Tony Roberts (54) je trenera vratara u Milanu ali za njega znate samo ako ste fanatični navijač ovog talijanskog velikana ili možda pasionirani ljubitelj engleskih nižih liga, obzirom da je ovaj Velšanin jedan dio onog po čemu je poznat stekao braneći, najduže, za Dagenham & Redbridge. Međutim, Robertsov nogometni, pa i životni put više je nego zanimljiv, znate kako se kaže – jednog dana će unucima imati što pričati.

U trenerskim i vratarskim krugovima Roberts je poznato ime, od srpnja 2011. do lipnja 2015. bio je trener vratara Arsenala a dobri poznavatelji prilika kažu da je napravio sjajne stvari u prethodne dvije sezone tijekom kojih je bio trener vratara u Wolverhamptonu. Istovremeno, od kolovoza 2016. trener je vratara u velškoj nacionalnoj selekciji a vrijedi istaknuti da je radio i u QPR-u, Swansea, Birminghamu i jednu sezonu u kineskom Hebeiju.

🧤 | The newly appointed goalkeeper coach Tony Roberts (right) with coach Gigi Ragno (left)and the four GKs. 🔴⚫️ pic.twitter.com/oxT6fBEIwR

— Milan Matters (@MilanMatters) August 3, 2023

Međutim, njegova trenerska biografija, koliko god bila dobra i koliko god dokazuje da se radi o vrsnom stručnjaku, nije ono što Robertsa čini toliko zanimljivim likom. Bio je vratar, ponikao u akademiji QPR-a a u prvoj momčadi tog londonskog kluba bio je od 1987. do 1998. godine, 11 sezona u kojima je skupio 122 nastupa. Nije malo, nije puno, a svakako nije ni čudo – u prvoj fazi bio je rezerva Davidu Seamanu, u drugoj čehoslovačkom a zatim češkom reprezentativcu Janu Stejskalu. Da stvar po Robertsa bude gora, u siječnju 1998. slomio je prst i ispao iz kadra. Odlučio je napustiti QPR, prešao je u Millwall, još jedan londonski klub u kojem je bio u drugom dijelu sezone 97/98, međutim ni tamo se nije usrećio jer su na The Denu kao prvi izbor za vratara imali Nigela Spinka, tada vrlo iskusnog vratara koji je stigao godinu ranije nakon 360 nastupa za Aston Villu, jedan za A i dva za B reprezentaciju Engleske. Istovremeno, slična sudbina pratila ga je u velškoj reprezentaciji gdje je upisao samo dva nastupa, tamo je godinama bio prva pričuva iza Nevillea Southalla, čovjeka sa 578 nastupa za Everton i 92 za nacionalnu selekciju.

A REMINDER:

Tony Roberts ( @Keepersworld ) is the record appearance holder for Dagenham on 507 apps over 10 years. pic.twitter.com/nxmcvHwVCW

— Football Remind (@FootballRemind) July 17, 2016

Na sve to, opet mu se dogodila ozljeda prsta pa je sa 29 godina odlučio povući se sa terena, uzeo je 150 tisuća funti osiguranja i prihvatio je ulogu trenera vratara u QPR-u. Ipak, zaželio se igre pa se, uz posao u QPR-u, reaktivirao u amaterskom niželigašu St. Albans Cityju za kojega je branio u sezoni 99/00. Kako mu ozlijeđeni prst ne bi smetao, unutar rukavice je nosio svojevrsnu udlagu koja mu je „držala“ prst.

Put je 2000. Robertsa odveo u SAD, tri mjeseca branio je za Atlanta Silverbackse. Kako je došao do Amerike, pitanje je, no navodno se u to vrijeme, kao dodatni posao, s bratom bavio iznajmljivanjem kuća za odmor.

Prava priča počinje sljedeće sezone, Roberts prelazi u petoligaša Dagenham & Redbridge u kojem se zadržao 11 sezona tijekom kojih je odigrao 195 utakmica te upisao par raritetnih podataka – zabio je jedan gol u FA kupu i, koliko je poznato, prvi je i jedini vratar koji je zaradio crveni karton u suparničkih 16 metara. Gol je zabio za 2-2 protiv Basingstrokea u FA kupu, čime je postao treći vratar u povijesti tog natjecanja koji se upisao u strijelce. Crveni karton je zaradio u finišu utakmice FA kupa protiv Southenda u sezoni 07/08 koju je Dag & Red izgubio s 5-2: u 87 minuti je išao na korner u protivnički 16-erac ali je u naletu frustracije udario suparničkog stopera Petea Clarka i zaradio direktno isključenje.

21 – There has never been a Premier League match in which all 22 players in the starting XI of both sides were English – the most is 21, when QPR faced Newcastle in January 1994; the only non-Englishman was QPR goalkeeper Tony Roberts, a Welshman. Rarebit. pic.twitter.com/yyHPgeGYYV

— OptaJoe (@OptaJoe) February 27, 2018

Dag & Red je u prvoj Robertsovoj sezoni izborio plasman u Football League odnosno četvrtu ligu, što je značilo da, ako želi igrati profesionalni nogomet, mora vratiti novac od osiguranja. Platio je, ali mu se isplatilo – u svibnju 2010. branio je na Wembleyu pred 32.054 navijača u finalu doigravanja za League One u kojem su njegovi Daggersi s 3-2 pobijedili Rotherham. Sve to nije ga omelo u trenerskoj karijeri, do 2007. bio je u QPR-u a rukavice je konačno pospremio 2011., na drugo umirovljenje se odlučio nakon što ga je Arsene Wenger pozvao u svoj stožer u Arsenalu.

„Sjećam se prve utakmice u League Two, bilo je to protiv Stockporta u gostima. Dok smo igrali suze su mi bile u očima, prisjećao sam se situacije od desetak godina ranije kada sam u očima imao drukčije suze, nakon što mi je liječnik rekao da mi je nakon loma prsta karijera gotova“, prisjetio se Roberts tih dana.

Nije se Roberts samo nogometom bavio – 2001. glumio je u filmu Mike Bassett: England Manager a 2012. je malo nedostajalo da se opet reaktivira iz mirovine, U-21 momčad Arsenala imala je problema sa ozljedama vratara pa je tada 43-godišnji vratar registriran kako bi po potrebi stao na gol. Nije, bio je pričuva, listi sjajnih vratara kojima je bio tu je pridodao nikog drugog nego Emiliana Martineza.

Arsenal so crippled by goalkeeper injuries that coach Tony Roberts, 43, was on the subs bench for Under-21s v Everton today.

— Football Insider (@footyinsider247) October 22, 2012