Objavljeno u Nacionalu br. 596, 2007-04-17

BIVŠA ČLANICA nizozemskog parlamenta Ayaan Hirsi Ali, koja zbog prijetnji smrću živi u SAD-u na tajnoj lokaciji, u knjizi ‘Nevjernica’ opisuje svoj život i denuncira islam

Na listi najprodavanijih knjiga u SAD-u već je tjednima zanimljiva autobiografija somalijske muslimanke koja je odrasla u Keniji, pobjegla od obitelji kad je iz Kenije preko Njemačke putovala u Kanadu da se po očevoj naredbi uda za čovjeka kojeg nije poznavala, dobila politički azil u Nizozemskoj, postala članica parlamenta i priznata književnica, a sada zbog prijetnji smrću živi u SAD-u na tajnoj lokaciji i u pratnji tjelesnih čuvara. Ta mlada žena je Ayaan Hirsi Ali, a o njoj se mnogo govorilo lani kad joj je oduzeto nizozemsko državljanstvo usred skandala zbog kojeg je pala nizozemska vlada. Optuživali su je da je lažljivica, da je nizozemsko državljanstvo dobila na prijevaru, svoj život prikazujući dramatičnijim nego što je bio. Ona u autobiografiji priznaje da je o nekim pojedinostima svojedobno lagala, ali je autobiografiju napisala upravo zato da pokaže kako je i bez tih laži njezin život bio užasan, a bijeg na Zapad oslobođenje. Smatra da je lani bila žrtva liberalne zavjere jer je – kao članica nizozemskog parlamenta i spisatreljica – denuncirajući islam kao ugnjetačku religiju, posebno prema ženama, postala saveznica nizozemske desnice. Za Ayaan Hirsi Ali mnogi su prvi put čuli nakon što je 2. studenoga 2004. filmskog redatelja Thea van Gogha, prapranećaka slikara Vincenta van Gogha, usred Amsterdama ubio islamski fanatik zbog jednog od posljednjih njegovih filmova. Muslimani su tvrdili da je u njemu Theo van Gogh, koji se protivio imigraciji muslimana u Nizozemsku, uvrijedio islam. On je u filmu optužio muslimane da se divljački ponašaju prema svojim ženama, to je priča o muslimanki koja je prisiljena na brak s nasilnim čovjekom, koju je silovao ujak te koja je potom okrutno kažnjena zbog preljuba. U filmu su muslimani prikazani kao ljudi koji ne poštuju ljudska prava žena, krše zakon, ne ponašaju se u skladu sa standardima koje zagovara liberalno, demokratsko, tolerantno nizozemsko društvo. Iako je to bila fikcija, a ne stvarni događaj – malo tko mu je osporavao autentičnost, jer je scenarij napisala Ayaan Hirsi Ali, Nizozemka somalijskog podrijetla za koju se tvrdilo da je odrasla u tradicionalnoj muslimanskoj obitelji.

U pismu što ga je ubojica ostavio na mrtvom tijelu bila je smrtna prijetnja upravo njoj. Zbog toga ju je policija sklonila i zaštitila, ali se ona sredinom siječnja 2005. nakon 75 dana skrivanja pojavila u nizozemskom parlamentu, iako su je mnogi prijatelji upozorili da se ne izlaže smrtnoj opasnosti jer je nizozemska javnost doživljava kao bivšu muslimanku ogorčenu na islam koji je odbacila, prihvatila zapadne običaje i postala simbol oslobođenja islamskih žena od represivnog islamskog društva. Vođe radikalnih muslimana, vrlo brojnih u velikoj islamskoj zajednici u Nizozemskoj, zaključili su da je njen primjer za njih vrlo opasan.

U brojnim novinskim napisima tvrdilo se da se 1969. rodila u Mogadishuu, glavnom gradu Somalije, gdje je živjela do šeste godine. Zbog rata u Somaliji obitelj se preselila u Saudijsku Arabiju, potom je neko vrijeme živjela u Etiopiji i 11 godina u Keniji. Pisalo se da je njezin otac ortodoksni vjernik koji se dogovorio da se ona uda za nepoznatog čovjeka, daljnjeg rođaka koji je živio u Kanadi, i da ju je avionom poslao u Kanadu. Morala je mijenjati avion u Njemačkoj, a to je iskoristila da se spasi od ugovorenog braka pa je iz Njemačke vlakom otišla u Nizozemsku i zatražila azil.

U skladu s tadašnjim liberalnim nizozemskim useljeničkim propisima bilo joj je dopušteno da ostane. Naučivši nizozemski, budući da je došla iz zemlje koju je razdirao građanski rat i s kontinenta gdje ljudi žive vrlo teško, upisala se na studij politologije i tako mnogo toga doznala o povijesti, društvu, ekonomiji, moći, građanskim pravima, što je Europu učinilo Europom: “Željela sam znati zašto u zemlji odakle potječem godinama bjesni građanski rat, a zašto je ovdje mirno.”

Na listi desne Liberalne stranke ušla je 2003. u nizozemski parlament. Kao političarka najviše se bavila pitanjima imigracije u Nizozemsku, emancipacijom žena i pomoći nerazvijenim zemljama. Čak je pomišljala da pomogne i svojoj prvoj domovini Somaliji, ali je od toga odustala: “Ono što radim u Nizozemskoj ne mogu u svojoj domovini. Somalija ima stopostotno muslimansko stanovništvo. U tom stanovništvu, nažalost, raste radikalizam, a položaj somalijskih žena nikada nije bio gori. Kad bih u Somaliji izgovorila ono što govorim u nizozemskom parlamentu, sigurno bi me ubili. Željela bih se vratiti, barem da vidim svoje roditelje i brata. Ako se već ne mogu vratiti, nastavit ću govoriti ovdje, u ovoj bogatoj zapadnoj zemlji, gdje imam potpunu sigurnost. Tu mogu govoriti ono što mislim, to će se objaviti, proširiti, pa sam ja glas onih islamskih žena koje nisu imale sreću kakvu sam ja imala.”

Pričala je da ju je ubojstvo Thea van Gogha šokiralo, ali ne i pokolebalo. Dovezena je u parlament u blindiranom Mercedesu, policijski čuvari bili su uz nju sve do vrata dvorane gdje je zasjedao parlament. Kad je ušla, u salu dočekana je snažnim aplauzom. Obratila se zastupnicima: “Jako sam se preplašila nakon ubojstva, preplašena sam i danas, ali moram ići naprijed. Duboko sam uvjerena da čovjek ne smije ustuknuti zbog terorističke prijetnje. Theo i ja bili smo svjesni prijetnje radikalnog islama. Njegovo ubojstvo 2. studenoga suočilo je prvi put cijelo nizozemsko društvo s islamskim terorizmom, koji je globalni fenomen. Nisam 75 dana mogla biti u parlamentu, nisam mogla čak ni na Theov sprovod. Ali, shvatila sam, dame i gospodo, da moram ići dalje.”

Najavila je da će napisati nastavak svoje prve knjige “Submission”, po kojoj je napravljen scenarij za film, ali dosad to nije učinila. O njoj se potom nije ništa govorilo sve do proljeća 2006. kad se našla u središtu skandala koji je potresao Nizozemsku. O njoj su otkrivene neugodne stvari, čak je pokrenuto pitanje je li ona uopće članica nizozemskog parlamenta, jer to ne može biti bez nizozemskog državljanstva. Ona ga nema – tvrdili su njezini kritičari – jer je lažljivica pa je na temelju tih laži dobila nizozemsko državljanstvo na izmišljeno ime. Nizozemska je televizija u dokumentarcu 11. svibnja 2006. tvrdila da je ona iznijela lažne podatke o sebi kad je zatražila azil u Nizozemskoj, a sama Ayaan Hirsi Ali priznala je nakon emitiranja tog filma da je lagala. Kad se 1992. pojavila u Nizozemskoj i zatražila azil, tvrdila je da se rodila 1969., a rodila se 1967. Njeno pravo ime nije Ayaan Hirsi Ali, nego Ayaan Hirsi Magan. Svog oca prikazala je kao islamskog fanatika, što on nije bio. Tvrdila je da je obitelj u izbjeglištvu u Keniji jako teško živjela, čak gladovala, a njezin se otac uspješno bavio poslovima, ona je u Keniji završila školu i kao studentica iskazivala islamističke stavove. Njeno vjenčanje s daljim rođakom nije bilo aranžirano između obitelji, nego je ona tog svog rođaka poznavala, pa je vjenčanje dogovoreno uz njen pristanak. Ona je u službenom zahtjevu za azil tvrdila da je došla iz Somalije gdje su bjesnio građanski rat i vladala opća glad, a ne iz Kenije, gdje je njena obitelj mirno živjela, a ona pohađala školu. Prešutjela je svoje pravo ime i lagala o svojoj godini rođenja, kako nizozemska vlast ne bi mogle provjeriti njezin identitet. U tom dokumentarncu se tvrdilo da je u Nizozemskoj namjerno izgradila svoj antiislamski imidž kako bi napredovala u karijeri te kako to uopće nije njeno pravo uvjerenje. Predbacili su joj i da je manipulirala van Goghom, na čijem se pogrebu uopće nije pojavila.

Ministrica za useljenike Rita Verdonk objavila je da će Ayaan Hirsi Ali biti oduzeto nizozemsko državljanstvo ako se utvrdi da je dala lažne podatke. Sama Ayaan Hirsi Ali rekla je da je dala neke lažne podatke samo zato da je njena obitelj ne pronađe. Ministrica je obznanila da joj nakon tog priznanja oduzima državljanstvo, ali njeni odvjetnici su se žalili pa je slučaj došao pred sud.

Neki liberalni nizozemski političari i intelektualci stali su u zaštitu Ayaan Hirsi Ali, tvrdeći da se ministrica prema njoj okrutno ponaša. Nizozemski vrhovni sud ocijenio je da nema temelja za oduzimanje državljanstva, jer netočni podaci nisu bili od vitalnog značenja. Pojavile su se i tvrdnje da je Ayaan Hirsi Ali bila pod pritiskom Rite Verdonk da potpiše dokument u kojem je priznala svoje grijehe, a ova je to učinila samo zato da se slučaj što prije završi, a ona dobije potrebne dokumente kako bi mogla početi živjeti u SAD-u, gdje je već dobila posao.

Sve je to posebno uzbudilo članove centrističke stranke D66, najmanje članice desne koalicije tadašnjeg premijera Jana Petera Balkenendea, koji su zatražili da ministrica odstupi. Oni su mu jasno rekli da će napustiti koaliciju ako on podrži ministricu. Balkenende ju je zaštitio, a ministri i državni tajnici iz stranke D66 zbog toga su napustili vladu, a stranka je objavila da vladi više ne daje podršku u parlamentu. Balkenende je stoga objavio da će predati ostavku kraljici Beatrix. Balkenende je potom sastavio manjinsku vladu pa se ipak održao na vlasti. Ayaan Hirsi Ali se iz Nizozemske preselila u SAD, gdje se zaposlila u desničarskom American Heritage Institute, osnovanom 1943. da propagira konzervativne nacionalističke stavove. Taj institut glavni je zagovornik sukoba SAD-a s islamskim svijetom i koncepcije rata protiv terora kakvu provodi Bush. U njemu djeluju vodeći američki desni politički teoretičari Richard Perle, John Bolton, Newt Gingrich, Jeane Kirkpatrick i Lynne Cheney, supruga američkog potpredsjednika Dicka Cheneyja.

Zahvaljujući financijskoj potpori instituta Ayaan Hirsi Ali posvetila se pisanju knjiga pa je nedavno objavila iscrpnu i, kako sama kaže, iskrenu autobiografiju. U njoj je ispravila lažne podatke o svojoj obitelji, podrijetlu i odrastanju, ali je zadržala osnovnu tezu da je islamsko društvo nepravedno prema ženama, da su žene potlačene, onemogućene, obezvrijeđene, i to prikazala kroz priču o svojoj obitelji. Oca sad nije prikazala kao islamskog fanatika nego kao čovjeka koji islamske običaje iskorištava da se ne brine za svoje žene i djecu, koji se više puta ženio, zapostavljajući njezinu majku. Opisala je kako joj majka, podložna islamskim običajima, nije dopuštala da se školuje, da radi i samostalno zarađuje, a opisala je i dogovore o svom vjenčanju u Kanadi, razjasnivši zašto je na njega pristala pa se predomislila. Objasnila je i zašto je lagala nizozemskoj vlasti, ne radi nizozemskog državljanstva, nego da prikrije svoje tragove pred ocem, bojeći se da on ne organizira akciju kako bi je vratio kući.

U prvom dijelu knjige, “Moje djetinjstvo”, opisuje kako je bila žrtva ugnjetavanja u islamskom društvu i time opravdava svoje ponašanje kad je tražila azil. U drugom dijelu, “Moja sloboda”, opisala je kako je u Nizozemskoj upoznala zapadni način života, kako je prvi put obukla traperice, odlazila u pubove, čitala Spinozu, Freuda, Voltairea i tako našla svoju slobodu. Prvi dio knjige svi kritičari hvale, drugi mnogi kritiziraju. Smatraju da naivno opisuje život na Zapadu i idealizira ga.

KONTROVERZE OKO AZILA

Ayaan Hirsi Ali napustila je Nizozemsku pod optužbama da je lagala u molbi za azil, ali ona u autobiograsfiji objašnjava da je svoj život prikazala gorim nego što je bio, iako jest istina da je mnogo propatila prije nego što se preselila na Zapad.