Kiks za kiksom, ozljeda  za ozljedom, trauma za traumom… Tako se može opisati katastrofalna Dinamova jesen, kakva se ne pamti. Sezona 2004./2005., u kojoj je Dinamo završio u Ligi za ostanak i koja se pamti kao najveća blamaža, bila je, vjerovali ili ne, bodovno uspješnija od ove.

Dinamo je te famozne i nikad zaboravljene sezone nakon 17 kola imao 2z bodova. Mijatović, Sedloski, Tomić, Drpić, Mujčin, Ljubojević, Pranjić i društvo, koje je s klupe vodio Ilija Lončarević i koji su ušli u povijesne knjige skupilo je bod više nego megamomčad koja je na pojačanja, kad se zbroje plaće, bonusi i odštete, potrošila gotovo 16 milijuna eura.

GOTOVA SJEDNICA Nenad Bjelica ostaje trener, a Mario Mamić Dinamu mora vratiti novac!

Nenad Bjelica nakon 17 kola ima 26 bodova, bod manje nego te famozne sezone. I ne samo to, Dinamo je tada za vodećim Hajdukom, koji je imao 32 boda, zaostajao pet bodova, dok sada za vodećom Rijekom i Hajdukom zaostaje sedam!

I još nešto. Tada je, po mnogima, liga bista dosta izjednačija jer je Dinamo kao sedmi na tablici, za drugoplasiranom Rijekom bio svega pet bodova. Danas, primjerice, sedmoplasirana momčad Istre za drugoplasiranim Hajdukom zaostaje 15 bodova.

– Uoči gostovanja u Koprivnici trebao nam je bod da osiguramo Ligu za prvaka. Složili smo megamomčad i pričali smo kako uhvatiti Hajduk, koji je bio prvi – prisjetio se te sezone Marijan Buljat.

Bila je to sezona kad je Dinamo ušao u povijesne knjige. No, kao što smo rekli, i tu toj povijesnoj jeseni Dinamo je bio bodovno uspješniji nego sad.

– Nakon sat vremena u Koprivnici na semaforu je bilo 3-0 za Slaven Belupo. Mi smo se pogledavali, bili smo u šoku. Kao da su nam se noge odsjekle. Cijelu tu sezonu ništa nam nije išlo. Stvarali smo prilike, ali nismo mogli ništa zabiti. Tako je bilo i u Koprivnici. Kao da se sve urotilo protiv nas – rekao je Marijan Buljat.

Od kandidata za naslov Dinamo je postao predmet ismijavanja. Smijali su se svi, tko je stigao. Čak i dinamovci. Liga za “bedaka” dobila je na promociji.

– Uprava je složila megamomčad, dovedeni su Pranjić, Ljubojević, vraćen Sedloski. Na polusezoni je stigao Luka Modrić, bio je tu Eduardo… Još ne mogu objasniti kako smo tu utakmicu izgubili. Trener je bio Ilija Lončarević. Sjećam se da je otišao nakon te utakmice.  Nakon poraza uprava nam je dala tri dana slobodno, da razbistrimo glave. Prvi protivnik bio je Međimurje. Izlazimo na stadion, kad na tribinama više od 10.000 navijača. Zabili smo im pet komada i shvatili da nije sve tako ružno, da navijači vole klub i moramo im vratiti već sljedeće sezone. Tada je došao Josip Kuže, doveden je Vedran Ćorluka i krenulo je sjajno. Pobjeđivali smo lakoćom, a cijeli grad je živio za klub. Bila mi je to najbolja i najdraža sezona u karijeri – kaže Buljat.

Da, navijači su opet tu, samo što igre ne prate atmosferu u gradu i na stadionu. Tad je ceh platio Ilija Lončarević, uprava nije izdržala. Ovaj put svi su stali iza Nenada Bjelice. 

I pred trenera stavili jedan zadatak. U posljednjem kolu najgore Dinamove jeseni, mora se pobijediti Varaždin. Pod bilo koju cijenu. U suprotnom, Bjelica će doživjeti Lončarevićevu sudbinu…