Izvukli su ga iz gorućeg bolida, ali vatra mu je unakazila velik dio glave. Niki Lauda je pao komu i svećenik mu je dao posljednju pomast, činilo se da neće doživjeti jutro, a kamoli vratiti se utrkama i osvojiti još dvije titule svjetskog prvaka

Niki Lauda je bio vodeći u prvenstvu, kad je 1. kolovoza 1976. na stazi Nürburgring, vozeći bolid Ferrari, doživio strašnu nesreću. Laudu su kolege vozači Arturo Merzario, Brett Lunger, Harald Ertl i Guy Edwards izvukli iz kokpita zapaljenog bolida, ali mu je vatra trajno unakazila velik dio glave. Pao je u komu i svećenik mu je dao posljednju pomast. Nije se činilo da će doživjeti sljedeće jutro, a kamoli da će se vratiti utrkama i osvojiti još dvije titule svjetskog prvaka.

Šest tjedana kasnije, Niki Lauda se pojavio na startu utrke na stazi Monza. Ne kao čudom preživjeli rekonvalescent-promatrač, Lauda je sjedio u kokpitu i odvezao tu utrku. Dapače, završio ju je kao četvrti, a uz malo više sreće mogao je i pobijediti. Titulu je trebao osvojiti već te godine, nakon nesreće, no od posljednje je utrke odustao iz principijelnosti, poštujući dogovor kojeg se drugi vozači nisu držali.

Zadivljujuća fizička sprema sigurno mu je pomogla u brzom oporavku. Prvi među vozačima angažirao je znanstvenike koji su mu odredili režime treniranja, prehrane i koječega drugoga, još prije nesreće. No opekline su i dalje bile gotovo posve nezaliječene, a zbog spaljenih očnih kapaka uopće nije mogao treptati. Bogatstvu usprkos, nikada nije napravio neki estetski zahvat.

Jedine operacije kojima se podvrgao bile su one koje su pomogle vraćanju funkcionalnosti kapaka. Za izgled ga ionako nije bilo briga, U javnosti se gotovo uvijek pojavljivao s kapom. Ni prije nesreće nije se smatrao ljepotanom, dapače zbog izbočenih prednjih zuba dobio je nadimke Štakor i Superštakor, na koje je, čini se, ponosan. Zauvijek nas je napustio 20. svibnja 2019.