Kad je oftalmolog Nikica Gabrić ravno iz operacijske sale ušetao u biblioteku na šestom katu svoje klinike Svjetlost, kat ispod nas Ivana Trump, bivša supruga američkog predsjednika Donalda Trumpa, upravo se budila iz anestezije nakon operacije očne mrene. No Ivana Trump, koja je u Zagreb došla kao članica žirija izbora za ljepotu Miss Universe, trenutno je tek posljednja u nizu svjetski poznatih osoba i stranih državljana koje su operaciju svojih očiju povjerile upravo Gabriću, čija privatna klinika ove godine obilježava 21 godinu rada.

Čak 30 posto njegovih pacijenata dolazi iz inozemstva, a otvorio je klinike i u Splitu, Sarajevu, Banjoj Luci, Novom Sadu, Budvi i Skopju. Upravo za takve i slične modele medicinskog turizma Gabrić se zalagao u vrijeme kad je sa svojom političkom strankom Nacionalni forum pokušao promovirati novi smjer hrvatske politike. U svojoj opciji želio je tada okupiti i lijeve i desne snage i bazirati politiku na konkretnim rješenjima za bolje hrvatsko društvo, umjesto na ideološkim podjelama. Bilo je to upravo u vrijeme prošlih europskih izbora, ali birači njegove ideje tada nisu prepoznali pa se on razočarao i povukao iz politike. No, i dalje smatra da bi upravo model koji je on predlagao bio najbolji da Hrvatsku izvuče iz gliba u koji su je uvaljale političke stranke usmjerene isključivo na uhljebljivanje svojih kadrova.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da se Ivana Trump kod vas operirala?

Sve je splet sretnih okolnosti koje su posljedica dugogodišnjeg rada. Ivanu Trump sreo sam prošle godine za vrijeme izbora za Miss Universe, kad je sjedila do mene u žiriju. Vidio sam da ne može čitati program pa sam je pitao ima li kakav problem s očima. Rekla mi je da je prije pet godina imala operaciju laserskog skidanja dioptrije, ali da sada ne vidi dobro i da vjerojatno ima i početne mrene. Predstavio sam se, rekao da sam doktor oftalmolog, da mi je drago i čast da sjedim s njom u žiriju i pitao je bi li htjela posjetiti moju kliniku da joj pregledam oči. Sutradan je došla, pregledao sam je i rekao da mogu riješiti njezin problem s dioptrijom i mrenom. Ona je ostala zatečena kako klinika izgleda jer Svjetlost u Zagrebu uistinu izgleda svjetski, ne samo za hrvatske prilike. I onda je rekla da sam ostavio dobar dojam na nju i da prvom prilikom kad bude dolazila u Hrvatsku, da bi se rado operirala. Trebala je doći prije četiri mjeseca, ali joj je mama koja ima 92 godine bila bolesna, a kako ju je Vladimir Kraljević pozvao da opet bude u žiriju Miss Universe, rekla je da će doći i na Miss Universe i riješiti svoj problem s očima. I jutros je sletjela u 8.30 u Beču, u tri je došla u Zagreb, u četiri je bila operirana, a već u šest je bila u hotelu. Nakon toga će samo obaviti kontrolu koju ćemo joj organizirati kod jednog mog prijatelja u New Yorku.

NACIONAL: Imali ste još nekih zanimljivih pacijenata iz Amerike koji su povezani s Ivanom Trumpom?

U međuvremenu je Joe Cinque, predsjednik Američke akademije za uslužne djelatnosti (American Academy of Hospitality Sciences), koji je njezin prijatelj i prijatelj njezina bivšeg supruga Donalda Trumpa, dodjeljivao našoj klinici nagradu za kvalitetu pet zvjezdica i došao je u Hrvatsku da nam uruči tu nagradu. No i on isto nije mogao čitati i rekao je da ima početne mrene, da su mu u New Yorku rekli da treba ići na operaciju, pa se on dvoumio i pitao me bih li ga ja pogledao. Ja sam ga pogledao i rekao da ga mogu odmah operirati ako želi. I čovjek pristane da ga taj dan operiram. Znači, u 12 je sletio, u tri je bio na operaciji, u četiri izašao s operacije, a sutradan ujutro nam je uručivao nagradu i čitao bez problema svoj govor i bio iznenađen time kako je to bilo brzo i kako je odlično sve ispalo. Na žalost, naše novine su se tada bavile time da je on bio bodyguard Franka Sinatre i da je imao neke veze s američkim gangsterom Johnom Gottijem. Nitko nije rekao da je došao neki važan i ugledan čovjek iz Amerike koji se ovdje odlučio operirati. Dakle, on je bogat čovjek, mogao se operirati bilo gdje u svijetu, ali ipak kad je vidio što mi radimo i kako to izgleda, stekao je povjerenje i operirao se. Kad se vratio u New York, odmah mi je poslao poruku da prvi put vidi zelenu boju i zelenilo u Central Parku u New Yorku i da su boje fantastične, da sada vidi na svoj kompjutor i telefon i da vidi voziti auto. Bio je oduševljen. A on je prijatelj s Armandeom Assanteom.

NACIONAL: On vam je preporučio Assantea?

Da, jer mu se Assante žalio kako ne vidi baš dobro, a Joe mu je rekao: “Preporučujem ti da odeš u Hrvatsku, ti poznaš Hrvatsku i imaš puno prijatelja, ali taj čovjek je čudesan, ja sam za jedan dan progledao”. I Assante je došao. Njega sam isto operirao, a sutradan je sve jasno vidio. I onda se dogodila nevjerojatna situacija. Assante je snimao film s Jakovom Sedlarom, a u istom filmu je glumio i Franco Nero, ali uopće nisu znali da će snimati u isto vrijeme. I kad se u Esplanadi na ručku sreo s Francom Nerom, ovaj ga je pitao što on radi tu pa mu je Assante rekao: “Pa bio sam jučer na operaciji”. Franco se iznenadio i pitao zašto je baš tu bio. Nije prošlo dugo, Assante mene nazove i pita bih li primio Franca na pregled. Kad je došao, bio je malo nepovjerljiv jer je čovjek živio u Rimu, u Londonu, može se operirati bilo gdje u svijetu. Rekao sam mu da ja mogu riješiti njegov problem i dogovorili smo se da će doći za tjedan dana jer je sutradan morao ići u Rim. Došao je, operirao sam ga i bio je super zadovoljan. Mogu vam pokazati plakat gdje on kaže: Vidim kao sokol. E sad, nije te ljude baš tako lako dovesti.

NACIONAL: Da, izgleda kao da je to jednostavno.

E pa neka netko proba dovesti neku prodavačicu ili vozača autobusa iz New Yorka ili bilo kojeg svjetskog grada, da ga operira u Zagrebu. Neće to baš biti tako lako. A ogromna je odgovornost. Dakle, kad bih ja loše napravio operaciju, sve bih izgubio na račun njihovih odvjetnika. Znači, to je splet uistinu nekih sretnih okolnosti koje sada izgledaju nepovezano, a zapravo su povezani jer su ljudi osobno svjedočili da su ugodno iznenađeni onim što su našli, vidjeli, osjetili atmosferu, vidjeli opremljenost klinike i uvjerili se u brzinu oporavka svoga vida. Svi su bili iznenađeni kako im se kod nas u roku 24 sata život promijeni na bolje. To je priča o mojoj klinici. Ali ja mislim da Hrvatska ima ogroman potencijal da pokaže da ima kvalitetne liječnike, dobru medicinu, dugogodišnju tradiciju i da naši doktori i ustanove i Hrvatska mogu živjeti dobro ako će nam dolaziti ljudi iz inozemstva koji takve usluge u svojim zemljama moraju plaćati četiri ili pet puta skuplje nego kod nas. A svi ti ljudi koriste hotele, taksije, restorane, niz usluga, troše telefonske impulse, kupuju poklone za svoju obitelj. Izračunali su da svaki gost koji dolazi u Hrvatsku radi medicinskog turizma troši 17 puta više nego prosječni gost koji dođe samo na odmor i ljetovanje.

NACIONAL: Kako onda privući veći broj takvih gostiju?

Da bi veći broj ljudi dolazio u Hrvatsku, nije dovoljno samo imati dobre doktore. Mi moramo u svijet slati pozitivnu sliku o Hrvatskoj. Ako su vijesti koje iz Hrvatske odlaze u svijet pozitivne, ljudi stvaraju pozitivan stav da je to lijepa, sigurna i pravno uređena zemlja. Ako mi crtamo kukaste križeve, ako imamo demonstracije, ako imamo nedajbože nesigurnosti bilo koje vrste, ljudi neće dolaziti. Pogledajte što se dešavalo u Turskoj prije nekoliko godina, kada je bilo nekoliko eksplozija u ljetovalištima. Ljudi prestanu dolaziti tamo. Kada situacija bude mirna i stabilna, ljudi se vraćaju. Znači, moramo shvatiti da svi mi u Hrvatskoj moramo raditi dobro i pozitivno i truditi se, slati dobre i pozitivne vijesti i energiju da bi nam se gosti vraćali.

NACIONAL: Mislite li da i u javnom zdravstvu ima kapaciteta za preuzimanje dijela zdravstvenog turizma?

Nigdje u svijetu nećete naći da vam se privatni pacijenti liječe u državnim bolnicama jer oni ne žele dijeliti iste sobe, ići u isti toalet niti jesti istu bolničku hranu. Znači, hrvatske bolnice moraju shvatiti da ako žele liječiti privatne bolesnike, moraju imati posebne smještajne jedinice u kojima će se vanjski pacijenti osjećati posebno, za što su onda spremni platiti. Bolnice bi trebale uložiti određeni dio sredstava da bi podigle standard. Ne treba mijenjati operacijske sale ni dijagnostičke sobe, ali smještaj za privatne pacijente morao bi biti odvojen.

NACIONAL: Bi li to moglo riješiti i privatnim ulaganjem u blizini ili dijelu bolnice?

Naravno, ali bolnice nisu predviđene da rade i zarađuju na slobodnom tržištu. Dakle, ako gledate budžet jedne bolnice, vidjeli biste da 99 posto budžeta svake bolnice dolazi od HZZO-a. Na žalost, oni nisu ni prisiljeni niti su sami razvili mišljenje i potrebu da se bave takvom vrstom liječenja. Drugo, liste čekanja u Hrvatskoj su toliko velike da bi se hrvatski pacijenti koji plaćaju zdravstveno osiguranje mogli buniti zašto se njih ne operira recimo, popodne, i zašto oni na neku pretragu ili zahvat moraju čekati šest mjeseci ili godinu dana. Dakle, to je vrlo teško urediti u državnom sustavu. Zbog toga mislim da je potrebno razvijati privatno zdravstvo, privatne kapacitete, a ako se žele pridružiti i javne i državne ustanove, one su dobrodošle, ali moraju stvoriti organizacijsku i inu infrastrukturu da bi mogle to raditi. Jer mi imamo izvrsnih liječnika u državnim bolnicama, ljudi koji su školovani u Hrvatskoj i vani, a po znanju i vještini se mogu sigurno mjeriti sa svjetskim liječnicima.

NACIONAL: No kako riješiti problem sve većeg odlaska liječnika koji vani ipak dobivaju i četiri, pet puta veće plaće?

Dio liječnika odlazi zbog toga što su im plaće male, ali drugi odlaze zbog dvaju osjećaja. Jedan je osjećaj da danas imamo nepravedno društvo u kojem napreduju podobni i poslušni, a oni koji nisu dio političkog plemena koje vlada, maknuti su u stranu. Dakle, ako niste pripadnik određene političke opcije, onemogućeno vam je napredovanje. Drugi osjećaj koji se javlja kod ljudi je osjećaj da se u Hrvatskoj ne može ništa promijeniti. Znači, osjećaj nepravde i osjećaj rezignacije jer se društvo ne mijenja tjera iz Hrvatske i ljude i s dobrim plaćama.

NACIONAL: Kako ste vi ipak uspjeli nešto promijeniti i ostati ovdje?

Reći ću vam u čemu je razlika. Da mene nazovu Trump, Putin ili Papa za nekog doktora koji je loš, ja ga nikad neću nikad zaposliti. A ako ste vi ministar ili visoki dužnosnik određene političke opcije koja je ovaj čas na vlasti, ako ste rođak nekoga u visokoj crkvenoj hijerarhiji ili rođak nekog bogatog tajkuna u Hrvatskoj, dobit ćete posao bez obzira na to kakve su vam sposobnosti. Znači, sustav ne prepoznaje kvalitetu i najbolje, nego podobne i poslušne. E sad, što to znači ako vi u državnoj ustanovi zaposlite nekog lošeg čovjeka. Ništa, učinili ste nekom uslugu. A ja u privatnoj bolnici sebi činim medvjeđu uslugu ako ne zaposlim najboljeg čovjeka koji mi treba na tom mjestu. I tu je razlika. Glavni problem danas u društvu je kriza vođenja društva pa i kriza vođenja zdravstva. Kod mene u privatnoj klinici nema šanse da stimuliram ili nagradim nekoga tko nije dobar ili da šikaniram nekoga tko mi je dobar, tko mi zarađuje puno, koji liječi ljude, kojeg pacijenti vole, da od njega napravim nepodobnu osobu ili da ga ne stimuliram. Dakle, potpuno je drugačija filozofija u pitanju i drugačija motivacija. Primjerice, prije četiri godine moja je klinika sudjelovala u američkoj studiji za jedan lijek, a nedavno sam iz tvrtke Johnson dobio poziv da postanemo jedan od triju centara koji za tu kompaniju istražuje najnovije leće Sinergy. To ne možete dobiti preporukom HDZ-a, SDP-a, Vlade ili Ministarstva, već jedino izvrsnošću.

NACIONAL: Za državni sustav zdravstva mnogi kažu da je trenutno pred kolapsom, na pojedine preglede i operacije čeka se i do dvije godine. Kako riješiti te liste čekanja?

Dobrom organizacijom i stimulacijom doktorima za dodatni rad. Jedini koji je tako nešto uveo bio je bivši SDP-ov ministar zdravstva Siniša Varga. Postoji još jedna opcija za koju nijedan ministar nije imao hrabrosti, ako se na neku pretragu čeka šest mjeseci, neka pacijent ode privatniku. I da vidite kako bi se liste smanjile za čas.

NACIONAL: Bi li nastao problem dodatnog odljeva novca iz sustava javnog zdravstva?

Da, ali ti pacijenti plaćaju osiguranje i imaju pravo na razumno vrijeme čekanja. U zapadnim zemljama, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj imate cross-border direktivu da ako čekate veliki broj mjeseci na neku pretragu, imate pravo otići se liječiti u neku drugu zemlju pod uvjetom da ta usluga ne košta više nego kod njih. Zašto bi bolnice bolje radile ako nisu stimulirane i ako ne osjećaju da imaju konkurenciju. Znači, konkurencija bi sigurno pomogla smanjenju listi čekanja, a liječnici u sustavu bi morali malo više raditi. U privatnom sustavu ja mogu dijeliti samo ono što smo zaradili. Kad imamo dovoljno prihoda, onda dijelimo ekstra novac, kad nemamo, ljudi dobivaju svoju zagarantiranu plaću. U bolnicama nemate ekstra prihode za ekstra rad, ali nemate ni sankcije ako podbacite.

NACIONAL: Kako vidite ministra zdravstva Milana Kujundžića, je li on sam dijelom uzrok sve lošije situacije u javnom zdravstvu ili je problem negdje drugdje?

Glavni problem leži u politici. Nijedan premijer ni predsjednik države nije stao na čelo reforme zdravstva jer je to toliko težak problem da svatko tko se upusti u njegovo rješavanja mora biti spreman na gubitak mandata. Drugo, da bi se problemi u zdravstvu riješili, morate postići konsenzus između opozicije i pozicije da se 10 godina neće mijenjati strateški plan promjena u zdravstvu. Što smo imali u prethodnim mandatima? Kad je HDZ htio spajati bolnice, SDP je bio protiv. Kad je SDP htio spajati bolnice, HDZ je bio protiv. Kad je HDZ htio uvesti participaciju, SDP je bio protiv. Kad je SDP htio uvesti participaciju, HDZ je bio protiv. To je suluda politika. Konsenzus za rješavanje jednog tako važnog pitanja je nužan i nije bitno hoće li četiri godine biti HDZ-ov ili SDP-ov ministar zdravstva ili netko treći, svi ti koji budu radili 10 godina trebaju nastaviti raditi zajednički projekt reforme zdravstva. Zašto? Znate što reforma znači: da smanjujete prava, a povećavate obveze. Svima. To znači da doktori moraju raditi više za jednako ili manje novca, a da pacijenti moraju više sudjelovati u svome liječenju ako žele bolju i kvalitetniju medicinu. Ako se pojavi pet tisuća liječnika na Gornjem gradu ispred Vlade, svaki ministar će pasti i svaka reforma je pala. Isto je ako se pojave i tisuće nezadovoljnih pacijenata. Zbog toga mi nemamo hrabre ministre zdravstva niti hrabre premijere koji su spremni i pod cijenu toga da izgube izbore napraviti korisne reforme za državu i ljude. Ne vežem to samo za Kujundžića, nego je to problem 20 godina kontinuirano iste politike.

NACIONAL: Je li ipak dijelom i ministar Kujundžić doprinio pogoršanju situacije?

Gledajte, od ministra Kujundžića, s obzirom na to da je bio pomoćnik ministra u vrijeme Andrije Hebranga i ravnatelj jedne od najuglednijih bolnica, KB-a Dubrava, očekivao sam malo hrabrije poteze oko reforme. Ali očito, budući da je on vrlo politički iskusan i mudar čovjek, ako nije osjetio da ima punu podršku za te reforme, nije srljao glavom bez obzira. To je način kako ja gledam na to. Ako ministar nema podršku svog premijera, svoga predsjednika i podršku opozicije, ne može provesti reforme. I on je vjerojatno u strahu od toga da bi mogao izgorjeti, možda malo postao oprezniji.

NACIONAL: Ali nismo ni čuli neke njegove velike prijedloge.

Zato što su se ministar i ministarstvo okružili vrlo uskim brojem suradnika koji nemaju hrabrosti za ozbiljnije i radikalnije korake koji će dovesti do potresa u društvu. Jer, reforma je potres u društvu. Ne možete reformu napraviti da svi imaju više. Netko mora izgubiti u reformi. Ili prava ili dobiti više obveza. Nema dovoljno hrabrosti da to naprave. Ili nema dovoljno podrške.

NACIONAL: Razmišljate li o povratku u politiku?

Ne. Prije šest, sedam godina kada sam isto tako dobro stajao u biznisu, mislio sam da je moja dužnost da ipak nešto učinim za Hrvatsku i oko mene su se okupili realizirani i uspješni ljudi koji nisu trebali ići u politiku da bi zarađivali novac. Međutim, hrvatski glasači nisu prepoznali da se Nacionalni forum sastoji i od lijevih i od desnih svjetonazorskih opcija i da su to ljudi koji su spremni razgovarati za zajedničkim stolom o zajedničkim problemima i rješavati te probleme. Dakle, ja i danas tvrdim da je puno veći broj stvari koji povezuje ljude lijevog i desnog svjetonazora, nego broj stvari koji ih razdvaja. Međutim, mi imamo političku nekulturu da prvo razgovaramo o onom po čemu se razlikujemo i u čemu se ne slažemo, a ne o onom u čemu se slažemo. Jedna od tema koju smo tada otvarali bio je i medicinski turizam, a prvi smo napravili i veliku javnu raspravu o demografiji na kojoj su sudjelovali i Crkva i lijevi i desni i nezavisni intelektualci, i upozoravali smo da Hrvatskoj prijeti demografska katastrofa ako Hrvatska ne stvori posao i uvjete da mladi ljudi žive u Hrvatskoj.

Tada su nam se neki smijali. Doveli smo Eska Aha, bivšeg premijera Finske koji je danas izvrši direktor Trilaterale da priča o tome kako je on u četiri godine promijenio Finsku. Ni to nije bilo interesantno Hrvatskoj. Prema tome, Hrvatska se na žalost ne želi mijenjati ili ljudi koji vode Hrvatsku ne znaju čiju pomoć trebaju tražiti da bi se Hrvatska promijenila.

NACIONAL: Pa sad traže pomoć Kineza.

Cijenim Kineze, stvarno su puno napredovali i za 50 godina će vjerojatno biti najveća sila na svijetu, ali demokraciju i kapitalizam su počeli spašavati komunisti iz Kine. To je tragedija naše transformacije. Dakle, njihovi komunisti su se uspjeli transformirati, a naši komunisti su degradirali.

NACIONAL: Je li moguće da ste možda naprosto odabrali pogrešan tajming i onda prerano odustali od politike? Sad su se, recimo, opet pojavile neke nove snage koje okupljaju nestranačke ljude.

U to doba, mi smo smatrali da Hrvatska nema dva naroda nego jedan, od kojeg je jedan dio malo više urban, drugi malo više ruralan, ali to nije razlog da ne treba surađivati. Smatrali smo da ne treba dijeliti ljude na crvene i crne, nego na sposobne i nesposobne. Da ljude ne treba dijeliti po političkim partijama, nego po vrijednosnim stavovima. Dakle, mi moramo prihvatiti da postoji i jedan konzervativno orijentirani dio hrvatskog naroda i onaj liberalniji. Ali ne može se dozvoliti da ne postoji otvoreni kulturni politički dijalog između tih dviju opcija. Svako “mi ili oni”, kao što smo imali situaciju u vrijeme Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, vodi zemlju u propast. I mi i oni imamo svoju ulogu i svoje mjesto. Dakle, Hrvatskoj fali dobri duh koji će pomiriti te umjetno stvorene razlike između jedne i druge političke opcije.

NACIONAL: A tko je taj dobri duh?

Moramo ga stvoriti. Mi smo mislili da Nacionalni forum ima tu snagu. Kad smo izašli na europske izbore, ispostavilo se da nismo dobili podršku.

NACIONAL: Možda ste izabrali pogrešne izbore?

Možda. Ali moram reći da sam duboko razočaran kad narod misli da će državu spasiti ljudi koji nikad nisu ništa radili u životu, koji nikad nisu ništa investirali. Dakle, kad biramo tko će upravljati avionom, onda biramo školovanog pilota. A ne nekoga tko je tek postao pilot. U to vrijeme moja politička konkurencija su bili Mirela Holy, Ivan Vilibor Sinčić i Božo Petrov. Glasači su mislili da će oni spasiti Hrvatsku, a ne Nacionalni forum i ja. Ne želim uvrijediti te ljude, ali što su to do sada oni napravili i jesu li spasili i promijenili društvo i sebe? I danas imamo lošiju političku situaciju nego prije 5 godina.

NACIONAL: Jeste li razmišljali da obnovite Nacionalni forum i isti model sada ponudite za parlamentarne izbore? Možda je stvar bila u tome da ste se prerano pojavili.

Ne. Reći ću vam o čemu se radi. Kad smo se pojavili na sceni, dobili smo veliku pažnju, slično kao što sada dobivaju Dalija Orešković i neki drugi. U tom trenutku Jadranka Kosor, za koju ja nikad nisam glasao dok je bila u HDZ-u i nisam smatrao da je uspješna, bila je izbačena iz HDZ-a. No, vidio sam da je ta žena vrlo razumna, vrlo kulturna, da ima toleranciju i da može pomiriti lijevu i desnu stranu i učinilo mi se da sam bio nepravedan u svojoj ranijoj ocjeni te žene. Kad sam je pozvao da nam se pridruži, jer je na neki način bila drugačija od nas, umjesto da javnost doživi to kao ruku pomirenja, ruku tolerancije, ruku otvorenosti, ja sam izgubio masu glasova. Jer su ljudi na lijevoj poziciji koji su me doživljavali lijevo smatrali da sam izdao lijevu poziciju jer surađujem s Jadrankom Kosor koja je u tom trenutku bila glas razuma u Saboru, koja je imala najbolje diskusije. I danas sve najbolje mislim o njoj. Razumijete li me što mi birači nisu oprostili? Oni meni nisu oprostili Jadranku Kosor, a ja mislim da je to bio dobar potez jer se nije kompromitirala ni u jednom segmentu. Uvela je Hrvatsku u Europsku uniju, riješila je krizu sa Slovenijom, stvorila je niz pretpostavki i iz današnje pozicije njezina Vlada izgleda puno kompetentnije nego vlade koje su došle iza nje. Znači, biračko tijelo mora sazreti da vidi da postoje ljudi koji su kompetentni i pošteni i spremni dati sebe za društvo, a ne samo da se bave politikom da se privatno obogate. Danas nitko ne može reći da se Jadranka Kosor obogatila od politike. I kad bih se sutra opet bavio politikom, opet bih s Jadrankom Kosor surađivao jer je njezina vlada bila sto puta sposobnija od ovih.

NACIONAL: Vaš prijatelj Milijan Brkić kao jedan od glavnih tada je sudjelovao u izbacivanju Jadranke Kosor iz HDZ-a, a danas njemu prijeti izbacivanje.

Nikad nisam smatrao da je to bio dobar i mudar potez, ali mladi dečki, i Karamarko i Milijan, bili su puni revolucionarnih ambicija. Njima je možda malo smetala njezina slava i nezavisnost, bolje rečeno neposlušnosti Jadranke Kosor i mislili su da mogu bolje. Napravili su političku štetu i Jadranki Kosor i sebi. Dakle, danas smatram da je Jadranka Kosor najuspješniji hrvatski premijer, uz Zlatka Matešu.

NACIONAL: Milijan Brkić bio je sredinom 90-ih vaš vozač. Kako danas gledate na ove optužbe koje mu se stavljaju na teret u kontekstu afere SMS?

Milijan Brkić je moj iskreni prijatelj. Siguran sam da je žrtva, a ne kreator afere SMS. To je ipak obračun između najmanje 3 ili čak 4 frakcije unutar HDZ-a. Vjerujem da će uspjeti dokazati svoju nevinost.