Hrvatska world music scena obiluje raznovrsnim izvođačima kojima ne manjka publike, ali nedostaje im promocija na globalnoj sceni koja traži izvođače koji inspiraciju pronalaze u lokalnoj glazbenoj baštini.

World music scena u svijetu je posebno cijenjen glazbeni pravac koji spaja tradicionalnu glazbenu baštinu sa suvremenim glazbenim izričajem ili nudi tradicionalnu glazbu izvedenu i prezentiranu na novi način. Korijensku glazbu (roots music) je zbog specifičnosti teško spojiti sa suvremenim glazbenim trendovima pa se cijene autori koji to naprave na kvalitetan način. Često je to regionalni glazbeni folklor koji je slabo poznat u svijetu koji autor spaja sa suvremenim glazbenom žanrom koji mu je najbliži, a najčešće je to spoj zapadnoeuropske glazbe i glazbe iz mnogih dijelova svijeta. Pojam world music postao je popularna tijekom osamdesetih godina, a posebno su za popularnost bili zaslužni Ry Cooder koji je popularizirao afrokubansku glazbenu baštinu, i Peter Gabriel koji je koketirao s glazbom sa svih strana svijeta s naglaskom na Afriku, ali i pokrenuo najvažniji svjetski festival world music glazbe WOMAD (World of Music and Dance) koji se smatra jednom od najvažnijih manifestaciju za promicanje i promociju world musica. Tako je slušateljima postala zanimljiva kubanska i kineska glazba, indijska raga, tibetanski napjevi, balkanski melos, bliskoistočne melodije, nordijska narodna glazba, latino ritmovi kao i već duže popularna irska, američka ili afrička glazba prezentirana i izvedena na novi način.

Istarski world music bend Veja ovih dana objavio je novi album ‘Škura ura’, a uskoro imaju koncert u Italiji. FOTO: Ira&John

Hrvatska world music scena svoj je uzlet doživjela krajem osamdesetih i početkom devedesetih kada jača i nacionalna svijest, ali i potraga za hrvatskom glazbenom baštinom koja je kod nekih glazbenika izazvala poriv da se upravo taj karakterističan zvuk i melos iz svih dijelova Hrvatske spoji sa suvremenim glazbenim trendovima. Kao kod grupe Legen, iz koje je nastala grupa Kries, dok su se neki drugi glazbenici poput Dunje Knebl i Lidine Bajuk trudili promovirati zaboravljene pjesme i melodije koje su pronašle svoje mjesto na suvremenoj hrvatskoj glazbenoj sceni. Pojavili su se i festivali kao što su Ethnoambient Salona, Istra Etno Jazz i NEBO, a ne treba zaboraviti ni utjecajnu Međunarodnu smotru folklora. I dok je taj trend sve manje bio prisutan u eteru domaćih radijskih stanica, hrvatska world music scena je rasla.

„Hrvatska trenutno ima nikad jaču world music scenu, odnosno etno scenu, kako je mi više volimo zvati. Oni stariji izvođači i dalje su aktivni, a pojavljuju se i novi. Najzanimljivije je to da se mnogi glazbenici koji se bave nekim drugim žanrovima sve manje boje implementirati tradicijsku glazbu u izričaj. Jedno vrijeme se to nije događalo, a teško je i objasniti zašto. Moguće zbog toga što se u Hrvatskoj dosta dugo slušatelje ‘bombardiralo’ s lošim klapama i još gorim tamburaškim sastavima, a to se predstavljalo kao naša tradicijska glazba. Nije bilo teško bilo kojem ‘urbanom’ izvođaču pobjeći od takve muzike, odnosno takvog pristupa. Srećom, pojavili su se novi glazbenici koji shvaćaju dubinu koju tradicijska muzika ima pa su sve to počeli istraživati i implementirati u svoju glazbu’’, rekao je Emir Fulurija, mnogim ljubiteljima etno glazbe poznat kao jedan od najvećih promotora tog glazbenog žanra u Hrvatskoj. Prije više od 10 godina pokrenuo je emisiju o world musicu ‘’Izvorišta’’ na Radio Studentu koja se trenutno emitira na još četiri radijske postaje u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Godinama je jedini hrvatski član sekcije world musica organizacije European Broadcast Union koja stvara najvažniju world music top ljestvicu na svijetu – World Music Charts Europe. Od 2017. kurira program ‘’Vrelo zvuka’’ u klubu Močvara i doveo je velika imena svjetske world music scene kao što su Mdou Moctar, Canzoniere Grecanico Salentino, Monsieur Doumani, Stella Chiweshe i Dirtmusic.

Koprivnički glazbenik Ivan Grobenski jedan je od muzičara koji stvaraju etno glazbu. FOTO: Bojan Koštić

On tvrdi da je hrvatska world music scena bogatija nego ikada: Kries je najuspješnija hrvatska world music grupa u svijetu; Dunja Knebl objavila je 13 studijskih albuma i razvila projekt Kololira i duo s Rokom Margetom; grupa Afion inspiraciju nalazi u hrvatskom i makedonskom folkloru i tradicijskim pjesmama u originalnim interpretacijama; LADO Electro 20 godina spaja tradicijske glazbene izričaje s elektroničkom glazbom zahvaljujući Borisu Harfmanu Hariju i Hrvoju Crniću Boxeru, a tu je i najnoviji Harfmanov projekt Mokosh koji je pronašao publiku izvan granica Hrvatske. Tu su Lidija Bajuk, Lidija Dokuzović, istarska etno jazz diva Tamara Obrovac i istarski world music bend Veja koji je ovih dana objavio novi album ‘’Škura ura’’, Cinkuši, Nemeček, Kazan, Miroslav i Gordana Evačić, Balkan Zoo & Nina Ćorić, Dunjaluk, Balkalar, Zoran Majstorović koji sve češće koketira s glazbenom baštinom kao i Mak Murtić s Mimika Orkestrom, Eikonoise, Čipkice, Trio Franolić, Ćulap, Gabrić, Prisoje, Pisan Jelen, Sandra Halužan, Lea Šprajc, Nina Kraljić, Zrinka Posavec, Adam Semijalac, Ivan Grobenski, Vladimir & Kalifat, Dalmatian Lounge i niz izvođača koji su se pronašli u zvukovima i ritmovima nekih drugih dijelova svijeta poput Nemanje, Kaira Kela, Kwaak Afrobeat, Abi Seydi & Toumaranke Orchestra, Tri Fir…

World music scena u Hrvatskoj ima puno štovatelja među glazbenicima koji privlače i publiku željnu drugačijeg zvuka koji se odmaknuo od angloameričkih melodija i suvremenog glazbenog izraza. Najviše se istaknula grupa Kries koja je i izvan Hrvatske ostvarila izniman uspjeh. Recenzije glazbenih kritičara inozemnih medija puni su hvale za njihove albume i koncerte, a virtuozna svirka i energična scenska pojava samo su neki od razloga uspjeha kod publike širom svijeta. Kries je nastupao u Austriji, Češkoj, Irskoj, Škotskoj, Kanadi, Mađarskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Engleskoj, Maleziji, Borneu te na festivalima kao što su Sziget Festival, United Islands, Colours of Ostrava, Rainforest World Music Festival, Celtic Connections, Balkan Fever, RTE, Roots&Blues, Druga Godba itd.

Tako je svjetski najutjecajniji časopis posvećen world music sceni u suvremenoj glazbi fRoots Magazin povodom njihova trećeg albuma ‘’Selo na okuke / Village Tracks’’, objavljenog za britansku diskografsku kuću Riverboat Records, objavio: “Sve pjesme možda dolaze iz tradicije, no način na koji su izvedene posjeduje svu snagu i strast najboljeg punka. Zvuče kao da im sam život ovisi o svakom udarcu, svakoj noti. Čak i kada pjevač smekša svoj glas, kao na početku posljednje pjesme, ‘Buj Buja’, zrak je ispunjen prijetećom atmosferom koja se samo pojačava kada gitara krene ubojitim, vijugavim rifom. To je izvrsna završna potpora naslovnoj pjesmi koja ostavlja bez daha… Pjesme s albuma ‘Selo na okuke’ su možda stare, no bend ih kleše u simbole jednako relevantne danas kao i onda kad su prvi put zapjevane. Moderna glazba s dubokim korijenima. A Kries je rock bend, jedan od najpotentnijih koji ćete vjerojatno čuti. Nemojte nikada posumnjati u to.” Povodom tog albuma fRoots je objavio:

“Slušatelji će teško naći usporedbu s Kriesovom glazbom. Snažno muževno pjevanje i napjevi podsjećaju me na gregorijanske korale te norveške napjeve paganskog world music benda Ym:Stammen. Perkusijski temelji pjesama podsjećaju me na grmljavinu brazilskog Nação Zumbi. Iako različite tradicije, što je posve sigurno, one ukazuju na raznolikost globalnog sela koje Kries zahtijeva i slavi… Kries se kreće izvan kategorizacije što ‘Selo na Okuke/Village Tracks’ čini dokumentom koji gori vječnom vatrom. …perkusije prožimaju tradicionalne pjesme takvom težinom da Kries zvuči kao kakav soundtrack za ekstatične balkanske rituale.”

Čipkice su etno ansambl osnovan 2008. godine, a prva voditeljica bila im je vokalistica Afiona Lidija Dokuzović. FOTO: Tora Tkalec

Pitali smo Fuluriju je li još netko izvan Hrvatske ostvario takav uspjeh i pobrao niz pozitivnih recenzija. „Nažalost, ni Kries nije potpuno iskoristio činjenicu da je imao album za Riverboat Records, jednu od najjačih izdavačkih kuća na svijetu što se world musica tiče. Oni su i dalje naš najpoznatiji izvođač, ali nisu dobili toliko pažnje koliko je kvalitetom zaslužuju. Nažalost, niti jedan naš izvođač ne nastupa vani puno, niti ima izdanja za strane izdavačke kuće. Dunja Knebl je imala nekoliko koncerata vani, baš kao i grupa Veja, a preko zanimljivog projekta MOST Music nekoliko je izvođača imalo priliku nastupati na važnim europskim festivalima ili će tek nastupiti. Tako je grupa Dunjaluk svirala u Poljskoj, Balkalar u Belgiji gdje će nastupiti i Kries, a Veja ima koncert u Italiji. Mali koraci, ali svejedno važni. Mimika Orchestra u svoj jazz sve više implementira tradicijsku glazbu i redovno se mogu čuti na britanskim radijskim postajama, a puštao ih je čak i Gilles Peterson.“

I jedan od naših najvećih stručnjaka za world music scenu među glazbenim kritičarima Ilko Čulić smatra da je Kries zaslužio pohvale, ali tvrdi da se hrvatska neotradicijska glazba slabo promovira. „Kries je bio i ostao usamljen svijetli primjer, realno jedini hrvatski izvozni proizvod koji se sutra može servirati izbirljivom world music auditoriju na nekom prestižnom festivalu. To je rezultat 20-ak godina upornog rada ili čak 30 godina, ako se računa Legen kao prethodnica Kriesa. Zanimljivo je da hrvatski diskografi imaju respektabilne rezultate u exportu BH sevdaha, Croatia Records s Amirom Medunjanin i Dancing Bear s Damirom Imamovićem, ali to ne uspijevaju napraviti s domaćom neotradicijskom glazbom.“

Za bolju promociju hrvatskih world music izvođača u svijetu trebalo bi selektirati pet, šest najperspektivnijih mlađih autora i izvođača, proglasiti njihov rad nacionalnim interesom i osigurati im potrebnu logistiku kroz različite razine institucionalne potpore, od lokalne uprave do Ministarstva kulture. „Na kraju toga procesa morao bi biti pametno vođen državni export office, dakle još jedan zadatak za Ministarstvo kulture i medija, ali primarno je obogatiti koncertne i festivalske programe na domaćim pozornicama i odgajati publiku koja će aktivno pratiti globalnu world music scenu. Parcijalna rješenja neće proći.“

Čulić, za razliku od Fulurije, ne smatra da je hrvatska world music scena jaka. „Danas smo jako daleko od okvira koji bismo mogli nazvati scenom. Sve što imamo su dva do tri zanimljiva aktualna domaća izdanja, minimalan broj gostovanja jačih inozemnih izvođača, jedna specijalizirana radijska emisija i jedan festival u pokušaju. To je premalo aduta za ozbiljnu akciju na domaćem terenu. Druga nevesela vijest je preduga stagnacija svjetske produkcije koja ne daje poticaje da se nešto pokrene kod nas. World music je ipak koncept s kraja 20. stoljeća, a svijet se odonda dramatično promijenio. Nastanak se može precizno datirati u 1982. kad je Peter Gabriel pokrenuo festival WOMAD, najplodnije razdoblje počelo je ranih 90-ih i potrajalo 10-15 godina, a zatim je nastupila suša. U novije vrijeme zamrla je ideja multikulturalnog društva koja je bila kompatibilna s world music scenom. S druge strane dogodile su se tektonske promjene u modernoj glazbi. Ekspresna globalizacija kroz internetske kanale izbrisala je brojne lokalne glazbene kolorite, pogotovo u tropskom pojasu, gdje je world music imao glavno napajanje.“

Fulurija smatra da je hrvatska world music scena globalno nepoznata. „Ljudi ne znaju za hrvatsku world music scenu jer se ne radi ništa na promociji. Ali kada ljudi čuju naše izvođače, u pravilu su ugodno iznenađeni kvalitetom i raznovrsnošću. Ipak, percepcija takve scene ne postoji isključivo zato što ljudi nisu informirani o njoj.“ Stoga se postavlja pitanje, ako imamo bogatu i raznovrsnu world music scenu, s nekolicinom izvođača koji su privukli pažnju svjetske javnosti i glazbenu baštinu na koju smo ponosni, kako to da HDS, HGU ili neka druga institucija ne potiče, ne promovira i ne pomaže promociju kvalitetnih world music izvođača.

„To je pitanje za milijun dolara. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja se službeno ne predstavlja na Womexu, najvećem svjetskom world music sajmu/festivalu, mjestu na kojem sve počinje i završava što se ove scene tiče. Nema nas ni na manjim sličnim festivalima koji se čak i bave ovdašnjom glazbom. Doživio sam nekoliko situacija da me stranci pitaju kako je moguće da u Hrvatskoj ne postoji nikakva službena institucija koja se bavi ovim dijelom naše glazbene scene, a pojedinci često rade posao koji bi trebali raditi HDS ili HGU ili slične institucije. Meni je nevjerojatno da se ne vidi mogućnost promocije glazbe koja definitivno promiče našu kulturu jer etno/tradicijska/world music glazba to radi. Uz promociju naših izvođača institucionalizacijom dijela priče bi se moglo doći i do razmjene izvođača s drugim zemljama na bazi reciprociteta, a to opet donosi dodatno bogatstvo kulturnom životu“, rekao je Fulurija.

Najviše se u hrvatskoj etno glazbi istaknula grupa Kries, koja je ostvarila uspjeh i izvan Hrvatske. FOTO: Damil Kalogjera

Smatra da se zbog pasivnosti naših institucija mijenja i percepcija prema našoj glazbi. „Nedavno je jedna međunarodna organizacija objavila listu Spotifyu koju je predstavila kao hrvatsku world music listu. Na njoj nije bilo većine naših izvođača, a našli su se neki iz Srbije i drugih država. To oni nisu napravili iz zloće, nego zbog čiste neinformiranosti.“

Fulurija je istaknuo da je takva situacija doista čudna kada se vidi da svi naši susjedi rade odlične stvari na promociji svoje glazbe. Tako je susjedna Slovenija već godinama prisutna na Womexu i svim festivalima iako je, „bez trunke omalovažavanja njihove scene, naša scena puno jača.

Srbija ima odlične štandove i odlična izdanja, a o Mađarskoj da i ne pričamo. Što oni sve rade na očuvanju i promociji svoje world music scene je teško i prepričati, svi akteri scene u svijetu su duboko upoznati s mađarskim izvođačima pa se događaju situacije da, recimo, tamošnja grupa Söndörgő izvodi muziku uglavnom naslonjenu na hrvatske i banatske tamburaške pjesme pa ljudi to doživljavaju kao mađarsku glazbu.”

Imamo bogatu hrvatsku glazbenu baštinu i sve više mladih glazbenika koji otkrivaju u tom bogatstvu melodija, zvukova, napjeva i instrumenata veliki potencijal za kreativno stvaralaštvo. Ali nemamo nikoga tko bi to prepoznao.