Nacional doznaje da je ministar obrane u zadnji čas odgodio put u Poljsku jer je došlo do sitnog kvara na avionu
Pomirbeni sastanak” friškog ministra obrane Ivana Anušića i predsjednika Zorana Milanovića koji bi, nakon godina zategnutih odnosa u eri bivšeg ministra Marija Banožića, trebao označiti novu stranicu i svojevrsnu prekretnicu u odnosima Vlade Andreja Plenkovića i Ureda predsjednika, izazvao je žestoke reakcije i podijeljenost stavova unutar vrha HDZ-a. S jedne strane, jedan krug izvora bliskih vrhu stranke tvrdi da je premijer Andrej Plenković bio izrazito nezadovoljan “tonom” tog sastanka i bliskošću koju su uspostavili Anušić i Milanović, do te mjere da Anušića prošlog četvrtka nije uopće pozvao na sastanak užeg kabineta Vlade.
“Plenković je bio jako uzrujan zbog tog sastanka, iako je to pokušao prikriti i iako je davao izjave u stilu kojima je htio ostaviti dojam da tom njihovu sastanku ne pridaje nikakvu važnost”, tvrdi za Nacional jedan od izvora bliskih vodstvu HDZ-a.
S druge strane, drugi izvor blizak samom vrhu stranke tvrdi da se ministar Anušić prije sastanka konzultirao s premijerom Plenkovićem i da su njih dvojica detaljno dogovorili kakav će stav zauzeti Anušić.
“Anušić je taj sastanak premijeru najavio, njih dvojica su se konzultirali i Plenković ga je podržao i rekao da uredno ode gore na razgovor i dogovori s Milanovićem tehničke stvari. I nije točno da Plenković nije zvao Anušića na sjednicu užeg kabineta. Naime, Anušić je u četvrtak trebao biti na putu u Poljskoj, ali je u zadnji čas morao odustati od puta jer je došlo do neke greške na avionu pa je let iz sigurnosnih razloga otkazan, a na sjednicu Vlade već je ranije bio uputio svog državnog tajnika koji je umjesto njega nazočio sjednici, a koliko znam, Anušić je produžio za Osijek jer je ondje imao neke obveze”, tvrdi izvor upoznat s detaljima Vladine sjednice.
Još jedan od izvora bliskih vrhu HDZ-a također tvrdi da se u javnost pogrešno tumači kako je između Anušića i Milanovića došlo do “zatopljenja” odnosa i “super” suradnje:
“Niti je to neka super komunikacija niti super odnos. Riječ je o redovnoj komunikaciji jer je normalno da ministar obrane i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske moraju surađivati i raditi, ne u interesu njih dvojice, već u interesu Oružanih snaga. Dakle, to nije zatopljivanje, već normalizacija odnosa. Tako je uvijek bilo, ali na žalost, u jednom periodu za vrijeme Banožića postalo je ‘normalno’ da nema komunikacije. Zato se sada ova normalizacija gleda kao neki veliki iskorak i ogromna tema.”
Na pitanje što je pravi razlog zašto su odnosi između Banožića i Milanovića bili tako loši, taj izvor kaže:
“To je bilo isključivo zbog karaktera, ali ne samo karaktera Marija Banožića, već i Zorana Milanovića. Činjenica je da je i Plenkoviću to na neki način odgovaralo.”
Međutim, izgleda da su i u vrhu HDZ-a postali svjesni da takvim ratom s Milanovićem ništa ne dobivaju jer je on uglavnom iz svih takvih verbalnih bitki izlazio kao pobjednik.
“Milanović udara u centar, a nema gotovo nikakvih odgovornosti, u savršenoj je poziciji, uz to nema ni stranačku stegu ni hijerarhiju i on može reći točno ono što misli da treba reći. Pretpostavljam da nema ambicije ići u diplomaciju, nema ambiciju biti premijer ili nešto drugo i može si dopustiti tu vrstu komunikacije. On pogađa što ljudi misle i što vole čuti i time je pridobio srca i naklonost ne samo ljevice, dapače, jednim dijelom je i izgubio naklonost ljevice zbog određenih stavova, ali je zato dobio strašno veliku naklonost dijela desne populacije pa i politički potpuno neutralne publike. Time je zagrizao u naše biračko tijelo i naš kolač. HDZ tu nema puno mogućnosti osim što možemo izvještavati javnost da je on milijun puta bio nevjerodostojan i zaista puno puta pretjerao i na najnižim razinama vrijeđao i tog jadnog Banožića i HDZ kao stranku. Ali to ljudi prečuju i nama se uzimaju za zlo sve te silne afere koje se ne rješavaju. I onda kad netko poput Milanovića gađa u srce problema, normalno da to ljudima dođe kao melem na ranu”, zaključio je izvor blizak vrhu HDZ-a.
Komentari