Dubrovčanka Nikica Marinović je nastupila na izboru za Miss svijeta 1966. godine u Londonu, gdje je proglašena najljepšom Europljankom i prvom pratiljom Miss svijeta. Nudili su joj filmske uloge, ali ih je odbila, izjavivši da nije sve za svakoga. Nakon povratka u Jugoslaviju samo je htjela živjeti normalnim životom. Međutim, i sama je bila svjesna da to nije posve moguće jer ju je londonski izbor pretvorio u nacionalnu zvijezdu.

Preselila se u Beograd, u početku misleći da će to biti samo privremeno. Ostala je ondje do kraja života. Počela je raditi kao manekenka, nastupajući na modnim revijama širom Jugoslavije. Postala je „celebrity“ – pozivali su je na javne događaje, na televiziju, časopisi su tražili intervjue s njom. Ona je to najčešće nastojala izbjeći. Radila je kao modna kreatorica i pisala o modi za ženske časopise. Dva se puta udavala, oba puta za pripadnike društva poznatih i slavnih, ali ni jedan brak nije dugo potrajao. Na kraju je ostala sama s djecom i otvorila modni butik u Beogradu.

Domovinski rat zatekao je Nikicu u Beogradu. Ubrzo se našla izoliranom. Već je prije patila od depresije, ali sada je izgubila kontakt s obitelji i počela se otuđivati od ljudi. Silazna spirala depresije s vremenom ju je nadvladala. Okončala si je život samoubojstvom 11. studenog 2008. godine.