S Nevenom Vidaković, hrvatskim ekonomistom koji je u koautorstvu s profesorom Ivanom Lovrinovićem kod uglednog britanskog izdavača objavio knjigu na engleskom „Macroeconomic Responses to the COVID-19 Pandemic“ (Makroekonomski odgovori na pandemiju covida-19) razgovarali smo o uvođenjem eura u Hrvatsku. Njegova je ocjena da ulazak u eurozonu 2023. godine nije najpovoljniji trenutak jer se nalazimo u razdoblju kada treba očekivati porast kamatnih stopa. Vidaković se osvrnuo i na najnoviju ocjenu Nouriela Roubinija, američkog ekonomista koji je stekao nadimak Dr. Doom nakon što je prvi predvidio slijed događanja u financijskoj krizi 2007.-2008. godine. Roubini je sada objavio članak u kojem je najavio „stagflacijsku krizu duga“. U tom je tekstu pesimističniji nego što je bio u vrijeme kada je najavljivao jednu od najvećih financijskih kriza u povijesti. Roubinijeva je ocjena danas da je globalna ekonomija postala usporeni vlak zbog posljedica stimulativne monetarne i fiskalne politike, pa sada, po njemu, nastupa vrijeme nepovoljno za ulaganja zbog očekivanog rasta kamatnih stopa.

Neven Vidaković danas živi u Zagrebu, a neko je vrijeme kao broker i trader financijskim derivatima živio i radio u Clevelandu i Chicagu u SAD-u. Kada se vratio u Hrvatsku bio je i predsjednik uprave fonda Platinum Investa, docent je na ekonomskom fakultetu u Mariboru, a autor je knjige ‘’Monetarno-kreditne analize’’ i koautor knjiga ‘’Bankarsko poslovanje’’ i ‘’Poslovanje na financijskim tržištima’’. Vidaković je 1998. otputovao u američki Grand Rapids, u Michiganu, gdje je završio srednju školu, a potom je na University of Michigan u Ann Arboru 2003. diplomirao ekonomiju i financijsku matematiku. Danas je doktor znanosti i predavač na više zagrebačkih ekonomskih škola. U Hrvatsku se vratio 2007., a najprije se zaposlio u PBZ-u, da bi neko vrijeme radio i u njenoj talijanskoj banki majci Intesi Sanpaolo u Milanu na poslovima praćenja likvidnosti i cjenovnih rizika.

NACIONAL: Jeste li kao ekonomist na lošem glasu u državnoj administraciji zato što smatrate da će Hrvatska platiti previsoku cijenu zbog ambicije premijera Andreja Plenkovića da Hrvatska što prije uđe u eurozonu i zamijeni kunu eurom?

Ne samo zbog toga. Na lošem sam glasu zato što postavljam jednostavna i logična pitanja na koja nitko ne daje odgovore.

NACIONAL: Kako glase ta vaša jednostavna i logična pitanja?

Pogledajte konstrukciju hrvatskog nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Europska komisija se zadužuje, a to će platiti iz svog budžeta. Taj će budžet biti napunjen novim porezima koje je Hrvatska već uvela. Novcem koje, dakle, i Hrvatska daje u taj budžet. Međutim, mi ćemo taj novac povući ako provedemo nekakve reforme. Možda ćemo dobiti taj novac da bismo proveli reforme, a možda i ne. Pitanje je: zbog čega sve to mora ići preko Europske komisije, a da mi to sami ne možemo napraviti? Ili zašto tako brzo moramo ući u euro?

NACIONAL: Pa odgovorite na to pitanje. Zašto moramo tako brzo uvesti euro?

Jednostavno, stvari su se svele na šminku i pozerstvo. Sada se jako puno priča o dizajnu hrvatskog eura. Da podsjetim one mlađe, Hrvatska je u roku od pet godina već dva puta mijenjala valutu. Najprije smo s jugoslavenskog dinara prešli na hrvatski dinar, a poslije toga s hrvatskog dinara na kunu. To je sve napravljeno, a da nisu organizirane konferencije ni rasprave kako dizajnirati novčanicu.

NACIONAL: No tvrdi se da će uvođenje eura smanjiti kamatne stope, da će krediti biti jeftiniji. Tvrdite li vi suprotno?

Pogledajmo primjer moga osobnoga kredita. Sastoji se od fiksne marže i LIBOR-a. Neka mi netko objasni kako će meni prelazak na euro smanjiti kamatnu stopu na taj kredit. Nikako. To je poslovno i ugovorno nemoguće, a Vlada govori kako će nam prelazak na euro smanjiti kamatne stope. Jedino tko će možda dobiti malo nižu kamatnu stopu je država. Trenutno je kamatna stopa na hrvatsku državnu obveznicu s trajanjem od 10 godina pola posto, a možda će i kamate na minus tekućeg računa malo pasti. To je sve, ali značajnoga pada kamatnih stopa neće biti.

NACIONAL: U čijem je interesu tako brzi ulazak u euro bez ozbiljne analize budućega stanja ekonomije? Je li to u interesu premijera Andreja Plenkovića i njegove budućnosti u Bruxellesu?

To morate pitati njega, ali ostaje pitanje zašto mi ulazimo u euro u trenutku kada svi analitičari, uključujući i same centralne banke, tvrde da će kamatne stope rasti u budućnosti.

NACIONAL: Znači, po vama, ne treba očekivati pad kamatnih stopa na postojeće kredite?

Teza da će sve kamatne stope pasti, da će se banke odjednom odreći stotina milijuna kuna dobiti godišnje u korist hrvatskih građana i hrvatskih poduzeća to ekonomski ne drži vodu. Zbog čega bi se banke u privatnom vlasništvu odrekle te dobiti? To je notorna ekonomska neistina. Drugo, uvođenjem eura Hrvatska osim vlastitih problema preuzima i probleme cijele eurozone, koji nisu beznačajni. Dakle, preuzimamo i sve tuđe probleme, a ne samo vlastite. Ne znam zašto to nama treba.

NACIONAL: Znači li to da ste protivnik uvođenja eura?

Nisam protiv uvođenja eura. I ja zagovaram uvođenje eura u Hrvatsku, ali problematičan je ulazak u europodručje u trenutku kada je ono nestabilno kao što je u ovom trenutku činjenično nestabilno. Nije problem u preuzimanju eura, nego je problem trenutak u kojem ga preuzimamo.

NACIONAL: Zašto je sporan ovaj trenutak? Zašto vam je uopće sporna žurba?

Labava monetarna politika te 2023., kada bismo najranije mogli ući u eurozonu, bit će završena. Europska centralna banka će 2023. dizati kamatne stope, a doći će i do razilaženja kamatnih stopa među državama Europske unije. Kamatne stope između Njemačke i Italije već godinu dana se razilaze, s tim da kamatne stope rastu u Italiji, ali ne i u Njemačkoj. Razlog tome je nespojivost tih dviju ekonomija. Europske institucije misle da će taj problem riješiti europskom obveznicom. Intencija europskog plana oporavka je izdavanje europskih obveznica.

Kao što u Americi nitko ne razmišlja o obveznicima koje izdaju pojedine američke države, nego svi imaju u vidokrugu obveznice SAD-a, tako i u Bruxellesu i Frankfurtu misle da nitko neće gledati koja članica EU-a izdaje te obveznice, ali to nije točno. Ulagači prate partikularno stanje u svakoj od europskih država. Europske države imaju suverenitet i ne mogu se pomiriti ekonomski problemi, koje ima Italija, a ubrzo će ih imati Francuska i Belgija, s ekonomskim problemima jedne Njemačke.

NACIONAL: Kakva će onda biti situacija u eurozoni kada Hrvatska želi uvesti euro 2023.?

Europska centralna banka će vjerojatno dizati kamatne stope i tada će problem duga i nestabilnosti pojedinih država postati očit. Ta ciljana točka ulaska Hrvatske u eurozonu 2023. je trenutak kada će monetarna politika Europske središnje banke postati restriktivna i ekonomski rast će se usporiti.

Kada će Hrvatska uvoditi euro neće uhvatiti trenutnu povoljnu nego buduću negativnu monetarnu politiku koja će se preliti i na Hrvatsku.

NACIONAL: Je li ovo što tvrdite poznato ekonomistima? Zašto na to nitko ne obraća pažnju?

Politika je u potpunosti preuzela ekonomiju i struku. Dakle, ono što se ovdje kod nas tvrdilo devedesetih godina počelo se sada događati u Americi i u Europi, na svjetskoj razini. Političari radi svojih osobnih, sebičnih ciljeva žrtvuju cijelu ekonomiju.

NACIONAL: Što se to kod nas konkretno događalo devedesetih godina, a danas se događa u svijetu?

I FED, američka centralna banka i Europska centralna banka vode monetarnu politiku kakva odgovara političarima, a ne kakva je potrebna ekonomiji. Cijelo vrijeme pričaju o nejednakosti, a jasno je da rast cijena burze odgovara upravo bogatima.

NACIONAL: Zašto onda Hrvatska uvodi euro?

Hrvatska će ući u eurozonu zato što je Velika Britanija napustila Europsku uniju i došlo je do krize povjerenje u EU, a eto u toj Europskoj uniji postoje Hrvati, nekakav narod koji želi prihvatiti euro kao svoju valutu. I puno drugih država poput Poljske, Češke, Mađarske mogu prihvatiti euro, ali to uopće ne planiraju. Hrvati jedini trče da bi bili primjer europskog jedinstva. Hrvatska je potrebna Europskoj uniji kao PR po načelu vidite kako se netko želi ujediniti s nama. To se događa nakon što je Velika Britanija izašla, a pogledajte danas rezultate britanskog Brexita. Oni nisu negativni kao što se najavljivalo.

‘Inflacija u hrvatskoj je očita, iako službeni podaci kasne. Ako nema rasta plaća, onda inflacija podrazumijeva pad standarda’, kaže Vidaković. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kakvi su rezultati Brexita? Zar nisu negativni?

Nije došlo do ekonomskog kolapsa. Nije došlo do kolapsa tržišta nekretnina. Nije došlo do financijskog kolapsa, a Velika Britanija je prva ukinula sve restrikcije vezane za pandemiju. Kristalno je jasno da je Velikoj Britaniji bolje bez Europe. To i ekonomski podaci govore.

NACIONAL: Na koje se ekonomske podatke pozivate? Postoje upravo suprotne procjene da je Velika Britanija Brexitom puno izgubila, a vrlo malo dobila.

U Velikoj Britaniji već su počeli smanjivati mjere monetarne politike. Najavili su smanjenje kupnje obveznica i na taj će način kontrolirati inflaciju. Puno su brže proveli cijepljenje. Imaju bolje pokazatelje stanja duga i bolje pokazatelje zaposlenosti od Europske unije. Nezaposlenost im je 4,8% dok je u EU-u 7,9%. Njihova je ekonomija bolje prošla kroz ovu krizu.

NACIONAL: Kakva se monetarna politika, po vama, može očekivati u Europi?

Kad se pogleda sadašnja ekonomska situacija, u Europi i Americi postoji značajan ekonomski rast, ali u kojem raste i inflacija. Vrijeme jeftinog novca zvanog „minusiranje“ koje je označilo prvi put u povijesti negativne kamatne stope je završilo. Ulazimo u eru normalne ekonomije: inflacije i rasta kamatnih stopa.

NACIONAL: Ali pandemija koronavirusom još traje, pa su onda jeftini krediti nasušno potrebni da bi gospodarstvo preživjelo, da bi se moglo oporaviti. Neka vrsta novog New Deala nakon velike depresije 1929. i Marshallov plan za Europu poslije Drugog svjetskog rata i dalje su potrebni.

Treba razlikovati jeftine kredite od jeftinoga novca. Krediti rastu prema državi, a ne prema poduzećima. U slučaju u kojemu centralna banka povećava količinu novca samo da bi financirala potrošnju države doći će do ekonomske destabilizacije zbog takve monetarne politike.

To znači da ćemo imati veliku inflaciju, da će se situacija oteti kontroli kao sedamdesetih godina, što je upravo najavio Nouriel Roubini, ekonomist koji je stekao nadimak Dr. Doom. Ljudi miješaju stopu prinosa i kamatnu stopu na obveznice. Moderna teorija novca kaže da država može na svoju obveznicu odrediti kamatnu stopu koju hoće. To je točno, ali tržište i povjerenje investitora u investicije određuje cijenu obveznice, a tržište uvijek lako gubi povjerenje prema talijanskim obveznicama.

NACIONAL: U čemu je onda problem?

Kamatnu stopu država može odrediti kakvu želi, ali stopa prinosa na tu obveznicu ovisi o tome koliku cijenu može postići na tržištu. Centralne banke možda neće dizati kamatne stope, ali zbog visoke inflacije na tržištu ostali sudionici će prodavati državne obveznice. Cijena državnih obveznica će padati jer investitori više neće htjeti držati skupe obveznice, a to će automatski dovesti do rasta kamatnih stopa. To je posebno problem u Europskoj uniji gdje će kamate za zaduživanje nestabilnih država narasti puno više od kamata za zaduživanje stabilnih država. Hrvatska mora jako paziti na svoje financije kako u budućnosti ne bi imala veliki problem.

NACIONAL: Kako će se ti poremećaj odvijati?

Potencijalno je u tom slučaju najveći problem što će tržište državama dizati kamatne stope. To je taj mogući destabilizirajući moment koji je Roubini već najavio. To automatski donosi visoku inflaciju. Tada imate distorziju, nered u ekonomiji i nitko ne zna kako se ponašati u takvim okolnostima. Proizvođač ne zna koliko će mu koštati repromaterijal u budućnosti, teško može određivati cijene, pa za svaki slučaj diže cijenu proizvoda. To znači da centralna banka gubi kontrolu nad ekonomijom i dobivamo veću inflaciju i više cijene. Kad se to dogoditi, događa se destabilizacija ekonomije kao sedamdesetih godina.

NACIONAL: Kako je izgledala ta destabilizacija ekonomije sedamdesetih godina?

U Americi je tada inflacija i stopa nezaposlenosti bila visokih osam posto. Cijene svih roba su divljale. Plaće su stagnirale, a kupovna moć građana je padala. To je bio scenarij Amerike u sedamdesetim godinama. To sada prijeti da se dogodi i Europi, a onda i Hrvatskoj, posebno kada prijeđe na euro. Ako inflacija nastavi rasti, a centralne banke ne budu djelovale kao što ne djeluju, idemo prema tom scenariju. Jedini koji djeluju suprotno od toga su Kanađani, Rusi, a najavljuju i Britanci. Ali velike ekonomije poput SAD-a i Europe ne djeluju i to ne rade.

NACIONAL: Drugim riječima, SAD i Europa nastavljaju upumpavati veliki novac u gospodarstvo?

Europska centralna banka i FED nastavljaju s ekspanzivnom monetarnom politikom koja je objektivno nepotrebna. Pretvaraju se da inflacija ne postoji, da je sve u redu. Europska centralna banka zatvara oči pred inflacijom iako podaci govore suprotno.

NACIONAL: Ali ta inflacija već postoji i u Hrvatskoj. Svakodnevno rastu cijene. Svakodnevno nešto poskupljuje.

Inflacija je očita, iako uvijek službeni podaci dođu kasnije. Važno je znati da inflacija efektivno znači pad kupovne moći građana. Za 100 kuna danas možete kupiti manje nego što se mogli kupiti za isti iznos prije godinu dana. Ako nema rasta plaća, onda inflacija podrazumijeva pad standarda. Za izvoznike to znači da su njihovi proizvodi sve skuplji i skuplji, pa na međunarodnom tržištu gube konkurentnost. Inflacija je loša za građane, loša je i za izvoznike.

NACIONAL: Je li inflacija onda loša ukupno i za državu?

S obzirom na to da država, njen proračun, ovisi o potrošnji i PDV-u onda je inflacija loša i za državu. Doduše, država može doći do prihoda kroz PDV i na druge načine, a to je kroz potrošnju stranaca preko turizma ili putem rasta kredita. Ako krediti građana rastu i građani troše, država dobiva prihode od PDV-a.

NACIONAL: No svjetska ekonomija u pravilu egzistira baš na kreditima i ulaganjima tih kredita u nešto. Zašto bi onda to, po vama, bilo loše u Hrvatskoj?

Zato što je zaduženje građana da bi kupovali uvoznu robu neprirodno ponašanje. Drugo je kada poduzeće dobije kredit, kupi novi stroj da zaposli nove ljude i poveća svoju proizvodnju, ali takvog ekonomskog ponašanja u Hrvatskoj ne samo da nedostaje, nego ga ima sve manje i manje. Hrvatske su banke u proteklom razdoblju više kreditirale državu nego privrednike. Na kraju svibnja potraživanja banaka prema državi su bila 90 milijardi kuna, a prema privatnim poduzećima oko 70 milijardi kuna. Jasno vidimo da banke nisu zainteresirane za kreditiranje poduzeća i nove investicije.

NACIONAL: Cijene u Hrvatskoj rastu. Jesmo li ušli u opasan inflacijski krug?

Inflacija koja se trenutno događa u svijetu proizlazi iz sva tri inflatorna elementa. Znači, monetarne politike, povećane potražnje i povećanih očekivanja o budućoj inflaciji. Imali smo veliki rast cijena roba, ekspanzivnu monetarnu i fiskalnu politiku. To se najprije reflektiralo na cijene u proizvodnji, a onda su to poduzeća prenijela na potrošače.

NACIONAL: U Hrvatskoj trenutno postoji i strah od najavljenog poskupljenja plina, što će se odraziti i na troškove ne samo industrije, nego i kućanstava?

To je samo primjer početka inflacije. Sada imamo da je indeks potrošačkih cijena narastao 5,4% u SAD-u, a u Europi je na primjer indeks cijena pri proizvođačima u odnosu na prošlu godinu narastao 9,6%. U Njemačkoj su veleprodajne cijene narasle 10,7% u odnosu na prošlu godinu, što je najveći zabilježeni skok od 1982. Sada je samo pitanje kada će se to preliti na potrošače. Kako smo u Europskoj uniji, tako će cijene rasti i kod nas u Hrvatskoj.

‘Knjiga ‘Macroeconomic Responses to the COVID-19 Pandemic’ koju je objavio Palgrave Macmillan, zbornik je radova u koji smo uključili eminentne znanstvenike iz Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije’, kaže Vidaković. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Je li to što se događa s rastom cijena i inflacijom posljedica ovog velikog upumpavanja novca da bi se gospodarstvo izvuklo iz ove krize zbog pandemije koronavirusa?

Na djelu je upumpavanje novca i agresivna fiskalna politika. Država je počela puno trošiti da bi spriječila kolaps gospodarstva, što je bilo potrebno i opravdano. Sada sudionici u ekonomiji vide da se ekonomski stimulansi nastavljaju i kada su se ekonomije već oporavile i počeli su dizati cijene. Centralne banke bi sada trebale početi to zaustavljati. One to ne mogu iz samo jednog razloga. Zato što su politički zarobljene. To je sada očito. Kada inflacija u Americi ode na 5,4 posto FED, njihova centralna banka, ne može se pretvarati da ta inflacija ne postoji. Trebali bi početi djelovati, ali FED to sada ne može jer je dug države eksplodirao. Dug Amerike je 28.000 milijardi dolara, Italije 155 posto BDP-a, a Francuske 115 posto BDP-a. Da centralne banke samo malo dignu kamatne stope te bi države došle u ogromne probleme s deficitom, koji bi dramatično skočio.

NACIONAL: Kako se onda može riješiti ovaj problem? Gdje je izlaz iz ove situacije?

Jedini je način da države počnu smanjivati potrošnju i štedjeti, a da se zaustavi monetarna politika s ekspanzivnim mjerama. Potrebna je koordinacija ekonomskih politika prema smanjenju stimulansa i povratak u normalu. To je težak, ali i moguć zadatak.

NACIONAL: Je li to moguće učiniti u uvjetima kada pandemija još traje, kada je i dalje realno očekivati ograničeno kretanje ljudi i povremena zatvaranja ekonomija? Glas poduzetnika čak je najavio tužbe državi zbog pojedinih djelatnosti kojima je bilo onemogućeno poslovanje zbog tog zatvaranja.

Ako je tome tako i ovakva ekspanzija se nastavi, onda moramo prihvatiti scenarij stagflacije kakav je bio sedamdesetih godina. To znači da ćemo imati manji ekonomski rast i puno veću inflaciju. Nemojte zaboraviti što inflacija radi. Inflacija uništava kupovnu moć i zato je ona opasna. Kada je inflacija između dva i četiri posto onda ona nije problem, ali kada je ima puno, kada je sedam ili osam posto, onda ona kreira nemir u ekonomiji.

NACIONAL: Kako onda objašnjavate činjenicu da je Slovenija prije nego što je uvela euro, u vrijeme nacionalne valute tolara, imala inflaciju od 9 do 10 posto i time financirala svoj gospodarski rast, a da se nije zaduživala?

Zato što je to bila posljedica monetarne politike i fiksnih očekivanja. Primjer Slovenije nije bio primjer problema koji sada imamo, nego je bio primjer pametne monetarne politike. Kako je to tehnički izgledalo? Slovenska centralna banka devalvirala je tolar za određeni postotak svake godine. Sudionici u ekonomiji su prihvatili da će inflacija biti jednaka devalvaciji. Inflacija i devalvacija su bile iste. Ali kako je u ostatku svijeta također bila inflacija, onda je realni tečaj tolar slabio, što znači da su slovenski izvoznici postajali sve više i više konkurentni. Zato je Slovenija imala veće stope inflacije s relativno velikim ekonomskim rastom. Primjer inflacije u Sloveniji nije bio primjer problema, nego je bio primjer dobre koordinacije ekonomskih politika.

NACIONAL: Kako je ekonomska struka u Hrvatskoj odgovorila na ovu pandemiju korone?

Jako loše. Pandemija je mogla biti značajan trenutak za zaokret ekonomske znanosti prema analizama moderne ekonomske politike koje bi se mogle na praktičan način iskoristiti za razdoblje poslije korone, ali znanstveni rad je izostao. Na kraju smo Ivan Lovrinović i ja sa značajnom kontribucijom Dubravka Radoševića napravili zbornik radova u koji smo uključili eminentne znanstvenike iz Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i proizveli smo zbornik radova na temu ekonomskih politika za jugoistočnu Europu u doba pandemije.

NACIONAL: Koji su glavni naglasci u tom zborniku?

Knjiga ‘’Macroeconomic Responses to the COVID-19 Pandemic’’ koju je objavio Palgrave Macmillan pokriva široko područje ekonomskih politika, fiskalnu, monetarnu, ali i problematiku tržišta rada i nacionalne sigurnosti. Fokus je na kreiranju ekonomskih politika koje se mogu upotrijebiti kako bi se ojačala ekonomija za vrijeme i nakon pandemije. Posebno me zanima hoće li ta knjiga imati odjeka u Hrvatskoj.