Špeceraj! Kakva divna riječ, doduše, nostrificirana tuđica, posve neprevodiva na standardni hrvatski književni jezik jer bi u tom slučaju bila promašena njezina definicijska, stilistička i akustička značajka uvriježena u govoru ponajprije starijih Zagrepčana. Iako oznaka za živežne namirnice ili prehrambene potrepštine, mješovitu robu pa i šire potrošačke pojmove, špeceraj je toliko jedinstvena riječ da bi bilo pogrešno prevoditi je. Uostalom, ako smo škotsku rakiju whiskey bezbolno preveli u viski, zašto tu izvornost ne poštovati i kad je riječ o špeceraju?

Revitalizaciji pojma „špeceraj“ znatno je pridonijela mala, istoimena trgovina špecerajem površine tridesetak četvornih metara u prizemlju uglovnice na Trgu Petra Svačića u Zagrebu. Taj jednostavan i šarmantan naziv nadjenula mu je vlasnica Snježana Zrnić.

Kad prolazim pokraj te male trgovine ili svraćam u nju kupiti neki od kvalitetnih, za naše prilike rijetkih i ekološki provjerenih proizvoda, uvijek se sjetim svoje majke koja je u kvartovski špeceraj odlazila s malim popisom potrepština – kruh, mlijeko, šećer, sol, brašno… – samo prijeko potrebnih za prehranu obitelji. Nikad ničeg previše i nepotrebnog: štedjelo se i bez ikakvih teškoća odolijevalo potrošačkim izazovima.

U Špeceraju imaju više od 160 dobavljača proizvoda s malih obiteljskih gospodarstava, a 95 posto proizvoda potječe iz raznih hrvatskih regija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

A onda smo, u naglom potrošačkom zanosu, otkrili shopping mallove ili trgovačke centre, smišljene u SAD-u, zemlji s tristotinjak milijuna stanovnika. I punim plućima pohrlili u blagostanje. Prisjetio sam se anegdote svog prijatelja Alberta koji je tih davnih godina posjetio oca u San Pedru u Kaliforniji i zadivljen ponudom shopping mollova pitao ga odlazi li često u njih.

„Bio sam samo jedanput. I više nikad“, odgovorio je otac David, nadaleko poznata dubrovačka legenda.

„Zašto?“ upita Albert.

„Jer kad odem onamo, sve što vidim to mi fali pa na nepotrebno potrošim mnogo novca“, odgovori David.

To je, zapravo, sažetak filozofije i strategije velikih trgovačkih centara, kakvi su se masovno doselili i u našu zemlju, kao oduševljeno prihvaćena blagodat tržišnog gospodarstva zbog koje više ne moramo odlaziti u Trst i Graz. I zbog koje su eutanazirani mali kvartovski dućani u kojima su se opskrbljivali naraštaji naših roditelja. Ružna, kontejnerski unificirana arhitektura trgovačkih centara na periferijama naših gradova, s osiguranim prostorom za parkiranje i ponudom „od igle do lokomotive“, privukla je nov naraštaj hrvatskih potrošača. Kupnju svega i svačega obogatili su društvenim vikend-izlascima u te surogate socijalnog života. Umjesto na Sljeme, Jarun ili Bundek, odvedu djecu u trgovački centar.

Svako pretjerivanje pobuđuje želju za uravnoteženjem i – nasreću – evo ih opet: vraćaju nam se mali kvartovski dućani. Otvaraju ih ekološki i poslovno osviješteni mladi ljudi koji su shvatili da ljudima iz kvarta nije najpraktičnije po kruh, mlijeko, hrenovke i trećerazredno uvozno voće hrliti na periferiju grada. I usput, sasvim nesvjesno, pretrpati potrošačku košaricu.

Stare fotografije trgovine Lavoslava Seljana koja se nalazila na mjestu gdje je sada Špeceraj, Zrnićima je poklonila gospođa Seljan čija je obitelj prije bila vlasnica prostora. FOTO: Arhiva obitelji Seljan

„Naš je moto da pribavljamo robu od manjih, iskrenih i poštenih proizvođača. Ne trgujemo proizvodima za koje nismo sigurni da ih – kao zdravu hranu – ne bismo mogli ponuditi našoj malodobnoj djeci. Željeli bismo da svi koji mogu jedu kvalitetno i zdravo. Orijentirani smo na ekološke, osobito sezonske proizvode malih hrvatskih proizvođača koji opsegom proizvodnje ionako ne mogu zadovoljavati potrebe velikih trgovačkih centara. Imamo više od 160 dobavljača proizvoda s malih obiteljskih gospodarstava. Oko 95 posto proizvoda potječe iz raznih hrvatskih regija. Razvijamo projekt posjećivanja proizvođača i dobavljača, sudjelujemo s njima u proizvodnji i nadziremo je, međusobno se educirajući. Nedavno sam, primjerice, bio s našim dobavljačem ribe na Ugljanu i u njegovu pogonu čistio ribu kako bih neposredno shvatio proizvodni proces“, kaže Danijel Adrušić, voditelj prodaje jedne od dviju zagrebačkih kvartovskih trgovina nazvanih Špeceraj. Osim one na Svačićevu trgu, supruga Snježana i on vlasnici su istovrsnog dućančića u Ilici.

Proizvod s ekološkim certifikatom prošao je institucionalnu provjeru, ali vlasnici Špeceraja žele biti upućeni u proizvodne procese i filozofiju proizvođača koji im se javljaju ili ih sami otkrivaju i nude im prodajnu priliku.

„Svijet ekoloških proizvođača međusobno se poznaje, preporučuju jedni druge i tako se krug dobavljača neprestano širi. Nikad se ne cjenkamo s proizvođačima, vjerujemo u objektivnost njihove procjene vrijednosti proizvoda, a to uvjerenje prenosimo i na potrošače. Vrijednost za novac, bez marketinških poteza tipa ‘akcije’, ‘rijetka prilika’, ‘samo do isteka roka trajanja’ itd. Nismo u prilici da našim proizvođačima, primjerice mlijeka, kažemo neka danas pomuzu malo više krava pa ćemo sutra njihov proizvod staviti na akciju kako bismo ga bolje prodavali. Naš je moto ‘iskrenost i poštenje’, a to rezultira povjerenjem u trokutu proizvođač – trgovac – potrošač. Isplata proizvođačima svedena je na najkraću moguću proceduru koja traje najviše pet dana, a novim dobavljačima isplaćujemo predujam da bi bili sasvim sigurni u korektnost i ozbiljnost poslovanja“, kaže Danijel Adrušić, upravni pravnik koji nikad nije radio u svojoj struci. Rodom je iz Vojvodine i tijekom studija radio je u obiteljskoj trgovini, ovladavši trgovačkom strukom.

‘Malo smo skuplji, ali puno bolji. Proizvođači i trgovci dijele tržišnu sudbinu. Mi ne utječemo na inflaciju, ali je moramo uvažavati’, kaže Danijel Adrušić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Špeceraj nudi svježe povrće i voće, mliječne i krušne proizvode, mesne prerađevine, izvrsne domaće kolače, vina i maslinova ulja, zapravo sve proizvode koji opravdavaju naziv „špeceraj“. Ponuda je cjenovno neznatno viša nego u trgovačkim centrima.

„Malo smo skuplji, ali puno bolji. Proizvođači i trgovci dijele zajedničku tržišnu sudbinu. Mi ne utječemo na inflaciju, ali je moramo uvažavati. Supruga i ja u našoj tvrtki imamo šestero odanih i kvalificiranih djelatnika koji zajedno s nama obavljaju taj zahtjevan cjelodnevni posao“, kaže Danijel.

Kupac u Špeceraju profitirao je ne samo kupnjom kvalitetnog i ekološki provjerenog proizvoda, nego i izostavljanjem nepotrebnog u potrošačkoj košarici. Osim toga, danas je mnogo ljudi koji žive sami ili u malim zajednicama i nemaju potrebu odlaska u velike kupnje u trgovačke centre na periferiju grada. Ta navika, ako je dobro proračunata, isplativa je i vrijedi samo za velike obitelji.

‘Bio sam s našim dobavljačem ribe na Ugljanu i u njegovu pogonu čistio ribu kako bih neposredno shvatio proizvodni proces’

„Željeli bismo da se potiče domaća proizvodnja zdrave i ekološke hrane jer je to temelj zdravstvenog stanja nacije. Nezdrava prehrana opterećuje zdravstvo i vraća nam se kao bumerang. Naposljetku sve to mi plaćamo, a ne onaj tko je uvezao nekvalitetne industrijske namirnice iz drugih zemalja“, upozorava Danijel. Činilo mi se da bih lakše ugovorio sastanak sa Zelenskim i Putinom nego s Danijelom, ali kad sam vidio kakav mu je dnevni radni ritam, jednako kao i njegovoj supruzi Snježani, sve mi je otprve bilo jasno. Jer Špeceraj nije samo trgovina, nego i projekt i misija ambicioznih i vrijednih mladih ljudi.

Živimo u „post eri“ shopping centara, koji su potrebni i neminovni, ali samo u ravnoteži s malim kvartovskim trgovinama. Veliki trgovački centri eutanazirali su male trgovine u gradovima koji su i zbog toga opustjeli. Narušili su socijalni život u gradskim središtima i katkad samo prividno olakšavaju život stanovništvu.

„Puno naših prijatelja želi se odseliti izvan grada i baviti poljoprivredom jer to postaje unosan i važan posao, a nije više mukotrpan kao prije. Prije šest godina otvorili smo Špeceraj i svakodnevno svjedočimo tom novom fenomenu koji zdušno podupiremo“, kaže Danijel. Osobito je ponosan što mu se nedavno javila gospođa Seljan, čija je obitelj, na istom mjestu gdje je danas Špeceraj, prije bila vlasnica špeceraja. O tome svjedoče i stare fotografije koje mu je darovala, a koje Danijel smatra malom poslovnom dragocjenošću.