Nikola Soldo, sin nekadašnjeg reprezentativca Zvonimira Solde, član je njemačkog FC Kölna i mlade hrvatske reprezentacije koja će sljedećeg mjeseca nastupiti na Europskom prvenstvu

Mlada hrvatska nogometna reprezentacija sljedećeg će mjeseca nastupiti na U21 Europskom prvenstvu koje započinje 21. lipnja, a u prvoj fazi igrat će u skupini s domaćinom Rumunjskom, Španjolskom i Ukrajinom. U prvoj postavi reprezentacije zaigrat će, na poziciji stopera, 22-godišnji Nikola Soldo. Iako Zagrepčanin, Soldo je jedan od onih igrača koji nisu potekli iz Dinama. Rođen je u Stuttgartu gdje je deset godina igrao njegov otac Zvonimir Soldo, član hrvatske reprezentacije koja je osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Po povratku kao dječak se okušao u Dinamu, ali nije prošao. Mijenjao je nakon toga klubove, da bi nakon vrlo dobre sezone u Lokomotivi počele stizati ponude europskih klubova te je prošlog ljeta potpisao za njemački FC Köln, u kojem trenutno igra svoju prvu sezonu. FC Köln je, inače, klub u kojem je njegov otac bio trener u sezoni 2009/10. Ujedno se ustalio u mladoj hrvatskoj reprezentaciji te je za Tempo opisao svoj nogometni put i najavio skorašnje europsko prvenstvo.

TEMPO: Koliko ste godina imali kada ste prvi put izašli na teren i zaigrali nogomet?

Krenuo sam već u Njemačkoj, imao sam tri i pol godine, išao sam s roditeljima gledati nogometni turnir u dvorani. Jednoj ekipi nedostajao je igrač, trener je došao do mojih roditelja i pitao ih mogu li doći i popuniti momčad. Moji su se usprotivili, rekli da imam samo tri i pol godine. Ja sam se odmah složio, trener je nagovorio moje roditelje i tako sam prvi put zaigrao. Trener je nakon toga prišao moji roditeljima i rekao im „Pustite ga da trenira, bit će tu sa starijima, ali nema veze. Zašto ne bi trenirao?“. I tako sam počeo trenirati u mjestu u kojem smo živjeli, u Rommelshausenu pored Stuttgarta. Tako je počela moja nogometna karijera.

TEMPO: Je li vas otac Zvonimir Soldo usmjeravao prema nogometu ili nije želio da se bavite poslom kojim se on bavio?

Nogomet sam volio od početka, od kada znam za sebe, a kako je moj otac bio nogometaš, tako sam stalno bio okružen tom igrom. Po meni, bilo je logično da ću krenuti njegovim stopama i da ćemo nas trojica braće igrati nogomet. Nije bilo nikakvog pritiska. Znam da bi oni bili sretni i da radim nešto drugo, ali otac je prenio tu ljubav prema nogometu na mene i tako je to ostalo.

TEMPO: Znači li to da ste vas dvojica sjeli i muški porazgovarali o tome što znači profesionalno se baviti nogometom?

To se nije dogodilo na početku, ali kako sam postajao ozbiljniji, kako sam se približavao juniorima, tada mi je počeo govoriti kako nogomet znači puno odricanja, trenirati svakog dana, ako želiš nešto postići trebaš trenirati više od drugih, a ako se vidiš u tome onda nastavi. Guraj onda to, trudi se. Kada sam završavao gimnaziju postojala je dilema hoću li upisati fakultet ili ne, a na kraju sam odlučio gurati nogomet do kraja. Nogomet je ono što najviše volim, a sada i zarađujem radeći ono što najviše volim. Stvarno se ne mogu žaliti.

TEMPO: Jeste li se morali truditi više od ostalih kako biste izbjegli one standardne komentare „njega otac gura“?

To je, nažalost, klasična priča. Koliko god mi pomaže što mi je on otac, što mi daje savjete kakve drugi ne mogu dobivati, opet mi to jednim dijelom i odmaže jer će uvijek biti ljudi koji će reći kako me on negdje gurnuo. A ja ponosno mogu reći da sam se za sve ovo sam, svojim trudom, izborio. Nije mi samo zbog toga rekao da se moram truditi više od ostalih, već i zato što, ako želim doći među top igrače, onda stvarno treba raditi puno više od drugih. Raditi na sebi, odricati se puno stvari i živjeti za taj sport. Znate kako se kaže, hejteri te uvijek čine jačim.

TEMPO: Nakon što ste se s obitelji vratili u Hrvatsku, počeli ste kao dječak trenirati u Dinamu.

Bio sam godinu dana u otvorenoj školi, da bi me nakon toga trener Halilović priključio godinu dana starijoj ekipi. U Dinamo sam proveo pet godina, bio sam tamo do desete godine. Nakon toga sam promijenio nekoliko klubova, Lokomotiva, Zagreb, HAŠK, Tekstilac, da bih napokon došao u Inter Zaprešić. U Zaprešiću sam se super osjećao, kroz sve uzraste igrali su super dečki. I tamo sam u većem dijelu trenirao sa starijima. Odradio sam jednu sezonu s juniorima, svojim vršnjacima, da bi s 18 godina došle seniorske pripreme. U to vrijeme učio sam, pripremao se za maturu, da bi me trener Toplak pozvao na pripreme sa seniorima. Pozvao je još nekoliko juniora da bi provjerio kakve smo kvalitete. Uspio sam iskoristiti tu priliku na najbolji mogući način te sam u studenome 2019. debitirao protiv Dinama.

Zvonimir Soldo igrao je 10 godina za Stuttgart gdje su odrasla njegova trojica sinova, najmlađi Nikola, Matija i Filip. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImages

TEMPO: Jeste li osjećali, kao dječak, žal zbog odlaska iz Dinama?

Naravno, tamo sam stekao puno prijatelja s kojima dan danas igram u U21 reprezentaciji, primjerice Antonio Marin i Bartol Franjić. Rado se prisjećamo tih vremena kada smo kao djeca odlazili na turnire. Bilo mi je žao, ali nije išlo pa je onda bolje da se maknem u neku drugu sredinu koja je bolja za mene.

TEMPO: Jeste li od početka znali da ćete biti stoper i naslijediti oca na toj poziciji ili ste ipak mijenjali pozicije dok niste došli do mjesta stopera?

Kao dijete sam uvijek igrao obrambenog, a u Interu sam prošao sve moguće pozicije. Igrao sam lijevog i desnog stopera, zadnjeg veznog, prednjeg veznog, lijevog veznog u rombu, a ako smo bili u rezultatskom nedostatku onda sam znao igrati i napadača. U prijateljskim utakmicama znao sam igrati i beka. Kada sam došao u seniore Intera, odigrao sam nekoliko utakmica kao vezni igrač, ali trener Toplak mi je odmah rekao da me vidi na stoperskoj poziciji s obzirom na to da je tada u Interu bila prejaka konkurencija u veznoj liniji. Tada je kapetan bio Tomislav Mazalović, tu su bili Frano Mlinar i Igor Postonjski, igrači s puno odigranih ligaških utakmica. Od tada igram stopera iako ponekad uskočim i na mjesto veznog igrača.

TEMPO: Jesu li pozivi u mlade reprezentacije Hrvatske bili dokaz da karijera ide u smjeru u kojem ste i očekivali?

Svaki poziv u reprezentaciju, bilo to U18, U19 ili U21 ukazuje na to da dobro radiš i da te cijene. To je uvijek mentalni poticaj da nastaviš dalje raditi, da se još više trudiš. Kada sam shvatio da nešto dobro radim? Bilo je to 2021. kada sam iz Intera prešao u Lokomotivu, prošao pripreme i vidio da će to biti dobra sezona. Tada je došlo do klika u glavi kada sam rekao da je ovo sada jako ozbiljno. Povratka više nije bilo, trebalo je ići do kraja.

‘Koliko god mi pomaže što mi je Zvonimir Soldo otac, to mi dijelom i odmaže jer će uvijek biti ljudi koji će reći da me je on nekamo gurnuo’

TEMPO: Tada ste shvatili da fakultet ostavljate po strani. Što ste željeli studirati?

Upisao sam poslovnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, prvu godinu sam zamrznuo, a druge godine nije bilo smisla nastaviti jer je bilo puno ponuda iz inozemstva te sam na kraju otišao u Njemačku. U to vrijeme zanimao me i studij arhitekture, ali ne bih imao vremena za to.

TEMPO: Pretpostavljam da govorite njemački i da je to FC Kölnu bilo važno kod potpisivanja ugovora s vama?

Da, njemački govorim savršeno, dolaskom u Köln sam ga usavršio. Naravno da je klubu važan faktor bila činjenica da igrač govori njemački. Lakše je raditi s mladim igračem kada on govori jezik zemlje u koju je došao. A ja sam uvijek želio doći do jedne od liga Petice. Drago mi je da je to Njemačka jer je moj tata dugo igrao u Njemačkoj tako da idem njegovim stopama.

TEMPO: Köln je klub iz sredine Bundeslige, nema pritiska ni zbog borbe za vrh ni zbog straha od ispadanja, tako da se čini kao idealna momčad za mladog igrača koji se razvija.

Naravno. Jedna od važnijih stvari koju su mi rekli prije nego što smo potpisali ugovor jest da me vide kao projekt kluba, kako mi žele pomoći da se izgradim u što boljeg igrača. Vidjeli su da sam mlad, da imam potencijala, a meni se ta njihova priča svidjela. Ciljao sam klub u kojem ću se razvijati, nisam želio klub u kojem se neću razvijati. Pri odabiru kluba uloga mog oca bila je velika. Cijela obitelj je razgovarala o tome što je za mene najbolje, koja sredina bi bila najbolja. Moj otac je bio trener u Kölnu tako da on zna kako funkcioniraju stvari, kakav je grad i kada je došla njihova ponuda, rekao mi je da misli da je to za mene najbolja opcija. Bilo je i drugih klubova u igri za koje je on rekao kako ne misli da bi odlazak u neki od tih klubova bio najbolji za mene. Za ponudu Kölna rekao je da je treba iskoristiti, da će to biti super za mene, da je to jako dobar klub za razvoj i da je to super grad za život.

Steffen Baumgart trener je FC Kölna u čijim redovima Nikola Soldo igra prvu sezonu. FOTO: IMAGO/Beautiful Sports/GuliverImages

TEMPO: Znači li to da novac nije bio u prvom planu prilikom odabira kluba?

Naravno da nije, meni je bilo najvažnije napraviti iskorak u još ozbiljniji nogomet, u ligu Petice. To je potpuno drugačiji svijet u odnosu na Hrvatsku nogometnu ligu. Na kraju krajeva, uvijek je lakše otići dalje iz Kölna nego iz nekog drugog kluba.

TEMPO: Ovo je vaša prva sezona u Kölnu, što je to zbog čega primjećujete svoj igrački napredak?

Napredovao sam puno u fizičkom smislu, kako igramo napadački nogomet tako puno vremena provodimo u teretani. U tom smislu puno sam naučio kako se nositi s igračem u duelima jedan na jedan. U većini utakmica njemačke lige igraš jedan na jedan, ti ne čuvaš njihovu špicu na svojih 20 metara, već na njihovih 25 metara. Ima tu još puno detalja, na primjer kako koristiti ruke u duelima, a kako tijelo. Ide se u detalje jer su detalji najvažniji, detalji odlučuju hoćeš li igrati u Realu iz Madrida ili malo lošijem klubu.

TEMPO: Uskoro putujete na U21 Europsko prvenstvo, reprezentacija je s izbornikom Igorom Bišćanom euforično krenula u kvalifikacije, da bi na kraju jedva uspjela izboriti plasman. Kako vi vidite tu reprezentaciju?

Mislim da smo mi super generacija. Svaki igrač koji je prošao kvalifikacije za U21 Europsko prvenstvo i prijateljske utakmice zaista zaslužuje biti u reprezentaciji. Nekoliko igrača iz reprezentacije već je otišlo u inozemstvo, neki igraju u najjačim hrvatskim klubovima, ali i oni koji igraju u „manjim“ klubovima zaslužuju svaku minutu koju im je izbornik dao. Stvarno smo dobra ekipa, dobra klapa, razumijemo se, družimo se, mislim da na Euru možemo napraviti dobru priču.

‘Mi se na Euru nemamo koga bojati. Ipak smo mi Hrvatska koja je proizvela jako puno odličnih igrača, osvojene su tri medalje na svjetskim prvenstvima’

TEMPO: U skupini ćete igrati sa Španjolskom koja je na posljednja tri Eura jednom bila prvak, jednom poražena u finalu, a jednom došla do polufinala. Hoće li se na toj utakmici vidjeti koliko je jaka hrvatska reprezentacija?

Za takve se utakmice radi, žrtvuje i živi. Slično je bilo i s nedavnom prijateljskom utakmicom protiv Engleske koju smo igrali na londonskom stadionu Craven Cottage. Pobijedili smo tada Engleze, mi se na Euru nemamo koga bojati. Ipak smo mi Hrvatska, ta Hrvatska je proizvela jako puno fantastičnih igrača, osvojene su tri medalje na svjetskim prvenstvima. Treba pokazati respekt prema drugim ekipama, ali straha ne treba biti. Kada dođemo na Euro puno će se reprezentacija bojati nas, a ne mi njih.

TEMPO: U tom razdoblju igrali ste u reprezentaciji u stoperskom paru s Mariom Vuškovićem koji je sada suspendiran zbog navodnog korištenja dopinga. Kako je to funkcioniralo?

Super je funkcioniralo. Igrali smo zajedno na posljednje dvije utakmice kvalifikacija protiv Danske kada smo izborili odlazak na Euro. Na terenu se razumijemo, i izvan terena smo si dobri, čujemo se često. Jako mi je žao zbog ovog što mu se sada događa, pokušavam mu, koliko god mogu, dati moralnu potporu da bi znao da smo svi uz njega. Nadamo se da će to sve dobro proći kako bi se vratio u U21 reprezentaciju. On je zaista zaslužio igrati na Euru.

TEMPO: Koliko vas je iznenadila odluka Igora Bišćana da napusti mjesto izbornika U21 reprezentacije i postane trener Dinama?

Bilo mi je žao jer smo imali super odnos s njim. Svi smo se družili, znali pričati nakon utakmice, bili smo poput obitelji. Ipak, neka mu je sa srećom, on je bio igrač i kapetan Dinama i potpuno ga razumijem. No o novom izborniku Skočiću čuo sam samo dobre stvari tako da se veselim novoj suradnji.

Nikola Soldo smatra kako je mlada hrvatska reprezentacija pobjedom nad Engleskom pokazala da protivnici trebaju strepiti. FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

TEMPO: Nalazite se u razdoblju kada će se pokazati jeste li igrač za velike klubove ili ćete, kao mnogi talenti, završiti u nižerazrednim klubovima. Jeste li svjesni toga?

Svjestan sam toga. Od 18 godine profesionalno igram nogomet, u svojoj kratkoj karijeri prošao sam puno toga. U prvoj seniorskoj sezoni borio sam se za opstanak s Interom, zatim sam jednu sezonu igrao u drugoj ligi, zatim sam ponovo igrao u prvoj ligi s Lokomotivom, da bih zatim došao u Bundesligu. Nakon sezone s Lokomotivom više nisam bio igrač koji je talentiran već sam postao igrač kojem se više ne opraštaju glupe, mladalačke greške.

TEMPO: Spominjete Lokomotivu, Inter i Bundesligu, vaš razvojni put sliči na razvojni put vašeg oca, zar ne?

Može se reći. On nije lako došao do uspješne karijere, prošao je sve i svašta da bi na kraju došao do Stuttgarta i reprezentacije. Meni je čak i drago što sam imao malo teži put. Ništa mi nije bilo servirano na pladnju, za sve sam se morao izboriti. Svakoga dana davao sam sve od sebe, učio sam od starijih igrača, učio sam na vlastitim greškama, zbog čega sam puno napredovao.