Nezavisna vijećnica gradske četvrti Novi Zagreb istok Mirela Mikić Muha u utorak je izvijestila da je na području Novog Zagreba povećano onečišćenje zraka lebdećim česticama PM10 te se, shodno tome, ne preporuča boravak djece i osjetljivih skupina na otvorenom.

“S obzirom da su vremenske prilike takve da se ne preporučuje boravak djece i osjetljivih skupina na otvorenom, a zbog povišenog onečišćenja zraka PM10 (PM2,5 ne znamo, jer nam ne daju), ljubazno molim da se škole i vrtići na području Novog Zagreba obavijeste da ne izvode djecu van više negoli je to nužno”, navodi Mikić Muha u priopćenju.

Mikić Muha u priopćenju navodi podatke mjerne stanice ZAGREB-3 koja se nalazi u Dugavama te koja je u vlasništvu DHMZ-a, odnosno države. Ta mjerna postaja prema današnjim podacima na stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu mjeri 106,10 mikrograma (μg) po kubnom metru lebdećih čestica PM10, s indeksom kvalitete zraka “vrlo loše”. Stranica Europske agencije za okoliš navodi da je na mjernoj postaji ZAGREB-3 bila 111,79 mikrograma po kubnom metru lebdećih čestica PM10.

“Ukoliko postoje preporuke na međunarodnim stranicama, primjerice webu Europske agencije za okoliš, zašto zagrebačke institucije šute i zataškavaju?”, upitala je u priopćenju Mikić Muha.

PM10 lebdeće čestice još se nazivaju grubim česticama koje imaju promjer manji od 10 mikrometara (μm), poput prašine ili peluda. PM označava particulate matter dok 10 predstavlja veličinu čestice u mikrometrima. PM10 uglavnom sadrže željezo, aluminij i silikate, a nastaju primarno zbog loženja na kruta goriva te ispušnih plinova automobila i industrije. Njihova prosječna granična vrijednost tijekom 24 sata je 50 μg/m3, a sve iznad toga znači da je kvaliteta zraka lošija te da s vremenom može početi utjecati na zdravlje.

Čestice PM2,5 su manje od PM10, i samim time opasnije. Uzročnici koji dovode do njih isti su kao i u slučaju PM10. One nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva (ispušni plinovi iz automobila, grijanje na drva ili ugljen i sl.), a sastoje se uglavnom od sulfata, nitrata, amonijaka, organskog i elementarnog ugljika, teških metala, poput olova, mangana, bakra, kadmija, cinka, nikla, vanadija i kroma). Njihov je promjer otprilike 3 posto promjera dlake kose.

PM2,5 čestice su opasnije već zbog činjenice da su vrlo male i lagane pa se duže zadržavaju u zraku od PM10, a time se povećava i rizik da ih udahnemo u pluća. Također, zbog toga što su tako male, mogu proći kroz nos i grlo te ući duboko u pluća sve do plućnih alveola, a potom i do krvotoka.