Doktor kemije Nikola Biliškov viši je znanstveni suradnik na Institutu Ruđera Boškovića i dugogodišnji aktivist na području zaštite okoliša, ljudskih prava i izgradnje mira. Jedan je od pokretača inicijative Znanstvenici za klimu, koja je okupila više od petsto relevantnih znanstvenih stručnjaka koji su u siječnju prošle godine objavili Apel za sustavnu klimatsku akciju, zahtijevajući od hrvatske vlade da objavi izvanredno stanje klimatske krize. Proteklog tjedna, u petak, premijer Andrej Plenković primio je u Banskim dvorima izaslanstvo Znanstvenika za klimu, koje je predvodio Nikola Biliškov. Taj susret, kao i UN-ova konferencija o klimi COP 26 koja 31. listopada počinje u Glasgowu i na kojoj će sudjelovati i premijer Plenković, bili su povod da Nacional od Biliškova zatraži intervju.

NACIONAL: Što ste u petak kazali premijeru Plenkoviću?

Pokušao sam adresirati visoka očekivanja od skupa u Glasgowu. Premijera sam uime znanstvenika pozvao na krajnju ozbiljnost. Rekao sam da su nade cijele hrvatske i međunarodne javnosti usmjerene na uspješnost 26. COP-a. Posebno sam istaknuo da svaki političar koji se nađe u Glasgowu mora imati na umu da će odluke te konferencije imati značajan, odlučujući utjecaj na živote nadolazećih generacija. Kroz edukativnu igru Klimatski kolaž premijera smo brifirali u povodu njegovog odlaska u Glasgow. Zanimljivo je da je Plenković time postao prvi premijer na svjetskoj razini koji je odigrao Klimatski kolaž, igru koja se temelji na izvještajima Međuvladinog panela za klimatske promjene, dakle, na najboljoj raspoloživoj znanosti.

NACIONAL: Molim vas da, prije svega, objasnite što je COP.

COP ili Konferencije stranaka (Conference od parties, COP) konferencije su na najvišoj međunarodnoj razini, koje se na godišnjoj razini održavaju unutar UN-ove okvirne konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC), a okupljaju predstavnike država, ali i regionalnih i nevladinih organizacija. Iako postoje COP-ovi o različitim temama, ovaj u Glasgowu, koji je posvećen klimatskim promjenama, jest najvažniji. Na tim konferencijama donose se odluke i smjernice za donošenje politika na nižim razinama, dakle na razinama država i državnih saveza.

NACIONAL: Kolika je važnost 26. COP-a u Glasgowu?

Od 26. izdanja COP-a međunarodna javnost puno očekuje. Nedavno je izašao novi, šesti izvještaj Prve radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), koji je alarmantan i jasnije nego ikad do sada ukazuje na to da je ljudsko djelovanje glavni uzročnik aktualnih klimatskih promjena. Taj izvještaj, na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja, upućuje na hitnost donošenja ispravnih odluka koje u svojoj provedbi moraju obuzdati trend klimatskih promjena i globalno zatopljenje održati na prihvatljivoj razini, a ona je najviše do +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Do sada su aktualne klimatske promjene uzrokovale zagrijavanje u iznosu +1,2 °C, a nalazimo se na putu +3 °C, s mogućnošću da on dovede i do +5 °C. Nakon svih velikih riječi na dosadašnjim konferencijama, naša civilizacija nije skrenula s putanje najgorih klimatskih scenarija. U tom kontekstu, ali i kontekstu Pariškog sporazuma, kao i sve očitijih, već sada katastrofalnih posljedica klimatskih promjena, međunarodna javnost doista od Glasgowa očekuje mnogo, a prije svega vrlo konkretnu, ambicioznu i predanu klimatsku akciju u skladu s najboljim raspoloživim znanstvenim spoznajama.

NACIONAL: Je li hrvatska javnost svjesna težine klimatske krize i važnosti COP-a 26?

Iako neka istraživanja pokazuju da je naša javnost vrlo svjesna klimatskih promjena i opasnosti klimatske krize i premda ta istraživanja pokazuju da su građani zabrinuti, smatram da je to daleko od zadovoljavajućeg. Prevladavajuće brige hrvatske javnosti miljama su udaljene od klimatskih promjena, a fokus je dodatno odmaknut zbog covida, potresa i drugih nedaća. Dovoljno se samo prisjetiti proteklog izbornog ciklusa. Koliko su klimatske promjene bile zastupljene u istupima stranaka? Koliko je pitanja vezanih uz klimatske promjene postavljeno u debatama i sučeljavanjima? Klima je tu bila zastupljena u tragovima, s iznimkom jedne televizijske kuće koja je organizirala klimatsku debatu s najbližim pomoćnicima kandidata za gradonačelnika Zagreba. Hrvatsku javnost „zabavljaju“ teme kao što su nošenje ili nenošenje maski, dvojbe oko cijepljenja, poskupljenja te tema nad temama – na kojoj je strani bio čiji djed u II. svjetskom ratu. Nedovoljno je to, nezadovoljavajuće. S druge strane, klimatske teme u razvijenijim demokracijama sve češće određuju ishode izbora, što su nam zorno pokazali i rezultati nedavno održanih izbora u Njemačkoj.

NACIONAL: Kakvi se zaključci u Glasgowu očekuju: što bi trebalo odlučiti da se zaustavi globalno klizanje u klimatsku propast?

COP-26 u Glasgowu treba shvatiti krajnje ozbiljno i nadam se da visoke delegacije, koje će se sastati u Glasgowu, shvaćaju ozbiljnost situacije. Novi izvještaj IPCC-a je vrlo jasan, znanstvenici su tu zapravo jasniji nego ikad do sada – zahtijeva se vrlo ambiciozna, fokusirana, koherentna klimatska akcija. Mjere ublažavanja, prilagodbe i povećanja otpornosti prema klimatskim promjenama moraju biti radikalne, ali svako daljnje odgađanje akcije radikalizira te mjere i poskupljuje ih. Cijena klimatske akcije je visoka. No cijena koju ćemo zbog njenog odgađanja ili krivog usmjeravanja plaćati u budućnosti neusporedivo je viša i ne mjeri se samo u novcu, nego i milijunima ljudskih života i nepovratnoj degradaciji okoliša. UNFCCC je objavio svoj Zbirni izvještaj trenutno dostavljenih nacionalno određenih doprinosa stranaka. Nacionalno određeni doprinosi (Nationally determined contributions, NDC), način su na koji se stranke obvezuju na klimatske akcije prema Pariškom sporazumu. Svaka zemlja formulira svoj NDC na temelju svojih jedinstvenih nacionalnih okolnosti, s očekivanjem da će NDC-i s vremenom postati ambiciozniji. Jedan od ciljeva Glasgowa je ozbiljna diskusija nalaza tog izvještaja.

NACIONAL: Kakvi god NDC-i bili, sve se svodi na novac, zar ne?

Kao i na svakom COP-u, i u Glasgowu će se raspravljati o financiranju klimatske akcije. Financije su ključne za provedbu globalnih klimatskih ciljeva, a i pokretačka sila za razvojne ciljeve. Ispunjavanje obaju tih zahtjeva zahtijeva od razvijenih zemalja da podrže prelazak zemalja u razvoju na energiju s niskim udjelom ugljika. Prema odlukama COP-a održanog u Kopenhagenu 2009., svake godine se trebalo mobilizirati 100 milijardi američkih dolara za financiranje klime, počevši od 2020., što je temelj čitavog međunarodnog sustava financiranja klime. Razlike u načinu na koji razvijene zemlje izvještavaju o svojim financijskim naporima, zakomplicirale su procjenu njihova napretka prema tom cilju.

NACIONAL: Mnogo se govori i o “trgovanju emisijama”.

Točno, to će također biti važna tema 26. COP-a. Tržišta ugljika diljem svijeta posljednjih godina doživjela su značajno povećanje obujma trgovanja jer tvrtke i države nastoje profitirati od smanjenih emisija. Iskorištavanje tog tržišta smatra se ključnim za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma. Zato 6. članak Pariškog sporazuma dopušta strankama da usvoje dobrovoljne suradničke pristupe u postizanju svojih NDC-a. Nosilac dobrovoljne tržišne suradnje prema članku 6. bit će „međunarodno preneseni ishodi ublažavanja“ ili ITMO (Internationally transferred mitigation outcomes). Ti ITMO-i predstavljaju smanjenje globalnih emisija postignuto u jednoj zemlji, a zatim se njima trguje u drugoj zemlji kako bi se računali u NDC zemlje kupca. Kritika trgovanja emisijama dovodi u pitanje zadovoljavaju li ti projekti predviđena smanjenja. Oni koji zagovaraju strožu metodologiju žele da se ti stari ugljični krediti povuku. Ako se to dogodi, zemlje koje su u dobroj vjeri trgovale emisijama mogle bi ostati kratkih rukava. To se također odnosi na pitanje dvostrukog obračunavanja, koje članak 6. zabranjuje. Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, zemlje domaćini projekta unose „odgovarajuće prilagodbe“ u smanjenja emisija. No zasebna odredba članka 6. unijela je nejasnoće po tom pitanju, a neke stranke žele tržišna pravila koja učinkovito dopuštaju dvostruko računanje za zemlje domaćine. U tom je protivljenju posebno uporan EU. Rješavanje tog problema i njime uzrokovanih zastoja jedan je od važnih ciljeva 26. COP-a. Na sastanku s premijerom Plenkovićem pokušao sam adresirati upravo ta visoka očekivanja.

NACIONAL: Raspravlja li se o metodama nadzora provedbe zaključaka? I u Parizu prije šest godina donesene su važne odluke i iznesena važna obećanja, ali malo je od toga, ako išta, ispunjeno: najvažniji je zaključak bio ograničiti zagrijavanje na 1,5 stupnjeva, ali već smo sada na 1,3, a ne vidi se usporavanje. Dakle, kako nadzirati provedbu zaključaka iz Glasgowa? I može li se, u tom kontekstu, već sada ustvrditi da idemo prema još jednom neuspješnom summitu o klimi?

Mislim da sam to već odgovorio. Pariškom sporazumu su, kako bi se doista i proveo, potrebni jasni mehanizmi njegove kontrole. Uostalom, od samog njegova izglasavanja jedna je od glavnih kritika bila usmjerena upravo prema izostanku tih mehanizama. Bit će to, kako sam također prije naglasio, vrlo teško zbog različitih izrazito jakih silnica sa strane. No na kocki je budućnost civilizacije, možda i čovjeka kao biološke vrste. I to doslovno.

‘Općoj javnosti moramo o klimatskim promjenama govoriti jednostavnim jezikom, bez ulaženja u detalje fizikalnih modela’, kaže Biliškov. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Zanima me vaše mišljenje, vaša utopijska vizija, neovisna o tome što je objektivno moguće: što bi svijet trebao učiniti da se uistinu zaustavi klimatska kriza?

Još u XIX. stoljeću znanstvenici su dali okvir za razumijevanje mehanizma efekta staklenika, a time i globalnog zatopljenja. Još davne 1912. godine u ozbiljnim su publikacijama ukazivali na to da smo, kao civilizacija, spremni za prelazak s fosilnih goriva na energiju Sunca. Prije 50 godina znanstvenici su ozbiljno ukazali na nemogućnost neograničenog rasta na ograničenom planetu, a tada su upozoravali i na to da jurimo superautocestom koja nas vodi prema provaliji te da s nje moramo skrenuti na slabije, sporije ceste, koje su nam nepoznate, krivudave, prepune križanja i račvanja, ali vode u održivu budućnost. Od tada se o klimatskim promjenama saznalo sve što je potrebno kako bismo se s njima efikasno suočili. No malo je toga učinjeno u skladu sa znanstvenim činjenicama. Neki su skloni to pripisivati ljudskoj prirodi, u koju je, po tim autorima, ugrađena gramzivost. Ja se s njima ne slažem. Smatram da u ljudsku prirodu nije ugrađena gramzivost, nego suradnja, suosjećajnost, solidarnost. Mi smo dobri u svojoj biti. Gramzivost je inherentna tek društveno-ekonomskom sustavu koji je prevladao u zadnjih 200 godina, sustavu koji je pogonjen fosilnim gorivima – kapitalizmu. Od egzistencijalne važnosti je suprotstaviti se tom inherentno neodrživom, tržišnom logikom upravljanom sustavu kapitalističkog fundamentalizma. Moramo mijenjati taj sustav. Dio promjene sustava je u energetskoj tranziciji prema decentraliziranoj obnovljivoj energetici, a dio je, vjerojatno i važniji dio, u napuštanju imperativnog narativa o neograničenom rastu BDP-a.

NACIONAL: Hrvatska inicijativa Znanstvenici za klimu, kojom koordinirate, još prije više mjeseci zatražila je proglašenje izvanrednog klimatskog stanja i ponudila pomoć Vladi. Kako ocjenjujete suradnju s Vladom i njezino djelovanje na tom području?

Prošle su zapravo skoro dvije godine od predaje našeg Apela za sustavnu klimatsku akciju. Institucije su pokazale spremnost za suradnju, čak su poduzeti i neki konkretni koraci, pa su znanstvenici danas uključeniji u različita klimatski relevantna tijela. Pozitivni su koraci učinjeni i u Uredu predsjednika Republike, koji ima posebnog savjetnika za klimu i energetiku, ambicioznog Julija Domca, s kojim imamo odličnu suradnju. U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja je Upravu za klimu preuzela Dunja Mazzocco Drvar, s kojom također izvrsno surađujemo. Ona je vrlo angažirana i predana te smatramo da bi ta uprava mogla odigrati vrlo važnu pozitivnu ulogu.

NACIONAL: Čini se da je premijer Plenković svjestan prijetnje klimatskih promjena: nedavno je izjavio da će one izazvati mnogo veće štete i poremećaje od pandemije. Kako bi javnosti trebalo predstavljati klimatsku krizu i na kojim bi rješenjima trebalo inzistirati?

Kao i sve znanstvene spoznaje, treba je komunicirati jezikom prihvatljivim javnosti kojoj se obraćamo. Dakle, općoj javnosti moramo o klimatskim promjenama govoriti jednostavnim jezikom, bez ulaženja u detalje fizikalnih modela. Bitno je u porukama izvući srž te obilno koristiti primjere, najbolje one iz neposrednog iskustva. Obraćamo li se političarima, znanstvene spoznaje moramo prevoditi u smjernice za donošenje politika. Osim svega toga, stalno moramo vrlo aktivno raditi na suzbijanju mitova i teorija zavjera.

NACIONAL: Činjenica jest da, globalno, Hrvatska može malo – ali što bi Vlada, a što lokalne vlasti, hitno u Hrvatskoj trebale napraviti? Nabrojite tri najvažnije i moguće mjere, koje se ne provode.

Prije svega, moramo shvatiti da alibiji takozvanih malih država ne piju vodu. Mi smo dio problema i moramo se suočiti s time. Naš Apel je jasan u tom pogledu i tu smo iznijeli 11 zahtjeva prema institucijama zakonodavne i izvršne vlasti. Ono što nam posebno smeta su različite klimatski relevantne smjernice i strategije, koje su u mnogim točkama kontradiktorne, a uglavnom su nedovoljno ambiciozne te vrlo često vode prema potpuno promašenim akcijama. Ukratko, u najkraćem mogućem roku moramo – a smatram i da možemo – raskrstiti s fosilnim gorivima, uključujući i fosilni plin, kojemu se distraktivno marketinški i manipulativno tepa da je prirodni plin. Ne odobravam nikakva daljnja ulaganja u istraživanja potencijalnih ležišta, kao što se protivim i izgradnji nove infrastrukture za ekstrakciju, skladištenje i distribuciju fosilnih goriva. Vrijeme je za dekarbonizaciju kroz energetsku tranziciju prema decentraliziranim obnovljivim izvorima. Uostalom, još prije više od 100 godina govorili smo da smo za to spremni.

NACIONAL: U raspravi o klimatskoj krizi u Hrvatskoj rijetko se spominje Ina. Što bi trebala napraviti ta kompanija, a što Vlada u odnosu na Ininu djelatnost?

Trebala bi doista napustiti fosilna goriva, i to iskreno, a ne kroz ‘greenwashing’, to fingiranje zelene tranzicije. Ina treba transformirati djelatnost i ulagati u edukaciju stručnjaka koji mogu iznijeti istinsku energetsku tranziciju.

NACIONAL: Hrvatska, kao i većina država, i danas subvencionira industriju fosilnih goriva, a u strateškim dokumentima do 2030. ni ne spominje se smanjenje tih subvencija. Kako je moguće tvrditi da želite ograničiti klimatsku krizu, a istodobno financirati industriju koja je izravno uzrokuje?

Ukratko – nikako. Ono što nam treba je iskrena i ambiciozna energetska tranzicija prema održivoj energetici bez emisija CO2, a nikako nam ne treba „greenwashing“.

NACIONAL: Koje su alternative fosilnim gorivima? Energija iz obnovljivih izvora, poput vjetra i sunca, navodno se ne može skladištiti i nije pouzdana. Kako riješiti energetsku krizu? Treba li se svijet početi učiti odustajanju – “odrastu” ili “degrowthu” – ili postoje neki drugi načini?

Energija iz obnovljivih izvora može se skladištiti, i to danas dostupnim tehnologijama. Jedan od načina su baterije, drugi je vodik. Upravo je skladištenje ključna karika u punom omogućavanju obnovljive energetike, ali danas to možemo provoditi te time uravnotežiti isporuku iz obnovljivih izvora. No ono što uvijek naglašavam jest da nam je, osim prelaska na održivu energetiku, potrebno i usporavanje i napuštanje razornog narativa o imperativu neograničenog ekonomskog rasta, koji nam je nametnuo prevladavajući društveno-ekonomski sustav.

NACIONAL: Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić nedavno je izjavio da Hrvatska već sad 60 posto energije dobiva iz obnovljivih izvora. Jeste li zapazili tu izjavu i kako je komentirate? Smatrate li je točnom?

Nisam je zapazio, ali takve izjave se dobrim dijelom temelje na činjenici da energiju uvelike dobivamo iz davno izgrađenih velikih hidroelektrana, a one imaju znatan negativan učinak na riječne ekosustave.