Gotovo pola milijarde kuna samo u posljednje tri godine – najmanje toliko isplatilo je Ministarstvo obrane (MORH) za naknade šteta, kazne, sudske presude i ovrhe u 2018., 2019. i 2020 godini. Veliki dio tog novca isplaćen je za odštete i naknade plaća bivšim i sadašnjim zaposlenicima zbog sudskih procesa koje su pokrenuli protiv Ministarstva. To je samo jedan podatak u višegodišnjem odljevu novca iz Ministarstva obrane što ga je u posljednjih dvadesetak dana ustanovio Nacional, rekonstruirajući isplate golemih svota koje, u lakšem slučaju, ukazuju na zapanjujući nemar nadležnih za koji bi netko morao odgovarati. U težem slučaju, one potiču čak i na pomisao o mogućem planskom izvlačenju novca iz Ministarstva obrane, a svota se u proteklih dvadeset godina popela možda čak i do iznosa dostatnog za kupnju flotile od dvanaest bojnih zrakoplova, što je od 700 milijuna do milijarde dolara. Takve sumnje bivaju još i snažnije ako se zna da samo Ministarstvo obrane nevoljko i nepotpuno objašnjava sve te goleme troškove.

A da paradoks bude veći, Ministarstvo to čini usprkos činjenici da su mnogi podaci javni. U dokumentu Izvršenje financijskog plana Ministarstva obrane za 2018. godinu, koji je objavljen na internetskoj stranici MORH-a, piše, na primjer, ovako: za “sudske presude i ovrhe” Ministarstvo je u 2018. godini potrošilo 91.353.992,14 kuna; za “kazne, penale i naknade šteta” isplatilo je 55.100.649,17 kuna; za “naknade šteta pravnim i fizičkim osobama” utrošeno je 23.889.755,01 kuna, a za “naknade šteta zaposlenicima” 31.210.894,16 kuna. Zbrojeno, to je zapanjujuća svota: za različite “sudske presude, ovrhe, kazne, penale te naknade šteta pravnim i fizičkim osobama i zaposlenicima” Ministarstvo obrane samo je u 2018. godini potrošilo više od 200 milijuna kuna: precizno, 201.555.290,48 kuna. No kada se tome zbroji svota od 26.753.342,97, koliko su iznosili “ostali nespomenuti financijski rashodi”, za koje se s dobrim razlozima može pretpostaviti da bar djelomice kriju još neke naknade šteta i slične rashode, ukupan zbroj izdataka za kazne, sudske presude, ovrhe i naknade šteta doseže trideset milijuna eura, odnosno točno 228.308.633,45 kuna – samo u jednoj godini.

Koliki je to novac, razabire se jasnije kada se usporedi s ostalim izdacima iz dokumenta Izvršenje financijskog plana MORH-a za 2018. godinu: svota izdvojena za sudske ovrhe, kazne i naknade viša je od ukupnih izdvajanja za “izgradnju, rekonstrukciju i adaptaciju objekata i infrastrukture” i opremanje vojske dalekometnim topničkim sustavom, obalnim ophodnim brodom i NATO-ovim integriranim sustavom protuzračne obrane! “Izgradnja, rekonstrukcija i adaptacija objekata i infrastrukture” u 2018. godini MORH je koštala 96.942.727,38 kuna; “opremanje dalekometnim topničkim sustavom” 78.789.372,15 kuna; “obalni ophodni brod” 3.895.247,55, te NATO-ov integrirani sustav protuzračne obrane 7.051.181,25 kuna, što ukupno ne iznosi ni 200 milijuna kuna. Ti ukupni troškovi, dakle, za više od tri milijuna eura manji su od troškova za sudske ovrhe, kazne i naknade šteta što ih je MORH platio u jednoj godini. Podsjećamo da se to dogodilo u pretposljednjoj godini ministarskog mandata Damira Krstičevića, premda je moguće da sporovi potječu iz razdoblja u kojem on nije bio ministar; teško je to precizno utvrditi.

Potaknut tim zapanjujućim podacima, Nacional je 9. ožujka od MORH-a tražio pojašnjenja i dodatne podatke. Zanimalo nas je, prije svega, koliko je MORH od 2000. godine platio odšteta, naknada plaće i kamata u radnim sporovima sa zaposlenicima kojima je, po odluci suda, protuzakonito prekinut stalni radni odnos u MORH-u. Upit smo i precizirali: zanimao nas je ukupan iznos tih davanja od 2000. do danas, iznosi po godinama, specifikacija prema odštetama, naknadama plaća i kamatama, broj takvih sudskih sporova po godinama i njihov ukupan zbroj. U petak, 12. ožujka, nazvala nas je zaposlenica Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a i obavijestila nas da će odgovori stići u ponedjeljak, 15. ožujka, jer je upit obiman, a odgovori se pripremaju “u financijskoj službi” Ministarstva.

No tog najavljenog ponedjeljka nismo dobili odgovore na svoja pitanja, nego ovakav dopis:

“Ministarstvo obrane imalo je sudske sporove s 22 državna službenika i namještenika. Riječ je o djelatnicima ustrojstvenih jedinica Službe za gospodarenje nekretninama koja je prestala s radom dana 1. prosinca 2014. stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane (Narodne novine, broj 94/14). Od navedena 22 djelatnika za šest djelatnika je isplaćena naknada plaće u iznosu 323.812,84 kuna, a za ostale djelatnike redovito je isplaćivana plaća, s obzirom na to da su za vrijeme otkaznog roka dobili presudu za vraćanje na posao te samim time nisu imali prekid radnog odnosa pa nije bilo potrebe za naknadnim isplatama. Vezano za predviđeni iznos za odštete u proračunu MORH-a za 2021., možemo Vas izvijestiti kako odštete, odnosno naknade plaće i kamata u radnim sporovima sa zaposlenicima kojima bi po odluci suda bio protuzakonito prekinut stalni radni odnos, MORH ne planira kao posebnu proračunsku stavku.”

Takav odgovor čini se začuđujuće nepotpunim. Jer u poglavlju 7. Izvještaja proračuna za 2020., koji je objavljen na internetskim stranicama Ministarstva obrane i naslovljen s Bilješke – popis sudskih sporova u tijeku, piše ovako: “U glavnoj knjizi MO na izvanbilančnim zapisima vode se potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova u tijeku koje na dan 31. 12. 2020. iznose 95. 953.746,68 kuna. Sudski sporovi u tijeku najvećim dijelom se odnose na potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova prema dobavljačima, zaposlenicima i građanima te manjim dijelom na potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova za povrat više plaćenog stambenog prostora. Sudski sporovi u tijeku prema dobavljačima najvećim dijelom odnose se na sporove koji proizlaze zbog postojanja međusobnog dugovanja odnosno potraživanja. Procijenjeno vrijeme odljeva ili priljeva sredstava je 3 do 5 godina. Sudski sporovi u tijeku prema zaposlenicima i građanima najvećim dijelom odnose se na sporove koji proizlaze iz radnog prava. Procijenjeno vrijeme odljeva ili priljeva sredstava je 5 do 10 godina. Sudski sporovi u tijeku za povrat više plaćenog stambenog prostora odnose se na sporove za povrat više plaćenih kvadrata stana. Procijenjeno vrijeme odljeva ili priljeva sredstava je 1 do 2 godine.” Taj je dokument 1. veljače ove godine potpisao pomoćnik ministra obrane za proračun i financije Ante Modrić.

No to nije sve. U istom tom dokumentu, Izvještaju proračuna za 2020. godinu, mogu se iščitati troškovi za kazne, penale i naknade šteta što ih je MORH platio u 2019. i 2020. godini. U 2019. je tako za “kazne, penale i naknade šteta” plaćeno 90.899.808 kuna; za “naknade šteta pravnim i fizičkim osobama” 36.741.758 kuna, a za “naknade šteta zaposlenicima” 54.158.050 kuna; ukupno je to 181.799.616 kuna u 2019. godini. U prošloj godini “kazne, penali i naknade štete” iznosili su 47.629.016 kuna; “naknade šteta pravnim i fizičkim osobama” 36.434.799 kuna, a “naknade šteta zaposlenicima” 11.194.217 kuna, što za 2020. iznosi ukupno 95.258.032 kuna. U Bilješkama uz financijski izvještaj od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., koje su također dio dokumenta “Izvještaj proračuna za 2020. godinu”, piše ovako:

“Na poziciji AOP 211 iskazani su ostali nespomenuti financijski rashodi u iznosu od 13.535.387, što predstavlja smanjenje od 78,9 posto u odnosu na financijske izvještaje za 2019. godinu. Do smanjenja je došlo zbog smanjenja rashoda za sudske presude”. U 2019. godini, može se iščitati u Izvještaju o proračunu, isti ti troškovi iznosili su 64.271.852 kune. “Na poziciji AOP 257 iskazani su ostali rashodi u iznosu od 52.016.673 kuna, koji su u odnosu na financijske izvještaje za 2019. godinu smanjeni za 43.1 posto. Navedeno smanjenje odnosi se na smanjenje naknada šteta zaposlenicima.” U Izvještaju se navodi kako je 2019. taj trošak iznosio 91.432,521 kunu. Naposljetku: “Na poziciji AOP 269 iskazani su rashodi za naknade šteta zaposlenicima u iznosu od 11.194.217 kuna, što predstavlja smanjenje od 79,3 posto u odnosu na financijske izvještaje za 2019, a navedeno se odnosi na ovrhe i presude za naknadu štete zaposlenicima.” Naime, kako se može iščitati iz Izvještaja, u 2019. je taj trošak iznosio 54.158.050 kuna.

Iz svih navedenih podataka, koji se u Izvještaju proračuna za 2020. godinu ne čine usklađeni i ujednačeni, nameću se dva zaključka: prvi, da iznos za štete, kazne i naknade u 2020. jest više nego prepolovljen u odnosu na 2018., ali i dalje doseže gotovo sto milijuna kuna godišnje; i drugi, kako je vrlo vjerojatno da MORH ne iskazuje sve troškove za sudske ovrhe, penale i kazne pod stavkama s tim imenom, nego ih prikriva pod stavkama poput “ostalih nespomenutih financijskih rashoda” ili “ostalih rashoda”. Zato je Nacional Ministarstvu obrane 17. ožujka poslao novi upit. Ocjenjujući da odgovori MORH-a Nacionalu od 15. ožujka “nisu bili potpuni”, citirali smo u ovom tekstu navedene dijelove Izvještaja proračuna za 2020. godinu, a potom, svjesni toga da ćemo teško dobiti podatke o odštetama i kaznama za posljednjih dvadeset godina, suzili svoje traženje. Zahtijevali smo odgovore na pitanja koliko je MORH u posljednjih pet godina – 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. – platio za ovrhe, sudske presude i naknade šteta zaposlenicima po osnovi izgubljenih sudskih presuda, kao i specifikaciju tih troškova; koliko je u tom razdoblju MORH izgubio sudskih sporova sa zaposlenicima i sporova koji proizlaze iz radnog prava; koliki je isplaćen iznos za naknadu neisplaćenih plaća, koliki za odštete, a koliki za kamate i koji su bili najčešći razlozi za pokretanje tih sporova. Dogodilo se slično kao s prvim upitom: dva dana nakon što smo poslali pitanja – u petak, 19. ožujka, na dan kada su odgovori trebali stići, nazvala nas je zaposlenica Samostalne službe za odnose s medijima i izdavaštvo MORH-a te nas zamolila da se strpimo do ponedjeljka, 22. ožujka, jer, kako je kazala, “odgovori su obimni i treba ih pripremiti”.

U ponedjeljak je stigao ovaj odgovor:

“Na početku ističemo kako je do smanjenja rashoda za sudske sporove, naknade štete zaposlenicima te ovrhe i presude za naknadu štete zaposlenicima u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu, prikazanom u financijskom izvještaju koji navodite u svom upitu, došlo jer je znatno smanjen broj radnih sporova. Naime, Ministarstvo obrane zaprimilo je u 2016. – 1573 tužbe za radne sporove, u 2017. – 753 tužbe, u 2018. – 333 tužbe, u 2019. – 140 tužbi, a u 2020. godini 71 tužbu. Riječ je o radnim sporovima koji se odnose na potraživanja djelatnih vojnih osoba vezanih za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u smjenama odnosno u turnusima, rad na dežurstvima, naknadama za prekovremeni rad i naknadama za godišnji odmor. Potraživanja se odnose na razdoblje pet godina prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Najveći dio tužbi pripadnika Oružanih snaga RH odnosio se na razdoblje do 2013. godine, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o službi u Oružanim snagama (NN 73/13). Navedenim Zakonom, kao i Izmjenom i dopunom Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u travnju 2018. (NN30/18), uređena su prava djelatnih vojnih osoba na vojničku službu te je po tim osnovama značajno smanjen broj radnih sporova. Vezano za sudske presude koje se odnose na radne sporove, a koje su djelatne vojne osobe pokrenule protiv Ministarstva obrane naplaćeno je: u 2016. godini iznos od oko 18 milijuna kuna; u 2017. godini iznos od oko 10 milijuna kuna; u 2018. godini iznos od oko 8.5 milijuna kuna; u 2019. godini iznos od oko 14 milijuna kuna i u 2020. godini iznos od oko 10 milijuna kuna. Vezano za iznos za naknadu neisplaćenih plaća, odštete i kamate, napominjemo kako smo Vam već ranije odgovorili da je Ministarstvo obrane za šest od 22 djelatnika isplatilo naknadu plaće u iznosu 323.812,84 kuna, a za ostale djelatnike redovito je isplaćivana plaća s obzirom na to da su za vrijeme otkaznog roka dobili presudu za vraćanje na posao te samim time nisu imali prekid radnog odnosa pa nije bilo potrebe za naknadnim isplatama.”

Iz tih odgovora Ministarstva obrane može se zaključiti sljedeće: da je MORH u prvom odgovoru izbjegao odgovoriti na postavljena pitanja i da je u drugome otkrio još jedan podatak koji upada u oči. Naime, u pet godina, od 2016. do 2020., MORH je primio ukupno 2870 tužbi za radne sporove, što je prosječno jedna i pol tužba svakoga dana! Svi su ti podaci uistinu, blago rečeno, neobični, pa smo objašnjenje tražili i od prethodnog ministra obrane Damira Krstičevića. On je Nacionalu dostavio pismenu izjavu u kojoj stoji: “Problematika radnih sporova u kojima djelatne vojne osobe potražuju financijska sredstva od Ministarstva obrane aktualna je još od ranih 2000-tih godina. Dolaskom na čelo Ministarstva obrane u listopadu 2016. godine, pokrenuo sam izmjene i dopune Zakona o službi u Oružanim snagama s ciljem da vratimo plaćanje materijalnih prava koja su bila ukinuta izmjenama i dopunama Zakona o službi iz 2013. godine. Tako smo izmjenama i dopunama Zakona o službi iz 2018. godine vratili plaćanje naknade za stražarsko osiguranje, naknade za terenski rad i naknade za operativno dežurstvo, a tijekom 2019. godine navedene naknade smo i povećali. Isplate na temelju sudskih presuda iz 2018. i 2019. godine koje spominjete, vjerojatno su rezultat radnih sporova nastalih prije 2017. godine i tada važećih zakonskih i podzakonskih akata.”

Da problem postoji, svjestan je i SDP-ov član saborskog Odbora za obranu Franko Vidović, koji je Nacionalu kazao da je još u prošlom sazivu Sabora, potaknut podacima o golemim izdacima za odštete, kao saborski zastupnik od Vlade tražio objašnjenje tih troškova.

“Zapazio sam da su troškovi za odštete radnicima naglo skočili. Učinilo mi se da su previsoki pa sam od Vlade tražio objašnjenja. Odgovor je bio, koliko se sjećam, manje-više zadovoljavajući: da su vojnici tužili jer su im u vrijeme krize rezana prava. Vi u sustavu ne možete spriječiti da vas netko tuži, a to zašto gubite sporove, to je već druga priča”, kazao je Vidović za Nacional. Na pitanje kako je moguće da troškovi toliko porastu i tko je za to odgovoran, Vidović nije mogao precizno odgovoriti. “Bilo je više izmjena zakona. Što se konkretno radilo, ne može reći nitko osim onih koji su te izmjene pisali. Ali, općenito govoreći, ja odavno upozoravam na to da je proračun Ministarstva obrane neuravnotežen: na zaposlenike i tekuće održavanje trošimo više od 60 posto proračuna, dok je standard NATO-a ne više od pedeset posto. Prema zahtjevima NATO-a, za modernizaciju vojske trebalo bi trošiti dvadeset posto proračuna. Mi nismo ni blizu tim standardima NATO-a”, kazao nam je Franko Vidović.

Nacional je razgovarao s još nekim nekadašnjim dužnosnicima Ministarstva obrane, koji su nam potvrdili što je rekao i Damir Krstičević – da problem naknada i kazni iz radnih sporova traje već godinama. Prema neslužbenim informacijama koje smo dobili, prije desetak godina ti su troškovi iznosili oko 50 ili 60 milijuna kuna godišnje, a na sve to stigle su i tužbe zbog neplaćenih dodataka koje su prethodne vlade bile ukinule. Jedan od pokazatelja toga kako su se u MORH-u gomilali radni sporovi, može biti i tvrdnja neslužbenog Nacionalova izvora koji je ustvrdio da je Ivica Kinder, današnji ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) i nekadašnji načelnik Personalne uprave MORH-a, “Ministarstvu priskrbio milijunske štete”. “Kinder je”, kazao je Nacionalov izvor, “kao nekadašnji šef personalne službe podijelio najviše rješenja o otkazima ili preraspodjeli u MORH-u na temelju kojih je MORH kasnije morao platiti milijunske odštete. Naime, sva ta rješenja pala su na sudu u radnim sporovima koje su pokrenuli djelatnici MORH-a i samo u jednoj godini njegove su odluke MORH stajale oko 100 milijuna kuna.

Riječ je bila o jednoj praksi rješavanja ljudi jer ljudi koji su tada bili na čelu vojske, željeli su se silom riješiti nekih ljudi, nije ih bilo briga ni je li to zakonito ni hoće li se ti ljudi vratiti u MORH za nekoliko godina kad MORH izgubi spor na sudu, bilo im je bitno da ih maknu odmah. Kinder nije jedini koji je potpisivao takva nezakonita rješenja, potpisivali su ih i drugi nakon njega, ali u njegovu mandatu u personalnoj službi potpisano ih je najviše. Kad se zbroji koliko je odšteta MORH morao platiti na temelju takvih nezakonitih rješenja, mislim da smo bez problema za taj novac mogli kupiti novu eskadrilu vojnih aviona jer riječ je o stotinama milijuna kuna.” Računamo li aproksimativno i ugrubo, na temelju Krstičevićeve ocjene da je “problematika radnih sporova aktualna još od ranih 2000-tih godina”, približno se može pretpostaviti da je Ministarstvo obrane u posljednja dva desetljeća za te svrhe možda uistinu isplatilo i nekoliko milijardi kuna – a ako je to točno, tada se približavamo svoti od oko milijardu dolara, koliko otprilike košta flotila od dvanaest vojnih zrakoplova koje Hrvatska planira kupiti za obranu svog neba, a sada je, zbog krize izazvane pandemijom, odustala od tog velikog posla. Drugim riječima, nije nemoguće da je Hrvatska, zbog indolencije, nesposobnosti ili nemara ljudi koji su vodili Ministarstvo obrane, u dvadeset godina izgubila iznos dostatan za kupnju svih planiranih bojnih zrakoplova. Ili, što bi bilo još i mnogo gore, možda čak i ne zbog indolencije: postoje, naime, škrte indicije da je taj golemi odljev novca iz Ministarstva obrane, barem dijelom, posljedica svjesnih i namjernih akcija ljudi koji su dobro znali što čine.