu svog honorara, već je odluku u tom smjeru prepuštao intendantici.“

Isto tako, u pismu se ističe da se, prateći događaje na zagrebačkoj glazbenoj sceni, prije svega u HNK u Zagrebu i oko njega, Bareza susretao isključivo s površnošću i mediokritetstvom:

„O tomu Bareza govori s pozicija apsolutne istine, a o poznavanju jednog glazbenog djela želio je to znanje predati Zagrebu (Hrvatskoj) i zbog toga je preuzeo rad u HNK. Intendantica, Dubravka Vrgoč, imala je šansu iskoristiti tu situaciju, i uz pomoć njegova internacionalnog ugleda plasirati Operu i propagandno podići vrijednost izvođenog repertoara. No gospođa intendantica željela je biti u prvom planu, što Nikši Barezi nije smetalo jer nije radio ni za slavu ni za novac s obzirom na to da je za njega etička odgovornost umjetnika uvijek bila u prvom planu. Usprkos tomu, bio je anonimiziran, tako da je uz naslov opere uvijek bilo naznačeno samo ime redatelja, iako je pokušavao svoju ulogu, kao i ulogu drugih aktera, razjasniti, čak i javno, ali bez uspjeha. Sve što je govorio morao je izreći iz nužnog poštovanja prema sebi, jer bi se osjećao bijedno da to nije napravio, pa tako i potpisao Apel za spas HNK, s obzirom na to da se još uvijek, neovisno o svom prethodnom šezdesetogodišnjem predanom radu, emocionalno osjeća dijelom ansambla Opere HNK.“

Navode Dubravke Vrgoč da je ‘’dirigirao najveći broj opera i koncerata, čak i baletnim predstavama, čime nije ostavljao prostor drugim dirigentima’’, Bareza je opovrgnuo opisavši Nacionalu dvije situacije:

„Pripremala se premijera Hatzeove opere ‘Adel i Mara’ i dao sam gospodinu Ivanu Josipu Skenderu da dirigira tu premijeru. No gospođa Vrgoč mi je rekla da ne može to on, nego da to moram ja preuzeti. Koliko god mi je bio nezgodno ‘skinuti’ ga s tog zadatka, ja sam bio prisiljen napraviti upravo to. Ispričao sam mu se i preuzeo sam dirigiranje premijere. Skender je nakon te premijere lijepo dirigirao tu operu, kao i šef zbora Luka Vukšić, to je bilo dobro. Ali sam premijeru morao ja. Druga situacija bila je s operom ‘Zrinski’ koja se uživo putem live streama prikazivala preko platforme Opera Vision. U to vrijeme, kao što sam objasnio intendantici, radio sam u Trstu otvaranje sezone i počele su probe s orkestrom. Rekao sam joj da nisam s tim računao i preporučio i Skendera i Josipa Šegu koji su već imali iskustva s ‘Zrinskim’. No ona mi je rekla da tu predstavu moram ja preuzeti jer ‘s tim se ide u Europu, to mora biti reprezentativno’. Na moje podsjećanje na Trst, rekla mi je da će mi dati svog vozača koji me može voziti do Trsta i nazad te da sve to organiziram. Tako je i bilo.

Dakle, govori da nisam dao prostora drugim dirigentima, a u isto vrijeme upravo mi ona nije dala priliku da im dam prostora. Osim mene u mome mandatu dirigirali su mnogi dirigenti, unatoč vrlo malom broju termina koje Opera ima u HNK. I s tako malo termina pokušavao sam pružiti priliku drugima jer to je uostalom i moja zadaća kao ravnatelja. A što se tiče navoda da sam dirigirao čak i baletne predstave, to se dogodilo s predstavom ‘Romeo i Julija’, i to zato što me ravnatelj Baleta Leonard Jakovina izričito zamolio da dirigiram, i o tome naravno obavijestio intendanticu. Ovakvo ponašanje intendantice samo me udaljilo od HNK i mogućnosti da ikad više surađujem. Zbog toga jako žalim.“