Na konferenciju o vještinama u organizaciji hrvatske vlade krajem ovoga tjedna dolazi Nicolas Schmidt, povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava. Njegov sektor se, između ostalog, bavi pitanjima jačanja socijalne dimenzije EU-a i osiguravanjem podrške radnicima i tražiteljima posla, izradom akcijskog plana za provedbu Europskog stupa socijalnih prava, uz puno poštovanje načela supsidijarnosti te promicanja dijaloga sa socijalnim partnerima, razvojem pravnog instrumenta kojim bi se osiguralo da radnici u EU-u imaju poštenu minimalnu plaću, pomaganjem u osmišljavanju europskog programa reosiguranja naknada za nezaposlene i podrška Europskoj upravi za rad, razvojem Europskog socijalnog fonda+ za poboljšanje otvaranja radnih mjesta, produktivnosti i mobilnosti, radom s državama članicama na jačanju sustava socijalne zaštite u Europi te vođenjem rada Komisije na provedbi i ažuriranju programa vještina, s naglaskom na popunjavanje manjka vještina i prekvalificiranje. Nicolas Schmidt političar je iz Luksemburga, član Luksemburške socijalističke radničke stranke koja pripada Progresivnom savezu socijalista i demokrata. Schmidt je bio član vlade Luksemburga od 2004. do 2019. te zastupnik u Europskom parlamentu, a od 2019. obnaša dužnost povjerenika za zapošljavanje i socijalna prava. Govori se da ima ambicija postati tzv. spitzen-kandidat za predsjednika Europske komisije svoje političke obitelji.

U sljedećem financijskom razdoblju Hrvatskoj će biti na raspolaganju 2,27 milijardi eura iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) pa će, kako je to objasnio ministar Ivan Malenica, ciljevi biti podizanje zaposlenosti, cjeloživotno obrazovanje i smanjenje rizika od siromaštva. Uoči njegova dolaska u Hrvatsku, tjednik Nacional razgovarao je s Nicolasom Schmidtom o aktualnim pitanjima vezanim uz europsku godinu vještina i radničkim i socijalnim pravima.

NACIONAL: Europska komisija je ocijenila da nacrt proračunskih planova Belgije, Finske, Francuske i Hrvatske možda neće biti u skladu s preporukama Vijeća. Koji je još problem s Hrvatskom?

Znate da smo vezani Paktom o stabilnosti i rastu, a Hrvatska je doista jedna od zemalja koja je predvidjela deficit veći od 3% u proračunu za sljedeću godinu. U tom smislu, Hrvatska je pod nadzorom kako bi bolje ispunila kriterije. Poznato vam je da EU tolerira deficit od 3% i javni dug od 60%, a Hrvatska je iznad toga. Sada raspravljamo o reformi Pakta o stabilnosti i rastu, no ti se limiti neće mijenjati. Hrvatska je jedna od zemalja koja je izvan tih normi.

NACIONAL: Ima li to veze s predstojećim parlamentarnim izborima pa Vlada ulazi u deficit i dijeli novac različitim društvenim skupinama kako bi kupila glasove? Naime, Hrvatskoj se preporučuje da ukine subvencije građanima za energiju.

U mnogim državama još smo uvijek u postcovid periodu i mnoge su države, uključujući i Hrvatsku, povisile svoj deficit uslijed krize izazvane pandemijom i troškovima kratkoročnih mjera koje su morale biti poduzete. Iako je postojao i Fond solidarnosti upravo za takve stvari, a Hrvatska je također od njega imala koristi. Nije lako, kada jednom povisite svoju javnu potrošnju, naglo je smanjiti. Nakon covidkrize imali smo energetsku krizu, pa inflaciju. I u energetskom sektoru povećao se trošak kako bi se pomoglo građanima da se lakše nose s povećanim cijenama energije. Nisam u poziciji da komentiram je li do rasta deficita došlo zbog skorih izbora. Smatram da je to posljedica rasta troškova od pandemije do inflacije. Pitanje je kako brzo možete smanjiti taj deficit. Hrvatska nije jedina s tim problemom, postoje i druge zemlje kod su pod nadzorom, a jedna od njih je Francuska.

NACIONAL: Uskoro stižete u Hrvatsku – s kojim porukama dolazite?

Stižem u Hrvatsku na konferenciju o vještinama u organizaciji hrvatske vlade. Kao što znate, ova godina, do 8. svibnja 2024. je europska godina vještina. Očito je da su vještine sve više i više ključne za razvoj naših gospodarstava. Međutim, u mnogim zemljama postoji nedostatak radne snage koja poznaje određene vještine, pa čak i u državama u kojima postoji visoka nezaposlenost, tvrtke traže određene vještine. One su nužne za transformaciju koju želimo implementirati u zelenoj tranziciji. Transformaciju prema obnovljivim izvorima energije, renoviranju naših zgrada i svemu što je vezano uz zelene tehnologije. U mnogim državama, uključujući i Hrvatsku, nedostaju ljudi s traženim vještinama, a mnoge od tih vještina su tehničke vještine koje ne privlače mlade ljude. Kao što ih ne privlači naukovanje određenih zanata. To je jedan od zadataka EU-a – promovirati zanate koji su potrebni i korisni i od kojih se može dobro živjeti. Bit će to jedna od tema na konferenciji u Hrvatskoj. EU financijski podržava politiku razvoja vještina u zemljama članicama. To radimo kroz različite instrumente, postoji Europski socijalni fond koji je namijenjen upravo tome.

NACIONAL: I u Hrvatskoj postoji nedostatak majstora, osobito u građevini. Kako Hrvatska koristi novac iz Europskog socijalnog fonda?

Hrvatska je na tom planu dosta toga učinila. Naime, postoje mnoge zemlje koje imaju teškoća u namjenskom trošenju europskog novca za te svrhe. Znate da svi uvijek prigovaraju da nema dovoljno novca. Ima ga, samo države imaju problema s planovima kako ga potrošiti. U proteklom financijskom razdoblju Hrvatska je potrošila gotovo sav novac koji joj je bio na raspolaganju iz tog fonda, a radilo se o 1,9 milijardi eura.

NACIONAL: Usprkos tome, nezaposlenost je dalje visoka, a mladi odlaze.

Na hrvatskom tržištu rada postoji problem, osobito ako usporedite Hrvatsku s našim europskim ciljevima jer jedan od ciljeva dogovoren na summitu u Portu prije dvije godine je povećati stopu zaposlenosti. To je nužno ne samo zbog promjena i transformacije naših gospodarstava, već i zbog demografskih promjena. Naime, u europskim društvima koja stare trebamo više zaposlenih ljudi jer naši socijalni sustavi velikim dijelom vezani su uz broj ljudi koji rade. Prosječan cilj za EU je 78% zaposlenosti, dok je Hrvatska na 69%. Kada govorimo o tom postotku, uzimamo u obzir ljude između osamnaest i 65 godina starosti. Na tom planu Hrvatska mora uložiti dodatne napore. Ali mora se reći da se ipak vidi dramatičan napredak, prije deset godina, 2013., zaposlenih je bilo 57%. I kao što ste spomenuli, Hrvatska je jedna od zemalja koja je izgubila veliki postotak mladih ljudi koji su napustili zemlju i otišli raditi i živjeti u neku drugu državu članicu EU-a iz različitih razloga. Jedan od njih su sigurno i plaće. Naime, ako želite zadržati ljude koji vladaju određenim vještinama, morate ih i platiti i osigurati im primanja od kojih će moći živjeti i koja će ih zadržati u zemlji. Mislili smo na to kada smo donijeli Direktivu o minimalnoj plaći. Očito je da je Hrvatska bila pogođena tim fenomenom odljeva radne snage i gubitkom velikog postotka mladog stanovništva.

‘Ako imate gospodarstvo s niskom produktivnošću, ne možete imati visoke plaće. To obično rezultira visokom nezaposlenošću i bankrotom privatnih tvrtki’, kaže Nicolas Schmidt. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Odnos zaposlenih i umirovljenika u Hrvatskoj je 1:1,1. To će uskoro postati neodrživo. Kako to komentirate iz perspektive Europske komisije?

To se naslanja na ono što sam govorio o stopi zaposlenosti. Ako imate nisku stopu zaposlenih i staro stanovništvo, onda završite s takvim odnosom zaposlenih i onih koji su u mirovini, koji nije održiv, jer oni koji rade daju doprinose za one koji ne rade. To je pitanje stabilnosti i održivosti mirovinskog sustava. Kao što je poznato, Hrvatska je pogođena iseljavanjem radno sposobnog stanovništva i sada se susreće s tim problemom. Pitanje je kako vratiti dio onih koji su se iselili, odnosno kako povećati stopu zaposlenosti. A to znači vratiti mlade ljude na tržište rada i stvoriti radna mjesta koja će ih privući. Još jedan problem je i zaposlenost žena koja iznosi 57,1%. Odnos zaposlenih i umirovljenika 1 naprama 1,1 sigurno nije održiva situacija na dulji period.

NACIONAL: Zašto siromašnije zemlje članice EU-a tako teško dostižu europski prosjek? Prosječna hrvatska plaća je oko 1165 eura, što je dvostruko manje nego u Njemačkoj. Kako onda privući ljude natrag? Umjesto njih rade radnici iz trećih zemalja, Nepala, Filipina, Indije…

Niske plaće su jedan dio problema. Drugi je razina produktivnosti gospodarstva. Ako imate gospodarstvo s niskom produktivnošću, ne možete imati visoke plaće. To obično rezultira visokom nezaposlenošću i bankrotom privatnih tvrtki. Ono što bi Hrvatska trebala učiniti je diversificirati ekonomiju jer je sada uglavnom okrenuta uslužnim djelatnostima. Turizam igra veliku ulogu, zapravo preveliku. Svi mi znamo da takva vrsta usluga ima relativno nisku produktivnost. Veliki izazov za zemlje poput Hrvatske je kako razviti gospodarstvo s većom produktivnošću, koje neće ovisiti samo o uslužnim djelatnostima. Treba ulagati u obrazovanje, vještine, nove tvrtke i nova područja kao što su zelene i digitalne tehnologije, ali i u infrastrukturu. A to znači i poticaje za ljude koji se time žele baviti i koji se žele vratiti u Hrvatsku. Na taj način Hrvatska bi mogla brže dostići europski prosjek. To nije lak proces, ali to je najbolji put kojim se može razviti gospodarstvo i povećati plaće. Bio sam više puta u Hrvatskoj, imate jako lijepu zemlju i vjerujem da bi ljudi koji su napustili zemlju, kada bi im se ponudili kvalitetni i dobro plaćeni poslovi, imali interesa za povratak. Pri tome treba postojati ravnoteža između određenih sektora, turizma odnosno uslužnih djelatnosti i drugih aktivnosti.

NACIONAL: Niska primanja općenito su problem novih zemalja članica i mediteranskih zemalja.

Točno je da Hrvatska nema najniža prosječna primanja u EU-u. Nedavno sam bio u Italiji, gdje smo imali vrlo zanimljivu raspravu upravo o plaćama. Italija ima nešto višu prosječnu plaću nego Hrvatska, ali postoji jako puno ljudi koji tamo rade za manje od 50% prosječne europske plaće. Oni imaju puno malih tvrtki s niskom produktivnošću. Dakle, Hrvatska nije jedina zemlja s takvim problemima. To je tipično za turističke zemlje. Slično je i s Grčkom. Vaša zemlja je lijepa i svi žele doći na praznike. Naravno, postavlja se i pitanje kakvom turizmu težite, je li to masovni turizam ili visokokvalitetni turizam. Turistička industrija je u redu, može pomoći u kritičnim vremenima jer kreira radna mjesta i donosi dosta novca u državni proračun, ali ako gradite gospodarstvo zemlje samo na toj grani gospodarstva, to dugoročno nije dobro. Zato smatram da je bitno kreirati dobru ravnotežu između različitih sektora gospodarstva.

NACIONAL: Zanimljivo kako je na obali, u područjima koji žive od turizma, stopa nezaposlenosti najviša. Mnogi ljudi žive od iznajmljivanja apartmana i ne žele se zaposliti ostatak godine, što na papiru povećava stopu nezaposlenosti. Kako to komentirate?

Poznate su mi te situacije i to može biti jedan od razloga zbog kojeg ljudi nisu na tržištu rada jer očito imaju druge izvore prihoda. Ili od rente ili rada u turizmu tijekom sezone, što na neki način stvara crno tržište rada. Ljudi rade samo dio godine i nisu službeno zaposleni. To je slučaj i u drugim mediteranskim zemljama i to objašnjava zašto nisu na tržištu rada. To je strukturni problem. Nemojte me krivo razumjeti, nemam ništa protiv turizma i sam sam bio turist u Hrvatskoj. Ali, ponavljam, koncentriranje samo na sektor turizma nije zdravo za ekonomiju. Diversifikacija gospodarstva je važna.

NACIONAL: Očekujete li da će se razlika u plaćama između bogatijih i siromašnijih zemalja članica smanjiti u sljedećih 5-6 godina?

Trebala bi. Zato i postoje europske politike kojima se pokušava pomoći siromašnijim zemljama da investiraju u razvoj. Kohezijska politika očito pomaže Hrvatskoj da poboljša svoju infrastrukturu, a to bi trebalo potaknuti i razvoj u drugim sektorima gospodarstva. Ideja je da se smanji taj jaz između bogatijih i siromašnijih zemalja. Smatram da je do sada kohezija imala rezultata, ali za to treba vremena. Ponekad i previše. Osim toga, krize kroz koje smo prošli nisu učinile situaciju lakšom.

NACIONAL: Vjerojatno znate da stotine tisuća mladih ljudi koje su napustili Hrvatsku u posljednjih deset godina nisu to učinile samo zbog niskih primanja, već zbog korupcije, nefunkcioniranja pravosuđa i činjenice da morate biti član vladajuće stranke kako biste se zaposlili ili čak dobili novac iz europskih fondova.

Da, postoji potreba za dubokim reformama u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku.

NACIONAL: Vrlo diplomatski odgovor.

Pa dugo sam radio u diplomaciji.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stanje sa zaštitom prava radnika i socijalnu državu u Hrvatskoj? Postoje veliki sindikati koji uglavnom štite prava radnika u javnom sektoru, dok u privatnom sektoru sindikata gotovo i nema. Velike kompanije koje su često strane, uglavnom europske, zabranjuju sindikalno organiziranje. Može li EU učiniti nešto na tom planu?

Da, smatram da može i vrlo se snažno za to zalažem. Potpuno je neprihvatljivo u bilo kojoj europskoj zemlji ograničavati prava radnika u smislu organizacije. Usput, to je pravo sadržano i u Povelji o ljudskim pravima. Dakle, pravo radnika da se organiziraju i imaju svoje predstavnike u sindikatima. Ne postoji socijalno tržišno gospodarstvo, a smatram da bi svi morali organizirati naše sustave i naše gospodarstvo prema principima socijalnog tržišnog gospodarstva koje se temelji na ideji da postoje socijalni partneri koji imaju svoja prava i mogućnost da pregovaraju o svojim primanjima. To uključuje i minimalnu plaću i pravo na kolektivne ugovore. Na tom planu ne mogu biti diplomatičan. Uvijek ću se zalagati za ta prava, osobito nakon što smo usvojili Preporuke o socijalnom dijalogu, što ujedno znači priznavanje socijalnih partnera i priznavanje prava na organiziranje radnika. To ne može biti ograničeno samo na javni sektor, već i na privatni. Nedavno sam zauzeo vrlo jasnu poziciju o sličnoj temi u Švedskoj, gdje smo raspravljali o Elonu Musku. On je najbogatiji čovjek na svijetu i misli da ima sva prava i da je kralj svijeta. U Švedskoj je odbio prihvatiti kolektivni ugovor s radnicima koji tamo rade u njegovoj tvrtki. To tako ne ide i to nije prihvatljivo. Musk, sa svim novcem koje ima, mora prihvatiti pravila, zakone i tradiciju koji vrijede u svim europskim zemljama.

NACIONAL: Mnoge europske kompanije koje poštuju prava svojih radnika u matičnim državama, to ne čine kada dođu u Hrvatsku. To se odnosi i na njihova primanja. Ako se radi o europskoj kompaniji, zar radnici koji rade za nju u različitim europskim državama ne bi trebali uživati ista prava i beneficije?

Svjestan sam toga. U Austriji ili Njemačkoj postoji duga tradicija sindikalnog udruživanja i visoka pokrivenost kolektivnim ugovorima. U Austriji je 90% radnika pokriveno kolektivnim ugovorima, ne samo u javnom, već i u privatnom sektoru. Činjenica je da u novim zemljama članicama, s obzirom na njihovu povijest, to očito nije slučaj. Sindikati nemaju takvu snagu kao socijalni partneri, što tim tvrtkama koje imaju svoja sjedišta u Njemačkoj ili Austriji ili Švedskoj, pogoduje da ne primjenjuju iste standarde. Na tom području trebamo više europskog angažmana. Zašto bi hrvatski europski građanin imao manje socijalnih prava nego austrijski europski građanin? Naglašavam socijalna prava, u smislu radničkih prava, prava na sindikalno udruživanje i kolektivne ugovore. To je nešto što moramo promovirati, a to je, usput rečeno, moj posao. Imamo europsku socijalnu povelju koja je temelj socijalnih prava. To naravno ne znači da će europski radnik zarađivati potpuno istu plaću kao onaj u Švedskoj ili Austriji jer su tamo produktivnost i okruženje drugačiji. Cijene života i nisu toliko drugačije, koliko mi je poznato. To je stvar sustizanja europskog prosjeka. Možete započeti taj proces s nižim primanjima, ali to znači da ćete povećanjem produktivnosti u jednom trenutku imati slične plaće kao u razvijenijim državama članicama. Konačno, to i jest ideja Europske unije. Ideja EU-a nije u tome da samo jedan dio zemalja ima visok standard i visoke plaće, dok drugi dio ima nizak životni standard i loša primanja. Ideja je da se u procesu konvergiranja korak po korak približimo jedni drugima i poboljšamo životni standard u svim zemljama članicama. Pod uvjetom da to ne traje stoljećima. To je i jedan od razloga zašto zemlje žele postati članicama EU-a. Pravi poticaj za to je prosperitet koji će dijeliti svi. Naravno da će uvijek postojati razlike, kao što postoje razlike između određenih regija u bogatijim europskim zemljama. To znači da mora doći do poboljšanja radnih uvjeta i prava radnika u smislu socijalne zaštite. Naravno da švedski model ne može biti preko noći prenesen u Hrvatsku ili druge zemlje, ali mora postojati progresivni napredak.

NACIONAL: Imate li ambicija postati spitzen-kandidat svoje političke grupacije?

Nemam.