Dok Neven Jurković, investitor nedovršene „zelene zgrade“ u Utrini u Novom Zagrebu – objekta sa 176 stanova, tisuću kvadrata poslovnog prostora i podzemnom garažom na četiri etaže – već 14 godina upozorava državne institucije da ga je Zagrebačka banka pokrala, ali i da je bio žrtva korupcijske hobotnice Milana Bandića i njegova vanjskog suradnika Petra Pripuza, nedavno je na Trgovačkom sudu u Zagrebu ostao bez te zgrade, svoje investicije.

Jurković, 64-godišnji Šibenčanin, kao srednjoškolac završio je zanat za mesara, a onda 1980. godine dolazi u Zagreb i zapošljava se u Trgovačkom poduzeću Križevci kao najmlađi voditelj poslovnice. Potom 1987. prelazi u privatni sektor i otvara svoj proizvodni pogon u mesnoj industriji i šest mesnica. Bavio se proizvodnjom i distribucijom mesa u velike trgovačke lance. Njegova firma Ante Jurković d.o.o. godišnje je uvozila i 50.000 odojaka, zapošljavala 51 radnika, a otvorio je i firmu u Njemačkoj. Kupio je i 49 posto dionica šibenske Tržnice 1989. godine, a nakon njihove prodaje 1991. i 1992. godine kupio je zemljište na natječaju od Grada Zagreba u razdoblju od 1992. do 1998. godine.

No krajem kolovoza ostao je bez objekta u koji je, kako je rekao, njegova obitelj uložila 30 godina rada. Leon Širić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, proveo je, kako tvrde Jurkovićeve odvjetnice, protuzakonitu ovrhu na Jurkovićevoj nedovršenoj zgradi. O tom slučaju, prema njegovim riječima, sve znaju i svi državni odvjetnici, od Mladena Bajića pa do aktualnog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Jurkovićeva „zelena zgrada“ prodana je za 26.525.000 eura tvrtki Projekt Utrine d.o.o, jedinom ponuditelju na tzv. ljetnoj dražbi u sudnici, a taj se ponuditelj pojavio uz posredovanje EOS Matrixa, agencije za utjerivanje dugova, u Jurkovićevu slučaju i formalnog pokretača ovrhe.

Sudac Leon Širić, kako su na samoj dražbi u sudnici objašnjavale Jurkovićeve odvjetnice, tim postupkom proveo je protuzakonitu ovrhu osporavanjem prava da se natječe i Jurkovićeva tvrtka Ivana Gradnja d.o.o. kao razlučni vjerovnik, na osnovi upisane hipoteke na „zelenoj zgradi“. Jurković naglašava da je u stečajnom postupku Ivana Gradnja d.o.o. prijavila svoje izlučno pravo, dakle, da je ta tvrtka i bila vlasnik „zelene zgrade“, a ne Ante Gradnja d.o.o. u stečaju, također njegova tvrtka, kako je, prema njegovim riječima, lažno prikazivao stečajni upravitelj Tomislav Orehovec. Prema tom pravnom tumačenju, izlučno pravo sprječavalo je stečajnog upravitelja Tomislava Orehovca u prodaji „zelene zgrade“ s obzirom na to da vlasnik nekretnine nije bila Jurkovićeva tvrtka u stečaju koju je Orehovec zastupao kao stečajni upravitelj.

„Te činjenice ne ispituju ni stečajni sudac ni ovršni sudac Leon Širić, već sila ide dalje rušeći pred sobom i Zakon o vlasništvu, Stečajni zakon, Ustav Republike Hrvatske i Europsku konvenciju, a time i sva vlasnička prava koja ti propisi određuju“, naglasio je Jurić u razgovoru za Nacional.

Kao zanimljivost u toj sudačkoj odluci, u koju je Nacional stekao uvid, sudac Širić pristao je uvjetno i na svoje eventualno izuzeće iz tog sudskog predmeta, ali kada su na samoj dražbi to tražile i Jurkovićeve odvjetnice, sudac ih je odbio. Iako je u toj svojoj odluci naveo kako smatra da „ne postoje nikakvi razlozi ni okolnosti koje bi dovele u sumnju“ njegovo postupanje, izrijekom je naveo i da se „ne protivi da ga izuzmu od odlučivanja u tom predmetu“. Naravno, odluku o svom izuzeću „prepušta predsjedniku Suda“, ali ovrhu je već proveo.

NACIONAL: Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Leon Širić prihvatio je na dražbi 29. kolovoza ponudu tvrtke Projekt Utrine d.o.o. za vašu nedovršenu investiciju, „zelenu zgradu“ impresivnih dimenzija u zagrebačkoj Utrini. Odmah ste podnijeli i kaznenu prijavu protiv suca Leona Širića. Može li vas to spasiti?

Normalno, očekujem da mi se vrati oteto. Dražba nije provedena putem FINA-e, financijske agencije, a kaznenu prijavu nisam podnio samo protiv suca Leona Širića zbog sudjelovanja u toj desetljetnoj prijevari Zagrebačke banke. Kaznenu prijavu sam podnio i protiv stečajnog upravitelja Tomislava Orehovca, odvjetnika koji je za tu prljavu operaciju unaprijed, prije početka te ljetne dražbe u vrijeme godišnjih odmora, odredio sebi impresivnu nagradu od 600.000 eura. Nije vodio brigu o ostalim vjerovnicima. Krivotvorio je i poslovnu dokumentaciju i tako pomagao ciljanom vjerovniku, a u konačnici je pogodovao Zagrebačkoj banci. Mi smo kao investitori u cijelosti isplatili svoj dug Zagrebačkoj banci. Valjda tolika nagrada od 600.000 eura, više od pola milijuna eura, još nije isplaćena nekom stečajnom upravitelju u Hrvatskoj. Tu je nagradu odvjetnik Orehovec kao stečajni upravitelj sam sebi dodijelio u provođenju ovrhe u sklopu stečaja nad mojom firmom. Takav slučaj mislim da još nije zabilježen u Hrvatskoj. Zato se Tomislavu Orehovcu i žurilo da pomogne i ciljanom kupcu za vrijeme te ljetne dražbe u vrijeme godišnjih odmora. Uređujući sudac Širić mu je u tome pomogao zlouporabom položaja i ovlasti.

NACIONAL: Na osnovi čega tvrdite da je sudac Leon Širić izašao iz svojih ovlasti prodavši vašu zgradu?

Sudac Širić imao je na raspolaganju opsežnu dokumentaciju. Iako znam da je stečajni upravitelj Tomislav Orehovec krivotvorio svoj izvještaj i zaključke, postoje i dokumenti koji su opovrgavali te njegove zaključke. Orehovec je i prikrivao stvarnu dokumentaciju kako bi pogodovao samo jednom vjerovniku koji nije imao nikakva prava. I o tome postoji vjerodostojna dokumentacija. Mi smo kao investitori tog objekta Zagrebačkoj banci u cijelosti otplatili dug po kreditu još 2012. i 2014. godine u iznosu od 162 milijuna kuna. Dakle, isplatili smo dug u potpunosti, a Zagrebačka banka unatoč tome prodala je neki izmišljeni, fiktivni dug mafijaškim fondovima. Imamo i redoslijed tih kupaca izmišljenog duga smještenih u poreznim oazama s njihovim adresama.

Bili su to: a) INIRA HOLDINGS LTD, 6016 Larnaca, Ulica 22 Makariou III, Makaria Center, Cipar, OIB: 98052453748; b) WOJCIECH MIECZYSLAW GRZYBOWSKI, Arznell Street, St. Paul ́s bay, Malta OIB: 64158637233; c) APS DELTA S.A., 1 rue Jean Piret, L-2350-Luksemburg, OIB: 45421012929; d) APS DELTA s.r.o., Celetna 988/38, Stare Mesto, 110 00 Prag 1, OIB: 30103992399; e) APS DELTA S.A., 1 rue Jean Piret, L-2350-Luksemburg, OIB: 45421012929; f) PROJEKT UTRINA d.o.o., iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 10, OIB 22890914016; g) EOS nekretnine d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 3107524777.

Na kraju se tako uključio i EOS Matrix, pokretač ove protuzakonite ovrhe nad našom zgradom. Valjda je iz ovog popisa vjerovnika, kojima je Zagrebačka banka prodala izmišljeni dug, sve jasno i neukim promatračima.

NACIONAL: Što je iz te vaše dokumentacije zatajio stečajni upravitelj Tomislav Orehovec?

Stečajni upravitelj Tomislav Orehovec preuzeo je dužnost 30. listopada 2021. godine, a nije postupao sukladno zakonskoj obvezi kao stečajni upravitelj. Štitio je interese jednog stečajnog dužnika pa nije preuzeo nijedan postupak protiv Zagrebačke banke d.d., koje smo pokrenuli još od 2012. godine. Bezuvjetno je prihvatio laži te iste banke. Nije donosio odluku na temelju vjerodostojnih dokumenta i potpisanih ugovora, a zatim je krivotvorio i svoj izvještaj. Brzinom svjetlosti gurao je ovrhu da se nekretnina, a čiji vlasnik nije bio stečajni dužnik kojim je on upravljao, proda u bescjenje kako bi se namirila nepostojeća tražbina firme Projekt Utrine d.o.o. i fondova iz poreznih oaza koji se kriju iza te tvrtke. Moram napomenuti da je nakon njegova preuzimanja dužnosti stečajnog upravitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske 11. ožujka 2022. godine donio obvezujući zaključak o tome da svi ugovori po kojima se vode ovršni postupci, a dužnici su ih zaključivali s bankama, moraju proći i sudsku kontrolu. Naši ugovori nisu prošli tu zakonom obvezujuću sudsku kontrolu pa nas je sudac Širić i zbog toga protuzakonito ovršio.

NACIONAL: EOS Matrix je bio pokretač ovrhe. Kako to objašnjavate?

EOS Matrix je poznata agencija utjerivača dugova u Hrvatskoj, povezana s vlasnicima Zagrebačke banke d.d., pa pretpostavljam da je otkupila i te naše fiktivne, izmišljene dugove, koje je inventivno kreirala Zagrebačka banka. Ponavljam, mi smo Zagrebačku banku isplatili još 2012. i 2014. godine, i to kompenzacijom sukladno Zakonu o obaveznim odnosima, odnosno, članku 196. tog zakona, a sve na temelju potpisanih ugovora. Ova prodaja putem dražbe suca Leona Širića obična je krađa naše obiteljske imovine. Budući da se Ivana Gradnja d.o.o. nije mogla upisati kao vlasnik, zbog kaznenih djela banke, ali i kaznenih djela sudaca, upisali smo založno pravo na nekretnini. Pokrenuli smo i sporove za povrat sredstava osiguranja i brisanje neosnovane ovrhe od mafijaških fondova. Porezna uprava Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud RH i Ustavni sud RH priznali su da je naše poslovanje bilo u cijelosti uredno. Sva ta rješenja imamo. Ta su rješenja bila obvezujuća i za stečajnog upravitelja Orehovca, kao i suca Alena Alića, pa onda i za suca Leona Širića. Ali oni ih nisu poštovali. Ignorirali su ih.

NACIONAL: Znači li to da je ključnu ulogu u tom vašem predmetu oduzimanja imovine, odigrao stečajni upravitelj Tomislav Orehovec pa ste zato i protiv njega podnijeli kaznenu prijavu?

Stečajni upravitelj Orehovec zaustavio je sve te odluke državnih institucija, prikrivao je sve činjenice, a odgovor leži u podatku da je prije zakazanog ročišta za tzv. ljetnu dražbu 29. kolovoza 2024. godine u vrijeme godišnjih odmora, bio pun vjere da će ovrha biti i provedena da njegova pohlepa bude zadovoljena. Ispostavio je račun svoje nagrade za podržavanje krađe tuđe imovine putem nepostojeće tražbine. Ta je tražbina prošla sve egzotične zemlje poznate po bavljenju pranjem novca sa Zagrebačkom bankom d.d. da bi se vratila u firmu Projekt Utrine d.o.o.

NACIONAL: Kako su to tehnički izveli?

Ostali su povezani s ostalima koji su sudjelovali u pranju novca. Tomislav Orehovec ispostavio je račun od 600.000 eura za svoju nagradu za taj posao, čekajući taj zadnji korak sa svojim sucima koji mu pomažu u protupravnoj naplati. Tu naplatu on je inscenirao krivotvorenjem svog zapisnika i lažnim prikazivanjem, nepoštivanjem Stečajnog zakona, zatim nepoštivanjem direktive EU-a i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o obveznoj sudskoj kontroli ugovora o kreditu. Riječ je o obvezujućem zaključku Vrhovnog suda sa sjednice od 11. ožujka 2022. godine. Nije preuzeo nijedan sudski postupak iako je imao zakonsku obavezu. Kamoli pokrenuo postupak u kojem se to moralo ispitati, a sve kako bi on, a onda i stečajni i ovršni sudac, zajedno pokrali nas i Republiku Hrvatsku. Da bi što prije naplatili svoje nagrade. Tako bi izbjegli platiti i štete od 18 godina za naš nepostojeći dug te prevarili sve vjerovnike prije sazivanja skupštine vjerovnika. Zato su i protupravno pokrenuli ovrhu u kojoj im pomogao i ovršni sudac Leon Širić.

NACIONAL: Koje ste pravne korake vi poduzeli da biste se pravno zaštitili?

Kao jamac po tim ugovorima o kreditu, ja i Ivana Gradnja d.o.o. kao pravna osoba pokrenuli smo parnične postupke radi obvezne sudske kontrole ugovora o kreditu i svih naknadnih cesija, protiv naprijed navedenih trgovačkih društava iz egzotičnih zemalja, o čemu je Ivana Gradnja d.o.o. obavijestila i ovršnog suca. Naveli smo i vođenje kojih postupaka je prepreka za provođenje dražbe prema izričitom pravilu direktive EU-a i Vrhovnog suda Republike Hrvatske o obveznoj sudskoj kontroli ugovora o kreditu. Taj obvezujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesen je na sjednici 11. ožujka 2022. godine, a po njemu postupaju svi sudovi u Republici Hrvatskoj. Svi sudovi osim suca Leona Širića kojem potpomaže stečajni upravitelj Orehovec, koji ne štiti vjerovnike stečaja i priznaje nepostojeću tražbinu egzotičnom vjerovniku tražeći i prije dražbe 600.000 eura sebi za nagradu. Jasno je svima koji je interes Orehovca da se ne propituje nepostojeća „tražbina“ Zagrebačke banke u konačnici u rukama egzotičnih vjerovnika – jer mu tada ne bi bila isplaćena tražena nagrada.

NACIONAL: Iako tvrdite da ste otplatili sve dugove Zagrebačkoj banci, ti „izmišljeni dugovi“, kako ih nazivate, ostali su u nekim bilancama banke. Kako to objašnjavate?

Zašto se to dogodilo, morale bi utvrditi nadležne institucije. Dostavili smo svim nadležnim institucijama i krivotvoreni ugovor o kreditu u kojem je Zagrebačka banka napisala da nam isplaćuje kredit od 105 milijuna eura, a mi smo tražili kredit od 150 milijuna kuna. Banka je onda pokrala 140 milijuna kuna, a gdje je završilo 650 milijuna kuna, nitko ne zna. Putem korumpirane sutkinje Vesne Malenica i suca Ante Galića otvorili su stečaj nad našim društvima za nepostojeći dug kako bi izbjegli odgovornost za pljačku, a Vesna Malenica već je bila osuđena za kriminal. Oni tu ne staju u prijevari nego pokreću i neosnovanu ovrhu protiv nas kako bi što prije predali objekt mafijaškim fondovima bez ikakvih prava, jer su kupili nešto što je ukradeno. Dakle, svi ti ugovori u osnovi su ništetni jer je Zagrebačka banka bila isplaćena u cijelosti. Banka je ostala dužna nama, ne mi njoj.

Poduzetnik Neven Jurković digao je 2007. kredit da bi sagradio objekt poznat kao ‘zelena zgrada’ u Novom Zagrebu i tvrdi da ga je Zagrebačka banka, koja je njemu ostala dužna, teško oštetila. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako je sve počelo? Kada ste digli taj kredit za gradnju „zelene zgrade“ u zagrebačkoj Utrini?

Digao sam kredit da bih sagradio objekt poznat kao „zelena zgrada“ u Novom Zagrebu, a prvi ugovor sa Zagrebačkom bankom potpisao sam 2007. godine. Kredit je trebao biti u iznosu od 135 milijuna kuna. Zagrebačka banka već i taj ugovor nije željela poštivati, nego su me ucijenili pa sam onda bio prisiljen potpisati puno nepovoljniji ugovor u kojem su mi kamatnu stopu sa 6,75 % digli na 11 %. Postavili su i svoje ljude za upravljanje projektom. Svoje ljude za kontrolu kvalitete i količinu izvršenih radova, provođenje ugovornih odredbi i plaćanja, a banka je sebe postavila i za odgovornu osobu na gradilištu. Dakle, da kontrolira namjensko plaćanje, a moju firmu i mene praktički je izvlastila. Po tom prvom ugovoru nisu mi uopće dali novac. Zemljište za gradnju zgrade otkupio sam od Grada Zagreba u razdoblju od 1992. do 1998. godine, a onda je to zemljište druga gradska služba dala u podnajam firmi ČPĆ, koja je na toj lokaciji imala skladište građevinskog materijala. Prodali su mi zemljište, a nisu ga oslobodili od stvari i osoba. Nisam htio platiti cijeli iznos dok ne oslobode zemljište. Kada je Grad Zagreb maknuo skladište, nakon dvije i pol godine, banka mi je poslala račun od 3,5 milijuna kuna neosnovanih kamata.

NACIONAL: Je li to imalo ili nije imalo neposredne veze i s vašim kreditom u Zagrebačkoj banci?

Imalo je veze i sa Zagrebačkom bankom. Banka me je nagovorila da priznam taj neosnovani dug Gradu Zagrebu jer sam im rekao da me Bandić reketari za građevinsku dozvolu, ali i da me reketari za neosnovane kamate. Gradonačelnik Milan Bandić me je reketario za dodatnih 500.000 eura za otpis tih neosnovanih kamata. U suprotnom, poručeno mi je da moram Peri Pripuzu ustupiti 50 posto vlasništva nad cijelim projektom. Tada su mi u banci rekli da platim tu neosnovanu tražbinu, a da će mi oni omogućiti da i to platim kreditom. Tako smo i potpisali ugovor o kreditiranju 2007. godine. Nisam sumnjao ni u kakvu prijevaru od Zabe jer je banka poslala i svoj službeni dopis gradonačelniku Milanu Bandiću, da se obračuna točno potraživanje kako bi se mogla izvršiti uplata. Poslije sam saznao da se svi oni međusobno poznaju i da godinama surađuju. Platio sam Gradu Zagrebu neosnovane kamate jer nisam htio Milanu Bandiću isplatiti 500.000 eura reketa u gotovini. Još manje da Peri Pripuzu ustupim 50 posto svog vlasništva. Nisam htio ulaziti ni u kakve nezakonite radnje. Još manje plaćati iznudu.

NACIONAL: Tko vam je poručio da biste trebali predati polovicu vlasništva Petru Pripuzu?

Pozvan sam na sastanak kod svoje odvjetnice na koji je trebao doći i Milan Bandić da se riješi nastala situacija. Na sastanak nije došao Milan Bandić, nego gospođa Ramljak u ime Grada i gospodin Pero Pripuz i tu smo se upoznali. Nisam ni znao tko je on. Gospođa Ramljak tražila je da prodam svoje vlasništvo Peri Pripuzu za dva milijuna kuna ili da mu moram dati 50 posto vlasništva na zemljištu, a u protivnom nikad neću riješiti taj problem s Gradom. Odbio sam tu ponudu i otišao sa sastanka. Zato su namjestili drugu igru kako da mi sve pokradu i poslali mi Zagrebačku banku d.d., koja mi je ponudila rješenje za plaćanje prema Gradu i financiranje izgradnje. Sve je unaprijed bilo osmišljeno kako bi pokrali novac iz kredita, moje zemljište i projekt. Zato su me izvlastili ucjenom, sebe postavili za odgovorne osobe i pokrali novac. Napominjem, Pero Pripuz se hvali po kvartu i u nekim krugovima da je on vlasnik moje zgrade, i to danas 2024. godine, i da je u suradnji s Projektom Utrina d.o.o. Povezan je i s tajnim vlasnicima Zagrebačke banke d.d., a pomaže im putem svojih sudaca da se dokopaju moje nekretnine i izbjegnu odgovornost za pljačku i štete.

Ivan Turudić obaviješten je od 2012. godine, a i nakon imenovanja za glavnog državnog odvjetnika. Dokumentacija se nalazi kod njegovih prethodnika, a udruženo otuđenje novca utvrdile su i ovlaštene institucije RH iz svoje djelatnosti. Sve je pravomoćno, ali su suci i navedeni djelatnici DORH-a rastezali sporove od 2012. godine i štitili banku od kaznene odgovornosti i naplate šteta. Posjedujem sve dokaze od samog početka građenja. Sve smo dostavili s dokazima u kaznenoj prijavi. Spremni smo ih ponovno dostaviti i iznijeti sva svoja saznanja. Primao sam i prijetnje ubojstvom mene i moje djece, i to od Zdravka Živkovića u vrijeme kada je on bio uvjetno osuđen. Sve je prijavljeno, ali ga je štitio Marko Vojković putem svojih prijatelja (Bajić, Josipović i tadašnji načelnik policijske postaje i odbijena je kaznena prijava), a poslije sam imao prijetnje od nepoznatih ljudi da znaju gdje mi sin ide u školu i da ga kamion može pogoditi na cesti ako previše pričam protiv banke i njenih pomagača.

Sam objekt koji stoji i propada 14 godina i dokumentacija koju su ovjerili pod moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću, dokazi su protiv banke i njene grupe za udruženu organiziranu pljačku, a čiji rad je potvrdila banka koja kontrolira namjensko trošenje novca kao odgovorna osoba nama i na gradilištu, a koju im je utvrdio sudski vještak po nalogu suda RH u postupku osiguranja dokaza, i okončani obračun imenovanog nadzornog inženjera gradilišta, a koji dokumenti su sukladno zakonu i potpisanim ugovorima pravomoćni u roku od 30 dana, jer ja kao investitor nisam sudionik u građenju, mene je banka izvlastila, a njoj i njenoj grupi dokazane su odgovornost i visina pljačke kao i neispunjenje ugovornih obveza po osam potpisanih ugovora

NACIONAL: Kako ste onda pregovarali sa Zagrebačkom bankom?

„Pregovori“ za financiranje trajali su dvije godine, 2005. i 2006., a banka je tražila da potpišemo ugovor o upravljanju projektom s njenom sestrinskom tvrtkom ZANE d.o.o., koja je imala ugovornu obvezu čuvati našu postojeću imovinu u našoj firmi Ante Jurković d.o.o., kao i buduću imovinu u Ante Gradnji d.o.o. Napokon, imali su obvezu sagraditi objekt u ugovorenoj kvaliteti i ugovornom roku. Tražili su da zemljište i projekt iz svog društva Ante Jurković d.o.o. prenesem u novo društvo kako se ne bi miješalo s mesarskim biznisom kojim sam se bavio. Nisam u tome prepoznao opasnost pa sam osnovao dva nova trgovačka društva – Ante Gradnja d.o.o. i Ivana Gradnja d.o.o. – sukladno dogovoru s bankom. Jedna firma je trebala izgraditi objekt, a druga ima ugovor o upravljanju cijelom zgradom, garažnim i poslovnim prostorom, a dio stanova rentati za svoj račun. Firme su dobile nazive po imenima moje djece. Nisam očekivao da će se banka upustiti u kaznena djela. Vjerovao sam Zagrebačkoj banci, ali sam se očito prevario. U trgovačko društvo Ante Gradnja d.o.o. unijeli smo svoje vlasništvo koje je tada vrijedilo 500 milijuna kuna za NULA kuna. Ante Gradnja d.o.o. se obavezala platiti 88 milijuna kuna za zemljište nama kao vlasnicima, ali i djelatnicima iz moje firme u mesarskoj industriji kao i mojoj obitelji. To smo financirali svojim radom, a za što nismo primili naknadu. Dogovoreno je bilo da će naknadu isplatiti Ante Gradnja d.o.o. jer smo na tu firmu prenijeli zemljište i projekt, akumulirano kroz 30 godina rada. Dužna nam je 41.000.000 kuna uvećano za ZZK. No uslijedio je novi udar Zagrebačke banke – inače, već pravomoćno osuđene u Republici Hrvatskoj i za pranje novca – na našu obiteljsku imovinu. ZABA bez žalbe plaća tu kaznu Državnom proračunu Republike Hrvatske. Zagrebačka banka i ZANE provodile su zajedničkim snagama i natječaj za izbor izvođača radova na projektu.

NACIONAL: U čemu ste prepoznali taj udar na projekt prilikom odabira izvođača radova, za koji odgovornima smatrate Zagrebačku banku i ZANE?

Banka i ZANE krivotvorili su natječaj i natječajnu dokumentaciju odabranog izvođača. Odredili su, dakle, svog izvođača s kojim su i ranije radili prijevare. Već sam imao potpisan ugovor s tadašnjim najboljim ponuđačem Profectus d.o.o. pa kada su mi rekli da to ne može, potpisao sam ugovor s Urban konstruktorom d.o.o. kao najboljim ponuđačem. Ali onda je banka obustavila kreditiranje objekta. Opet nova ucjena. Tražili su da raskinem taj ugovor, obustavili kreditiranje i ucijenili me da im moram vratiti povučena sredstva uvećana za 6 milijuna kuna. Rekli su da će Emporion plus d.o.o. napraviti objekt po istim uvjetima. Nismo imali izbora. Tada nismo znali ni da je njihov odabrani izvođač Emporion plus d.o.o. već bio dužan banci 45 milijuna eura, a s njim su Zagrebačka banka i ZANE varali i potkradali dobavljače, podizvođače, ali i Republiku Hrvatsku. Prali su novac iz banke, a vještak određen po nalogu Suda 2011/14 utvrdio je već tada da je Emporion plus d.o.o. bio dužan više od 200 milijuna kuna dobavljačima plus tih 45 milijuna eura samoj Zagrebačkoj banci. To su prikrili u provođenju natječaja pa su onda kao stručne i odgovorne osobe koje su sebe same odredile, krivotvorenjem odredile tu firmu kao izvođača radova. Sebe su ugovorima postavili za odgovorne osobe na gradilištu, da oni ovjeravaju izvršene radove Emporion plusa d.o.o., koje nije izvršio i lažno je provodio ugovorne odredbe. Tako su krali novac kao stručne i odgovorne osobe i na samom gradilištu.

NACIONAL: Zašto ste pristali na te ucjene?

Već sam rekao. Nisam imao izbora. Morao sam pristati na potpis novog ugovora ili bih izgubio zemljište i projekt od 500 milijuna kuna uz 3,5 milijuna kuna neosnovanih kamata, koje sam priznao Gradu Zagrebu da ne plaćam iznudu Bandiću i Pripuzu. Ugovor sam potpisao misleći da će banka logikom dobrog gospodara sagraditi objekt u ugovornom roku i ispuniti ugovorne obveze. Firma Emporion plus d.o.o. bila je vlasništvo Marka Vojkovića, a on je bio kućni prijatelj bivšeg predsjednika Ive Josipovića i Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika. Vojković je tu firmu fiktivno prodao Zdravku Živkoviću, koji je imao australijsko državljanstvo pa je onda pobjegao s novcem u Australiju. A pregovore u Emporion plusu d.o.o. vodio sam s Juricom Vojkovićem, ocem Marka Vojkovića, a ne sa Zdravkom Živkovićem, koji valjda sada čeka da mu istekne zastara pa da se vrati u Hrvatsku. Ili dok njihovi pomagači ne zaustave prijavu. Vojkovići su bili glavni upravitelji tom firmom, a ne Živković.

NACIONAL: Mislite li da je Mladen Bajić kao tadašnji glavni državni odvjetnik bio povezan s tom tvrtkom?

To ne znam. Ali Mladen Bajić kao glavni državni odvjetnik zataškavao je ta kaznena djela, a tako je ostalo sve do danas. Zagrebačka banka je stvorila grupu s kojom je radila na pranju novca iz banke, potkradala usput Hrvatsku, dobavljače i podizvođače, a tu je grupu instalirala i na našem gradilištu u Utrini. Banka umjesto da stane u zaštitu projekta, na našu prijavu za nenamjensko trošenje novca priznala je krivotvorena izvješća svojih ljudi, i to kao odgovorna osoba i nama i na gradilištu koja nije smjela dozvoliti nenamjensko trošenje novca iz kredita. Ali tako udruženi pokrali su 73.577.390 kuna. Nas je banka svojim dopisom obmanula i tvrdila je da je sve ispravno. Još nas je i ucijenila. Ako ne preuzmemo situaciju kako je ZANE ovjerila krivotvorinu, prijetili su da će raskinuti ugovor. Da ću morati vratiti do tada sav povučen novac uz dodatne kamate i ugovorne penale od četiri posto. Znali su za moj slučaj i svi ostali državni odvjetnici poslije Bajića. I Dinko Cvitan, i Dražen Jelenić, i Zlata Hrvoj Šipek. Sve zna i aktualni državni odvjetnik Ivan Turudić. On je za moj slučaj znao još dok je bio sudac.

NACIONAL: Kako su se konkretno ti problemi odrazili na vaše financijske obveze prema Zagrebačkoj banci?

U tom svom kreditu 2010. godine imali smo još na raspolaganju 56 milijuna kuna, a za završetak objekta, po ovjerama Zabe, trebalo je još 18 milijuna kuna. Dakle, imali smo dovoljno, banka je imala ugovornu obvezu financirati izgradnju do potpune gotovosti u ugovornom roku, a bančina sestrinska tvrtka ZANE d.o.o. izgraditi objekt u ugovornoj kvaliteti, pa i ishoditi uporabnu dozvolu. Na koncu gotov projekt predati nama. Umjesto da završe objekt u pet mjeseci, oni su nastavili pljačku neosnovanim kamatama na novac koji su pokrali u sljedeće tri godine. Pokrali su i 56 milijuna kuna, a nisu kao odgovorne osobe, kao i odgovorne osobe na gradilištu, naplatili bankovnu garanciju od 9,5 milijuna kuna, neopozivo naplativu na prvi poziv. Nakon svega naš je projekt ostao nezavršen, a novac su pokrali Zaba i njene odgovorne osobe.

NACIONAL: Kako su to izveli?

Udruženo su krivotvorili službenu dokumentaciju gradilišta. Od prve do šesnaeste privremene situacije, a koja je u roku od 30 dana postala pravomoćna. Danas je to vjerodostojan dokaz protiv Zabe i njenih odgovornih osoba za udruženu pljačku. Pokušali su prikriti pljačku i mene su prisiljavali na potpis iako nisam bio sudionik u građenju pa nisam mogao biti ni odgovorna osoba. Da svojim potpisom legaliziram njihovu pljačku? Nisam pristao, a banka je tada obustavila kreditiranje i ucjenjivala me obračunom neosnovanih kamata na iznos od 73.577.390 kuna. Toliko su pokrali banka i njene odgovorne osobe. Ponavljam: u kreditu smo na raspolaganju imali još 56 milijuna kuna, a za završetak objekta, po ovjerama banke, trebalo je još 18 milijuna kuna. Zagrebačka banka imala je ugovornu obvezu financirati izgradnju do potpune gotovosti u ugovornom roku, a ZANE d.o.o. ishoditi uporabnu dozvolu. Umjesto da su završili objekt, oni su nastavili pljačku neosnovanim kamatama na novac koji su već bili pokrali. U sljedeće tri godine pokrali su 56 milijuna kuna, a kao odgovorne osobe cijelog projekta i odgovorne osobe na gradilištu nisu naplatili ni bankovnu garanciju od 9,5 milijuna kuna. Kad zbrojite 73.577.390 plus 56.000.000 plus 9.500.000 kuna, dobijete podatak da je od 150 milijuna kuna kredita, Zagrebačka banka kao stručna i odgovorna osoba nama i na gradilištu pokrala ukupno 139 milijuna kuna.

NACIONAL: Je li Zagrebačka banka uopće zainteresirana za dovršenje objekta? I zašto nije?

Banka ne želi završiti objekt, a nama ne želi dati preostali novac iz kredita da ga mi sami završimo. Ne želi dati ni pismo namjere novom kreditoru, a ne daje ni vlastite kredite potencijalnim kupcima stanova u zgradi kao ni pismo namjere kupcima koji imaju kredite u drugoj banci, a na što se obvezala potpisanim ugovorima. Na sve moguće načine stvarali su nam štete, a sebi nepripadajuću dobit.