Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT – različitim projektima obilježava deset godina rada
Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT obilježava deset godina rada. Umjetnička voditeljica Morana Dolenc i producentica Anja Pletikosa pojasnile su razloge nastanka LOFT-a i najavile događanja kojima će se obilježiti prvih deset godina rada.
Kako kaže Morana Dolenc, LOFT je nastao 2012., u razdoblju njezine osobne životne prekretnice i odluke da se posveti onome što najviše voli, a to su lutkarstvo i kazalište:
„Radeći kao organizator, producent i stručni suradnik u kulturi imala sam priliku vidjeti i osluškivati stanje u kulturi iznutra i moja želja za oformljivanjem jednog nezavisnog, lutkarskog, imaginarnog prostora, pokazala se više nego opravdana, tako da sam s Ivom Mihanović, kiparicom i prijateljicom, osnovala LOFT. LOFT je nastao iz velike potrebe i mislim da zbog nje i opstaje. Cilj je bio omogućiti nesputan lutkarski proces, otvoren eksperimentiranju i istraživanju. Spajanje lutkarstva i drugih umjetnosti, suradnja s ljudima koji su za to spremni i koji su željni drugačijeg rada i procesa nastanka predstave. Također, to svjesno i direktno utječe na publiku kojoj se obraćamo. Nastojimo nuditi djeci predstave koje ih mogu zaintrigirati na raznim nivoima i prije svega potaknuti na razmišljanje, istraživanje, motivirati ih da pokušaju stvari sagledati iz raznih kutova i razvijati vlastiti stav i mišljenje i to sve uvijek u nekoj novoj estetici i likovnosti. Mislim da smo na dobrom putu ostvarenja cilja. Jedna od najvećih potvrda da smo na dobrom putu došla je prošle godine iz Splita, s Malog Marulića, kada je žiri naše ‘Lovce na snove’ nagradio kao najbolju predstavu i najbolju režiju.“
Anja Pletikosa opisala je kako će LOFT obilježiti deset godina postojanja – feštom cijele godine! Imaju dogovorenu predstavu „S razlogom“, u KNAP-u 3. svibnja, i onda dva događanja na otvorenom: Dan Zagreba 31. svibnja na Krešimircu, a 25. lipnja u Kući Klajn organiziraju „Lovce na snove“ i fado koncert Jelene Radan:
„Ostatak godine je isto gust, planira se mini ljetna turneja po Crnoj Gori, pa predstave i radionice najesen, a 2022. je uvertira u 2023. kada naši prijatelji i partneri iz Srbije organiziraju veliki svjetski događaj kazališta za djecu i mlade Assitej Artistic Gathering, a LOFT će im se priključiti kao dio regionalne priče“, najavila je Pletikosa. U listopadu će premijerno biti izvedena i predstava „Lila“ koja nastaje u koprodukciji s Kazališnom družinom CLOU i namijenjena je najmlađima, a pred kraj godine se nadaju i snimanju jedne radiodrame za odrasle.
Po čemu se organizacija LOFT razlikuje od nekih sličnih umjetničkih organizacija? Anja Pletikosa kaže da „usprkos prekarnom radu“, rade puno i dobro i misli da se to baš jako osjeti:
„Nismo frustrirane, ne paničarimo stalno, ne dižemo histeriju gdje stignemo, prihvaćamo okolnosti u kojima radimo i pokušavamo mijenjati stvari da nam svima bude bolje. Ta atmosfera privlači naše suradnike i partnere i zato jesmo godinama zajedno, a mreža se stalno širi. Između nas nema dociranja, obraćanja svisoka, nadmetanja i natjecanja, white male power i sličnog. Možda nemamo love ni neke lude stabilnosti, ali mislim da su ljudi s nama sretni, da se osjećaju zadovoljno, maženo i paženo, veselo. Da, mi smo vesele! E sad, je li to nešto po čemu se razlikujemo od svih, ne znam – nadam se da ne. Ali je meni osobno novo i lijepo, različito od nekih drugih situacija u kojima sam bila otkad se profesionalno bavim ovim poslom.“
Kad je u pitanju nezavisna scena u Hrvatskoj, Anja Pletikosa kaže da bi joj dala solidnu četvorku, ali ne samo kvalitativno, nego i strukturalno, u smislu važnosti za kulturu uopće. Zbog niza društvenih i političkih razloga, ističe, postoji hiperprodukcija na nezavisnoj sceni i teško je samo informativno popratiti što se tu događa, a kamoli sve pogledati:
„No to govori o tome da postoji potreba – i što je najbolje, da za to postoji publika! Mislim da je nezavisna scena lijepo razdrmala klasično, uštogljeno kazalište i mislim da je instituciji kazališta dala jedan određeni zalet u nepredviđenom smjeru. A aktivna je koliko može biti, možda čak i nije problem u novcu koliko u tome da na nezavisnoj sceni sve radiš sam, a ništa nemaš – obavljaš PR, samoobrazuješ se na brzinu za tehničara, izmišljaš prostor i vrijeme, pretačeš financije iz nepostojećeg u minimalno i onda još prodaješ predstavu i pet minuta prije izvedbe sanjaš najgoru noćnu moru, da nitko neće doći. I onda te netko u nekoj donorskoj instituciji ‘nagradi’ s 5000 kuna za taj rad. Malo poražavajuće, zar ne? Mislim da je dignitet umjetnika zapravo najveći problem u svemu tome, odnosno neprepoznavanje, prije nego novac.“
Pandemija je bila jako teško razdoblje, a posebno ju je osjetila nezavisna scena. Anja Pletikosa objasnila je kako je LOFT to prebrodio. Smatra da su zapravo super prošli:
„Dogodile su se neke ozbiljnije rupe kroz 2020., ali smo to iskoristile za uspostavljanje nekog unutarnjeg mira i preslagivanje prioriteta, svih mogućih. I onda se kroz 2021. dogodilo ‘pobiranje šlaga’ Moranina rada kroz tih LOFT-ovih 10-ak godina – gomila nekih izvedbi, aktivnosti, dva Mala Marulića za ‘Lovce na snove’, online konferencije koje su okupile regionalnu scenu za djecu i mlade. Stoga bih rekla da smo osim administrativnih i početnih financijskih frustracija, doživjele procvat, nekako se međunarodno etablirale, a po domaći učvrstile i dosta smo sretne što nas se prepoznaje kao svoj, iskren i fer kolektiv koji se praktično trudi raditi za zajednicu, a ne samo deklarativno.“
Osim predstava, LOFT organizira i druge sadržaje poput radionica, jer kako kaže Anja Pletikosa, razvoj publike odnosno zajednice nije samo floskula europskih projekata, nego i njihova konkretna misija. Kada se pred godinu dana iskristaliziralo da zajednica kao koncept integrira njihovu estetiku, sadržaj i formu aktivnosti, vrlo je jednostavno postalo sklapati program i donositi neke nove odluke i ideje.
„Osim radionica, platforma ‘Od malih nogu’ u 2021. je organizirala dva vrlo važna događaja, online konferencije o gorućim pitanjima i lansirala portal, čime je napravila prve korake da de facto ujedini regionalnu scenu za djecu i mlade. Konačno, ove godine krećemo i s pilot programom kazališne analitike za djecu i prosvjetne radnike, nešto za što smo inspiraciju izvukle iz Slovenije ili Portugala, a mislimo da je sada pravo vrijeme da se postavi temelj za neku buduću sveobuhvatnu sistematizaciju i integraciju kazališta u osnovne škole“, ističe Pletikosa.
LOFT se od svog početka zalaže za nekoliko važnih promjena na hrvatskoj izvedbenoj sceni: otvaranje prostora lutkarstvu za odrasle, probijanje puta estetskim i tehnološkim inovacijama u lutkarstvu, transparentnost i samostalnost u poslovanju na nezavisnoj sceni. Morana Dolenc o tome kaže:
„Počeli smo s lutkarstvom za odrasle i ubrzo mu se vraćamo. To su uvijek bile avanture koje su imale posebne priče iza sebe. Lutkarili smo s Fridom Kahlo, spajali fado i sjene inspirirani Amalijom Rodrigues, postavljali smo višku autoricu Anelu Borčić i njezinu priču ‘Manola’. Kroz slavljenje lutke, slavili smo i velike umjetnice! Svaka naša predstava estetski je potpuno drugačija i jako pazimo da tako i ostane. Mislim da to ne umanjuje neki LOFT-ov rukopis i prepoznavanje, jer mislim da su teme koje obrađujemo važne i nekako uvijek dolaze kada se osjeti potreba da se o nečemu progovori. Od samih početaka nastojimo biti transparentni i glasni pa nas to očito ponekad i ‘košta’. Nastojimo usmjeriti energiju u ono bitno i uvijek se prisjećati za koga radimo i koliko je važno ulagati u djecu i prenositi im ljubav i strast prema kazalištu i životu.
Sve se stalno mijenja i tako treba biti. Moramo se držati u formi i stalno raditi na sebi da bismo mogli biti bolji djeci i svom društvu. Lutka je oduvijek bila moćna, angažirana, politična, kreativno neiscrpna, poetična, nježna, iznenađujuća, hrabra i takva će zauvijek i ostati! A što drugo treba odraslima, a i hrvatskoj kulturi?“
Komentari