U povodu najave nove globalne financijske krize razgovarali smo s ekonomskim stručnjakom i analitičarom Nevenom Vidakovićem. Ponovo se otvorilo pitanje kojim će smjerom krenuti kriza povjerenja u banke. U Europi je dogovoreno rješenje koje bi trebalo stabilizirati uzdrmano povjerenje deponenata i investitora švicarske banke Credit Suisse. Najveća švicarska banka UBS pristala je kupiti Credit Suisse za više od dvije milijarde dolara i tako je stabilizirati. Švicarske vlasti nisu gubile vrijeme da dogovore preuzimanje banke Credit Suisse koja je nizom skandala i poslovnih promašaja prokockala veći dio ugleda dobiven tijekom 167 godina duge povijesti. S druge strane Atlantika, u SAD-u, Američka savezna korporacija za osiguranje depozita (FDIC) onemogućila je deponente Silicon Valley Banka, eminentnog svjetskog financijera startupova, da povuku 42 milijarde dolara prije drugog najvećeg američkog bankrota u povijesti. O tome, kao i opasnim posljedicama visoke inflacije, razgovarali smo s Nevenom Vidakovićem koji je maturirao u Michiganu u SAD-u, a potom na University of Michigan diplomirao ekonomiju i financijsku matematiku. Na Ekonomskom Fakultetu u Mariboru izabran je u nastavno zvanje docenta, a u Hrvatsku se vratio 2005. godine. Zaposlio se u PBZ-u, a potom je radio i u njenoj talijanskoj vlasnici Intesi San Paolo u Milanu na poslovima praćenja likvidnosti i cjenovnih rizika. Vidaković je neko vrijeme radio i kao broker i trader financijskim derivatima u Clevelandu i Chicagu u SAD-u.

NACIONAL: Ponavlja li se velika financijska kriza iz 2008. začeta propašću američke investicijske banke Lehman Brothers? Smatra se da je to bila i najveća ekonomska kriza poslije Velike depresije 1929. Sada su se pred bankrotom našle američka Silicon Valley Bank, eminentni svjetski financijer propulzivnih startupova i u Europi švicarska banka Credit Suisse.

Ništa se ne ponavlja. Kada je producent jednom pitao pjevača Mišu Kovača: „Mišo, može malo bolje?“, on je odgovorio: „Ne može bolje. Može samo drugačije“. Činjenica je da su se pred bankrotom našle dvije velike banke, ali nema problema u bankarskom sektoru ili kolapsa banaka. Nema panike, barem ne u ovome slučaju. Problem je u nečem drugome na što se ne obraća pažnja.

NACIONAL: Kažete da propast banaka nije problem, ali da nešto drugo jeste. Na što mislite?

Problem je kontinuirano visoka inflacija. Inflacija je, po definiciji, rast cijena, ali ona ima i druge negativne efekte na ekonomiju, a to su prije svega redistributivni učinci na ekonomiju. U tom je kontekstu Europa napravila dvije velike greške. Nije na vrijeme shvatila što znači ova visoka inflacija koja se trenutno ne zaustavlja i nije se adekvatno borila protiv te inflacije.

NACIONAL: Ipak, postoji li opasnost da ova kriza preraste u jednu od najvećih kriza u povijesti koja je u konačnici dovela i Adolfa Hitlera na vlast u Njemačkoj?

Ne postoji niti jedna poveznica ili paralela s tom krizom iz 1929. U Europi se neće pojaviti novi Hitler, ali dogodit će se nešto možda još gore, a to je tiranija bezlične briselske birokracije. Što to znači reći ću na jednom konkretnom primjeru. Kada sam nedavno razgovarao s jednim regulatorom i postavio mu standardno pitanje za funkcioniranje tržišta kapitala, a budući da ne želim imenovati osobu, mogu samo reći da su regulatori na financijskom tržištu u Hrvatskoj primarno HANFA, a zatim i HNB, dobio sam odgovor da mora pitati Europsku komisiju.

NACIONAL: Zašto je loše pitati Europsku komisiju? Zar nas povećana regulativa ne štiti od problema i ne pruža li nam veću stabilnost?

Za stvar koja je u svim zemljama rutinska na tržištu u Hrvatskoj se mora tražiti mišljenje Europske komisije. Ako je to ikome normalno, onda ja u potpunosti ne razumijem ovaj svijet. U ovome što se dogodilo u ove dvije banke treba razlikovati tri stvari. Silicon Valley Bank je banka koja je pala na cjenovnom riziku. Credit Suisse je banka u problemima zadnje dvije godine u kojima je cijena dionica padala. Cijena njenih dionica u zadnje dvije godine pala je 90 posto. To je banka koja ima više kriminalnih slučajeva od Vatikanske banke. Kada se u bankarskom sektoru spomene skandal, svi pomisle na Vatikansku banku. Zadnji tjedan se problemi događaju i s njemačkom Deutsche bank. U Njemačkoj je riječ o klasičnom napadu hedge fondova, u hrvatskoj poznatih i pod nazivom strvinarski fondovi. Jedino je pitanje odakle dolaze ti hedge fondovi. To ne znam, ali postavlja se i puno gore pitanje. Što ako su ti hedge fondovi iz Kine? Bilo bi grozno da Kina pokušava destabilizirati europski financijski sustav, a da taj financijski sustav nema bolje obrane od prenemaganja EU političara o tome kako je sustav stabilan.

NACIONAL: Spomenuli ste problem inflacije i redistribucije. Osim nezaustavljivih poskupljenja, koje su druge loše posljedice inflacije za ekonomiju, a posebno u tom kontekstu problem redistribucije?

Najvažniji su tzv. redistributivni efekti inflacije. Inflacija već od sedam-osam posto restrukturira ekonomiju, a takvo restrukturiranje ekonomije zbog visoke inflacije uvijek je po definiciji loše. Prvo, redistribuira se novac od siromašnih prema bogatima. Kreiraju se velike razlike pa siromašni postaju sve siromašniji, a bogati sve bogatiji. Drugo, ekonomija se iz proizvodnje i stvaranja novih vrijednosti i dobara premješta u sektor rentijerstva, a to blokira ostale ekonomske tokove. Visoka inflacija uvijek kreira lošu i nestabilnu ekonomiju. Primjer toga je Jugoslavija 1980-ih.

NACIONAL: Što je nelogično u toj redistribuciji novca od siromašnih prema bogatima? Zašto je to loše? Nije li to i temeljni postulat neoliberalne ekonomije?

Ekonomski to nije nelogično, ali za društvo, za ljudsku zajednicu, nije dobro. Dolaskom kapitalizma dolazi i do veće propulzivnosti među klasama. Danas je postalo normalno da netko pokrene biznis i za deset, petnaest godina postane bogat i uspješan. Međutim, kad je visoka inflacija, razlike između bogatih i siromašnih se značajno povećavaju, a ljudi postaju na to sve osjetljiviji, pa takva situacija stvara društvene napetosti i opasnosti za društvo. U jednom trenutku ekonomska nestabilnost se pretvara u političku nestabilnost.

NACIONAL: Na kakvu konkretno opasnost po društvo mislite i kako će se manifestirati ta politička nestabilnost?

Ono što postaje ekstremno opasno je to što politička kasta u Europi temelji ekonomsku politiku isključivo na laganju. Onaj kome još nije jasno da su europske vrijednosti kako se sada predstavljaju laž, trebao bi se prestati drogirati. Dvadeset godina slušamo bajke o Europi. Kad Hrvatska uđe u Europsku uniju, imat će ekonomski rast. Nije točno. Uveli smo i euro, ušli smo u Schengen, a mi i danas nemamo taj obećani ekonomski rast. Kao dodatan primjer možemo govoriti i o Europskoj središnjoj banci (ESB) i inflaciji. ESB je godinu dana govorio da inflacija ne postoji.

NACIONAL: Možete li probleme dokumentirati i nekim konkretnim podacima?

Navest ću vam konkretne podatke. U razdoblju od 2013. od kada smo ušli u EU do 2019., dakle do pandemije, Hrvatska je imala ukupni realni ekonomski rast 16,48%. Zemlje koje su članice istočnoga bloka, a prije nas su ušle u EU, imale su značajno veći rast. Bugarska 18,13%, Češka 23,57%, Rumunjska 30,47%. Zemlje izvan EU-a također su imale veći rast od nas u Hrvatskoj. Na primjer, Albanija 18,47%, Sjeverna Makedonija 19,61%, Crna Gora 24,05%. Ulazak u EU u Hrvatskoj nije dinamizirao ekonomski rast, a bilo je rečeno da će ulazak u EU značajno povećati ekonomski rast. Sada imamo i euro kao valutu. Govorilo se da ćemo kada uvedemo euro imati štit, ekonomski rast i pad kamata. Štit od čega? Inflacija je visoka, ekonomski rast pada, a čak su i ekonomski klonovi napustili priču o padu kamatne stope.

NACIONAL: Euro štiti od negativnih ekonomskih utjecaja izvana.

Ušli smo u eurozonu, uveli euro, ali inflacija nije pala. Ekonomski rast nam stagnira, a sve prognoze ekonomskoga rasta i dalje su loše. Euro nije zaštita od inflacije. Baltičke zemlje koje su uvele euro imaju najveće stope inflacije u eurozoni koje su premašile i 20 posto. Euro nije štit ni od čega, a članstvo u Europskoj uniji ne jamči konvergenciju, smanjenje razlika u razvijenosti između bogatih zapadnih zemlja Europske unije i siromašnih članica EU-a na istoku i jugoistoku Europe, na njenoj tzv. periferiji. Temeljna priča kada smo ulazili u Europsku uniju bila je da ćemo imati konvergenciju standarda. Da će naš standard puno više rasti nego zapadnim zemljama, da ćemo se standardom približiti Njemačkoj. To je pokazano i dokazano da je bila laž. Pogledajte podatke koje sam naveo.

NACIONAL: U kakvom je stanju eurozona, područje u kojem je valuta euro?

Eurozona je u ekstremno teškoj situaciji, težoj nego 2012. Monetarna politika Christine Legarde, predsjednice Europske središnje banke, ne može se opisati drugačije nego da je katastrofalna. Osobno bih trebao obožavati Christine Legarde jer svi moji prinosi u zadnje dvije godine, odnosno zarada posljedica su isključivo zbog Christine Legarde, a te prinose ostvarujem na njenoj gluposti. A ta glupost se uvijek mora slomiti na leđima građana.

NACIONAL: Spomenuli ste velike greške u politikama Europske unije. Možete li malo to elaborirati?

Europa još nije shvatila da se svijet promijenio. U svijetu koji je nastao 1982., a bio je obilježen slomom inflacije Paula Volckera na čelu FED-a, živjeli smo do 2021. Zadnjih 40 godina živjeli smo u globaliziranom svijetu, a taj je svijet ponudio u ekonomiji nešto gotovo nemoguće. Istovremeni rast zaposlenosti, rast standarda, rast globalne trgovine uz izrazito nisku inflaciju. Uobičajeno je da kada bilježite rast u svim tim kategorijama, tada se javlja i rast inflacije. Tu inflaciju ispod dva posto imali smo do 2021. Nakon toga se svijet počeo ubrzano mijenjati, a to se najočitije dogodilo na političkoj pozornici. Europa nije shvatila da se nalazimo u novome svijetu i da se mora prilagoditi tom novom svijetu.

NACIONAL: Je li se netko prilagodio novom svijetu?

Da. Financijska tržišta primarno i Kina i njeni saveznici koji kreiraju novu svjetsku pozornicu.

NACIONAL: Što se to dogodilo, kako kažete, na svjetskoj političkoj pozornici?

Kina je kreirala svoj ekonomski klub BRIC sastavljen od Brazila, Rusije, Indije i Kine plus Iran, Južnoafrička Republika i Saudijska Arabija. Kina je tako krenula u pozicioniranje globalne primarno političke velesile. Ekonomija i projekt „Jedan pojas jedan put“ s elementima „Puta svile“ je snaga za tu politiku. Da bi taj njen projekt uspio, mora oslabiti Ameriku. Da bi oslabila Ameriku, mora oslabiti najprije njenog velikog saveznika, a to je Europa. Europa je sada izložena ogromnim ekonomskim napadima izvana, ali i ekonomskom nestabilnošću iznutra, u samoj Europi. Sada je Ukrajina natovarena Europi na vrat i sada samo treba pričekati da domine počnu padati, a to će se dogoditi kada cijena nafte ode na 120 eura za barel. Imat ćemo opet inflaciju u Europi s visoko zaduženim državama.

NACIONAL: Zemlje OPEC-a počele su smanjivati proizvodnju nafte. Hoće li se ta činjenica odraziti na porast cijena nafte? Napokon, koliko će to, s druge strane, olašati poziciju Ruske federacije kao velikog proizvođača i izvoznika nafte, koju sada zbog sankcija izvozi preko posrednika i po nižim cijenama?

Nakon 1. travnja 2023. sve je jasno. Činjenica da je OPEC smanjio proizvodnju i da se sve glasnije priča o de-dolarizaciji, a to jasno pokazuje da je Kina oko sebe okupila zemlje saveznice i da im je cilj maknuti SAD i EU sa globalnoga političkoga i ekonomskoga trona. Rastom cijena nafte bit će pogođena najviše EU. Kina i Indija dobivaju jeftinu naftu od Rusije. SAD sam proizvodi dovoljno za sebe. Rast cijena nafte će također učiniti borbu protiv inflacije jako teškom.

NACIONAL: Je li Europska komisija to previdjela?

Da. A mi u Hrvatskoj umjesto da to prepoznamo kao mali i slabi, umjesto da se štitimo jer smo takvi mali i slabi, mi sve radimo kako bismo oslabili vlastitu naciju. To je moderni suverenizam Andreja Plenkovića, da budemo suvereno siromašni u vlastitoj zemlji.

NACIONAL: Nije li uvođenje eura i ulazak u Schengen bio put u ozdravljenje hrvatske ekonomije, pa onda i viši standard, kao i kvalitetniji život građana? Zašto ste pesimist?

Ako ste bolesni, onda vas sam dolazak u bolnicu ne može izliječiti. Morate proći neki tretman, terapiju. Ušli smo u eurozonu i Schengen, a koji je bio naš prvi potez nakon ulaska? To je bila priprema za bankrot HEP-a. Nisam pesimist. Samo razlikujem demagogiju od istine.

NACIONAL: Vlada ga je odlučila dokapitalizirati pa HEP ipak neće bankrotirati.

O problemima HEP-a sam jasno govorio u videu koji je objavljen na YouTube kanalu Trading Cluba. Umjesto da isiše HEP-u 2 milijarde eura, Vlada je za taj iznos mogla sagraditi hidroelektranu ili nuklearnu elektranu. Tako bismo osigurali jeftinu struju za sljedećih 10 godina. HEP-u trenutno trebaju 2 milijarde eura da bi pokrio gubitke.

NACIONAL: No i za izgradnju elektrane potreban je novac. Kako država može doći do tog novca?

Država do novca dolazi zaduživanjem, ali je sada pitanje po kojoj kamatnoj stopi će se zadužiti i za što smo se zadužili. Očigledno nismo se zadužili da povećamo energetske kapacitete države. Cijenu trenutačno jeftine struje Hrvati će osjećati sljedećih 10 godina jer ćemo nakon vladinih mjera morati plaćati značajno veću cijenu struje i veće kamate na državni dug. HEP je devastiran. Zašto treba pitati one koji su donosili odluke, a to je bila Vlada. Zato bi možda bilo najbolje pratiti ministra Davora Filipovića koji se sakriva po toaletima i tamo obavlja važne telefonske razgovore. To ste vi objavili u Nacionalu.

NACIONAL: Kako posluje Fortenova nastala odlukom Vlade da bi se spasila radna mjesta u Agrokoru?

Moja obitelj je također suvlasnik Fortenove i želim kao dioničar pitati što Fabris Peruško to radi. Poduzeće mu kontinuirano generira gubitke i cijelo vrijeme pleše na granici insolventnosti. Kontinuirano gubi i tržišni udio, a kompanija je prezadužena. Sva ona priča o tome što je Ivica Todorić loše radio u Agrokoru, Fabris Peruško to radi tisuću puta gore od Todorića. Dobro je rekao odvjetnik Anto Nobilo. Vrlo brzo ćemo imati aferu Agrokor dva, odnosno aferu Fortenova. Kako oni posluju nije normalno. Prvo, poduzeće uopće nema kapitala. Imaju 33 milijarde kuna bilancu, a 800 milijuna kuna kapitala. Plaćaju 150 milijuna eura godišnje za kamate uglavnom Rusima. S tim su, doduše, prije par mjeseci prestali zbog sankcija prema Rusiji. Investicije su im bile ispod amortizacije, praktički kao da i nemaju investicija. Fortenova se sustavno devastira i rasprodaje.

NACIONAL: I kada se razmišljalo o modelima spašavanja Agrokora, iz kojeg je kasnije nastala Fortenova, od zdravog dijela nekadašnjeg koncerna Agrokora, nije li jedna od opcija bila prodaja njegovih kompanija, dakle prodaja Agrokorovih pojedinih dijelova?

Razumijem razloge za prodaju poduzeća za proizvodnju smrznute hrane, ali ne razumijem prodaju onog džinovskog prostora Konzuma jednom od dioničara. Tom transakcijom direktno je oštećena Fortenova, a ako nije, onda meni kao dioničaru to moraju objasniti.