Nacional ekskluzivno otkriva nepoznate detalje zaplotnjačke operacije kojom Ivić Pašalić nastoji sačuvati drvoprerađivački kartel koji je osnovao te preko Domovinskog pokreta srušiti direktora Hrvatskih šuma, ali i uzdrmati autoritet Andreja Plenkovića
Nacional je proteklog tjedna doznao nove intrigantne detalje koji dodatno argumentiraju i razotkrivaju zaplotnjačku operaciju Ivića Pašalića, bivšeg savjetnika predsjednika Tuđmana i današnjeg poduzetnika u drvoprerađivačkoj industriji, kojom taj kontroverzni gospodarstvenik i političar nastoji, preko utjecaja na potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Josipa Dabru iz Domovinskog pokreta, sačuvati i osnažiti svoj drvoprerađivački kartel koji je Nacional u više tekstova detaljno opisao, ali i smijeniti Upravu Hrvatskih šuma te uzdrmati čak i autoritet premijera Andreja Plenkovića u Vladi i vladajućoj koaliciji s DP-om. Pašalić, naime, došavši u sukob s direktorom Hrvatskih šuma Nediljkom Dujićem – što je Nacional razotkrio nakon što su Dujićeva supruga i kći nedavno pred kamerama napale vatrogasce pored svoje kuće nedaleko od Skradina – fokus svojega zavjereničkog utjecaja s Hrvatskih šuma, u kojima, kako se tvrdi, preko Ivane Mezak i danas ostvaruje golem utjecaj, sustavno premješta prema DP-ovu ministru Josipu Dabri, s kojim je prve javne kontakte ostvario na Dabrinu sastanku s predstavnicima Udruženja drvno-prerađivačke industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori 18. srpnja, o kojemu je Nacional izvijestio u prošlom broju.
Ministarstvo poljoprivrede zatajilo je informaciju o osnivanju Radne skupine za praćenje i unapređenje nacionalnih politika u drvnoj industriji, ali i podatak da je član te skupine Ivić Pašalić
Premda je o sastanku 18. srpnja Ministarstvo izdalo šturo i općenito priopćenje, a Nacional u prošlom broju iznio i nepoznate detalje s tog susreta, Dabrina institucija zakinula je javnost za dva ključna podatka: da je na tom sastanku donesen zaključak o osnivanju “Radne skupine za praćenje i unapređenje nacionalnih politika u drvnoj industriji i šumarstvu” te da je ta radna skupina ubrzo i osnovana, kao i da je jedan od njezinih trojice članova – Ivić Pašalić.
Štoviše, radna skupina održala je 26. srpnja svoj prvi radni sastanak, a na njemu je, uz Pašalića, Filipa Galekovića i Andriju Gotovca, sudjelovao i potpredsjednik Vlade Dabro s državnim tajnikom Marinkom Beljom. Nacional je u posjedu dokumenta iz kojeg je vidljivo da je Radna skupina raspravljala, među ostalim, i o “općem moratoriju po postojećim kreditima HBOR-a poduzetnicima u djelatnostima prerade drva i proizvodnje namještaja”, što je jedan od zahtjeva koje su još u ožujku ove godine – zbog navodne krize u drvoprerađivačkoj industriji, “najteže u proteklih 15-ak godina“ – bivšoj ministrici poljoprivrede Mariji Vučković uputio tadašnji predsjednik Udruge drvne i papirne industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) – Ivić Pašalić.
Taj detalj ilustrira utjecaj koji je Pašalić dosad već ostvario nad potpredsjednikom Vlade i ministrom poljoprivrede Dabrom, i to usprkos činjenici da najmanje jedan uspješni drvoprerađivač i član udruženja te industrije osporava i Pašalićevu tvrdnju da je drvoprerađivačka industrija u krizi, ali i sam legitimitet Ivića Pašalića da bude članom “Radne skupine za praćenje i unapređenje nacionalnih politika u drvnoj industriji i šumarstvu” koju je nakon sastanka 18. srpnja osnovao ministar Dabro.
Naime, nakon spomenutog sastanka 18. srpnja, Nikola Požgaj, vlasnik uspješne drvoprerađivačke industrije Požgaj grupa koji je u Nacionalu prvi javno razotkrio Pašalićeve rabote i time potaknuo procese kojima je nekoliko institucija potvrdilo da je Pašalić formirao kartel, poslao je predsjedniku Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK-a Filipu Galekoviću dopis u kojemu je ustvrdio da su Pašalić i Gotovac, “osobe koje ste vi kao reprezentativni predsjednik Udruženja poveli na sastanak, dionici kartela te supotpisnici – naravno, bez pravne osnove i legitimacije – dokumenta o regulaciji cijena drvne mase u vlasništvu Republike Hrvatske od 1. studenoga 2021. godine, koje radnje su pak predmet istraga nadležnih tijela, a sve temeljem Izvješća o obavljenoj reviziji usklađenosti koju je proveo Državni ured za reviziju od 15. ožujka godine”.
Požgaj je zato od Galekovića tražio objašnjenje o kriterijima i odluku na temelju koje su Udruženje na sastanku s ministrom predstavljali, uz Galekovića, Pašalić i Gotovac.
“Ako su to predstavnici koji su predstavljali Udruženje na predmetnom sastanku, molim vas dostavu odluke o imenovanju i kriterije temeljem kojih se biraju predstavnici na ovako za industriju važne poslovne sastanke, s obzirom na to da je očito riječ o osobama koje s pravne i poslovne strane nisu bilo odgovorne osobe ili vlasnici bilo kojeg društva registriranog u Republici Hrvatskoj u djelatnosti koje potpada pod djelokrug Udruženja, dakle, nisu legitimni predstavnici članice Udruženja, po javno dostupnim podacima”, napisao je Požgaj u dopisu Galekoviću koji je proslijedio i predsjedniku i potpredsjedniku HGK-a Luki Buriloviću i Draganu Kovačeviću.
“Dodatno”, napisao je Požgaj, “koliko je nama poznato, gospodin Pašalić je ujedno i predsjednik u udruzi drvne industrije pri HUP-u, pa nas time još više čudi što je predmetna osoba dobila – ako je dobila – suglasnost Izvršnog odbora Udruženja da predstavlja Udruženje, a ujedno zastupa drugu udrugu koja nema veze s HGK-om. Dakle, direktan sukob interesa”, zaključio je Požgaj. “Dodatno”, pitao je, “nije li logično i poslovno utemeljeno da se na sastanak sa resornim ministrom povedu predstavnici nekih od većih prerađivača poput Bjelin grupe, Florian grupe, Bauwerk Grupe, Požgaj grupe, dakle, reprezentativni predstavnici industrije, a time ujedno i Udruženja, a ne nelegitimni predstavnici nekih od članica ili oni koji su u dubokom sukobu interesa?”.
Postoje, međutim, i druge ozbiljne indicije koje, još više nego citirani dopis Požgaj grupe predsjedniku Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK-a Filipu Galekoviću, opisuju toksični utjecaj Ivića Pašalića na ključne donositelje odluka u sektoru hrvatske drvoprerađivačke industrije. Potkraj ožujka ove godine, naime, Pašalić je, kao predsjednik Udruge drvne i papirne industrije Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), Hrvatskim šumama (HŠ) poslao dopis u kojemu se obrušio na upravu HŠ-a – dakle, na Nediljka Dujića – zbog njezine odluke da ugovorni kupci trupaca od HŠ-a do 15. travnja moraju platiti količine otkupljene u prvom kvartalu jer im HŠ u suprotnom neće isporučivati ugovorenu sirovinu. Nezadovoljan takvom odlukom, Pašalić je u svom dopisu HŠ-u ustvrdio „da smo proteklih godinu dana ukazivali na dramatično pogoršanje naših prodajnih tržišta” te da je, „zbog dramatičnog pada prodaje, veliki broj tvrtki u problemima likvidnosti i ozbiljnog povećanja zaliha”.
Ivić Pašalić je kao tadašnji predsjednik Udruge drvne i papirne industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori već pokušao ostvariti utjecaj kod bivše ministrice poljoprivrede Marije Vučković
Zato Pašalić, “umjesto ultimativnih e-mailova, predlaže partnerske razgovore na kojima se može iznaći rješenje u zajedničkom interesu. Ne treba napominjati da to nije pitanje koje se tiče malog broja tvrtki, nego velike većine njih, a kod mnogih se radi o pitanju opstojnosti.”
Isti e-mail Pašalić je proslijedio i ministrici Vučković, predlažući “hitan sastanak”, uz popratnu, gotovo ucjenjivačku opasku:
“Gotovo je nevjerojatan način razmišljanja i postupanja uprave HŠ-a prema svojim ugovornim kupcima, koji su pogođeni najtežom krizom u proteklih 15-ak godina. Ako već ne želite donijeti nikakve mjere pomoći, tada vas molim da zaustavite ultimatume HŠ-a koji dovode do daljnjeg pogoršanja položaja mnogih proizvođača.”
No ti Pašalićevi pritisci na upravu Hrvatskih šuma i bivšu ministricu poljoprivrede Mariju Vučković nisu bili više od običnog blefa, dok istodobno ilustriraju “modus operandi” čovjeka koji je sav svoj javni utjecaj ostvario tajnovitim zavjereničkim operacijama, skrivenima od javnosti. Ovoga puta, međutim, brzo je razotkriven: na njegove tvrdnje o “najtežoj krizi” drvoprerađivačke industrije “u proteklih petnaestak godina”, razornim je pismom odgovorio osobno Nikola Požgaj, kojemu je dozlogrdilo da uime cijele branše govori osoba koja – ako je suditi prema Požgajevu dopisu – nije više od drvoprerađivačkog diletanta koji ne čini ništa drugo nego, skrivajući se iza autoriteta struke, promiče svoje osobne interese i interese tvrtki s kojima je povezan.
Požgaj je, naime, uime svoje tvrtke “kao članice HUP – Udruge drvne i papirne industrije”, na Pašalićev dopis reagirao odgovorom koji je naslovio na Pašalića osobno te ga istodobno poslao i nadležnima u HUP-u i HŠ-u, ali i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, ističući odmah na početku da se “apsolutno ne slaže” s tvrdnjama iz Pašalićeva dopisa. Potom slijedi Požgajeva argumentacija kojom je, bez dlake na jeziku, sasjekao Pašalićeve navodne argumente, prikazavši ga kao nelegitimnog da predstavlja cijelu drvoprerađivačku struku, ali i, implicitno, kao gospodarstvenika koji se bogati protuzakonitim aranžmanima s državom, na štetu državnog proračuna. Osporivši Pašaliću pravo da zastupa sve članice Udruge drvne i papirne industrije HUP-a, jer se iz njezinih zapisnika ne vidi da je Pašalić zaključkom za to ovlašten, Požgaj je Pašaliću napisao:
“Ako smatrate – a temeljem svih vaših javnih istupa to je evidentno – da je pad potražnje za proizvodima od drva na vanjskim tržištima – koji nigdje nije pojedinačno veći od 20 % u odnosu na rekordne godine 2021. i 2022.! – uzrok, kako to nazivate, ‘najteže krize u proteklih 15-ak godina’, onda biste se zasigurno trebali informirati kod onih koji u ovoj branši posluju više od 15-ak godina. Nisam vidio vaše javne istupe kao što ih vidimo zadnjih mjeseci – kada putem javnosti radite neovlašten i direktan pritisak na državnog monopolista HŠ – kada je, primjerice, energetska kriza prije koju godinu pogodila industriju značajno više od ove tržišne krize koju sada navodite, jer su cijene električne energije preko noći skočile za 200 do 300 posto.”
‘Svojim kartelskim postupanjem mimo svih zakona, propisa i pravila dogovarali su cijene drvne mase iz državnih šuma, kvote drvne mase za određene kupce i drugo’, optužio je Nikola Požgaj Ivića Pašalića
Požgaj je dodatno argumentirao: “Sve vaše teze o tzv. krizi padaju u vodu ako se pogledaju rezultati industrije u tijeku 2021. i 2022. godine, koji su bili rekordni, i to samo i isključivo radi toga što HŠ d.o.o. nije značajno podizao cijene drvne mase, dok je industrija radi visoke potražnje svoje proizvode prodavala po cijenama pa čak i dvostruko većim nego u godinama prije. Da ne govorimo u ogrjevnom segmentu briketa i peleta gdje su cijene bile i četiri puta veće od prosjeka prethodnih godina. Ako želimo i direktne brojke koje to potkrjepljuju, mogu navesti da je, po rezultatima za 2022. godinu, drvna i papirna industrija – najvećih 36 bez HŠ-a – bila treći dobitaš u usporedbi sa svim prerađivačkim industrijama – dobit prosječna 10,8 % u odnosu na prihod – i to odmah iza farmaceutike s 18,8 % dobiti – i odlaganje otpada i reciklaža s 12 % dobiti. Dodatno, ako sagledamo top 10 kupaca po veličini koji imaju dugoročne ugovore s HŠ-om d.o.o., njihova dobit po zaposlenome je 2,9 puta veća od dobiti koju je ostvario HŠ d.o.o. te godine. I na sve to drvna branša nije upala u mjere oporezivanja ekstraprofita iako je, po svim ovim pokazateljima, trebala.”
Na kraju svog dopisa Nikola Požgaj izravno je Pašalića ovako optužio: “Dakle, nakon rekordne dvije godine u branši ikad, o kakvoj vi krizi govorite? Osim ako i dalje smatrate da bi HŠ trebao biti bankomat drvne industrije kao što je to bio za vrijeme prethodne Uprave, gdje ste svojim kartelskim postupanjem mimo svih zakona, propisa i pravila dogovarali cijene drvne mase iz državnih šuma, kvote drvne mase za određene kupce i drugo. Možda je kriza nastupila zapravo stoga što su Hrvatske šume svoje poslovanje prilagodile primarno interesu HŠ-a i time svih građana RH – što prvi apsolutno podržavam – a s druge strane, industrija nikad nije provela tranziciju na tržišnu ekonomiju pa sada ima krizu u svom dvorištu, jer krize na inozemnim tržištima nema, barem tamo gdje se ja osobno krećem i prezentiram vlastite proizvode!?”
Požgajev dopis može se čitati i kao kvalitetna analiza manipulativnog načina na koji Ivić Pašalić ostvaruje svoj utjecaj: stvarajući privid situacije u kojoj institucije moraju djelovati tako da on osobno profitira.
Pašalić se tim svojim načinom, čini se, namjeravao nastaviti koristiti i nakon što je Nediljko Dujić u prosincu 2022. na čelu HŠ-a zamijenio Krunoslava Jakupčića. To ga je dovelo u sukob s Dujićem, zbog kojega je izvor blizak Hrvatskim šumama Nacionalu izjavio kako je Dujić čak posumnjao da je žrtva namjernog podmetanja požara u blizini svoje kuće zbog kojega su njegova žena i kći onako neprimjereno, napadajući vatrogasce, vikale u RTL-ovu kameru. Dujić je, naime, prekinuo praksu sastanaka s Udruženjem drvno-prerađivačke industrije HGK-a, koje je svojedobno vodio Pašalić, i to nakon što je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), postupajući po prijavi Požgaj grupe, 20. srpnja 2023. donijela rješenje o slučaju. Pašaliću je taj Dujićev potez oduzeo direktni utjecaj na aktualnu upravu HŠ-a kakav je imao na prethodnu i onemogućio mu da joj, doslovno, naređuje što i kako mora raditi, zbog čega je i osnovao kartel, o čemu postoji niz dokaza od kojih je mnoge objavio i Nacional.
Više izvora koji o tomu imaju neposredna saznanja, međutim, tvrdi da usprkos tome što nema dobre odnose s Dujićem, Pašalić u upravi HŠ-a i Ministarstvu poljoprivrede i dalje ima dvije potpuno lojalne osobe: Ivanu Mezak, direktoricu Sektora komercijale HŠ-a nadležnu za provedbu natječaja prodaje drvnih sortimenata, i Renatu Ojurović, direktoricu Sektora za drvnu industriju u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Pašalić je Renatu Ojurović, prema navodima istih izvora, pokušao “progurati” za direktoricu HŠ-a prije nego što je Plenković postavio Dujića. Preko Mezak i Ojurović on i dalje nastoji krojiti dodjele kvota trupaca i drvne mase. Nacional je doznao kako, na primjer, Ivana Mezak – jer jedina u HŠ-u ima za to ovlasti – pogoduje tvrtki Mundus Viridis, povezanoj s Ivićem Pašalićem.
Ta tvrtka, koju Pašalić predstavlja iako formalno nije ni vlasnik ni odgovorna osoba, u 2023. godini imala je pad prihoda za više od 50 % u odnosu na 2022., ali kvota drvne mase za 2024. godinu ostala joj je ista premda se bazira na rezultatima prethodne godine. Prema informacijama dostupnima Nacionalu, Mundus Viridis je do zadnjeg dana prije javne objave rezultata bio “u crvenome”, ali je njezina prijava “preko noći” prešla “u zeleno”, za punu kvotu, što je potpuno nelogično i neutemeljeno.
“To je provela Ivana Mezak koja jedina u HŠ-u ima ovlasti za takve stvari. Dakle, unatoč tome što Pašalić ne kontrolira rad Uprave HŠ-a, očito i dalje kontrolira kvote preko razine ispod Uprave”, objasnio je izvor Nacionala.
Nikola Požgaj, vlasnik tvrtke Požgaj grupa koji je pred institucijama i u javnosti, putem Nacionala, otvorio golemu aferu Pašalićeva kartela u drvoprerađivačkoj industriji, za Nacional je tu situaciju ovako komentirao:
“Meni samo nije jasno zašto si Nediljko Dujić dozvoljava da mu razina ispod njega radi protuzakonite radnje, jer pogodovanje pri dodjeli kvota mimo kriterija ide i dalje, a da će on za to odgovarati. Dakle, Dujić ili ne razumije materiju ili je to politička odluka da se stvari ne mijenjaju mada će kad-tad netko za njih odgovarati.”
Komentari