Politička kriza u Hrvatskoj i pad Vlade odmah su negativno utjecali na domaće gospodarstvo jer je nigerijska naftna kompanija Oando PLC odustala od bušenja na istražnom bloku Drava

Pad Vlade i raspad relevantnih političkih struktura koje imaju ovlasti donošenja ključnih strateških odluka od važnosti za gospodarsku budućnost zemlje, donose prve negativne posljedice: nigerijska naftna kompanija Oando PLC, jedna od triju naftnih kompanija koje su stekle pravo na koncesiju za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na istražnom bloku Drava 3, odustala je od istražnih bušenja u Hrvatskoj jer tehnička vlada nema ovlasti potpisivanja ugovora o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika, potvrdili su Nacionalu dobro obaviješteni izvori. Naime, predstavnici kompanije Oando PLC nisu uspjeli stići na zakazano svečano potpisivanje ugovora koji je hrvatska vlada upriličila 10. lipnja ove godine, pa su ugovori tada potpisani samo s predstavnicima Ine i Vermillion Energyja, a premijer Tihomir Orešković novinarima je u Banskim dvorima tvrdio da će ugovor s nigerijskom kompanijom biti potpisan naknadno. Tek koji dan kasnije, 16. lipnja, Oreškovićeva vlada i službeno se raspala, a premijer i ministar gospodarstva Tomislav Panenić dobili su tek tehnički mandat za rješavanje tekućih pitanja u koje, kako nam je potvrđeno, ne spada potpisivanje takvih ugovora pa je OandoPLC naprosto izbačen iz igre. Neslužbene informacije do kojih je došao Nacional potvrdile su da su nigerijski naftaši zbog aktualne političke situacije izgubili interes za posao u Hrvatskoj.

DIREKTORICA AGENCIJE za ugljikovodike Barbara Dorić Nacionalu je potvrdila da Oando PLC doista neće u skorom roku krenuti u istražne radove na svojem bloku Drava 3 te da početak istraživanja uopće ne ovisi o njima, već isključivo o hrvatskoj strani. No Dorić tvrdi da Oando PLC nije u potpunosti odustao od istražnih radova u Hrvatskoj, već će odluka o potpisivanju ugovora s nigerijskom kompanijom morati pričekati novu vladu, a to znači u najboljem slučaju čekanje do kraja ove godine. Novoj vladi bi ugovor s Oandom trebao biti visoko na listi prioriteta, tvrdi Dorić, jer su sve formalnosti okončane i preostaje još samo staviti potpis na gotov ugovor. Ipak, ni ona ne odbacuje mogućnost definitivnog povlačenja Nigerijaca iz istražnih poslova u Hrvatskoj. “Oando nije službeno odustao od istražnih radova u Panoniji, no ako se i dogodi da odustane, koncesija neće biti izgubljena jer se prema pravilima javnog nadmetanja istražni prostor ponudi sljedećem najboljem ponuditelju”, kaže Dorić, no odbila je nagovijestiti koja bi kompanija mogla naslijediti Nigerijce na bloku Drava 3, pravdajući se obavezom o tajnosti podataka.

• OANDO PLC JEDNA JE OD NAJVEĆIH afričkih kompanija, a predsjednika uprave Jubrila Adewalea Tinubua afričko izdanje Forbesa nedavno je proglasilo afričkim kraljem nafte

Naime, na natječaju za dodjelu koncesija za istraživanje i eksploataciju nafte i plina, koji je bivša Milanovićeva vlada raspisala sredinom 2014., prijavilo se ukupno sedam zainteresiranih kompanija, no vlada se na kraju odlučila za tri najbolja ponuđača. Koncesije za ukupno šest istražnih blokova u Panonskoj nizini tako su dobili kanadska tvrtka Vermillion Energy, domaća naftna kompanija Ina te nigerijski Oando PLC. Prema odluci vlade iz lipnja prošle godine, Kanađani su dobili koncesije za četiri istražna bloka, a po jedan blok dodijeljen je Ini i Oando PLC-u. Pregovori o uvjetima istraživanja i podjeli eksploatiranih količina nafte i plina završeni su u jesen prošle godine, no parlamentarni izbori u studenome i dugotrajni proces formiranja nove vlade usporili su proces finaliziranja ugovora s tri odabrane kompanije, pa je njihovo potpisivanje stiglo na red tek početkom ovoga lipnja. No teško je procijeniti hoće li politička “obezglavljenost” države imati negativan utjecaj i na preostale kompanije, posebno na onu među njima kojoj će biti ponuđeno da naslijedi nigerijski Oando PLC na bloku Drava 3.

NO UNATOČ SUŽENOM PROSTORU političkog djelovanja i smanjenim ovlastima tehničke vlade, neka ministarstva, doznaje Nacional, u nastupajućoj predizbornoj utakmici nastoje osigurati bolje startne pozicije i pokoji dodatni politički poen hvatajući se za projekte koje su samo koji mjesec ranije glatko odbacili. Članovima Mosta u tu svrhu poslužio je i prošlotjedni Nacionalov članak u kojem je predstavljena mogućnost korištenja Inine plinske platforme Ivana-K u sjevernom Jadranu, za prihvat brodova za transport i uplinjavanje LNG-a. Projekt o kojem naftni i plinski stručnjaci pričaju već mjesecima i koji za to vrijeme nije potaknuo nikakav politički interes ni prijašnje niti aktualne vlade, Mostu je nakon pisanja Nacionala preko noći postao vrlo zanimljiv, čak toliko da su iz Ministarstva gospodarstva žurno, samo nekoliko dana nakon objave članka, na hitan sastanak pozvali predstavnike Ine, zahtijevajući od njih da im podrobnije predstave mogućnosti predloženog projekta, potvrđeno je Nacionalu iz dobro obaviještenih izvora. Sastanak je održan u petak, 1. srpnja, a na njemu su Inini izvršni direktori Želimir Šikonja (zadužen za područje istraživanja i proizvodnje nafte i plina) i Tomislav Thür (korporativni poslovi) pomoćniku ministra gospodarstva Zdeslavu Matiću iznijeli pojedinosti prijedloga i preduvjete njegove realizacije, a Matić je na sastanku naglasio da će o svemu što je čuo od dvojice izvršnih direktora, izvijestiti ministra Tomislava Panenića.

NAFTNI I PLINSKI STRUČNJACI UPOZORAVAJU da Hrvatska što prije mora poduzeti ozbiljne i dugoročne mjere kako bi u budućnosti osigurala energetske izvore kao preduvjet stabilnog ekonomskog razvoja. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti upriličila je prošloga tjedna stručno predavanje o osiguravanju novih zaliha ugljikovodika – nafte i plina – čiji je cilj dugoročni stabilni energetski razvoj Hrvatske. Upravo je na tom skupu iznesen zabrinjavajući podatak da je u razdoblju od 2006. do 2013. količina ukupno eksploatirane nafte s domaćih naftnih polja pala za 35 posto, a udio naftnih derivata proizvedenih iz domaće nafte u ukupnoj je potrošnji u istom periodu iznosio svega 17 posto. Od 2013. pa do danas taj se nepovoljni omjer dodatno povećao jer proizvodnja nafte s domaćih polja iz godine u godinu sustavno pada, a uvoz raste, pa Hrvatska, pored brojnih potencijalno bogatih naftnih polja na kopnu i na moru, u ovom trenutku uvozi više od 85 posto potrebnih količina nafte. Situacija s plinom tek je nešto bolja, jer je u razdoblju od 2006. do 2013. proizvodnja plina iz domaćih bušotina smanjena za 30 posto, a udio domaćeg plina u ukupnoj potrošnji iznosi oko 70 posto.

PREMA TVRDNJAMA PLINSKIH STRUČNJAKA, proizvodnja plina s domaćih polja pada u prosjeku za oko sedam posto na godinu. Hrvatska u ovom trenutku proizvodi oko 4,7 milijuna kubnih metara ekvivalenta nafte na godinu, a troši dvostruko više – 9,4 milijuna kubnih metara ekvivalenta nafte. “Ovaj podatak treba i te kako zabrinuti sve stručnjake, ali i političare koji brinu o hrvatskom gospodarstvu, domaćoj energetici i interesima države”, upozorio je predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa, akademik Mirko Zelić. U želji da te nepovoljne brojke izmijeni, bivša Vlada izmijenila je zakonske odredbe koje reguliraju područje istraživanja i eksploatacije nafte i plina, uskladivši ga s europskim propisima i svjetskom praksom. Rezultat je već spomenuto raspisivanje natječaja za dodjelu koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na šest istražnih blokova u Panonu, koje su pozdravili svi stručnjaci naftnog i plinskog biznisa u Hrvatskoj, svjesni da bez razrade novih polja ugljikovodika Hrvatska nema dobru energetsku budućnost. Prema ranijim najavama Agencije za ugljikovodike, ovaj natječaj je tek početak, a uskoro bi trebao slijediti novi koji će ponuditi koncesije za još 10 istražnih blokova – šest u Panonskoj nizini i četiri u području Dinarida. Raspisivanje toga natječaja čekat će novu vladu. Pritom ipak treba imati na umu da od montiranja istražne bušotine pa do početka proizvodnje prvih barela nafte ili kubika plina treba proći u prosjeku od pet do šest godina, što drugim riječima znači da će do trenutka kada upravo ugovorene istražne bušotine počnu proizvoditi nove količine nafte i plina, situacija s energentima iz domaćih izvora biti još nepovoljnija.

• NAFTNI I PLINSKI stručnjaci upozoravaju da Hrvatska što prije mora poduzeti ozbiljne i dugoročne mjere kako bi u budućnosti osigurala energetske izvore kao preduvjet stabilnog ekonomskog razvoja

Igor Dekanić, jedan od uglednih domaćih naftnih stručnjaka s Rudarsko-geološko naftnog fakulteta u Zagrebu, na već spomenutom skupu apelirao je na svoje kolege naftaše i plinaše da političarima pošalju jasnu poruku. “Zahtijevajmo od političara da što je moguće prije raspišu nove natječaje za istražne koncesije u Hrvatskoj koje će nam donijeti nova eksploatacijska polja. I neka takvih natječaja bude što više, treba nam međunarodna konkurencija koja donosi nove tehnologije i nove izvore nafte i plina. Ali zahtijevajmo od države još nešto: tražimo da država osniva nove naftne kompanije koje će imati interes ulagati u istraživanje novih polja ugljikovodika i proizvodnju nafte i plina, pa neka i one sudjeluju na tim natječajima. Jer političari trebaju znati važnu geopolitičku i stratešku činjenicu: dok država posjeduje integriranu naftnu kompaniju, ona može upravljati svojom energetskom strategijom i energetskom budućnošću. U trenutku kada država izgubi takvu kompaniju, energetsku strategiju joj vode drugi, a takva se država u tom trenutku mora prilagoditi strateškim i financijskim interesima onih koji joj određuju energetsku budućnost”, upozorio je Dekanić, dodajući da važnost tih poruka u svakom smislu nadilazi i razdoblja političkih kriza, jer je to nacionalni interes koji bi trebao nadjačati uske političke interese stranaka ili koalicija na vlasti.

NO UNATOČ APELIMA DEKANIĆA, ali i brojnih drugih koji već godinama nastoje senzibilizirati političare i političke stranke za stavove stručnjaka, njihovi apeli u pravilu ostaju bez odjeka. A dokaz tome jest i činjenica da se na prste jedne ruke mogu nabrojati naftni i plinski stručnjaci koji su sudjelovali u izradi Strategije energetskog razvoja RH iz 2009. Činjenica da su Strategiju u velikoj mjeri pisali političari bez suradnje sa stručnjacima, rezultirala je dokumentom koji je, prema mišljenju dobro upućenih energetičara, tek popis lijepih želja koje, bez većine provedbenih dokumenata i nedostajućih podzakonskih akata, nikoga ni na što ne obavezuju. Budući da se tijekom ove ili pak iduće godine priprema nova takva strategija koja će više od prošle sadržavati prihvaćene europske standarde i regulatorne okvire, preostaje pratiti hoće li u njezinu kreiranju ovoga puta ipak biti konzultirani stručnjaci.