Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, nema nikakvo pravo osporiti odluke gradskih vijeća Splita i Rijeke kojima su razriješeni intendanti HNK u Splitu Srećko Šestan i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Marin Blažević. Jedino što ona može jest ovo što je napravila – odbiti dati suglasnost na te odluke. No one će se provesti bez obzira na to što ministrica po svaku cijenu želi zaštititi svoje prijatelje i bez obzira na to što je u svom rješenju istaknula da se gradska vijeća ne mogu žaliti na njezin ‘veto’. Gradska vijeća se ne mogu žaliti jer za to nemaju razloga, oni su zakonodavna lokalna vlast, predstavnici osnivača koji po zakonu imenuju i razrješuju intendante kazališnih kuća. Ministrica ima mogućnost odluke gradskih vijeća u Splitu i Rijeci dati na ocjenu zakonitosti upravnom sudu, a nikako ih ne može osporiti. Pa samo neka izvoli. Do tada intendanti Šestan i Blažević više nisu na čelu kazališta. Niti Josip Broz Tito nije mogao osporiti odluke zakonodavne vlasti, to ne može ni predsjednik Zoran Milanović, pa bome ne može niti Nina Obuljen Koržinek.“

Rekao je to Ivan Majdak, predsjednik Republičkog sindikata radnika (RSR) te tako razjasnio cijelu buru koju je prošlog petka poslijepodne donijela Nina Obuljen Koržinek, izjavivši da neće dati suglasnost na odluke gradskih vijeća Splita i Rijeke o razrješenju intendanata tih kazališnih kuća. Premda se u medijima pisalo o tome da je ministričin ‘’veto’’ zakonski omogućen, ali da se u zakonu ne predviđa što se dogodi u slučaju da do njega zaista dođe, Majdak je razjasnio cijelu situaciju i rekao da to uopće nije veto, već ‘’samo’’ odbijanje suglasnosti na već donesene odluke o razrješenju intendanata. Te se odluke, pojašnjava, neće mijenjati jer to ne bi imalo smisla. Isto tako, u spomenutom rješenju ministrica kulture i medija, kao jedan od razloga odbijanja suglasnosti, navodi i to da gradska vijeća nisu dala obrazloženja za svoje odluke. Majdak kaže da gradska vijeća to nisu ni dužna napraviti i ponovno ministricu upućuje na upravni sud.

Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, i Marin Blažević, sad već bivši intendant riječkog HNK bliski su prijatelji, a Nacional donosi i jedan od razloga zašto ministrica tako žustro stoji iza njega. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Majdak kaže:

„Iskreno se nadam da ova, blago rečeno, glupost ministrice Nine Obuljen Koržinek neće izazvati najavljene mjere prestanka financiranja kazališta u Rijeci i Splitu. Ministrica Nina Obuljen Koržinek i ljudi koje ovom prilikom štiti nisu vrijedni toga da časni i pošteni radnici zbog njih ispaštaju, da im se smanjuju materijalna prava i da zbog nesposobnosti, nesavjesnosti i osobnih interesa ministrice žive u egzistencijalnoj neizvjesnosti. Sindikat je spreman dočekao i ovu besmislenu odluku ministrice, a naše daljnje aktivnosti u vezi situacije u HNK Ivana pl. Zajca ovisit će o tome kakve će daljnje korake poduzimati gradonačelnik Filipović i Gradsko vijeće Grada Rijeke po tom pitanju. U kontaktu smo i s drugim udrugama, od strukovnih udruga pa sve do udruga branitelja, čiji se članovi naprosto zgražaju nad odlukom ministrice i ponašanjem sadašnjeg i bivšeg gradonačelnika Rijeke, koji su spremni priključiti se našim aktivnostima i pomoći nam u njihovoj organizaciji. Svakodnevno nam se javljaju građani koji se žele priključiti radnicima HNK i pripomoći im u obrani riječkog kazališta i hrvatskih nacionalnih interesa koji su trenutačno odlukom ministrice i postupanjem gradonačelnika Rijeke dovedeni u pitanje.“

Sindikalist Majdak kaže da se ministričino odbijanje suglasnosti apsolutno može i mora ignorirati. To znači da, primjerice, Blažević kojeg je riječko Gradsko vijeće razriješilo s 31. listopadom, ako se pojavi na radnome mjestu 2. studenoga neće biti pušten u prostorije Uprave, odnosno v.d. intendanta Bojan Šober već je najavio da će promijeniti brave na vratima Uprave Zajca. Majdak kaže:

„Služiti se ovakvim metodama i donijeti ovakvu odluku može totalni politički diletant ili netko duboko umočen u nečasne radnje, tko je doveden pred zid i sada nema drugog izlaza. U svojoj nemoći ministrica svojim izjavama i postupcima vrijeđa sve redom, od radnika HNK, članova Kazališnog vijeća, članova Gradskog vijeća do građana Rijeke. Svjesna da je njena odluka protuzakonita i jednostavno neprovediva, uzima si za pravo da kaže kako su donesene odluke protuzakonite, čime samo dokazuje svoju nekompetentnost, neznanje i nedoraslost poslu koji obavlja. Možda da joj netko kaže da ona nije sudac, da njeno ministarstvo nije sud iako se tako cijelo vrijeme ponašaju i da je njena uskrata suglasnosti na odluku Gradskog vijeća samo ‘mrtvo slovo na papiru’ jer nitko, a posebno ne neka tamo ministrica, nema baš nikakvu mogućnost poništiti odluku Gradskog vijeća koja je stupila na snagu danom donošenja.

Dakle, ministrica uskratom svoje suglasnosti nije poništila ili stavila izvan snage odluku Gradskog vijeća o razrješenju intendanta te ministrica nije stavila izvan snage odluku Gradskog vijeća o imenovanju v.d. intendanta koji ima zadatak voditi kazalište do izbora novog intendanta. Na odluke Gradskog vijeća nije dozvoljena žalba, već se u roku od 30 dana može pokrenuti sudski spor. Predsjednica Gradskog vijeća i gradonačelnik dužni su provoditi odluke Gradskog vijeća, pa su tako dužni provesti i odluku o razrješenju intendanta i imenovanju v.d. intendanta. Ako ministrica smatra da su provedbom legalnih i legitimnih odluka Gradskog vijeća grada Rijeke povrijeđena neka od njenih ‘ministarskih prava’, neka to dokaže sudskim putem sukladno uputi o pravnom lijeku Odluke Gradskog vijeća koja joj je dostavljena.“

Umjesto da se gradska vijeća daju uvući u njenu igru i traže način da pobiju njenu odluku, neka ministrica, ako može, pobije odluke gradskih vijeća, govori Majdak:

„Baš me zanima koji su to pravni koraci u demokratskom društvu kojim bi jedna najobičnija ministrica zaustavila provedbu odluke Gradskog vijeća? Žao mi je što ministrica nije svjesna posljedica svojih postupaka. Razmišlja li ona o posljedicama svoje odluke na razriješene intendante? Razmišlja li o tome što misle i kako građani Rijeke i Splita – koji iz svoga džepa financiraju kazališta u svojim gradovima – doživljavaju njene odluke? U ovakvoj situaciji, kada je dovoljna jedna iskra da se dogodi najgore, ministrica pali šibicu pored otvorene bačve benzina. Većina radnika i naš sindikat sigurno neće mirno gledati kako Blažević nastavlja maltretirati zaposlenike i pogodovati uskom krugu svojih prijatelja. Ne znam kako taj čovjek uopće misli 2. studenoga ući u zgradu Kazališta? Ako gradonačelnik Marko Filipović odbije provesti odluke Gradskog vijeća morat će se suočiti sa sindikatima, građanima Rijeke, zaposlenicima HNK, a vjerojatno i s ujedinjenom riječkom oporbom, i ovoga puta to neće biti ‘akademski razgovori’ u uredu, nego višednevni prosvjedi na riječkom Korzu ispred njegova ureda. Ministrici za sada nećemo otkrivati kako će uskoro izgledati Runjaninova ulica u Zagrebu.“

Rješenje kojim ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek odbija dati suglasnost za razrješenje intendanta Zajca Marina Blaževića. FOTO: Nacional

Bojan Šober, v.d. intendanta Zajca kojemu mandat počinje 1. odnosno 2. studenoga, ljutito je rekao da si je ministrica uzela za pravo odbiti volju građana Rijeke, tobože radi zaštite zakonitosti, odnosno unaprijed najavljujući da će ovako sročene odluke na sudu biti poništene. Šober kaže:

„Vjerojatno je zaboravila da nije na njoj da donosi presude ili unaprijed sugerira kakva će biti odluka suda. Naravno, nije na meni da se o tome očitujem već Gradsko vijeće, ali zastrašujuća je rečenica koju je izrekla: ‘Svojom odlukom štitim dignitet ne samo kazališta nego i donositelja odluka koji nisu postupili u skladu sa zakonom’. Da ponovimo to narodnim rječnikom: Ja sam tu da spasim čast Gradskog vijeća, donositelja odluke, koji nije donio zakonitu odluku da ne želi više Blaževića za intendanta. Dakle, Gradsko vijeće donosi nelegalne i nelegitimne odluke, a kada ih bude dala na sud, isti će ministrici dati za pravo. Toliko o trodiobi vlasti.“

Šober nastavlja da se nada da će se ministrica Nina Obuljen Koržinek ispričati radi ove rečenice. Njome je, kaže, uvrijedila cijelo Gradsko vijeće, odnosno žitelje Rijeke:

„Ministrica je očigledno zaboravila nešto što lijepo piše u Ustavu RH: Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Narod je u Rijeci odlučio, ministrica kaže da to nije legalno i da treba biti drugačije. Mislio sam da su se vremena promijenila i da više ne postoji drugi centar moći doli narod, ali sada vidim da sam u krivu. Ne dolazi u obzir da Gradsko vijeće promijeni svoju odluku i da ponovno provede proceduru jer nema te sile koja smije derogirati odluku većine građana i proglasiti je nevaljanom. Dapače, ovdje mogu i trebam citirati bivšeg gradonačelnika Vojka Obersnela koji je u sličnoj situaciji odgovorio ministru RH: ‘On je iskoristio relikt prošlih vremena koji ministru daje carsko pravo da potvrđuje ili odlučuje o odluci koju donosi Gradsko vijeće Grada Rijeke koje je osnivač kazališta. Očekivao sam da će ministar biti dovoljno mudar da to svoje pravo ne iskoristi, no on je donio rješenje kojim odbija potvrditi Marina Blaževića za intendanta, što je za nas neprihvatljivo’. Tadašnji gradonačelnik je rekao svoje i, zapravo, obvezao i svog nasljednika Filipovića da stoji uz volju svojih sugrađana. Jednostavno ne vjerujem da će riječki ili splitski gradonačelnik postupiti protiv volje 2/3 svojih žitelja. Naravno, jasno je i što se želi dobiti ovom situacijom. Vrijeme. Vrijeme da se donese novi Zakon o kazalištu kojim se intendantima daju faraonske ovlasti pa će onda pasti u zaborav sve ovo što je rečeno i napisano.“

Ivan Majdak, predsjednik Republičkog sindikata radnika, najavljuje akcije koje će zaposlenici Zajca raditi u Rijeci i Zagrebu. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Šober kaže da je i vrijeme da se skine ta fama s ministričina dopisa, odnosno rješenja kojim ona odbija potpisati suglasnost o razrješenju intendanata. V.d. intendanta Zajca kaže da je najprije Gradsko vijeće odbilo prihvatiti programsko i financijsko izvješće čime je obvezalo da ga i Kazališno vijeće u novom sazivu odbije te, sukladno zakonu, pošalje prijedlog Gradskom vijeću o razrješenju intendanta:

„Gradsko vijeće je donijelo legitimnu odluku i samim time su ispunjeni svi prerogativi za razrješenje. To što je Kazališno vijeće uputilo na mnoge nepravilnosti u radu, pogodovanja povlaštenima na štetu nepoželjnima, sklapanje ugovora s tzv. zlatnim padobranima, zapošljavanju ne-umjetnika bez natječaja… Sve to skupa bi trebalo natjerati baš Ministarstvo kulture i medija da reagira, a ne da a priori donosi sud čak i ne saslušavši Kazališno vijeće. Kazališno vijeće ne čine suci isljednici, Ministarstvo je zaduženo da provjeri navode. Nakon što je izabran za intendanta, Blažević se uoči potpisivanja ugovora o radu zahvalio svima na povjerenju ističući kako prihvaća posljedice takve odluke. Naglasio je kako su građani, odnosno Gradsko vijeće koje ih predstavlja, najpozvaniji odlučivati o tome kakvo kazalište žele i koga na njegovom čelu. Ovim je Blažević odavna riješio sve osobne, ministričine i dileme Gradskog vijeća, ako su i postojale, o tome što će se dogoditi 30. listopada.“

Operni pjevač Bojan Šober, v.d. intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, kojemu mandat počinje 1. odnosno 2. studenoga. FOTO: Privatna arhiva

Nakon što je razriješena pravna nedoumica oko poteza koje gradska vijeća mogu ili ne mogu ‘’povući’’, ostaje pitanje zašto je ministrica tako svesrdno odlučila pomoći Šestanu i Blaževiću. Za Šestana se može reći da je to zbog stranačke vjernosti, jer su oboje članovi HDZ-a, no za Blaževića mora postojati neki drugi razlog. Iako se govori da je to zato što je Blažević jedan od autora novog Zakona o kazalištu, odgovori se možda kriju u pitanjima koje ima Maša Magzan, nezavisna vijećnica i predsjednica Odbora za kulturu riječkoga Gradskog vijeća. Budući da je u srpnju ove godine Ministarstvo kulture i medija, na zahtjev Grada Rijeke, obavilo nadzor nad poslovanjem HNK Ivana pl. Zajca, Maša Magzan 22. kolovoza uputila je upit Odjelu za kulturu da joj se dostavi kompletna dokumentacija i mišljenje Ministarstva kulture i medija o izvršenom nadzoru, uključujući sve zapažene nedostatke u općim aktima koje je potrebno ispraviti. Maša Magzan kaže:

„Dva dana kasnije, 24. kolovoza, stiže odgovor gradskog pročelnika za kulturu Ivana Šarara i tvrdnja ‘Gradu nije dostavljena dodatna dokumentacija o upravnom nadzoru, odnosno nedostacima u općim aktima’, pa me stoga upućuje da se izravno javim u kazalište. To sam učinila, isti dan stiže odgovor iz Kazališta – ‘odgovor vam može dati Osnivač s obzirom na to da je Osnivač službeno i zatražio nadzor’. Dan kasnije, 25. kolovoza, od Ministarstva tražim kompletnu dokumentaciju i mišljenje o izvršenom upravnom nadzoru nad zakonitošću rada HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, uključujući sve zapažene nedostatke u općim aktima koje je potrebno ispraviti, a temeljem obavijesti koja je iz Ministarstva kulture i medija 29. srpnja stigla na adresu gradonačelnika. Zatim 5. rujna od službenika za informiranje iz Ministarstva stiže zapisnik iz kojeg je vidljivo koji akti su bili predmet upravnog nadzora i koja su zapažanja, kao i potvrda da su i zapisnik i obavijest proslijeđeni i HNK i Gradu još 29. srpnja. Šest stranica teksta zapisnika nabrajaju nužno usklađivanje temeljnih akata HNK s važećim zakonskim okvirom – usklađivanje Statut HNK, Pravilnika o radu, Pravilnika o zaštiti na radu, Poslovnika o radu KV, Pravilnika o postupku unutarnjeg prijavljivanja i imenovanju povjerljive osobe – što potvrđuje da nije riječ samo o sitnim nomotehničkim izmjenama, kao što se tvrdi u obavijesti Ministarstva. Nakon uvida u nalaz/zapisnik izvršenog upravnog nadzora evidentan je razlog ‘ping-ponga’ između Grada i HNK – izbjegavanje odgovora, odbijanje suradnje i izbjegavanje informacije o sadržaju dokumentacije jer ispada da je sadržaj obavijesti iz Ministarstva u neskladu sa stvarnim stanjem, odnosno rezultatom nadzora i izvršenog uvida.“

Prema informacijama koje je Maša Magzan dobila iz korespondencije s Gradom i Ministarstvom, vidljivo je da Ministarstvo olako shvaća brojne nepravilnosti koje su uočene u radu Zajca, koje su navedene u njihovu nalazu. Kao jedan od najvećih ‘’krimena’’ u poslovanju kazališta jest onaj koji se nalazi u Pravilniku o radu Zajca. Kako stoji u nalazu upravnog nadzora Zajca, ‘’u Pravilniku o radu za pojedina radna mjesta propisane su dvije/tri stručne spreme i jedan koeficijent za sve, te se stoga predlaže da svako radno mjesto ima odgovarajuću stručnu spremu i propisani koeficijent. Nije prihvatljivo da se za radno mjesto prizna različit stupanj obrazovanja s istim koeficijentom te je takva praksa u javnoj službi odavno napuštena. Dakle, Pravilnik o radu treba uskladiti sa stvarnim stanjem stručnog obrazovanja zaposlenika.“ Samo ova jedna, a ima ih još, uočena nepravilnost u poslovanju pokazuje da je Ministarstvo kulture Upravi Zajca dalo priličnu slobodu, ili Uprava na čelu s Blaževićem upozorenja Ministarstva nije ‘’doživjela’’.

Maša Magzan nastavlja: „Medijska kontaminacija ovom temom zamagljuje meritum priče. S obzirom na to da se traže dokazi, zar neusklađenost temeljnih akata kazališta s važećem zakonima nije dovoljan dokaz da u Zajcu imamo problem? Pravilnik o radu se mijenjao šest puta od 2016. do 2019., pa onda dodatno između 2020. i 2022. Zar to nije neobično puno i zašto? Pravilnik o radu ne može biti iznad Zakona o radu koji nalaže jedinstveni koeficijent za odgovarajuću stručnu spremu, a upravni nadzor nalazi dvije/tri stručne smjene i jedan koeficijent za sve. Zapisnik ukazuje na konkretan problem – mogućnost pogodovanja pojedincima i direktno utjecanje na visinu njihove plaće, a to je nezakonito. I to jasno potvrđuje zapisnik. Isto tako, potvrđuje da se Statut kazališta mora uskladiti s važećim Zakonom o kazalištu. A još uvijek nije jer je rok za korekcije prošao. Pitanje koje valja postaviti ministrici jest – što radimo s uočenim nepravilnostima i prekoračenjem roka za korekciju? Ovdje nije riječ o svjedočanstvima ljudi i iskazu nezadovoljstva koje se može relativizirati i minorizirati, ovdje je riječ o službenom nalazu izvršenog upravnog nadzora i preporukama ministarstva koji su se skrivali jer su previše otkrivali. Zar to što je utvrđeno i što je trebalo korigirati, a nije se ništa učinilo, nije problem?“

Maša Magzan kaže da je kao predsjednica Odbora za kulturu dobila uvid u zapisnik izvršenog upravnog nadzora, ali ne od Grada niti od HNK jer su oni tijekom kolovoza, kako kaže, opušteno igrali ‘’ping-pong’’ – Grad ju je uputio da se direktno javi u HNK, a HNK vratio lopticu u Grad pa rekao da se javi osnivaču koji je naručitelj upravnog nadzora. Maša Magzan kaže:

„Umjesto toga, zapisnik je stigao izravno iz Ministarstva 5. rujna, uz potvrdu da je zapisnik proslijeđen i Gradu i HNK još 29. srpnja. Pročelnik Šarar tvrdi da je Grad dobio zapisnik iz kazališta tek oko 20. kolovoza. Ako je to točno, onda Ministarstvo laže. Ako je to točno, neobično je da Grad ne zanima zapisnik upravnog nadzora čiji je naručitelj. Ako je to točno, zašto HNK dobiva zapisnik prije Grada koji je naručitelj nadzora? Ostaje otvoreno i pitanje zašto se riječki gradonačelnik poziva na zakonsku mogućnost veta ministrice koja Gradu kao osnivaču zapravo uskraćuje ovlasti? Kao i pitanje neuvažavanja legitimiteta GV-a kao izabranog predstavničkog tijela građana koji financiraju kazalište jer gradonačelnik otvoreno prijeti da bi gradski vijećnici mogli ‘polomiti zube’ upravo se pozivajući na istu zakonsku mogućnost.“