Objavljeno u Nacionalu br. 853, 2012-03-20

Šef Lukoila u Hrvatskoj, iskusni naftni menadžer, govori o problemima rusko-hrvatskih gospodarskih odnosa, zašto je ruskih investicija kod nas tako malo te komentira opću poslovnu klimu u našoj zemlji

Unatoč čestim najavama velikih ulaganja bogatih ruskih pojedinaca ili kompanija u Hrvatsku, najveći tamošnji investitor u Hrvatskoj već godinama je naftna kompanija Lukoil. Lukoil u Hrvatskoj posluje od 2008. i kontinuirano raste. Od početka tim rastom rukovodi Nikolaj Ivčikov, iskusni naftni menadžer koji je prije dolaska u Hrvatsku radio u kompanijinim podružnicama u nizu europskih zemalja. Upravo zato nakon četverogodišnjeg iskustva poslovanja u Hrvatskoj Ivčikov je vjerojatno jedan od rijetkih ljudi koji mogu precizno dijagnosticirati probleme u rusko-hrvatskim gospodarskim odnosima i realno predložiti unapređenja tih odnosa u budućnosti.

Lukoil je najveći ruski investitor u Hrvatskoj. Zašto direktnih ruskih investicija u Hrvatskoj ima tako malo?
– Ja bih postavio pitanje nešto šire: zašto općenito količina stranih investicija u Hrvatskoj nije veća? To je općenito pitanje, kako za ruske ili zapadne, tako i za hrvatske investitore, koliko god to zvučalo paradoksalno. Po mom sudu, događa se da inicijalno nastanu zapreke, na koje se zatim troše goleme svote kako bi se savladale, a na kraju je konačan rezultat – ništa. Gubi se investicijski interes, žar, ako hoćete, te investitori na kraju krajeva, jednostavno zanemaruju sve ambiciozne zamisli i dolaze u Hrvatsku uživati u hrvatskom moru, suncu i lokalnoj kuhinji. Vjerojatno oko 90 posto investicijskih ideja završava na taj način, ili u boljem slučaju, investicijama u nekretninu koja jednostavno zatim stoji. Mi, kao trenutačno najveći ruski investitor, nikako ne možemo biti zadovoljni time što su ruske investicije u Hrvatsku mikroskopske, odnosno iznose tek nešto više od 200 milijuna američkih dolara. Taj iznos nikako ne odgovara željenom nivou investicijske suradnje Hrvatske i Rusije, no, ponavljam, problemi nisu specifični za ruske investitore, nego su jednaki za sve strane investitore.

Koji su to problemi i kako ih riješiti?
– Mislim da je jedna od nužnih reformi pojednostavnjenje zakonodavstva. Hrvatski zakoni često su potpuno nerazumljivi stranim investitorima. Sasvim jednostavan primjer. Nakon što objekt započne s radom i nakon dobivanja odgovarajuće dozvole za rad – uporabne dozvole – treba dobiti dodatni, reklo bi se, beznačajni dokument čudnog naziva “minimalni tehnički uvjeti”.
Po važnosti, uporabni dozvola je finalni, sveobuhvatni dokument koji objektu dopušta rad, no to je samo iluzija. Službenici srednje razine izmislili su “minimalne tehničke uvjete”, kao zanemarivi dokument koji u svakom slučaju diskreditira već prikupljene ostale dokumente, a bez kojih objekt ne može raditi. Poznati službenici otvoreno govore o tome da je navedeni dokument napravljen kako bi se imali čime baviti i opravdati vlastito postojanje. Bez “minimalnih tehničkih uvjeta” investitor bi uštedio vrijeme i sredstva, a oslobođeni službenici mogli bi dalje dostojno raditi u privatnom sektoru, što bi dovelo do uštede javnih sredstava. Mnogo bi se sličnih primjera moglo navesti. Potrebno je operativno “počistiti” i pojednostavniti pravnu bazu za investicije i poduzetničko poslovanje.

Kako se nosite s kašnjenjima plaćanja koja su Hrvatskoj uobičajena?
– Treba biti realist i priznati pretjerano žestoku financijsku politiku na hrvatskom tržištu koja bitno umanjuje mogućnost financiranja realnog gospodarskog sektora. Negdje su spremni bacati gotovinu “iz helikoptera”, a negdje se kompenzacije i cesije smatraju velikom srećom. Na 3-4 sata vožnje od Zagreba kredit se može dobiti uz kamatu od 3-3,5 posto, dok je istovremeno u Hrvatskoj moguće dobiti kredit uz kamatu od otprilike 7 posto. Slično je i na području lokalnih javnih financija, gdje u nekim slučajevima problemi s likvidnošću rastu, a tvrtke bez obzira na dugu odgodu plaćanja od na primjer 90 dana, plaćaju visoke kamate, kazne i situacija se pogoršava. Problemi s likvidnošću postoje čak i u velikim kompanijama, a široko rasprostranjena praksa kompenzacije govori o elementima rudimentarnih karakteristika sustava. Ipak, i u takvim nepovoljnim okolnostima Lukoil raste. U 2011. naša tvrtka povećala je obujam prodaje naftnih derivata za oko 10 posto, s tim da smo se usporedo bavili pripajanjem tvrtke “Crobenz”, rebrandingom, implementacijom Premium goriva ECTO koje poboljšava rad motora te implementacijom novog IT sustava.

Problema barem nema na hrvatskom tržištu nekretnina. Ruski državljani sve više kupuju kuće na Jadranu?
– Da, velika je vrijednost ruskih privatnih investicija i u nekretninama u Hrvatskoj. No i u tom sektoru moguća su poboljšanja. Treba svakako uvesti mogućnost izravne kupnje nekretnina u Hrvatskoj za ruske građane, kao npr. u Crnoj Gori, Bugarskoj, Engleskoj, Austriji. To je nužno, posebno s obzirom na to što hrvatski građanin koji želi kupiti nekretninu u Moskvi može to učiniti bez otvaranja tvrtke, dobivanja posebnih dozvola, što je Rusima u Hrvatskoj potrebno..

Ipak, nemoguće je gospodarske odnose gledati izvan političkog konteksta. U posljednjem desetljeću politički odnosi između Hrvatske i Rusije te između velikih državnih kompanija poboljšavali su se i pogoršavali, dok praktički ništa nije napravljeno za privlačenje stranih investicija. Koje korake bi Hrvatska trebala poduzeti da izmijeni situaciju?
– U redu, postojala je neka “stara prtljaga”, ali trebamo gledati u budućnost i u biti je pozitivna dinamika već počela. Lukoil je privatna nacionalna kompanija koja je dobar primjer ruskih investicija. Treba nastaviti s radom na pojednostavnjenju zakonodavstva, zaštiti vlasništva, pojednostavnjenju procedura za boravište te na “zdravoj” propagandi konkurentnih prednosti Hrvatske. Još jednom želim naglasiti da Hrvatska ima značajan investicijski potencijal i mi ćemo podržavati trud Vlade RH u realizaciji navedenog potencijala. Vodstvo države, predsjednik i Vlada to shvaćaju i imaju aktivan stav o tome.

Mnogo se raspravljalo u Hrvatskoj o interesu određenih ruskih državnih kompanija za kupnju ili razvoj lokalne logističke naftne infrastrukture. Je li Lukoil zainteresiran za sudjelovanje u navedenim projektima?
– Sudjelovanje u nekim lokalnim infrastrukturnim projektima za koje su potrebne kapitalne investicije sa sudjelovanjem državnih kompanija nije predmet poslovanja tvrtke Lukoil Croatia. Ipak, moram izraziti svoje neslaganje s vašim nedavnim kritičkim primjedbama i naglasiti nedvojbenu korist za gospodarstvo regije od kapitalnih ulaganja privatnih nacionalnih kompanija, Lukoila, a i naših kolega iz Rusije koji predstavljaju državni sektor. Obje strane imaju koristi od toga da toleriraju manje tehničke nepravilnosti, ispravljaju jedna drugu i idu naprijed. Prije nekoliko godina u sektoru energetike u regiji su postojale ozbiljne poteškoće u nabavi, naftne rafinerije su zastarjele ili uopće ne rade, oprema je bila ukradena i prodana reciklažnim deponijima, a benzinske postaje nisu zadovoljavale nikakve uslužne i sanitarne standarde. I nitko se, osim ruskih investitora, nije usudio preuzeti izazov i rizike. Sad se slika mijenja. Ruska je strana investirala milijarde.

Stavimo li na stranu investicijske prepreke, kako ocjenjujete opću poslovnu klimu u Hrvatskoj?
– Hrvatski poslovni ljudi su vrlo poduzetni i imaju tradiciju, vjerojatno još od doba prije Mletačke Republike. Slaveni su uvijek bili odlični trgovci. Ponekad se ulovim u razmišljanju kako osobno shvaćam pretjeranu i ne uvijek osnovanu kritiku na račun Hrvatske, kad npr. čitam strani tisak. Trebamo zajedno raditi na stvaranju pozitivnije slike. Informacijska pozadina, domaća i strana, dio je poslovne klime. Hrvati su ekonomski motivirana nacija s visokim obrazovnim potencijalom i jakom željom za boljim rezultatom u svemu: u sportu, kvaliteti života, osobnoj dobrobiti. I mi Rusi smo u biti takvi.

Znači li to da u odnosima s hrvatskom javnošću ne osjećate barijere s obzirom na rusko podrijetlo kompanije u kojoj radite?
– Odnose s javnošću gradimo na otvoreni način. Ne tražimo nikakve privilegije, poslujemo kao normalna pravna osoba. U skladu sa svojim mogućnostima pomažemo studentima i školama. Ostvarili smo dobre odnose s gradom Vukovarom, poslujemo s gradom Zagrebom i gradom Splitom. Hrvati su otvoreni i gostoljubivi ljudi, i mi smo takvi. Lani smo povodom 20-godišnjice kompanije Lukoil u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski organizirali koncert Simfonijskog orkestra Pjotr Iljič Čajkovski. Zajedno s gradom Zagrebom sudjelovali smo u dočeku djece iz ruskog grada Beslana. To je općenito poseban slučaj koji u svakom pogledu treba reklamirati kao oblik ljudske nesebičnosti i uzajamne pomoći: godinama grad Zagreb i Crveni križ organiziraju besplatni boravak na morskoj obali za stradalu djecu iz Beslana, čija se patnja ne može izbrisati. Da vidite samo sretne i zahvalne oči te djece kad dolaze u Hrvatsku! Želim izraziti zahvalnost u ime svih Rusa za to.

Ipak, osim spomenute male aktivnosti ruskih kompanija u Hrvatskoj, nema ni ozbiljne aktivnosti hrvatskih kompanija u Rusiji. Što Hrvati trebaju poduzeti za uspjeh u Rusiji?
– Povećati aktivnosti. Hrvatska ima što predstaviti stranim tržištima, pa tako i Rusiji. Rusija, kao i Hrvatska, zainteresirana je za inozemne investitore. U svoje osobno ime mogu dodati da Hrvatska u Rusiji ima mnogo stvarnih prijatelja, koji podupiru razvoj obostrane suradnje na razini običnih građana i na razini poslovne i političke elite. Čini mi se da težište treba staviti na poslovanje, a ne na izjave, skupe urede i prezentacije. Poslovanje samo nađe svoj put, međusobni profit, samo uspostavlja kontakte i organizira logistiku. Lukoil Croatia u biti je dobrovoljno inicirala dinamiku te vrste. Ove godine nakon završetka formiranja vlada obiju država, počevši od lipnja-srpnja, planiramo dodatne korake usmjerene na razvoj poslovnih projekata koji su povezani s našom kompanijom. Budući da naša kompanija ima širok spektar poslovanja s poslovnim partnerima i kolegama, potrebno je više ugovora, konkretan transfer roba i usluga, potrebna je popularizacija kulture, hrvatskog i ruskog jezika. Aktivnost hrvatskog poslovanja u Rusiji mogla bi biti ojačana radom Vlade RH koja je usmjerena na promicanje hrvatskih investicija u Rusiji. S obzirom na predstojeće formiranje nove vlade Ruske Federacije, vjerojatno bi bilo korisno aktivirati međudržavne kontakte, počevši od ljeta.