Objavljeno u Nacionalu br. 837, 2011-11-29

Projekti koje su trebali sagraditi premašuju iznos od 15 milijardi kuna, a sada im je ostalo kupljeno zemljište, dugovi i trgovački centar u kojem još nema zakupljenih trgovina

Trebala je to biti neuobičajeno dobra priča o uspjehu. U Norveškoj je osnovan fond za ulaganje u Hrvatsku koji je s 90 milijuna eura i sada najveći investitor iz te zemlje. Od 2007. kupili su 2,6 milijuna četvornih metara zemljišta, a vrijednost izgradnje kuća, ureda, trgovačkog centra, stanova i logističkih parkova na tom zemljištu premašuje iznos od 15 milijardi kuna. Nakon isteka pete godine, investitor će učiniti presedan – u prosincu će otvoriti trgovački centar bez trgovina. Ostali projekti nisu ni na početku realizacije, a iako to službeno ne žele priznati, zemljišta će se morati prodavati, neka i ispod cijene za koju su kupljena. Dugovi hrvatskim tvrtkama iznose oko 80 milijuna kuna, a svježeg novca nema.

U OVOJ PRIČI O USPJEHU koja se, prema svim pokazateljima, prometnula u svoju suprotnost, glavnu ulogu ima fond u Hrvatskoj poznat pod imenom Verdispar koji je prvotno osnovao norveški milijunaš i financijski konzultant Halvor Olsen. Novo ime, uslijed brojnih promjena koje su se dogodile u Norveškoj, glasi EELD (što je engleska kratica od Emerging Europe Land Development). Iako se u Hrvatskoj norveška poslovna kultura i standardi smatraju visokim, na krah Verdispara utjecale su i malverzacije s provizijama u toj skandinavskoj zemlji. Dodatni utjecaj imali su kriza tržišta nekretnina i hrvatske muljaže ili, blago rečeno, loše poslovne odluke. Rezultat su sukobi u Norveškoj i gubljenje povjerenja oko 700 investitora koji su uplatili 85 milijuna eura. Kada se Verdispar pokušavao dokapitalizirati, uspjeli su prikupiti tek 12 milijuna eura iako im je trebao četiri puta veći iznos. Zato još nisu isplatili dugove. Inače, najveća najavljena investicija Verdispara u Hrvatskoj je izgradnja ekograda za pet tisuća stanovnika u samostojećim kućama i urbanim vilama, sa svim popratnim sadržajima, poput vrtića i škola. Naselje je uz investiciju do milijardu i pol eura trebalo niknuti u Kupincu pokraj Zagreba.

U samom Zagrebu najavili su i gradnju poslovnih tornjeva Ozonia u Savskoj cesti za 70-ak milijuna eura. Također, kupili su i zemljište za 300 milijuna eura, vrijedan kompleks od tri stambena nebodera uz Savu, Jarun Panoramu. Najviši od njih imao bi čak 37 katova. U Kupincu, Benkovcu i Županji trebali su graditi i tri logistička centra, a ukupna investicija vrijedna je oko 100 milijuna eura. Jedini projekt koji su uz kašnjenje ipak uspjeli izgraditi je 45 milijuna eura vrijedan trgovački centar u Knegincu pokraj Varaždina. No zbog nepopunjenosti trgovinama, u prosincu će u njemu otvoriti tek kino-dvoranu, kuglanu i igraonicu za djecu. Tek u proljeće najavljuju da bi trebali popuniti centar trgovinama i onda otvoriti i taj dio. Čim se trgovački centar uhoda, planiraju ga prodati. Za Lumini duguju izvođaču Zagorje Tehnobetonu čak 8,5 milijuna eura koje je tvrtka podigla da bi pomogla u gradnji. Drugi najveći nepodmireni dug od 20 milijuna kuna je dug prema tvrtki Stimar u vlasništvu Stipana Marovića. Oni su angažirani jer u Kupincu kupljeno zemljište za ekograd nije bilo građevno, a Stimar je za određeni iznos “pomogao” u prenamjeni. Općina je sve prenamijenila, vjerujući da će time u svoj kraj privući investiciju, ali niti je Stimar isplaćen niti će se projekt realizirati. Nadalje, zbog kupnje zemljišta u Županji, što sadašnja uprava EELD-a ne želi priznati, u sporu su i s prodavačem tog zemljišta Tomislavom Radošom, bivšim direktorom u Auto Zubaku.

IMIDŽ VERDISPARA POČEO SE urušavati sredinom 2009. u Norveškoj iako je to ostalo neprimijećeno u Hrvatskoj zbog jezičnih barijera i zato što tadašnja uprava nije htjela da javnost zna što se događa. Dioničari su otkrili da im je Halvor Olsen kao osnivač, preko tvrtke koja je upravljala fondom u koji su uložili svoje milijune, naplaćivao vrlo visoke naknade, između 15 i 19 posto. Tako je samo na naknade njegovim tvrtkama otišlo 3,6 milijuna eura za manje od tri godine. Nakon toga, Olsen je smijenjen, norveški mediji su pisali o nemoralnosti njegovih postupaka, a iako je bilo istrage regulatorne agencije, Olsen nije optužen ni za kakve pronevjere. Od tada, kreću pokušaji novog upravljanja i spašavanja novca.

Promijenjeno je ime tvrtke, a u traženju izlaska iz problema, u zadnjih godinu i pol smijenjene su četiri uprave. Poslovi koje je trebalo obaviti u Hrvatskoj u tom su razdoblju prilično zanemareni. Kao rezultat, krajem prošle godine, odlazi vodstvo podružnice u Hrvatskoj na čelu s direktorom Erikom Mohorovićem koji je obavljao sve kupnje zemljišta i pripreme projekata. Ni sada u EELD-u ne žele govoriti o razlozima prekida suradnje, ali njihovi prospekti otkrivaju da ga tuže za štetu. Ukratko, tereti ga se da je zemljište za logistički centar u Županji kupio bez odobrenja vlasnika u Norveškoj. EELD ne želi isplatiti 15,3 milijuna za kupnju, a tuže i banku u Hrvatskoj preko koje je kupnja obavljena, ali se njeno ime ne navodi. U svom odgovoru na pitanja oko štete, nama su napisali da ne mogu ništa komentirati jer traju pravni postupci. “Načini poslovanja u Norveškoj su drukčiji, stoga nam je bilo izazovno i teško nositi se s nekim postupcima koje smo iskusili u Hrvatskoj”, diplomatski nam je odgovorio Eirik Forthun, direktor EELD-a zadužen za Hrvatsku.

NA OVE OPTUŽBE bivši direktor Erik Mohorović, kojeg smo dobili na putu u inozemstvu, kratko nam je rekao da je uvijek radio za dobro tvrtke i da je o svim postupcima obavijestio direktore u Norveškoj. “Očito je došlo do slabe primopredaje dokumenata između četiriju uprava koje su promijenili. O svemu su bili obaviješteni”, kratko je rekao Mohorović. Iako su podaci o poslovanju tvrtke koje donosimo objavljeni u Norveškoj pri prikupljanju novca od investitora te u medijima, u EELD-u su prilično relativizirali svoje probleme. Sadašnji direktor Eirik Forthun za zastoj u projektima ponajprije okrivljuje krizu u kojoj je teško doći do kapitala. “Ističem da je naša financijska situacija u Norveškoj vrlo zdrava i stabilna”, odgovara Forthun i dodaje da nisu zadužena kompanija i da će tako lakše osigurati novac za projekte, uopće ne spominjući dva neuspješna prikupljanja kapitala i dugovanja prema hrvatskim tvrtkama.

ZBOG PROMJENA NA TRŽIŠTU i težeg pronalaska zakupaca, kaže, nisu uspjeli još popuniti trgovački centar Lumini, ali ističe da imaju pisma namjere i ugovore za 70 posto centra, a pregovaraju za popunjenost do 90 posto. Što se ostalih projekata tiče, Forthun odgovara da nitko danas ne može raditi na pet projekata istodobno. “Čim stabiliziramo poslovanje Luminija, pokrenut ćemo i izgradnju ureda Ozonia”, zaključuje Forthune. Za Kupinec i Jarun Panoramu navodi da su stavljeni na čekanje, dok sudbinu logističkih centara nije spomenuo. “Hrvatska je naše jedino investicijsko tržište u ovom djelu Europe i sigurno ostajemo u njoj. Vjerujemo da će ulazak u EU dodatno motivirati investitore za dolazak u Hrvatsku,” zaključuje Forthun. S druge strane, izvori upućeni u poslovanje Verdispara kažu da će biti drukčije – prodat će zemljište da bi spasili uloženo, ali samo čekaju pravu priliku. Projekti će se možda jednog dana i izgraditi, ali najveći norveški investitor bi eventualno u njima mogao ostati tek kao manjinski suvlasnik.