Najviše pozicionirani argentinski Hrvat u administraciji predsjednika Javiera Mileija, koji je pola godine mandata obilježio uz prošlotjedne nasilne prosvjede na ulicama Buenos Airesa, daleko je od profesionalnog političara. Nicolás Bronzovich, 51-godišnji inženjer agronomije, rođen je u najjužnijem gradu na svijetu, patagonijskoj Ushuaiji. Njegov djed stigao je u prekrasnu, ali surovu Ognjenu zemlju početkom 20. stoljeća. Radio je ondje kao zatvorski čuvar. Sljedeća generacija obitelji posvetila se poljoprivredi u području vlažne argentinske pampe, a Nicolás Bronzovich izrastao je kasnije u priznatog agronomskog stručnjaka. Danas u Ministarstvu gospodarstva uvelike određuje obrise proizvodnje onih kultura koje Argentinu čine poljoprivrednom velesilom te gorljivo zagovara i bioekonomiju. Osim zaokreta koji donosi još veću proizvodnju hrane u Argentini i smanjuje tamošnju glad, želi i radikalne rezove u zemlji u kojoj gotovo 60 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva. Intervju smo vodili u njegovu uredu u Buenos Airesu.

NACIONAL: Recite nam nešto o svome podrijetlu, kako je vaša obitelj stigla u Argentinu?

Moj djed zvao se Jure Bronzović i bio je oženjen za Katarinu Bezmalinović. Rođen je u Selcima na Braču, a baka u malom, danas napuštenom selu Podsmrčevik, u okolici Selca. Djed je u Argentinu stigao 1905. Nakon Prvog svjetskog rata vratio se na Brač, gdje je i upoznao baku. Vjenčali su se u Selcima, a on se 1920. vratio u Argentinu. Kasnije je doveo svog brata Andriju Bronzovića, a stigla je i bakina sestra. Djeda nikad nisam poznavao. Naučio sam nešto malo hrvatskih riječi jer je baka govorila mješavinom španjolskoga i hrvatskoga. Djed i baka imali su osmero djece. Petorica sinova zajedno su vodila pilanu u Ushuaiji. Nakon što su nadrasli taj posao, 1973. kupili su 400 hektara zemlje i pokrenuli poljoprivredni uzgoj u provinciji Buenos Aires. Tada sam imao samo godinu dana. Kupili su farmu u tom dijelu Argentine jer je baka kada je stigla ovdje za mužem propustila brod i morala je uzeti vlak iz Buenos Airesa do Bahije Blance, grada u kojemu počinje Patagonija. Vlak je prolazio kroz područje koje u Argentini nazivamo vlažna pampa. Baka je vidjela nepregledne farme i to ispričala ostatku obitelji. Zbog toga su moj otac i njegova braća, bez da su znali za išta više od najjužnijeg dijela Patagonije, jer španjolski su naučili tek u školi, kupili prvu farmu u pampi. Riječ je o iznimno plodnom dijelu gdje su se uzgajali pšenica i stoka, ali i kukuruz, soja, suncokret… Kada sam bio 13-godišnjak, brigu o farmi preuzeo je otac. Bio je to za nas veliki obiteljski biznis. Otac i njegova braća podijelili su se oko 2000. Moj brat i ja ušli smo u posao kao partneri 2006. godine, a otac je u međuvremenu umro. Posao sada vodimo brat i ja. Vlasnici smo 2000 hektara zemljišta. Polovina toga nije za obradu jer je riječ o močvarnom tlu koje je dobro za ispašu. Imamo oko 400 grla domaćeg goveda, uzgajamo ih na našoj farmi. Određeni broj njih i kupujemo. Oko deset mjeseci su na ispaši, a nakon toga ih tri, četiri mjeseca dohranjujemo prije nego što krenu put klaonice zbog dobivanja mesa.

‘U 40 godina u Argentini smo prešli put od stopostotne primjene obrade tla do situacije da šest naših glavnih kultura rađa od 80 do 90 posto uroda bez toga, koristi se samo sadilica. I Urugvaj i Paragvaj čine isto’

NACIONAL: Kako 65 posto argentinskog izvoza otpada na poljoprivredu, država je bila primorana razviti održiv koncept proizvodnje, koji ste i vi kao specijalizirani stručnjak prenosili dugi niz godina, pa i u Africi gdje ste pomogli u svojevrsnoj prehrambenoj revoluciji?

U jednoj specifičnoj tehnici smo svjetski lideri, uzgajamo usjeve bez prethodne obrade tla. Ali nismo do toga došli preko noći. Sjećam se, bio sam dijete kada su mi moji stričevi znali govoriti: „Tvrdiš li da je naš otac orao cijeli život, od Hrvatske do juga Patagonije, a ti ćeš uzgajati usjeve bez prethodne obrade tla?“ U 40 godina u Argentini smo prešli put od stopostotne primjene obrade tla do situacije da danas šest naših glavnih kultura rađa 80 do 90 posto uroda bez toga, koristi se samo sadilica. I Urugvaj i Paragvaj čine isto, pa kažemo da je jug Južne Amerike globalni predvodnik u tom pristupu. Ne čudi stoga što s drugih strana svijeta dolaze ovdje učiti o tom modelu. U pitanju je uglavnom sam proces, ne samo tehnološka mehanizacija. Prvi put su me u Gvineju dovele nevladine organizacije, drugi put u Gani angažirala me privatna tvrtka. Proveo sam ondje puni proizvodni ciklus, od sadnje do sjetve. Oko pola godine u Gvineji i nešto dulje u Gani jer je sve potrajalo zbog pandemije koronavirusa. Za mene je to bilo jako interesantno iskustvo, puno sam naučio.

NACIONAL: Vi ste operativac, koji i dalje voli ustati rano i otići u polje ili naprosto uživati u takvom horizontu. Zašto ste prihvatili ponudu političara i odlučili farmu zamijeniti uredom?

Nažalost, supruga i ja nemamo djece. Uvijek sam stoga imao vremena za društveno koristan angažman u nizu stručnih institucija. Bio sam tako i u Udruzi uzgajivača žitarica. To mi je omogućilo i angažman u Africi. Kao tajnik argentinske poljoprivredne udruge koja ne koristi prethodnu obradu tla susreo sam jednom prilikom i bivšeg argentinskog državnog tajnika za poljoprivredu Fernanda Vilelu. On je iskusni sveučilišni profesor i znanstvenik koji se bavi bioekonomijom, zajedno smo radili na nekim njegovim istraživanjima. Pitao me je što sam spreman učiniti kako bih promijenio argentinsku tešku stvarnost. Odgovorio sam – sve. Pristao sam pomoći i bez da znam što će mi u konačnici ponuditi. Nije mi palo na pamet da ću postati jedan od glavnih ljudi u argentinskoj poljoprivredi. Doista sam na to ponosan. Zadužen sam trenutačno za uzgoj sveg povrća i voća na našim farmama, kao i pšenice i soje. U mom odjelu više se bavimo samim poljoprivrednicima, a ne tržištem. Za to su zadužene druge kolege. Objavljujemo javne statistike čija je kvaliteta ključna za zaključivanje poslova. Kao administracija s desnim političkim predznakom vjerujemo u slobodno tržište, ali i u njegovu transparentnost. Poljoprivredom se sada u ministarstvu bavi inače tim od 15 ljudi, zamijenili smo njih 39. Doista vjerujemo da je bilo potrebno smanjiti broj članova administracije. Zato nemamo ni ministra poljoprivrede u ovoj vladi, već državnog tajnika za bioekonomiju u sklopu Ministarstva gospodarstva. Trenutačno Argentina ima vladu s devet ministara. Moram reći i da nikada nisam bio kandidat za ministra, kao što se pisalo i u hrvatskim medijima.

‘Vjerujem da argentinski predsjednik javier milei ima jasnu ideju o promjenama koje se trebaju dogoditi u Argentini’, rekao je Bronzovich Nacionalovu suradniku Draganu Nikoliću. FOTO: Dragan Nikolić

NACIONAL: Nepostojanje ministarstva poljoprivrede je frapantan podatak s obzirom na to da je Argentina poljoprivredni div, a ta grana jedan od stupova nacionalne ekonomije. Imate četvrto najveće neprekinuto područje pampe s četiri godišnja doba i pogodnim temperaturama za uzgoj usjeva. Od oko 150 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Argentini, 35 do 40 milijuna je pod ekstenzivnim uzgojem soje, kukuruza, pšenice, suncokreta, ječma… Ali posljednjih desetljeća Argentina je osuđena na nesigurnost u opskrbi hranom. Zašto?

To je naša kolektivna krivnja, svih više od 46 milijuna Argentinaca krivo je za takvu situaciju. To nas istovremeno čini i ljutitima i tužnima. Ovisno o izvorima, proizvodimo hranu za 350 – 400 milijuna ljudi, što je osam do deset puta veća brojka od naše populacije. A imamo i do 55 posto siromašnog stanovništva, kao i problem s pothranjenošću. To ima veze s populističkom politikom, koja je loša za Argentinu. Vjerujemo da se vlada ne smije miješati u ekonomiju i osobni život građana. Treba se pobrinuti za obranu zemlje i sigurnost društva, zdravstvo i obrazovanje. Ostalo je problem i odgovornost pojedinca. Već je u prošlosti učinjen veliki iskorak oko povećanja proizvodnje hrane i prinosa na poljima, ali nedovoljno dobar. Velika su porezna opterećenja, bilo je puno kvota i ograničavanja cijena. Gotovo sve to sada je ukinuto. Naš je cilj udvostručiti poljoprivrednu proizvodnju, ali ne u volumenu već u vrijednosti. Veća cijena proizvoda donosi i veću zaradu. Za takvo što moramo poraditi na povjerenju kupaca i izdavanju odgovarajućih certifikata, koji su domaća zadaća poljoprivrednika. Naša poljoprivreda vrlo malo utječe na okoliš i ima dosta mali karbonski otisak. Na svjetskim tržištima to se itekako plaća. Zato moramo razmišljati o bioekonomiji. Mi smo jedna od prvih zemalja na svijetu koja je naziv Uprava za poljoprivredu zamijenila onime Uprava za bioekonomiju. Imamo i državnog tajnika za bioekonomiju, a ne za poljoprivredu. Za nas je to iznimno simboličan potez. Ali i bez toga, kako kažu Kinezi, nije bitno koje je boje mačka, važno je da jede miševe. Poljoprivreda sada u našem BDP-u sudjeluje sa šest do osam posto, ovisno o godini, vremenskim prilikama, cijenama na tržištu… Promatramo li je kao ključnu industriju u većem bioekonomskom sustavu, tada na taj sustav otpada više od četvrtine BDP-a. S obzirom na zaduženost države, trenutačno nam je puno važniji postotak poljoprivrede u izvozu jer to donosi dolare, a njima plaćamo dug. Uz to, nekoliko studija tvrdi da u sljedećem desetljeću uz pomoć svojih bioekonomskih potencijala možemo stvoriti oko 1, 2 milijuna novih radnih mjesta, ali i poboljšati njihovu kvalitetu i geografsku raširenost.

FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Bioekonomski pristup znači da i uzgoj soje, primjerice, a u čemu je Argentina u svjetskom vrhu, mora biti održiv?

Mi vjerujemo da je ta proizvodnja održiva, ali puno toga još treba napraviti. To je neprekinuti proces, sličan lovu na utopiju imena održivost. Argentinska proizvodnja soje ima vrlo mali karbonski otisak. Naši konkurenti Brazil i SAD uglavnom izvoze soju u zrnu. Mi izvozimo uglavnom ulje i pelete, koji su odlična hrana za goveda i svinje. Ne želimo širenje uzgoja soje na štetu šumskih područja. To od nas zahtijeva i uvjetuje i Europska unija, kao značajan kupac, a i ključan je to element u teškim trgovinskim pregovorima MERCOSUR-a i EU-a. Doista u našem slučaju nema potrebe za širenjem površina pod sojom. Prinosi ionako rastu zbog genetičkih poboljšanja i odgovarajućeg hranjenja tla. Pritom moram reći da je 99 posto uzgoja soje u svim južnoameričkim državama GMO porijekla. Ono što u Argentini nije GMO uzgojeno, prodajemo vrlo skupo jer moramo koristiti puno pesticida. GMO uzgoj je otporan na pesticide tj. herbicide za koje Europljani misle da su bolje rješenje, ali doista nisu bolji od glifosata, koje smo koristili u prošlosti.

NACIONAL: Argentinsko udruženje kooperativa, koje su bitan način udruživanja vaših poljoprivrednika, ima oko 50 tisuća članova. I oni su pogođeni golemim gubicima od čak 14 milijardi dolara, koje je u posljednje tri godine, a osobito lani, prouzročila velika suša?

Osim deregulacijom tržišta, ne razmišljamo o pomaganju poljoprivrednicima osim u nekim najkritičnijim segmentima. U jednom trenutku zabilježili smo i do deset mjeseci bez kapi kiše. U prošlosti smo imali populističke vlade koje su poljoprivrednicima nametnule 30 posto poreza na izvoz, a onda bi im pomagale s nekoliko dolara po hektaru. To nije pomoć i ne donosi ništa dobro. Ne trebamo se svidjeti poljoprivrednicima. Većina njih glasala je za ideje predsjednika Mileija i zato znam da se slažu sa mnom. Argentinski poljoprivrednici ne žele nikakvu pomoć, ali ne žele ni dodatne poreze. Već su dovoljno opterećeni. Primjerice, proizvođači soje i dalje imaju strašno visok porez na izvoz. To i dalje ne možemo ukinuti jer ministar gospodarstva mora pokušati smanjiti deficit na nulu. To je nužno jer sada tiskamo pesose koji su izgubili na vrijednosti.

NACIONAL: Potezi Mileijeve vlade, uključujući deregulaciju tržišta i devalvaciju pesosa od početka godine, izazvali su goleme prosvjede ljevice, sindikata, civilnih organizacija i najsiromašnijeg dijela stanovništva. Situacija je eskalirala prošloga tjedna, nakon što je argentinski Senat preliminarno tijesnom većinom odobrio kontroverzni paket ekonomskih mjera, koji uključuje proglašavanje jednogodišnjeg izvanrednog gospodarskog stanja, smanjivanje mirovina, kao i radničkih prava. Ulice Buenos Airesa su gorjele, uz mnoštvo ozlijeđenih u sukobima s policijom, a Milei je prosvjede nazvao terorističkim pokušajem državnog udara. Prijete li nove vladine mjere, koje bi mogle na konačno glasanje u donji dom Parlamenta do kraja tjedna, još većim osiromašivanjem?

Čak i najsiromašniji, koji podnose najveći teret procesa deregulacije, i dalje vjeruju Mileiju. Svi shvaćaju da se ne može živjeti od populizma i na grbači države te da je potrebna velika promjena. Država ne može omogućiti dobar život tako da prvo oporezuje stanovnike, a onda baca novac u vjetar. Takvo što teško funkcionira i uopće nema veze s ideologijom. Kao građanin ove zemlje i poljoprivrednik, zabrinut sam za dobrobit ovog društva i svojih najbližih. Do pobjede predsjednika Mileija puno nas u Argentini bilo je razočarano. Razumijem da ljudi i dalje nemaju povjerenja u aktualnu vlast, ali glasali smo za promjenu i oštre mjere. I polovina birača koja nije glasala za Mileija nije dala svoj glas za nastavak istim putem kao dosad. I oni žele promjenu, pod svaku cijenu. Ekonomsku osobito, ali i društvenu. Socijalna nejednakost u Argentini nastala je inače puno prije Mileijeva nedavnog ulaska u političku arenu.

FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Inflacija je golemi problem Argentine. Među najvišima je na svijetu i dosegnula je gotovo 300 posto. Nakon novih mjera najnoviji podaci govore o njezinu obuzdavanju, ali cijene svega su vrtoglavo skočile i slične su onima u SAD-u i Europi?

Cijene su visoke u pesosima, ne i u dolarima. Preselio sam se u Buenos Aires zbog posla pa moram ovdje iznajmljivati stan. Lani sam za taj stan plaćao 500 dolara, sada takav isti mogu naći za 400, čak i 380 dolara. U dolarima je to 20-25 posto jeftinije. Isto se dogodilo i s govedinom. Znam to jer sam i dalje u poslu s uzgojem govedine iako farmu vodi brat. Obradovali smo se kada su nastupili deregulacija i otvaranje tržišta jer je cijena govedine dosta poskupjela. Cijene su, međutim, potom pale jer ljudi si više nisu mogli priuštiti kupnju mesa. Cijena energije je puno jeftinija u gradu nego u unutrašnjosti. Kod mesa je obrnuto. Kilogram žive stoke na farmi je u studenome stajao oko 1,20 dolara. Skočio je prvo na 1,60, a onda se spustio na 1,45 dolara. Zbog stanja na svjetskim burzama cijena žita je pala. Ali istom brzinom ne padaju i cijene kruha.

NACIONAL: Jedna od opasnosti je da Argentina potone u još dublju recesiju ako Mileijev naum ne uspije?

Vjerujem da ćemo 2024. provesti u recesiji. S poljoprivredom to neće biti slučaj. Ovisno o cijenama na svjetskim tržištima, rast ćemo kao sektor jer smo vrlo kompetitivni, a i nakon godine s tako velikom sušom padale su kiše i to nam je puno pomoglo.

NACIONAL: Međunarodni monetarni fond je pohvalio napravljene rezove i odmrznuo gotovo pet milijardi dolara za zajam Argentini, koja je najveći dužnik MMF-a. Kao simboličnu potporu Mileijevim naporima odobrio je u svibnju i novih 800 milijuna dolara zajma. Istovremeno, međunarodna visoka politika je izopćila Mileija, portretirajući ga kao anarholiberala i novog Bolsonara ili Trumpa. Na njegovu inauguraciju od čelnika zemalja EU-a došao je samo Viktor Orbán. Trebaju li se južnoamerički kontinent i svijet globalno bojati Javiera Mileija?

Razumijem da ga međunarodna javnost doživljava kao luđaka s motornom pilom u rukama. Vjerujem, međutim, da on ima jasnu ideju o promjenama koje se trebaju dogoditi u Argentini. Ja nemam političkih predrasuda i potpuno zagovaram slobodu, tržište i kapitalističke ideje. Mi poljoprivrednici smo pragmatici. Što vremenske prilike donesu, spremni smo na to. U Argentini nasušno trebamo ekonomsku slobodu. Ne može se sve regulirati, a upravo smo tome prije svjedočili. Prijašnja vlast je umjetno kontrolirala cijene, čak i naređivala proizvođačima i trgovcima zamrzavanje cijena tisuća artikala. Izdašno je davala subvencije, osobito energetske. Novi predsjednik sve to je ukinuo. Ne vjerujem da Milei želi biti anarholiberal. Vidjeli ste ga u audijenciji kod Pape iako se u prošlosti nisu slagali oko domaće argentinske politike. Ako vjerujete u Crkvu i čovjek ste vjere, ne vjerujem da želite biti anarhist. Milei potpuno odbacuje pobačaj i oko toga se slaže s Papom, primjerice. Većina običnih ljudi na ulici reći će vam inače da su za njih Maradona i Messi i dalje puno bitniji od Pape. Kod mene kao katolika, naravno, to nije slučaj. Ivana Pavla II. možda i dalje ovdje u Argentini vole više od pape Franje. Franjo ima problem koji nastaje nakon što se dobar svećenik gotovo uvijek uključi u rješavanje problema svoje zemlje. Dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, imao je politička uvjerenja s kojima se ne slažem, ali to ne znači da je loš svećenik. On brani svoja uvjerenja. Svi smo se radovali kada je postao Papa, ali neke političke stranke u Argentini htjele su se u toj priči pozicionirati kako bi ga iskoristile.

NACIONAL: Vratimo se još na trenutak ekonomskoj zbilji današnje Argentine. Nakon što je megaukazom ukinuo gotovo 400 zakona, otpustio 50 tisuća državnih službenika i devalvirao pesos za polovinu vrijednosti, Milei je izjavio da slijedi ukidanje Središnje banke i prihvaćanje dolara kao nacionalne valute. Sličnom, ali blažem pokušaju i fiksiranju tečaja pesosa u odnosu na dolar u ionako jako dolariziranoj ekonomiji svjedočili smo 2000-ih i nije uspjelo?

Funkcioniralo je deset godina. Ne bih, međutim, volio ekonomski uspoređivati to razdoblje i današnje vrijeme jer je puno razlika. Svaki Argentinac, bio on najbogatiji ili najsiromašniji, ne vjeruje u snagu pesosa. Ako ne prijeđete legalno na dolar, pogodujete raznim crnim tržištima. Na njima nema vladine kontrole. Postojanje različitih tečajeva, pri čemu je onaj na crnom tržištu s tzv. plavim dolarom daleko povoljniji, pogoduje ukorijenjivanju hiperinflacije. Ovdje se još uvijek događa da građani nakon uplate plaće trče u kupnju dolara. Jer svoju plaću troše cijeli mjesec, a tijekom tog razdoblja zarađeni novac gubi vrijednost. I da nisam dio aktualne vlade, kao poslovni čovjek imao bih toliko nepovjerenja u naše političare i državu i htio bih dolarizaciju. Loše politike hranile su same sebe godinama, pokušavamo zaustaviti snježnu kuglu koja se silaskom niz padinu samo povećava. U veljači je deficit stigao na nulu prvi put od 2014. Naravno da je svaki Argentinac to osjetio na svojoj koži, najsiromašniji najviše. Želimo to čim prije dovesti pod kontrolu.

FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Oko 250.000 Hrvata ili njihovih potomaka živi u Argentini, uz Čile najviše u Južnoj Americi. Većinom je riječ o potomcima Dalmatinaca i Primoraca koji su se naselili od provincije Chaco na sjeveru pa sve do Patagonije na jugu. Bivši argentinski predsjednik Kirchner imao je hrvatske korijene po majčinoj strani, a isti je slučaj i s Javierom Mileijem, čija je majka nosila djevojačko prezime Lucich. Koliko su argentinski Hrvati prisutni u javnom životu, politički i ekonomski?

Najpopularniji Argentinac hrvatskih korijena je Ivan Vucetich, izumitelj daktiloskopije. Ovdje ga zovu Juan Vucetich i misle da ima španjolske korijene. Na sjeveru Argentine postoji velika tvrtka za proizvodnju šećera koja je u vlasništvu potomaka Hrvata, a ne smijemo zaboraviti i vrlo ugledne uzgajivače pilića. U Čileu je puno više potomaka Hrvata. Živio sam kao dijete na samom argentinskom jugu i znam da je preko granice bilo puno Stipisicha i Ursicha, članova moje daljnje obitelji koji su stigli u Čile. Ja sam posjetio Hrvatsku samo jednom, 2019., sa ženom. Na povratku iz Gvineje stao sam u Europi. Bilo je izvrsno, moj je otac još bio živ. Posjetio sam tada Brač. Osjetio sam da se sjedinjujem sa svojom obitelji, nakon deset mjeseci u Africi. Svidjele su mi se Hrvatska i njezina priroda. Bili smo na prekrasnim Plitvičkim jezerima i, naravno, u Dubrovniku. Htio sam otići u Slavoniju budući da sam poljoprivrednik. Obitelj s Brača nije mi htjela to dopustiti pa sam rekao da se vraćam u Argentinu i potom par dana proveo u Slavoniji.