Sve češće se naglašava kako bi država trebala bolje regulirati uvjete na hrvatskom tržištu rada koje se sve više otvara prema uvoznoj radnoj snazi. Trenutačna stihija, napominju  sindikalisti,  u interesu je samo profiterima, dok nezadovoljstvo radnika samo raste.

Broj stranih radnika koji dolaze na hrvatsko tržište rada je otprije nekoliko godina u izrazitom porastu, Govori se o preko 100 tisuća već pridošlih, a za ovu godinu ih neki očekuju i dvostruko više.

Poznati su teški i izrabljivački uvjeti u kojima oni žive i rade u Hrvatskoj, a koji ovise o posredničkim agencijama za zapošljavanje i poslodavcima, dok država uglavnom samo promatra situaciju.

„Zakoni slabo štite radnike, a i takvi manjkavi često se krše. Sudovi su spori, inspekcija prema vlastitom priznanju potkapacitirana”, rekao je o tome Jakov Kolak za DW, organizator u Regionalnom industrijskom sindikatu (RIS) te politolog. Smatra da je sindikalno organiziranih stranih radnika  malo, a ogromna većina onih koji se pokušaju organizirati nailaze na otpor poslodavaca.

Sustav je poslodavcima dao praktički slobodne ruke da s migrantskim radnicima postupaju kako god žele, dok oni nemaju previše svijesti i informacija o svojim pravima.

Uvoz jeftinijih i obespravljenijih kao poslovni model

„Oni se u startu moraju debelo zadužiti da bi uopće mogli doći raditi ovdje. Ne razumiju što potpisuju, boravišna i radna dozvola vezana im je uz poslodavca, nemaju se kome obratiti na vlastitom jeziku, itd. Poslodavci su tražili takav tip liberalizacije i dobili su ga, a ne koriste ga samo za popunjavanje praznih radnih mjesta, već su mnogi od uvoza jeftinijih i obespravljenijih ljudi napravili poslovni model. Model koji im pomaže lakše zaraditi, držati cijenu rada nižom, i koji olakšava sprečavanje bilo kakvih pokušaja poboljšanja uvjeta rada“, svjedoči Kolak za DW.

Predstavnici RIS-a se na terenu susreću sa situacijama gdje poslodavci nastoje koristiti strane radnike kako bi otežali pokušaj domaćih radnika da se izbore za bolje uvjete rada. Poslodavac se radije okrene agencijama da im pronađu radnike izvana koji će raditi u tim lošim uvjetima, nego da udovolji zahtjevima domaćih radnika.

Raste netrpeljivost

„Takva praksa potiče netrepeljivost prema stranim radnicima“, upozorava organizator iz RIS-a, „no to nije moralno već strukturno pitanje. Poslodavci su oduvijek koristili radnike koji su u gorem položaju kako bi potkopali zahtjeve za boljim uvjetima rada, kako bi radnike okrenuli ih jedne protiv drugih.”

Kolak zaključuje da zabrinutost postojećih radnika u ovako nereguliranom sustavu uvoza radnika ima i svoje realno utemeljenje. Smatra da je najvažnije smanjiti moć koju poslodavci imaju nad migrantskim radnicima. Osim toga treba poraditi na tome da položaj domaćih i stranih bude što ujednačeniji.

PRECIJENJENE GRAĐEVINE Strani radnici su za 30 posto skuplji! Znamo kako je došlo do ovog apsurda

Cijene se obaraju, a Hrvati odlaze raditi u inozemstvo

„Kad mu najavi otkaz i ekspresni povratak tamo odakle je došao ako npr. odbije raditi 12 sati dnevno, radnik neće više ni ‘zucnuti’, kamoli se učlaniti u sindikat“, tvrdi Kolak. A sve je to omogućeno pasivnošću države, pa se ni rasprave o mogućem uvođenju uvoznih kvota za maksimalni broj stranih radnika, makar u pojedinim sektorima, ne uzimaju u obzir.

Zbog toga dolazi do drastičnog obaranja cijene rada, posebice u uslužnom sektoru odakle su domaći radnici zadnjih godina poduzeli svojevrstan egzodus preko granice RH.

Ima li realne nade da se u dogledno vrijeme išta promijeni nabolje, DW je pitao  Marka Grdešića,  profesorom političke ekonomije i političke sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. On smatra da je područje migrantskog rada, svemu usprkos, trenutno još uvijek u fazi u kojoj se može postaviti na bolje temelje.

„Trenutno, ti ljudi su zainteresirani samo za plaću“, nastavio je on, „ali ne treba očekivati da će to zauvijek biti tako. Ukoliko ostanu na duže vrijeme, onda se pojavljuju i druge potrebe. A skupa s time i novi problemi. Da li ti ljudi imaju pristup kvalitetnom stanovanju? Da li imaju pristup zdravstvenoj zaštiti? Što ukoliko trebaju pristup sudovima? Da li uče jezik? S vremenom, moguće je i da njihova djeca kreću u jaslice i vrtiće u Hrvatskoj. Kako to urediti? Za sada se čini da se to sve ignorira jer je odmaknuto barem nekoliko godina u budućnost.”

‘RUŽNI NAPADI’ Forum žena SDP-a osudio laži da strani radnici siluju žene

Sindikati su spori i inertni

„ Sindikati ni na zapadu nisu znali kako da se postave kada je riječ o migrantima. No mislim da je tu značajna prilika za rušenje stereotipa, za revitalizaciju sindikalne borbe, za iskorak u području solidarnosti. Ali to bi sve tražilo od sindikata da rade stvari koje do sada nisu radili. Moć uhodanih praksi je jaka. Naši sindikati su spori i inertni i makar neki od njih imaju resurse u smislu novaca i ljudi, pa čak i ekspertize”, kaže Grdešić.

Ukoliko se ne krene djelovati strukturirano i planski  nastavit će se stihija koja pogoduje samo profiterima na radnom tržištu, što stvara dodatno nezadovoljstvo koje se taloži među radnicima.