Amazonska prašuma dom je najveće i najteže (iako ne i najduže) vrste zmija na Zemlji: zelene anakonde. Međutim, ono za što se mislilo da je jedna vrsta koja pokriva golemo područje sada je otkriveno da su dvije, I to uz malu pomoć Willa Smitha i prateće dokumentarne ekipe.

Profesor Bryan Fry s australskog Sveučilišta u Queenslandu nije namjeravao raspetljavati obiteljsko stablo anakonde. Zapravo provodi dugoročnu studiju o učincima naftnih bušotina u Amazoni u suradnji s domorodačkim narodom Waorani.

“Kada pogledate mužjaka i ženku anakonde, ne biste pomislili da su iste životinje, a kamoli ista vrsta”, kaže Fry.

Legendarne zvijeri koje narastu više od 5 metara u duljinu (uz nepouzdane glasine da ima i puno većih) sve su ženke. Mužjaci su upola kraći i vitkiji (nije ni čudo što neke ženke ne obraćaju pažnju na njih. Stoga ne iznenađujuće da dva spola imaju vrlo različitu prehranu, pri čemu se ženke hrane preživačima kao što su jeleni i kapibare, dok mužjaci jedu močvarice.

“Kao vrhunski predatori, anakonde su posebno osjetljive na degradaciju staništa”, pišu Fry i kolege u novom radu. “Ne samo da pate od štete u staništu, već su također pod velikim utjecajem štete koja se nanosi njihovim plijenu”.

Tim je zaključio da bi usporedbom koncentracija teških metala mogli otkriti posljedice izlijevanja nafte u ekosustavu.

Dobrodošla pomoć slavnih

Imali su i pomoć slavnih u tom procesu. Fry je bio voditelj znanstvenog tima za amazonski dio dokumentarca National Geographica Pole to Pole s Willom Smithom. To im je pribavilo resurse za istraživanje anakonde za koje je Fry rekao da je daleko iznad onoga na što je navikao na terenu – uključujući pomoć samog Smitha, koji nije imao problema s gaženjem u vodu i pomaganjem u hvatanju anakondi.

Otkriveno je da mužjaci imaju 1000 posto više olova i kadmija u svojim tijelima od ženki, rekao je Fry, odražavajući način na koji se ti elementi infiltriraju u vodeni ekosustav i probijaju se u prehrambeni lanac.

U procesu najopsežnijeg uzorkovanja anakonde ikada provedenog, primijetili su da su zelene anakonde u Ekvadoru veće od onih u Brazilu. “Pronašli smo jednu od 6,3 metra, što je blizu službenog rekorda”, kaže Fry.

Jedna još veća zvijer im je umaknula, nakon što je zarila očnjake u jednog člana ekipe i pokušala ga odvući u vodu. Waoran koji je ugrižen i oni koji su ga pomogli osloboditi procijenili su njezinu duljinu na 7,5 metara. Na temelju ožiljaka Fry potvrđuje da su njezine čeljusti, a vjerojatno i cijela zmija, bile mnogo veće od bilo koje od onih koje su uhvatili.

Unatoč preuveličanim glasinama i brojnim filmovima, u većem dijelu ovog područja čak ni najveće ženke ne prelaze 5 metara.

Velika genetska razlika

Ekvadorske zmije inače ne izgledaju niti se ponašaju drugačije, imaju gotovo identične obilježja. Međutim, kada je tim uzeo genetske uzorke, otkrili su da se definitivno ne radi o istoj vrsti – između ove dvije vrste postoji razlika od 5,5 posto u DNK.

“Da to stavimo u perspektivu – ljudi se razlikuju od čimpanza samo oko 2 posto“, istaknuo je Fry.

Daljnje istraživanje pokazalo je da se veća vrsta također nalazi u Kolumbiji i Venezueli, zaradivši naziv sjeverna zelena anakonda (Eunectes akayima), dok će se postojeća vrsta E. murinus preimenovati u južnu zelenu anakondu.

Iako postoji određeno preklapanje na njihovim teritorijima, njih dvije žive u različitim riječnim slivovima, slijedeći geografsku podjelu koja je započela prije 10 milijuna godina, a koja se odražava u podjelama vrsta među mnogim drugim životinjama Amazonije.

Ono što znanost daje, ponekad i oduzima. U radu koji objavljuje svoja otkrića, Fry i koautori također navode da su ono što se smatralo trima različitim vrstama (manjih) žutih anakondi zapravo samo lokalne varijacije iste vrste.

Fry priznaje da je tužno brisati dvije vrste iz zapisa, ali je dodao: “Moramo biti nepristrani i pustiti genetici da ispriča priču […] moramo biti dosljedni kako bismo održali kredibilitet znanosti”.

Ta je vjerodostojnost važna jer, dok je južna zelena anakonda toliko raširena da nije u opasnosti, isto možda ne vrijedi za sjevernu verziju. Ne samo da im je stanište manje, već je veći dio pogođen bušenjem nafte, zajedno s raširenom sječom šuma i razornom sušom od koje regija pati.

Fry se nada da će se vratiti u to područje kako bi istražio utječe li zagađenje naftom na mušku plodnost, povrh svega ostalog.

Opasne naftne bušotine

Takvo bi otkriće bila užasna vijest za zdravlje ekosustava, ali bi barem moglo usmjeriti pozornost na opasnosti bušenja nafte za Amazonu. Ako je tako, moglo bi se djelomično odužiti Waoranima, koji su ekspediciji poželjeli dobrodošlicu na svoju zemlju i podijelili bogato znanje o hvatanju anakondi, a dva suradnika Waorana postala su suautori novog rada.

Waorani su itekako svjesni razornih posljedica bušenja nafte za njihovu zemlju; prošle je godine njihova duga kampanja uspjela pokrenuti nacionalni referendum o zabrani bušenja u njihovom području, ali provedba ostaje izazov.

Suprotno reputaciji, nije poznato da i jedna anakonda jede ljude – ali Fry je rekao da će ponekad ubiti one koje vide kao prijetnju, tako da hvatanje ovih divovskih zmija nije posao za pojedinca.

Ovo otkriće predstavlja jednu od najvećih novih vrsta identificiranih u ovom stoljeću, iako je zasjenjeno dokazom o drugoj vrsti afričkog slona.

Kombinacija veličine otkrića, veze sa slavnim osobama i značaja za okoliš čini ga “najvećim postignućem u mojoj karijeri”, rekao je Fry.

To je hrabra izjava, s obzirom da je Fry u dosadšnjoj karijeri već otkrio grebensku ribu čijim žilama umjesto otrova teku opijati nalik opiju, morfiju i heroinu, pokazao je da varanov otrov može spriječiti moždane udare što bi moglo preobraziti borbu protiv mnogih bolesti, a čak i dokazao da je sporo vrijeme reakcije ljudi nuspojava razvijanja otpornosti na otrov kobre.

“Jedini način na koji bih mogao biti poznatiji”, dodaje, “je da znanstveno opišem ksenomorfa koji je upravo iskočio iz prsa Taylor Swift“.

Studija o novoj vrsti anakonde objavljena je u časopisu MDPI Diversity