Bivša premijerka Ana Brnabić osvrnula se na najave da će se aktualni predsjednik Aleksandar Vučić nakon isteka mandata 2027. povući iz politike i nagovijestila mračnu perspektivu Srbije ako se to doista i dogodi
Nadam se da se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić neće 2027. godine povući iz politike, jer garantiram da takvog čovjeka neće biti u Srbiji sljedećih 300 godina. Ne postoji čovjek koji je 100 posto posvećen Srbiji osim Vučića. Ako se Vučić 2027. povuče iz politike, nitko više neće razmišljati o Srbiji non-stop.’’
Tim riječima je predsjednica srpskog parlamenta Ana Brnabić nedavno opisala svog “šefa” Vučića, kako ga naziva i pred kamerama, i nagovijestila mračnu perspektivu Srbije ako se on povuče iz politike po isteku drugog predsjedničkog mandata.
Vučić sigurno nema ništa protiv izjave Ane Brnabić jer je sebe prije nekoliko dana ponovo opisao kao drčnog, slobodoljubivog i nezavisnog, “za razliku od svih ostalih u svijetu”, uz tvrdnju da su njegovi govori u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda uvijek najgledaniji, najčitaniji i najcitiraniji.
Što je u skladu s ocjenama vlasti u Beogradu da 12 godina Vučićeve vladavine predstavlja “zlatno doba” Srbije, obilježeno teško zamislivim brojem novih tvornica, stotinama kilometara izgrađenih autoputova, nemjerljivim ugledom zemlje u svijetu, najvećim plaćama i mirovinama u povijesti, maksimalnom zaposlenošću, najbrže rastućom ekonomijom u Europi. Vučić je prije nekoliko dana objavio da je poznata agencija Standard & Poor’s dodijelila Srbiji prvi put investicijski kreditni rejting na nivou BBB-, što predstavlja značajnu prekretnicu u ekonomskom razvoju zemlje. Srpske kompanije će od sada lakše, brže i pod povoljnijim uvjetima moći privlačiti strane investicije, čime se utire put za rast, inovacije i otvaranje novih radnih mjesta u različitim sektorima privrede.
Međunarodnim investitorima se signalizira da je Srbija stabilna i atraktivna destinacija za ulaganje s niskim rizikom ili visokom sigurnošću i izvjesnošću za obavljanje investicijskih aktivnosti. Srbija je prva zemlja Zapadnog Balkana i jedina država kandidat za članstvo u Europskoj uniji koja ima investicijski rejting, poručio je Vučić.
Na što je profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta i bivši guverner Narodne banke Srbije Dejan Šoškić konstatirao da je “kreditni rejting korak naprijed, ali ništa ne mora značiti jer su ga, recimo, Hrvatska i Bugarska dobile ranije, pa nisu imale neke koristi”.
‘’To je normalan korak naprijed ako zemlja pokazuje relativno stabilnu makro-ekonomsku situaciju, ako ima relativno izbalansirane javne financije i ako nije bilo naročitih problema u smislu odvijanja ekonomskih tokova i sposobnosti podmirenja obaveza’’, rekao je Šoškić.
Lider opozicijske Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas je bio nešto isključiviji i izjavio: ‘’Grčka je, kada je bankrotirala, imala rejting A. Koga interesira kreditni rejting? Nas zanima da ljudi imaju dobre plaće i uvjete rada. Da kompanije ne zagađuju okoliš. Zemlja u kojoj prehrambeni i kozmetički proizvodi nisu skuplji nego u Nemačkoj, gdje je plaća tri puta veća. Zašto imamo najveću inflaciju u Europi? Kako smo došli do toga da gledamo snimke desetogodišnjaka koje su pretukla druga djeca – kako je društvo došlo u takvu krizu?
Vučić kaže Amerikancima – dat ću vam sve na Kosovu, izvozit ću oružje i streljivo u Ukrajinu, evo solarne elektrane… Francuzima je dao beogradski aerodrom, sada hoće kupiti nuklearne elektrane, kupuje avione Rafale… Nijemcima kaže kopat ću litij, pa će biti za vas… Kinezima daje ugovor o slobodnoj trgovini, poslove bez tendera… Rusima ne uvodi sankcije… I oni kažu – ovaj čovjek je super. A loše je nama koji živimo u Srbiji”, rekao je Đilas.
Značajan dio srpske opozicije tvrdi da se Vučićeva vladavina, nakon 12 godina “diktatorske kontrole”, počela raspadati, jer su ljudi shvatili da je nemoguće da država ima “šest milijardi eura na računu”, da se hvali povećanjem mirovina, navodi da će se ulaganje 18 milijardi eura u specijaliziranu izložbu Expo 2027 brzo vratiti i najavljuje prosječnu plaću od 1400 eura, dok istovremeno cijene rastu u nebo, mladi napuštaju zemlju i vlada poručuje da bi podizanje početne plaće prosvjetnih radnika s 820 na samo 900 eura dovelo do bankrota države. Đilas je izjavio da ljudi u Srbiji shvaćaju da je Vučić slagao sve što je govorio o Kosovu, koje je, iako je desetljećima nazivano “kolijevkom srpstva” i “najskupljom srpskom riječi”, postalo tema kakvu vlast u Beogradu i državni mediji već dugo izbjegavaju. Srpski lider Slobodan Milošević je 1999. zbog Kosova ušao u sukob s NATO-om. Nakon više od dva i pol mjeseca zračnih napada NATO-a, Milošević je prihvatio primirje i povlačenje srpskih snaga s Kosova, proglasivši to kao pobjedu nad najvećom vojnom silom u povijesti čovječanstva. Haaški tribunal je zbog ratnih zločina na Kosovu optužio Miloševića, bivšeg potpredsjednika Vlade Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Nikolu Šainovića, ministra obrane SRJ Dragoljuba Ojdanića, srpskog ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovića, načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojšu Pavkovića…
Vučić tvrdi da su njegovi govori u Općoj skupštini UN-a uvijek najgledaniji, najčitaniji i najcitiraniji, što je u skladu s ocjenama vlasti da 12 godina Vučićeve vladavine predstavlja ‘zlatno doba’ Srbije
Kosovo je u veljači 2008. proglasilo nezavisnost koju je u naredna dva mjeseca priznalo 90 od 193 članice UN-a, ali ne i Beograd. I nakon svrgavanja Miloševića, u listopadu 2000., nove vlasti u Beogradu su insistirale da je Kosovo neodvojivi dio teritorija Srbije. Pritom je Beograd ukazivao na činjenicu da Srbi čine većinu stanovništva u 10 kosovskih općina. Srbi su većina u četiri općine na sjeveru Kosova – Zubin Potok, Zvečan, Leposavić i Severna Kosovska Mitrovica, koje čine kompaktnu cjelinu, gdje je Beograd i nakon 1999. i proglašenja kosovske nezavisnosti kontrolirao gotovo sve institucije.
Tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić je tijekom dva mandata na čelu države, od 2004. do 2012. godine, insistirao da je cilj Beograda ulazak u Europsku uniju, ali da se ne odriče Kosova, čiju su nezavisnost priznale 22 od 27 članica EU-a. Tadić je tvrdio da je Bruxelles tražio da Srbija prizna nezavisnost Kosova kako bi dobila status kandidata za članstvo u EU-u, što nije prihvatio.
U svibnju 2012. je Tadić izgubio predsjedničke izbore od lidera Srpske napredne stranke (SNS) Tomislava Nikolića. Zahvaljujući tome je Nikolićeva desna ruka Vučić uskoro postao najmoćniji čovjek u Srbiji, jer se preko noći odrekao ekstremno nacionalističke politike i počeo insistirati na jačanju europskih vrijednosti i što bržem putu Beograda ka članstvu u EU-u.
Što je odmah potaklo tvrdnje da je Vučić obećao Zapadu da će riješiti kosovski problem na način kakav je Tadić godinama odbijao.
U trenutku Vučićeva dolaska na vlast, kosovske općine s većinskim srpskim stanovništvom su vodili gradonačelnici postavljeni na temelju rezultata lokalnih izbora koje je raspisivala Skupština Srbije. Na tom području je funkcioniralo srpsko pravosuđe, policajci su bili Srbi, na zgradama državnih institucija su bila obilježja Srbije, platni promet bio je u dinarima.
U travnju 2013. su tadašnji srpski premijer Ivica Dačić i predsjednik vlade Kosova Hashim Thaçi u Bruxellesu potpisali sporazum o principima normalizacije odnosa Beograda i Prištine. Značajan dio tog dokumenta je bio vezan za formiranje zajednice općina s većinskim srpskim stanovništvom na Kosovu. Ostatak sporazuma se odnosio na integraciju policije i pravosuđa u četiri općine na sjeveru Kosova u kosovski sistem, organiziranje lokalnih izbora, odustajanje od blokade europskih integracija Prištine. Sprovođenje sporazuma je nailazilo na brojne teškoće, pri čemu su kosovski Srbi, nezadovoljni potezima Prištine, više puta postavljali barikade na putevima, a Vučić, tvrdeći da je srpsko stanovništvo izloženo albanskom teroru, podizao borbene avione i upućivao vojne jedinice ka Kosovu. Taj zastoj su pratile tvrdnje da su 2018. godine Vučić i Thaçi, uz podršku tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, razgovarali o “finalnom sporazumu”, podjeli Kosova i “razmjeni etničkih teritorija”, vezanoj za četiri općine na sjeveru Kosova i tri općine na jugu Srbije s većinskim albanskim stanovništvom – Bujanovac, Medveđu i Preševo.
Beograd je 2014. na Kosovu formirao stranku Srpska lista kojoj su trebali pružiti podršku svi kosovski Srbi. Ta stranka je, kao jedina opcija Beograda, dobivala gotovo 100 posto glasova u srpskim zajednicama, što je bilo praćeno tvrdnjama o zastrašivanju i ucjenama. Tako su dio parlamenta i vlade u Prištini postali i članovi Srpske liste. Oni su, iako su insistirali na tome da je Kosovo neotuđivi dio Srbije, položili zakletvu kojom su se obavezali da će raditi u interesu Kosova, poštovati ustavnost i zakonitost, zaštititi suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i institucionalni integritet Kosova, uz garanciju ljudskih prava i sloboda, u skladu s kosovskim zakonima.
Polaganje prisege u kosovskom parlamentu je Srpska lista nazvala “strateškom odlukom”.
Prisegu je 2017. u kabinetu tadašnjeg predsjednika Kosova Thacia položilo i 40 srpskih sudaca i 13 tužilaca, čime su se službeno integrirali u prištinski pravosudni sistem.
Potezi vlade u Prištini, posebno od kada je u ožujku 2021. na njeno čelo stao Albin Kurti, izazivali su nezadovoljstvo Vučića, Beograda i Srpske liste, bez obzira na to je li se radilo o obavezi prihvaćanja osobnih dokumenata, putovnica ili prometnih registarskih tablica Republike Kosovo. Vrlo često se događalo da se u Severnoj Mitrovici, Zubinom Potoku, Zvečanu i Leposaviću automobili s kosovskim tablicama preko noći nađu u plamenu. Beograd je tvrdio da je ispunio većinu odredbi bruxelleskog sporazuma o normalizaciji odnosa i tražio formiranje Zajednice srpskih općina (ZSO). Bruxelles je bio nezadovoljan tijekom normalizacije odnosa, koja se odvijala mnogo sporije nego što je obećano, i insistirao je na stvaranju ZSO-a. Kurti je tvrdio da Beograd, uz podršku Rusije, nastavlja prijetiti Kosovu i konstatirao da bi formiranje ZSO-a imalo rasističke elemente i predstavljalo aparthejd, što je zaključio i Ustavni sud u Prištini. Prema Kurtijevim riječima, Beograd daje stotine milijuna eura kako se Srbi ne bi integrirali u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu, radi ostvarenja koncepta “srpskog svijeta”, odnosno “velike Srbije”.
Početkom studenoga 2022. su, bez sumnje na osnovu zahtjeva Beograda, Srbi napustili sve kosovske institucije – ne samo gradonačelnici četiriju općina na sjeveru, već i Skupštinu Kosova, vladu u Prištini, policiju, sudove, tužiteljstva, državnu administraciju.
Povod je bila odluka Prištine da suspendira šefa policije na sjeveru Kosova Nenada Đurića jer je odbijao kažnjavati građane koji na vozilima nisu imali registarske tablice Republike Kosovo, već Srbije.
Vučić je negirao tvrdnje da je nagovorio kosovske Srbe da izađu iz svih institucija, uz izjavu da je prije toga 20 puta sprečavao srpske pripadnike kosovske policije da skinu uniforme. “Odluka je teška, ali ih razumijem i bit ću uz njih, što god da odluče”, poručio je Vučić.
Kurti je reagirao slanjem na sjever Kosova nekoliko stotina policajaca i raspisivanjem lokalnih izbora u Leposaviću, Severnoj Mitrovici, Zubinom Potoku i Zvečanu, koje su u travnju 2023. godine Srbi bojkotirali. Uz odaziv 3,5 posto birača, na čelo četiriju općina u kojima Srbi čine više od 95 posto stanovništva došli su Albanci.
Kada su sljedećeg mjeseca novi gradonačelnici pokušali preuzeti dužnost u općinama, došlo je do nemira. U Zvečanu je, uz korištenje kamenja, boca, molotovljevih koktela, šok-bombi i suzavca ozlijeđeno više od 50 Srba i 93 mađarska i talijanska vojnika iz sastava mirovnih snaga KFOR-a.
Dva tjedna kasnije je Priština zabranila ulazak na Kosovo robe srpskog porijekla, a 24. rujna 2023. je u mjestu Banjska, kod Zvečana, došlo do sukoba velike grupe teško naoružanih Srba i kosovske policije.
Poginula su trojica Srba – Stefan Nedeljković, Igor Milenković i Bojan Mijailović, i kosovski policajac Afrim Bunjaku. Iako su bili opkoljeni u manastiru Banjska, naoružani Srbi su se bez ikakvog otpora planinskim putevima povukli u Srbiju. Priština, Beograd, KFOR i Misija EU za vladavinu prava Eulex nisu dali objašnjenje kako je do toga došlo. Beograd ni nakon više od godinu dana nije saopćio kako je bilo moguće da je tako veliki broj naoružanih ljudi s oklopljenim vozilima uspio neprimijećeno ući iz središnje Srbije na Kosovo, niti kako su se vratili nakon višesatnog vatrenog obračuna. Kosovska policija je navela da su srpski teroristi ostavili 31 vozilo, uključujući dva oklopna, kamione i bager. Saopćeno je da je zaplijenjena ogromna količina vojne opreme i oružja – raketni bacač, mitraljezi, automatske i snajperske puške, ručne bombe, protupješadijske mine, minobacački projektili, bespilotne letjelice, pancirni prsluci, uniforme, sredstva za prvu pomoć, konzervirana hrana, čija je ukupna vrijednost procijenjena na pet milijuna eura. Uz tvrdnju da je zaplijenjeno i oružje koje je 2021. godine bilo u posjedu Vojske Srbije.
Potpredsjednik Srpske liste Milan Radoičić je izjavio da je organizirao akciju u Banjskoj, radi “ohrabrivanja naroda da pruži otpor Kurtijevu režimu”. Istovremeno je Radoičić poručio da nije imao pomoć vlasti u Beogradu, koje nije ni obavijestio o svojim namjerama, i da je sam obavio sve logističke pripreme “za obranu srpskog naroda od okupatora”.
Radoičić se nalazi na slobodi u Srbiji, iako je međunarodna zajednica ocijenila da se radilo o terorističkom napadu na Kosovu. Koje Beograd tretira kao svoj teritorij.
Početkom ove godine je euro postao jedino sredstvo plaćanja na Kosovu, čime je dinar eliminiran iz platnog prometa. Usprkos zahtjevima međunarodne zajednice da se, u interesu kosovskih Srba, ta odluka odgodi, u svibnju su na sjeveru Kosova zatvorene filijale banke Poštanska štedionica, Uprava za trezor Ministarstva financija Srbije i trezor Narodne banke Srbije, pri čemu je zaplijenjeno više od 2,2 milijuna eura. Za Srbe s prebivalištem na Kosovu su ukinute srpske registarske tablice, srpske vozačke dozvole i osobne karte, a onda je prije nešto više od mjesec dana kosovska policija u Leposaviću, Severnoj Mitrovici, Zvečanu i Zubinom Potoku ušla u zgrade gdje su radile posljednje institucije koje su funkcionirale po sistemu Srbije.
Vučić ni u jednoj od tih situacija nije naredio podizanje nivoa borbene gotovosti vojske, što je nekada imao običaj. Od srpskih institucija na Kosovu ostali su samo zdravstvo i školstvo, dok je Kosovo primljeno u Svjetsku banku, Međunarodni monetarni fond, Europsku banku za obnovu i razvoj, Međunarodni olimpijski odbor i svjetsku i europsku nogometnu federaciju.
Vučić je povodom poziva u parlament poručio: ‘Plaše se riječi, mozga i glave jednog čovjeka. Sve bi na svijetu dali da tog jednog mogu pobijediti i srušiti. Muči ih što se taj jedan ne plaši svih njih zajedno’
Kurti je tvrdnje EU-a i Washingtona da bi zatvaranje institucija na sjeveru Kosova koje podržava Beograd i zabrana upotrebe dinara mogli predstavljati prijetnju za mir u regiji karakterizirao kao pretjerane. “Veoma su zabrinuti. Svaki put kada poduzmemo akciju čuju se alarmantni glasovi o mogućoj eskalaciji, ali evo nas – Kosovo je bolje nego ikada”, konstatirao je Kurti.
Kosovsko tužilaštvo je 11. rujna podiglo optužnicu za terorizam i pranje novca protiv Radoičića i još 44 osobe, jer su, opremljeni oklopljenim vozilima, teškim naoružanjem, raketnim bacačima i eksplozivom, namjeravali sjeverni dio Kosova pripojiti Srbiji.Trojica optuženih se nalaze iza rešetaka – Vladimir Tolić, Blagoje Spasojević i Dušan Maksimović.
Šef Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenad Stefanović je izjavio da kosovska optužnica nema nikakav značaj što se tiče pravnog poretka Srbije.
‘’Teritorijalni integritet Srbije u sastavu s Kosovom je zajamčen Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. Kosovske institucije nemaju nikakvu nadležnost za vođenje bilo kakvih postupaka, pa ni krivičnih. Protiv Radoičića se u Beogradu vodi istraga zbog sumnje da se s više osoba udružio radi izvršenja krivičnih djela, zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksploziva i teškog krivičnog djela protiv opće sigurnosti. Beograd je od Eulexa zatražio dokumentaciju vezanu za događaj u Banjskoj, koja nije dostavljena’’, naveo je Stefanović, bez podataka o rezultatima jednogodišnje istrage sa srpske strane.
Kurti je poručio da je predaja Radoičića Kosovu uvjet za nastavak dijaloga o normalizaciji odnosa Prištine i Beograda.
Vučić je sredinom rujna najavio da će zatražiti da se na Kosovu na svoja radna mjesta vrate srpski policajci, suci, tužitelji i državni službenici i da se održe lokalni izbori, kako bi općine na sjeveru Kosova ponovo dobile srpske gradonačelnike. Radi se o policajcima, sucima, tužiteljima i službenicima koji su svoje funkcije napustili 2022. na Vučićev zahtjev. Nitko ih iz Prištine na to nije primorao.
Kosovski ministar unutrašnjih poslova Xhelal Svecla je odgovorio da nije moguć povratak na posao srpskih policajaca.
‘’Masovne ostavke policajaca iz srpske zajednice su predstavljale čišćenje od kriminalnog elementa na sjeveru Kosova. Nema govora o ispunjavanju Vučićeva zahtjeva da se bivši policajci vrate u redove kosovske policije. To nije samo kršenje zakona, već i kršenje političke volje građana Kosova’’, poručio je Svecla. Vučić je krajem prošlog mjeseca izjavio da je tijekom šestodnevnog boravka u New Yorku, povodom Opće skupštine UN-a, vodio teške razgovore o Kosovu, o čijim detaljima ne može govoriti.
‘’Vrlo je kompliciran čvor. Moramo čuvati mir, živote, opstanak i napredak za naše stanovništvo na Kosovu, čuvajući pravno-političku državnost Srbije i interes svih građana Srbije. Gledat ćemo da ne napravimo nijednu grešku, da nam nitko ne može ništa predbaciti, a da snaga naše ekonomije i podrška našem narodu na Kosovu budu sve veći’’, rekao je Vučić. Nekadašnji srpski ministar za Kosovo Goran Bogdanović je izjavio da sve više kosovskih Srba vidi da ih je Beograd prevario i izdao i da je Vučićeva politika dovela do višegodišnje katastrofe.
‘’Skupština Srbije morala bi usvojiti deklaraciju o načinu sprečavanja iseljavanja s Kosova, kako da se Srbi zaštite od torture Kurtijeva režima. Treba razjasniti kakav odnos Srbi imaju prema kosovskim institucijama, kao i vrijede li sporazumi koje je Vučić potpisao. Vučić je doživio strateški poraz koji je priznao. U normalnoj državi bi snosio političke i pravne posljedice za tako nešto. Banjska je bila nepotrebna akcija koja je rezultirala gubitkom četiriju života, intenzivirala je iseljavanje Srba s Kosova kao i hapšenja, prebijanja. Ni danas ne znamo što se dogodilo u Banjskoj, a oni što znaju i dalje šute’’, rekao je Bogdanović.
‘S obzirom na to kako je Vučić temeljno razorio državu, okovao je neviđenom korupcijom i rasprodajom zemlje, bilo bi dobro da takvog ne bude ni sljedećih 500 godina, a ne 300′, rekao je Borko Stefanović
Srpska opozicija tvrdi da Vučićeva kosovska politika od 2012. godine nije pogrešna, već izdajnička.
Vučićev cilj je da se problem Kosova riješi tako što ga više neće biti, kao ni Srba koji tamo žive, ocijenila je Nova Demokratska stranka Srbije (DSS). Lider stranke Srbija centar Zdravko Ponoš je upitao Vučića zašto ne saziva, kao nekada, hitne sjednice Savjeta za nacionalnu sigurnost, niti šalje pisma Vijeću sigurnosti UN. Predsjednik Narodnog pokreta Srbije Miroslav Aleksić je izjavio da Vučićev koalicijski partner Kurti sprovodi završni udarac nad posljednjim ostacima srpske državnosti na Kosovu, da Beograd “rasprodaje srpski narod i teritorije i to predstavlja kao uspjeh”.
Lideri srpske opozicije su prije desetak dana održali sastanak s delegacijom kosovskih Srba i poručili da nikada neće prihvatiti da Kosovo bude nezavisno, niti da bude član UN-a. Zbog čega sigurno ne mogu računati na podršku Zapada, jer što se Kosova tiče, Vučić za EU i SAD izgleda kao razumniji partner. Srpska opozicija je zatražila održavanje izvanredne sjednice parlamenta posvećene Kosovu, uz Vučićevo prisustvo. Predsjednik Novog DSS-a Miloš Jovanović je rekao da će Vučićeva SNS pokušati izbjeći raspravu o Kosovu. Zastupnik Demokratske stranke Srđan Milivojević je naveo da se Vučić neće zaustaviti dok i srpsko zdravstvo i školstvo, ”dva posljednja preostala obilježja srpske državnosti na Kosovu, ne prepusti u ruke svojih koalicijskih partnera”.
Vučić je povodom poziva u parlament poručio: ‘’Plaše se riječi, mozga i glave jednog čovjeka. Sve bi na svijetu dali da tog jednog mogu pobijediti i srušiti. Muči ih što se taj jedan ne plaši svih njih zajedno.’’
A što se tiče ocjene da čovjeka kakav je Vučić neće biti u Srbiji narednih 300 godina, potpredsjednik SSP-a Borko Stefanović je izjavio: “S obzirom na to kako je temeljno razorio državu, okovao je neviđenom korupcijom i rasprodajom zemlje, kao i neviđen nivo nasilja i divljanja cijena, moguće je da je Ana Brnabić u pravu. Za dobrobit budućih generacija bi bilo dobro da takvog ne bude ni sljedećih 500 godina, a ne 300”.
Komentari