Nikola Bralić jedan je od najboljih svjetskih veslačkih trenera te stoji iza uspjeha braće Sinković. Njima slijede dva velika natjecanja, Europsko prvenstvo i Olimpijske igre u Parizu, o čemu Bralić govori za Tempo

Nikola Bralić (72) pripada u sam vrh svjetskog veslanja kao trener koji je u posljednje 24 godine osvojio 24 medalje na najvećim svjetskim natjecanjima, od čega 18 s braćom Sinković. Niz njegovih uspjeha okrunjen je 2015. godine kada ga je Svjetska veslačka federacija proglasila najboljim svjetskim veslačkim trenerom.

U svom radu Bralić je prošao put od uobičajenih metoda do stavljanja naglaska na neke dijelove veslačke pripreme. U najranijoj fazi bilo je to inzistiranje na fizičkoj snazi da bi se tijekom vremena obrazovao i počeo slijediti modernije pristupe, povezujući tehniku i tjelesne predispozicije. Nikola Bralić vozi Jarunom svoj počasni krug, spremajući braću Sinković za njihove četvrte olimpijske igre. Do sada su na OI osvajali naslove pobjednika u različitim načinima veslanja, i to u posadama u kojima veslači drže jedno (rimen) ili dva vesla (skull). Uoči početka veslačke sezone i predstojećeg Europskog veslačkog prvenstva u Segedinu u Mađarskoj, koje će se održavati od 25. do 28. travnja, razgovarali smo o planovima s braćom Sinković i trenutnom stanju hrvatskog veslanja.

NACIONAL: Kako ste isplanirali ovu sezonu? Prethodni olimpijski ciklus bio je zbog korone dulji, ovaj je godinu dana kraći.

Ovu sezonu smo planirali u dva dijela. Jedan vrhunac bi trebalo biti Europsko prvenstvo, nakon kojeg bismo imali kratak odmor, a potom odlazimo na Peruču. Nećemo ići na drugi Svjetski kup u Luzern, već idemo na Peruču obnoviti malo tehniku, malo bazu izdržljivosti i snagu provlaka. Tamo imamo mogućnost veslanja dugih dionica, imamo mogućnost pratnje iz glisera i imamo kvalitetan smještaj i prehranu pa mislim da se tu moramo vratiti na stanje što se tiče fizičkog i tehničkog potencijala.

Nikola Bralić vodio je 2012. godine četverac koji su činili David Šain, Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković, a koji je na Olimpijskim igrama osvojio srebrnu medalju. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

NACIONAL: Jeste li zadovoljni time kako vas u svemu prati Hrvatski veslački savez?

Nama zapravo ništa ne nedostaje. Imamo čamac, imamo vesla, imamo gliser. Možda bi mi trebali malo više pomoći oko kampa u Peruči. Infrastruktura koja prati veslače tamo nije izgrađena. Pontone moramo svaki put ponovno stavljati u vodu, hangari za smještaj čamaca nisu dovoljno kvalitetni i ne štite čamce od vremenskih nepogoda. Ostaje na HVS-u da to napravi jer nema smisla da to rade veslači, a ja to sam bez njih ne mogu napraviti. To me svake godine dočeka. Jedino to je moja primjedba. Što se tiče hotela, trajanja priprema, sve je u redu. Što se tiče opreme, to nikada nije bilo upitno.

NACIONAL: Kako vaš rad prati tehničko tehnološka potpora, uporaba moderne tehnologije u procesu treninga?

Nismo tu potpuno dobri. Pokušavamo u to uključiti elektroničara iz Beograda Milana Mišljenovića, međutim, nikako da to probijemo u HVS-u, nemaju za to sluha. Pokušavamo dobiti za test njegove instrumente koji mjere ono što ne vidi trener, što ne vidi veslač. On otkriva svaki detalj, dužinu zaveslaja, kuta, sile, krivulje, gdje se pogriješilo, gdje se dobro radi. To u svijetu svi koriste dok, nažalost, mi u Hrvatskoj to ne koristimo. Mi ćemo s braćom Lončarić krenuti tim putem pa ako se pokaže uspješnim, onda bismo uključili i ostatak, braću Sinković, a možda i ostale reprezentativce. Ako HVS iskaže volju i želju da nam pomogne u tom segmentu, jer moramo krenuti u nekom smjeru što se tiče elektroničke potpore za trening, to će značajno pospješiti trenažni proces.

‘Sinkovići su među najspremnijim veslačima na svijetu što se tiče veslačke izdržljivosti i snage. Njihova efikasnost zaveslaja veća je od drugih’

NACIONAL: Kako je došlo do toga da su vaši veslači, koji su desetak centimetara niži, pobjeđivali fizički jače posade?

Sinkovići su među najspremnijim veslačima u svijetu što se tiče veslačke izdržljivosti i snage. Tu su se pokazali moćnima. Martin Sinković, u konačnici, drži na „slideu“ – a to je ergometar koji se kreće svojevrsnim sanjkama koje se nalaze ispod njega – svjetski rekord. Obojica su dosta dobri i na dionici od dva kilometra. S obzirom na svoju visinu, jer klasični ergometar voli nagraditi visinu i težinu, i tu su se pokazali moćnima. Ali najbitnije je kako oni snagu i izdržljivost prenose na čamac. Njihova efikasnost zaveslaja veća je od drugih

NACIONAL: U vrlo kratkom vremenu prešli su sa „sculla“ gdje veslači u svakoj ruci drže veslo, na „rimen“ u kojem jedno veslo drže s obje ruke. Kako je odlučeno da se vrate disciplini dvojca bez?

Oni smatraju da je konkurencija u dvojcu bez „malo mekša“ nego u dvojcu na pariće, jer tu je nekoliko ekipa za koje su procijenili da su kao oni, posebno Nizozemska, i trebalo bi jako puno „krvi i znoja“ da ih se tuče. Odlučili su se za varijantu dvojca bez, jer su tu ekipe koje su do sada bez problema pobjeđivali.

Braća Sinković su posljednjih 10 godina najbolji veslački dvojac na svijetu koji je osvojio zlatnu medalju na posljednje dvije Olimpijade. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

NACIONAL: Braća Sinković uvijek ulažu sve što imaju, i to bespoštedno. Mogu li još nešto više napraviti u trenažnom procesu?

Mogu. Sada radimo neke treninge koji pokazuju dosta dobre rezultate, dobar nivo. Malo nam još nedostaje eksplozivnosti, za što je potrebna dodatna snaga, ali radimo na tome da i to podignemo. Što se tiče izdržljivosti, dosta dobro stoje, što se tiče tehnike – odlično. Znači, nećemo mi biti daleko od cilja koji smo postavili.

NACIONAL: Olimpijsku normu prošle godine na svjetskom prvenstvu izveslali su Damir Martin u samcu, braća Sinković u dvojcu na pariće i braća Lončarić u dvojcu bez. Povratkom braće Sinković u dvojac bez, otvoreno je pitanje mjesta za odlazak na Olimpijske igre u Parizu u disciplini dvojca na pariće. Stav HVS-a je da je normu izborila država. Dosadašnje pravilo je bilo da veslači koji su je izveslali budu oni koji će nastupiti. Trenutna je situacija da oni imaju tri posade koje će ih izazvati u želji da zauzmu njihovo mjesto u Parizu. To su Šuk i Šain, Cesarec i Mahmutović te Poljančić i Bošković. Među spomenutim posadama izazivača energetski su spremna četiri veslača ozbiljnog potencijala, od kojih bi se mogao oformiti konkurentan četverac na pariće umjesto da se kroz međusobne borbe rasipa energija? Tako bismo potencijalno umjesto petero muških veslača, na Olimpijskim igrama mogli imati devetoro.

Da ima pameti u Savezu, to su trebali napraviti. Međutim, HVS-u je lakše pustiti izazivače da hvataju normu koju su za Hrvatsku izveslala braća Sinković prošle godine. Za posadu dvojca bez to su napravila braća Lončarić. Po meni, ljudi koji su ispunili normu trebaju ići na Olimpijske igre, a za ostale ima još disciplina i ako su pravi frajeri, neka sjednu i ispune normu na kvalifikacijskim trkama koje osiguravaju dodatno mjesto za nastup na Olimpijskim igrama. Svaki veslač zna dan, sat, kada se ispunjava norma, a to je svjetsko prvenstvo godinu prije olimpijskih igara. Tko se plasira u zadane okvire, taj je ispunio normu i trebao bi ići na igre. Ovako se kroz trke kojima će se odrediti posada koja će nastupiti u disciplini dvojca na pariće, de facto destabilizira braću Lončarić, koja su zaslužila nastup u Parizu, u građenju potrebne forme. Da zadrže mjesto za nastup, braća Lončarić moraju dizati spremnost kroz treći, četvrti i peti mjesec kako bi pobijedili posade koje su izazivači, umjesto da u miru rade i vrh spremnosti postignu u sedmom i osmom mjesecu. Po meni je to dosta pogrešna politika HVS-a, ali što je tu je. Takva situacija je bila i pred Olimpijske igre u Sydneyju. Tada su ozlijeđenog Ninu Saragu i Olivera Martinova počeli izazivati u dvojcu bez kormilara. Međutim, tada je rukovodstvo bilo malo pametnije i čvršće te je odlučilo pustiti Saragu i Martinova da se oporave i na zadnjoj regati svjetskog kupa pokažu što mogu. U slučaju da ne uspiju, odlučeno je da će tjedan dana kasnije bit izlučna trka i pobjednik će ići na olimpijske igre. Nakon tako čvrstog stava, od posada koje su htjele izazvati Saragu i Martinova sastavljen je poznati osmerac koji je pobijedio na međunarodnoj regati u Piedilucu, na svjetskom kupu u Münchenu, izborio nastup na Olimpijskim igrama 2000. godine i osvojio broncu u Sydneyju. Na neki način tako bi trebalo biti i sada.

‘Oni koji su ispunili normu trebaju ići na Olimpijske igre, a za ostale ima još disciplina i ako su pravi frajeri, neka sjednu i ispune normu u kvalifikacijama’

NACIONAL: Često govorite o „transferu znanja“ koje nam nedostaje s obzirom na činjenicu da su naši vrhunski veslači naprasno završavali svoje karijere i nisu veslajući s mlađima u većim posadama prenosili svoje iskustvo. Hoće li Sinkovići biti ti koji će to pružiti nekim perspektivnim veslačima?

Sigurno je da dvije solidne ekipe, kada sjednu skupa u veći čamac, tvore odličnu novu ekipu. Do sada nije bilo te prilike od onog osmerca iz Sydneyja i njegovih veslača koji su to tada mogli. Sinkovići su već u ozbiljnim veslačkim godinama. Dolaze desetak godina mlađi, jaki veslači puni energije. Ako se sljedeće godine braća Lončarić vrate rimen veslanju i brzinom u dvojcu bez dođu na par sekundi Sinkovićima, sigurno ćemo probati sjesti u veći čamac i vjerujem da će to biti dobra posada. Ako nisu unutar par sekundi, ne isplati se sjedati. Nema transfera znanja ako u bazi ne postaviš dobar temelj i imaš jednakovrijedne veslače.

NACIONAL: Kakva su vam očekivanja od Europskog prvenstva?

Mi uvijek idemo na prvo mjesto, a koji ćemo završiti, ne znam. Dosta nam dobro ide, imamo nekih sitnih problema, ali to ćemo savladati do Europskog prvenstva i mislim da ćemo biti u top formi.

Prošle godine prikazan je dokumentarni film ‘Nikola Bralić – Kako sam stvorio braću Sinković’ koji govori o njihovim uspjesima. FOTO: Luka stanzl/PIXSELL