Niko Kranjčar se oprostio od svoga oca Zlatka Cice Kranjčara, velikog nogometaša i trenera koji je umro u 65. godini. Sahranjen je u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju. Zagreb News prenosi njegov oproštajni govor.

“Znam da me sad gledaš gore u „nebeskoj Karaki“ s Icekom i Cveletom i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu da javno budem intiman. A znaš da to ne volim. Veliš, baš si odlučio otići na dan kad su otvorene terase kafića. Neka, ljudi su se tog dana prisjetili svega, a imali su si i kaj za reć’. Bio si prijatelj, dobri duh i idol našega grada. Ostat ćeš im sve to još jako dugo. Bio si maskota i miljenik svih Zagrepčanki i Zagrepčana, svih onih ljudi koji su iskreno voljeli naš Dinamo. Često si znao reći da me odgojila mama i da ti nemaš niša s tim. E, moj tata, nije to baš tako, znaš. Sjećam se kako si mi na treninzima u Rapidu, gdje sam znao utrčati na teren, pustio da se zaljubim u nogomet, kasnije i da se sam izborim za mjesto. Svojim primjerom naučio si me voljeti svoje i poštovati tuđe, naučio si me cijeniti ono čemu pripadam, kako biti purger i Hrvat. Naučio si me da smo svi na ovom svijetu jednaki, da svakom čovjeku treba posvetiti vrijeme, pažnju, pomoć i osmijeh. Ništa te ne košta, je l’ tak’? Vodeći me na sva druženja s dečkima iz 1982. godine pokazao si mi što znači biti prijatelj, i to s velikim ‘P’. Bez ikakve zadrške. Pokazao si mi i kako se lijepo provesti, kako živjeti u trenutku, tu i sad. I ne brini, ne bum sad prepričaval sve one vaše anegdote iz te 1982. koje sam slušal u Domagoju, ne bum pričal kak si bil šmeker, fakin i kak si imal osmijeh koji osvaja na prvu, ne bum ti rekel ni koliko mi već sad fališ. Ali za kraj ću ti reći ovo: hvala ti na svoj ljubavi i podršci u mojim dobrim i teškim trenucima, a tebi možda najtežim. Zapravo, nisi otišao jer si u svima nama. I Cico, ‘You did it Your way’! Volim te. Od sveg ti srca hvala. Tvoj sin.”

Tim se riječima Niko Kranjčar oprostio od svoga oca Zlatka Cice na komemoraciji u zagrebačkom hotelu Westin. Njegov je govor rasplakao prisutne prijatelje njegova oca, kao i brojne TV gledatelje i pratitelje društvenih mreža.
Zlatko Cico Kranjčar, veliki nogometaš i trener, idol Dinamovih navijača, umro je u ponedjeljak, 1. ožujka, u 65. godini. Za Dinamo je odigrao 556 utakmica, postigao 256 golova i bio član ekipe koja je 1982. osvojila povijesni naslov prvaka Jugoslavije. Bio je prvi kapetan hrvatske nogometne reprezentacije koja je prvi put pod imenom hrvatske države 17. listopada 1990. odigrala utakmicu protiv SAD-a u Zagrebu.
Uspješnu nogometnu karijeru nastavio je u bečkom Rapidu, a potom se posvetio trenerskom pozivu te vodio mnoge domaće i strane klubove i reprezentacije. Bio je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od 2004. do 2006. Od brojnih trenerskih uspjeha izdvaja se onaj iz sezone 2001./2002. kada je s NK Zagrebom, prvi put u povijesti, postao senzacionalni prvak Hrvatske.

“Odajemo počast jednom od najvećih nogometaša, jednom od najvećih dinamovaca koje je grad Zagreb ikad imao. Upravo sljedeće godine bit će četiri desetljeća od najljepšeg proljeća koje je doživjela moja generacija. Otišao je Cico, kao da je otišlo jedno vrijeme”, rekao je voditelj komemoracije Ivica Blažičko, a u ime GNK-a Dinamo od Cice se oprostio predsjednik kluba Mirko Barišić.

“Sve nas je iznenadila i rastužila vijest o odlasku našega Cice, naša je plava obitelj izgubila još jednoga člana. Bio je simbol, ikona Dinama i Zagreba. Kada se kaže Kranjčar, odmah se misli na Dinamo i Zagreb. U povijesti našega kluba bilo je puno dobrih igrača, ali Zlatko Kranjčar ima posebno mjesto. Bez obzira na sve poteškoće u životu, obitelj mu je bila na prvome mjestu, što zaslužuje veliko poštovanje”, rekao je Barišić.
Sjećanje na „svog Cicu“ evocirao je i trener Miroslav Blažević koji je vodio znamenitu plavu generaciju do naslova prvaka 1982. godine.

“Ne znam je li me ikad išta tako iznenadilo i rastužilo kao ova vijest. Nije bio samo nogometaš, bio je čovjek s karizmom, čestit. I uvijek je ostao sjajan muž, otac, dostojan i veličanstven. Duboko sam uvjeren da bez njega nikad ne bismo uspjeli toliko razveseliti hrvatski puk. Vrlo teško bismo osvojili prvenstvo da nije bilo Cice i njegovih golova. Sjećam se kako je išao s malim Nikom na stadion, a ja sam bio trener i gledam tog malog dečka i kažem ‘Cico, što misliš, hoću li i njega trenirati?’ Eto, slučaj je htio da sam i njega trenirao i Niko je bio veliki igrač. Dragi Cico, živjet ćeš uvijek u meni, živjet ćeš toliko koliko će i Dinamo živjeti,. Zauvijek!” rekao je Ćiro.

Istoga dana kada je održana komemoracija, u petak, 5. ožujka 2021., veliki Zlatko Cico Kranjčar pokopan je u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoju.