Trojica predsjednika Barcelone – Joan Laporta, Sandro Rosell i Josep Maria Bartomeu – godinama su plaćala drugog čovjeka španjolske sudačke organizacije zbog čega katalonskom klubu prijete teške kazne

Od 2003. godine Barcelona je osvojila sve što je mogla osvojiti, i to više puta. Najviše zahvaljujući fantastičnoj momčadi koju su predvodili Leo Messi, Andres Iniesta i Xavi, katalonski je klub u zadnjih 20 godina uzeo četiri Lige prvaka, tri FIFA Svjetska klupska prvenstva, 11 španjolskih prvenstava, tri europska Superkupa, sedam španjolskih Kupova i devet španjolskih Superkupova.

Istovremeno, u spomenutih 20 godina, od 2003. do danas Barcelonom su upravljala tri predsjednika, Joan Laporta od 2003. do 2010. i onda opet od 2021. u mandatu koji upravo traje, od 2010. do 2014. klubom je predsjednikovao Sandro Rosell, a od 2014. do kraja 2020. na čelu kluba bio je Josep Maria Bartomeu. Otprilike četiri mjeseca, krajem 2020. i početkom 2021. Barcelonu je formalno kao privremeni predsjednik vodio Carlos Tusquets, ali njegov mandat i utjecaj bili su minorni, pa ga u ovu priču ne treba ni svrstavati.

Barcelona je zadnjih godina imala puno problema s propisima, uglavnom se to ticalo činjenice da je klub trošio puno više nego što je smio, i financijama, toliko da su ukupni klupski dugovi tijekom 2022. godine, po različitim navodima, bili od 1,3 do 1,5 milijardi eura. Klub se već godinu ranije našao u tolikom škripcu da je Leo Messi po isteku ugovora u srpnju 2021. kao slobodan igrač otišao u PSG jer mu Barcelona, potpuno financijski slomljena, nije mogla ponuditi produženje ugovora.

Barcelona je godinama uplaćivala velike iznose, ukupno se radi o 7,3 milijuna eura, na račun privatne tvrtke Enriqueza Negreire i njegova sina

Prva momčad Barcelone se tijekom prošle sezone oporavila dovoljno da osvoji La Ligu, ali problemi nisu nestali: prvo su Sandro Rosell i Josep Maria Bartomeu u ožujku ove godine optuženi da su godinama podmićivali drugog čovjeka tamošnje sudačke organizacije, a sredinom listopada među osumnjičenima se našao i Joan Laporta, bivši i aktualni predsjednik. Jose Maria Enriquez Negreira bivši je španjolski sudac koji je od 1994. do 2018. bio dopredsjednik Tehničkog odbora sudaca (CTA – Comite Tecnico de Arbitros), drugi čovjek španjolske sudačke organizacije. Prema navodima optužbe, Barcelona je godinama uplaćivala velike iznose, ukupno se radi o 7,3 milijuna eura, na račun privatne tvrtke Enriqueza Negreire i njegovog sina Javiera, bez ikakvog racionalnog objašnjenja koja je svrha tih uplata. Spomenute uplate išle su od početka 2000-ih do 2018., kad je Negreira prestao obnašati spomenutu funkciju.

Uplate iz godine u godinu nisu bile jednake i rasle su s vremenom. Prvo se radilo o 70 tisuća eura, a u zadnjoj godini, 2018., prije nego što je Negreira napustio sudačku organizaciju, uplaćeno je 700 tisuća eura.

„Postoji više nego dovoljno indicija da su Laporta i prethodna dvojica predsjednika Barcelone platili velike količine novca Negreiri, a puno govori i podatak da su uplate prestale onog trenutka kad je bivši drugi čovjek sudačke organizacije prestao obavljati tu dužnost“, rekao je sudac Joaquin Aguirre koji vodi ovaj slučaj.

Aleksandar Čeferin rekao je da je ‘situacija krajnje ozbiljna’ te da se radi o ‘jednom od najvećih nogometnih skandala koje smo do sada vidjeli’

Naravno, Barcelona negira sve optužbe. „Angažirali smo vanjskog konzultanta koji nam je slao videoizvještaje o mladim igračima iz drugih španjolskih klubova. Odnos s istom tvrtkom se proširio na tehničke izvještaje povezane s profesionalnim suđenjem kako bi se nadopunili podaci koje zahtijeva stručno osoblje naše prve i druge momčadi“, poručili su u službenoj objavi katalonskog kluba, iako je jasno da ova izjava zapravo ne govori ništa suvislo. „Barcelona nikada nije kupovala suce niti je to imala namjeru činiti“, rekao je novinarima tih dana, u ožujku ove godine, Joan Laporta. „Javier Tebas bi se jednako trebao brinuti o interesima svih klubova, umjesto toga on je već puno puta pokazao opsjednutost Barcelonom“, dodao je.

Javier Tebas je španjolski odvjetnik koji je od 2013. predsjednik udruge klubova prve i druge španjolske lige pod nazivom Liga Nacional de Fútbol Profesional. Tebas i inače nije po volji Barcelone i Real Madrida jer se na sve načine protivi favoriziranju ovih dvaju klubova nauštrb ostalih, prvenstveno kada je riječ o podjeli sponzorskog i novca od TV prava između prvoligaških i drugoligaških klubova. Iz Barcelone, ali i katalonskih medija često dolaze više ili manje službene izjave kako je ova afera u dobrom dijelu Tebasova izmišljotina koju je temeljio na lažiranim dokumentima koje je plasirao istražiteljima.

Joan Laporta aktualni je predsjednik Barcelone kojem je ovo drugi mandat, a sumnjiči ga se da je u prvom mandatu, od 2003. do 2010., davao mito. FOTO: AP Photo/Joan Monfort/GuliverImages

Međutim, većina klubova prve španjolske lige ne misli kako se radi o namještaljci, njih 14 je po izbijanju afere dalo zajedničku izjavu izražavajući „duboku zabrinutost“ cijelom situacijom. Među tih 14 klubova su, između ostalih, Atletico Madrid, Sevilla, Villarreal i Real Sociedad, ali ne i najveći Barcelonin rival, Real Madrid. Doduše, iz madridskog je kluba kasnije stigao službeni komentar u kojem je izražena „duboka zabrinutost zbog ozbiljnosti cijelog događaja“. Kad smo već kod drugih klubova, 29. rujna Sevilla je gostovala u Barceloni, a čelnici andaluzijskog kluba su tom prilikom odbili sudjelovati na uobičajenom zajedničkom ručku čelnika obaju klubova i gledati utakmicu iz glavne lože stadiona Spotify Camp Nou. Iz Seville su otvoreno poručili kako ne žele biti za istim stolom s Laportom, dok su iz Barcelone odgovorili kako se treba poštivati presumpcija nevinosti, dok god se ne dokaže drukčije.

Ono što je ostalo otvoreno, a sličnu smo situaciju imali i u Hrvatskoj nakon afere „Pošteno suđenje“ u sklopu koje su dužnosnici HNS-a i sudačke organizacije Željko Širić, Stjepan Djedović i Neven Šprajcer osuđeni za primanje mita, odnosi se na pitanje – koji su suci radili za Negreiru? „Sporne uplate su proizvele arbitražne učinke koje je FC Barcelona željela tako da je postojala nejednakost u odnosu na druge klubove u sklopu La Lige i Copy del Rey, što znači da su pojedini suci bili korumpirani“, stoji u optužbi. Ova se formulacija nije svidjela čelnim ljudima sudačke organizacije (CTA) koji od istražnog suca traže jasan odgovor. „Neka Aguirre izađe s imenima ili neka povuče cijelu izjavu, jer ovako su svi suci osumnjičeni“.

Europa Press via AP/GuliverImages

Problemi za Barcelonu nisu došli samo iz Španjolske. U sve se uključila i UEFA. Ubrzo nakon što je otkriven „Slučaj Negreira“, UEFA je objavila kako će odraditi svoju istragu, a predsjednik Aleksandar Čeferin rekao je kako je „situacija krajnje ozbiljna te da se radi o jednom od najvećih nogometnih skandala koje smo do sada vidjeli“. Ipak, Čeferin nije htio dublje ulaziti u priču jer, kako je rekao, UEFA ima nezavisan disciplinski odjel, i drugo, jer nije dovoljno duboko upoznat s detaljima. Istovremeno, španjolska La Liga nije otvorila svoju istragu jer postoji vremensko ograničenje, odnosno zastara koja je za ovakve slučajeve nastupa nakon tri godine. S obzirom na to da je zadnja uplata Barcelone prema Negreirinoj tvrtki bila 2018., La Liga nema mogućnosti pokretati bilo kakav postupak.

S druge strane, španjolski zakon također kaže kako je zastara za ovakve slučajeve tri godine. „Barcelonine uplate Negreiri, koje su trajale skoro 20 godina, bacile su veliku mrlju na španjolski sport općenito“, rekao je sredinom listopada Victor Francos, predsjednik Višeg sportskog suda (Consejo Superiod de Deportes), čije riječi sigurno imaju posebnu težinu i daju naslutiti da bi katalonski klub mogao biti ozbiljno kažnjen. „Svatko s imalo razuma može zaključiti da nešto nije u redu s uplatama od 7,6 milijuna eura prema drugom najvažnijem nogometnom sucu u državi“, dodao je Francos te još znakovito dodao: „To će zaključiti i svako razuman u Kataloniji“.

Kazna za kontinuirano podmićivanje u Španjolskoj ide do sedam i pol godina zatvora. Za Negreiru i njegova sina je 15 godina jer su javni službenici

Kada govorimo o tri godine kao periodu nakon kojeg ovakvi slučajevi idu u zastaru, dolazimo do novog segmenta, ili konkretnije rečeno – novog čovjeka ozbiljno umiješanog u ovaj skandal. Albert Soler (57) bio je izvršni direktor Barcelone od 2014. do 2021., dakle u vrijeme dok su išle sporne uplate prema Negreiri. To nije sve – Soler je spomenute 2021. otišao iz Barcelone i postao generalni direktor CSD-a, što ne bi bio problem da 2022. španjolska vlada nije potpisala dekret kojim se u statut tamošnjeg sportskog zakonika uvodi dio koji govori kako se za određena kršenja zakona slična ovom Barceloninu podmićivanju propisuje zastara nakon tri godine. Koincidencija je da je taj zakon potpisan upravo nakon što su istekle tri godine nakon zadnje uplate Negreiri. Usput, u svojoj obrani, govoreći o periodu dok je bio izvršni direktor Barcelone, Soler nije osporavao sporne uplate, ali se branio riječima kako se radilo o poslu koji su on i tadašnja uprava naslijedila još od vremena prve Laportine vladavine.

Španjolski zakoni su očito malo nedorečeni u ovakvim situacijama, ali istražni sudac Joaquin Aguirre je sredinom listopada ipak podigao optužnicu koja trojicu Barceloninih predsjednika tereti za sumnjive isplate Negreiri od 2008. do 2018. Aguirre se drži zakona koji govori da zastara za kontinuirano podmićivanje nastupa nakon deset godina, ali ne od trenutka otvaranja istrage, nego od momenta počinjenja zadnjeg kaznenog djela.

Albert Soler, bivši izvršni direktor Barcelone, nije negirao uplate, ali je tvrdio da je taj posao naslijeđen od prve Laportine vladavine. FOTO: Europa Press via AP/GuliverImages

Posljednja uplata na Negreirin račun bila je u srpnju 2018., tako da će se Barceloninim čelnicima na teret staviti period od 2008. Maksimalna kazna za kontinuirano podmićivanje u Španjolskoj ide do sedam i pol godina zatvora. Za Negreiru i njegova sina situacija je još teža jer se u ovom slučaju njih kvalificira kao javne službenike, a onda ih zahvaća još duži period zastare, 15 godina, što znači da će se njima suditi za kontinuirano primanje mita još pet godina više, dakle od 2003.

Kakve kazne mogu sustići Barcelonu ako se ove optužbe pokažu utemeljenima, od eventualnog oduzimanja titula do oduzimanja bodova u sljedećim sezonama, za sada se samo nagađa. Iako se sve ovo ne tiče Barceloninih europskih utakmica, spominje se kako bi UEFA mogla izbaciti klub iz europskih natjecanja na najmanje jednu sezonu.