Nacionalni sustav centara za gospodarenje otpadom “pogrešna je tehnologija na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i s pogrešnim kapacitetima”. To su protekloga tjedna Nacionalu izjavili ekološki aktivisti koji se pozivaju na nalaze stručnjaka za gospodarenje otpadom, argumentirajući svoje tvrdnje, među ostalim, i neuspješnim pokušajima gradnje Centra za gospodarenje otpadom Babina Gora kod Karlovca, državnog projekta vrijednog najmanje 180 milijuna kuna, koji već sada kasni najmanje tri godine, a zbog nenadoknadivih poskupljenja gradnje i dalje je neizvjesno kada će – i hoće li uopće – biti dovršen. Pritom, uz već otvorene centre Marišćina kod Rijeke i Kaštijun u Istri, koji pokazuju nepremostive strukturalne probleme te izazivaju revolt građana i lokalnih ekoloških udruga, višegodišnji neuspješni pokušaji gradnje Centra Babina Gora kod Karlovca primjer su potencijalno štetnog i neodrživo poskupjelog projekta uz koji se vezuju problemi frapantno slični onima što opterećuju gradnju Centra za gospodarenje otpadom Lučino Razdolje kod Dubrovnika, o kojemu je Nacional nedavno opsežno izvještavao, ali i Centra za gospodarenje otpadom Lećevica kod Splita. Kada se svi ti problemi razmotre zajedno – od ozbiljnih prijetnji onečišćenjem vitalnih vodotokova duž jadranske obale i kraških područja, preko zastarjele tehnologije do neodrživo poskupjelih troškova gradnje i održavanja – dio stručne javnosti i ekoloških aktivista zaključuje kako bi Vlada Andreja Plenkovića morala smoći snage da učini ono što nije uspjela učiniti nijedna vlada još otkad je prvi kabinet Ive Sanadera donio stratešku odluku o gradnji županijskih centara za gospodarenje otpadom – revidirati, smanjiti i racionalizira tu strategiju, prilagoditi je novonastalim uvjetima klimatske i energetske krize te Hrvatsku napokon preorijentirati na koncept što većeg razdvajanja otpada, kako bi se njegov veći dio reciklirao ili iznova koristio, a tek manji dio pretvarao u neiskoristivi mješoviti otpad i prerađivao u otpadnim centrima.

Mile Sokolić i žarko kotur, karlovački ekološki aktivisti koji godinama upozoravaju na probleme putem projekta ‘Za Babine Gore zdravlje’. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Nacional je u prošlim brojevima istražio višegodišnji problem gradnje Centra za gospodarenje otpadom Dubrovačko-neretvanske županije Lučino Razdolje u Trnovici iznad Malostonskog zaljeva. Tom se projektu uporno, ali zasad neuspješno, protivi ekološki osviještena oporba u Županijskoj skupštini te građani i ekološke udruge koji strahuju da će otpadne vode iz Centra dospjeti u kraške podzemne vodotokove, onečistiti ih i tako uništiti višestoljetnu jedinstvenu tradiciju uzgoja školjaka u zaštićenom prirodnom rezervatu Malostonskog zaljeva, ali i vodotokove pitke vode na više mjesta duž obale dubrovačko-neretvanskog primorja. Povrh toga, kritičari projekta dubrovačkog centra za gospodarenje otpadom upozoravaju i na poskupljenja gradnje, kašnjenja, kao i na neobično poništavanje natječaja, nakon kojega su posao izgradnje Centra dobile tvrtke među kojima je i tvrtka Elektrocentar Petek Kreše Peteka, optuženog s Draganom Kovačevićem u aferi Janaf, pri čemu je cijena gradnje skočila za više od trideset milijuna kuna. Upadljivo je, međutim, da se problemi vezani uz CGO Lučino Razdolje na vrlo sličan način ponavljaju i kod još najmanje dvaju takvih centara: onog na Babinoj Gori nedaleko od Karlovca, ali i u Kladnjicama, u općini Lećevica, u zaleđu Splita. Slične sumnje, premda u javnosti manje spominjane, mogle bi se odnositi i na CGO Šibensko-kninske županije Bikarac, koji je nedavno dovršen i pušten u probni rad. Riječ je o dva ključna kompleksna problema koji, u manjoj ili većoj mjeri, opterećuju sve te Centre. Prvi su problem sumnje, argumentirane u više navrata stručnim studijama, da bi otpadne vode, probiju li iz nekog razloga zaštitne podloge i dospiju u kraško podzemlje, onečistile vitalne vodotokove kojima obiluju sva područja na kojima su Centri sagrađeni. Drugi su problem kontroverze o sustavu financiranja, koji je opterećen čestim poništavanjima natječaja i netransparentnim procedurama, a u posljednje vrijeme i enormnim poskupljenjima gradnje centara. Sve te teškoće kompromitiraju naizgled jasan sustav financiranja iz europskih fondova, uzrokuju golema kašnjenja u gradnji te kao u slučaju CGO-a Babina Gora, dovode u pitanje samu mogućnost dovršetka tih projekata.

Mještani Tušilovića, Vukmaničkog Cerovca i Babine gore održali su prve prosvjede protiv otvaranja Centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori još 2011. jer je šuma na Babinoj gori puna izvora pitke vode i raznog raslinja, a centar bi se prostirao na površini na koju bi stalo 15 Keopsovih piramida. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

CGO Babina Gora predviđen je za gradnju na južnom karlovačkom gradskom području, nedaleko od Tušilovića, kroz koje, kako upozoravaju ekološki aktivisti, “protječe rijeka Korana s pritokama, rijekom Radonjom i potocima Sedra i Budim”. Projekt seže još u 2006. godinu, kada su na toj lokaciji obavljeni prvi geološki radovi. Karlovačka javnost odmah se počela protiviti gradnji takvog centra, a lokalni su aktivisti uložili golem i višegodišnji, zasad neuspješan napor da zaustave projekt te da lokalne vlasti pronađu drukčiji način dugoročnog zbrinjavanja otpada na karlovačkom području. Te su svoje napore saželi u brošuru “Tko to neće smeće na Babinoj Gori”, koja na 150 stranica analizira kronologiju cijelog projekta i sažima kritike aktivista. “Postoje podaci da se u dubini užeg i šireg područja Babine Gore nalaze velike količine podzemnih voda, pa i mineralnih i termalnih voda”, navodi se u toj brošuri, i dodaje kako “pored mikrolokacije budućeg smetlišta” prolazi i “razvodnica ili vododjelnica koja odvaja dva sliva – rijeke Korane i užeg sliva Kupe”. Tako, tvrde aktivisti, otpadne vode iz CGO-a Babina Gora, koji se gradi na kraškom terenu, potencijalno prijete slivu tih dviju karlovačkih rijeka, ali i “zoni u kojoj se nalaze rječica Trebinja i izvor Jurkovića mlin”, s kojega se, među ostalim, pitkom vodom napaja i grad Karlovac. Proteklih godina karlovački su aktivisti i građani osnovali nekoliko inicijativa i potpisivali više peticija vlastima protiv CGO-a Babina Gora, a pisali su i kaznene prijave te nekoliko pritužbi nadležnim službama Europske komisije. Tvrde, pritom, kako je još jedan razlog za odabir Babine Gore taj što su vlasti smatrale “da se ono malo preostalih Srba neće buniti zbog nametnute kolektivne krivnje, isto kao ni Hrvati naseljeni iz Bosne zbog svega što im je omogućila ta ista vlast – kuće, zaposlenja, mirovine i tako dalje”. Svi su se ti prigovori pokazali uzaludnima: kaznene prijave su odbačene, projekt ide dalje, a vodi ga KODOS, tvrtka sa šestoro zaposlenih u vlasništvu Karlovačke županije. Direktorica KODOS-a je Marija Tufeković, bivša rukovoditeljica Odjela proizvodnje piva u Karlovačkoj pivovari i jedna od osuđenih u sudskom procesu koji je uslijedio nakon što je preminuo Karlovčanin Zdravko Martinović, kada se 19. ožujka 2007. otrovao smrtonosnim ugljičnim dioksidom, udahnuvši ga u večernjoj šetnji psa pored ograde Karlovačke pivovare. Nacional je protekloga tjedna ravnateljici Tufeković poslao nekoliko pitanja o projektu, među kojima je i ono o protivljenju dijela struke i građanskih udruga projektu CGO-a Babina Gora. ”Riječ je o suvremenom postrojenju, koje ni na koji način neće ugrožavati ljude i okoliš, već je neophodan dio rješenja za uspostavu učinkovitog sustava gospodarenja otpadom”, tvrdi, među ostalim, tvrtka KODOS u odgovorima koje je potpisala direktorica Marija Tufeković. “CGO Babina Gora planiran je kao zatvoreni sustav u kojem nema ispuštanja tehnoloških i procjednih voda u okoliš. Sve otpadne vode odvodit će se na uređaj za pročišćavanje koji će biti izgrađen u sklopu CGO-a Babina Gora te će se nakon pročišćavanja koristiti tijekom kompostiranja. Eventualni višak pročišćene vode odvozit će se na UPOV Karlovac na daljnju obradu. Tijekom rada CGO Babina Gora primjenom definiranih mjera zaštite i programa praćenja ne očekuje se utjecaj zahvata na stanje voda odnosno pogoršanje stanja vodnog tijela u okolici lokacije zahvata”, odgovorili su Nacionalu iz KODOS-a.

Zanimljivo je, međutim, da se sumnje ekoloških aktivista o potencijalnoj štetnosti otpadnih voda iz centara za gospodarenje otpadom ponavljaju, osim u slučaju Babine Gore, i u Lučinu Razdolju kod Dubrovnika i u Lećevici kod Splita, dok su u slučaju CGO-a Biljane donje kod Benkovca, u kojemu bi se trebao odlagati otpad iz Zadarske županije, takve sumnje čak i zaustavile dio projekta, jer je u pripremnim radnjama potvrđeno postojanje podzemnih voda na području CGO-a Biljane Donje. U Studiji utjecaja na okoliš tog Centra potom je napisano ovako: “Zbog nastojanja da se u što većoj mjeri smanji pritisak na okoliš, a posebno na podzemne vode, odustalo se od prvotne ideje gradnje bioreaktorskog odlagališta namijenjenog odlaganju metanogene frakcije iz procesa mehaničko-biološke obrade otpada (…)” Slične sumnje u Dubrovniku, Splitu i Karlovcu, međutim, nisu zaustavile projekt, premda je i dio hidrogeološke struke upozoravao kako kraški teren, potresno vrlo rizičan, ni na jednom od ta tri mjesta nije pogodan za gradnju odlagališta otpada iz kojih bi zagađene otpadne vode, u slučaju prirodne katastrofe ili kakvoga drugog incidenta, mogle dospjeti u podzemlje i onečistiti dragocjene vodotokove. Primjerice, u studiji “Geološka i hidrogeološka istraživanja na području predložene lokacije Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije kod Lećevice”, koju su još 2006. izradili stručnjaci Hrvatskoga geološkog instituta, opisuje se kraško bogatstvo pećina i jama u podzemlju na području CGO-a Lećevica, uz zaključak kako će “svako eventualno onečišenje s površine terena vrlo brzo dospjeti do podzemne vode”. Želeći ilustrirati paralelizam problema, aktivist Građanske inicijative Karlovac Žako Kotur za Nacional je ustvrdio kako se sličan problem ponavlja na više mjesta u Hrvatskoj: “Slobodno me citirajte: istraživanja su pokazala kako su centri za gospodarenje otpadom predviđeni blizu vodotokova i u Dubrovniku, i u Splitu, i u Karlovcu, i na Marišćini kod Rijeke, i u Kaštijunu u Istri.” Karlovački političar Nikola Vuljanić, bivši saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke i Hrvatskih laburista te jedan od prvih hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, šokiran je mogućnošću da odgovorni, u nizu od nekoliko hrvatskih vlada, odlagališta otpada grade blizu ključnih vodotokova, a da se zbog toga nitko pretjerano ne uzbuđuje. “Kada smo prvi put usporedili kartu CGO-a s kartom vodonosnika, ostao sam zapanjen. Upravo me strah pokušati objasniti tko je bio u stanju učiniti tako nešto. Mogu li uopće povjerovati da netko to radi namjerno – da svjesno upropaštava izvore vode, najvrednije što imamo, naročito u ovim uvjetima klimatske krize, kada voda iz dana u dan postaje sve vrednija i vrednija? Mogu razumjeti da ima i lopova i kriminalaca, ali to je uistinu diverzija protiv temeljnih nacionalnih interesa”, tvrdi Vuljanić, koji je bio vijećnik u Skupštini Karlovačke županije kada je usvojena odluka da se odlagalište otpada gradi na Babinoj Gori. “Predlagao sam da se odlagalište gradi na Gliništu pokraj Vojnića, mjestu koje nije nazvano bez razloga: ima gline, koja ne propušta vodu. Pristao je i tadašnji načelnik općine Vojnić. Rekli su, međutim, da je gradnja na tom mjestu preskupa jer je petnaestak ili dvadesetak kilometara dalje od Babine Gore, pa smo samo nas dvojica vijećnika bila protiv odluke o Babinoj Gori, a ‘za’ je glasalo njih 39. No danas je jasno da preskupo ne bi bilo Glinište, nego da će biti Babina Gora, ako je uopće uspiju i napraviti”, tvrdi Vuljanić.

Centar za gospodarenje otpadom Babina Gora kod Karlovca državni je projekt vrijedan najmanje 180 milijuna kuna koji već sada kasni najmanje tri godine, a pitanje je hoće li uopće biti dovršen

Ta njegova sumnja – da nije izvjesno hoće li CGO Babina Gora ikada biti sagrađen – itekako je utemeljena. Potvrdili su je za Nacional čak i iz tvrtke KODOS, koja vodi gradnju Centra. Naime, na pitanje Nacionala kolika je prvotna cijena projekta, koliko je u međuvremenu porasla te tko će platiti razliku, KODOS je odgovorio ovako: “Procijenjena vrijednost nabave Projektiranje i izvođenje radova izgradnje CGO-a Babina Gora iznosi 179.903.225,00 kuna i ona je određena na temelju Studije izvedivosti. Natječaji za projektiranje i izgradnju CGO-a Babina Gora poništeni su tri puta. Sva tri postupka poništena su nakon konzultacija s resornim ministarstvom, jer su cijene ponuda bile znatno veće od procijenjene vrijednosti nabave. Četvrti ponovljeni postupak pokrenut je u veljači 2022. te su ponude otvorene 1. lipnja 2022. Zaprimljene su tri ponude. Iznosi svih zaprimljenih ponuda i u četvrtom postupku javne nabave su iznad procijenjene vrijednosti nabave. U dogovoru s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja donesena je odluka o nastavku postupka javne nabave ‘Projektiranje i izvođenje radova izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Babina Gora’. Pritom su u Ministarstvu naveli da će u suradnji s drugim tijelima nastojati iznaći sredstva koja će omogućiti jednake omjere financiranja projekta CGO-a Babina Gora kao u razdoblju 2014.-2020.” Drugim riječima, natječaj se ponavljao četiri puta jer 180 milijuna kuna, koliko je za gradnju Centra odobrio EU, nije dovoljno da se Centar sagradi. Razlike u cijenama su dramatične: iz podataka o sva četiri natječaja koje je Nacionalu dostavio KODOS, vidi se da je čak i najniža ponuda, ona iz trećeg natječaja u iznosu od 285 milijuna kuna, od procijenjenog i odobrenog iznosa viša za čak 105 milijuna kuna! Najviša ponuda, pak, iznosi čak 474 milijuna kuna, što je 150 posto viša ponuda, skuplja za čak tristo milijuna kuna. Tko će nadoknaditi taj novac, nije jasno: sve što o tome u KODOS-u mogu reći jest da su “u Ministarstvu naveli da će u suradnji s drugim tijelima nastojati iznaći sredstva koja će omogućiti jednake omjere financiranja projekta CGO-a Babina Gora kao u razdoblju 2014.-2020.” Pritom, jasno je da gradnja već sad kasni najmanje tri godine: u KODOS-u kažu kako “rok za izgradnju CGO-a Babina gora počinje teći nakon potpisa ugovora s odabranim ponuditeljem”, ali odabrani ponuditelj još nije izabran jer se natječaji, zbog skupih ponuda, ne mogu zaključiti. Ipak, kažu u KODOS-u, “nadamo se skorom potpisivanju Ugovora, a nakon toga rok završetka radova računa se od datuma početka i iznosi 41 mjesec, od čega je zadnjih šest mjeseci probni rad. Studijom izvedivosti i projektnom prijavom završetak radova bio je planiran sredinom 2023. godine”.

Bivši ministar Tomislav Ćorić potpisao je 2019. ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za gradnju Centra za gospodarenje otpadom Babina gora s Direktoricom Centra Marijom Tufeković. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Dakle, rok za završetak radova je tri godine od njihova početka, ali nije jasno kada će radovi početi jer još nije zaključen ni natječaj niti je odabran izvođač radova. S druge strane, prema projektnoj dokumentaciji, Centar bi trebao biti završen za desetak mjeseci, pa je očito da, kada je CGO Babina Gora u pitanju, neće biti ostvaren nijedan zacrtani cilj. Kako će sve to na kraju završiti, nikome nije jasno. “Mislim da će naprosto zavlačiti te da će, na kraju, pored sadašnjeg karlovačkog smetlišta na Ilovcu, uz staru cestu prema Zagrebu, naprosto sagraditi još jedno. Jer ono će uskoro biti pretrpano, pa će tada reći: ‘Nema druge, hajde da tamo privremeno napravimo još jedno.’ Naprosto ne vidim kakvo bi drugačije rješenje mogli naći”, ocijenio je za Nacional Nikola Vuljanić. Čak ako se taj najapsurdniji scenarij i ne ostvari, već je sada jasno da CGO Babina Gora nije ništa drugo nego – kolosalan promašaj. “U trakavici oko Babine Gore cijeli je niz nelogičnosti: od prijetnje vodotokovima, preko preskupih natječajnih ponuda, do činjenice da je Centar projektiran za sto tisuća tona otpada, što je apsolutno pretjerano za područje od sto tisuća stanovnika koje demografski sustavno propada. Ali politička odluka je donesena i oni je sada guraju do besvijesti, dok se sama od sebe ne slomi”, kazao je za Nacional Mile Sokolić, još jedan od karlovačkih ekoloških aktivista koji godinama upozoravaju na probleme i voditelj projekta „Za Babine Gore zdravlje“. “Mi smo s tom pričom već i ostarjeli, ali i dalje se nadamo da Centar neće biti sagrađen i da će tome naročito pridonijeti ovi problemi s previsokim ponudama. Ima u svemu tome i mnogo mutnih stvari, koje nije lako dokazati. Babina Gora mnogo bi se bolje mogla iskoristiti u svrhe ekološkog turizma, koji se polako počinje razvijati. Ali za to bi ona morala ostati sačuvana šumska priroda, a ne mjesto odlagališta smeća”, kazao je Sokolić za Nacional.

Dosadašnja iskustva s postojećim hrvatskim modelom centara za gospodarenje otpadom za Nacional je sažeo ekološki aktivist s Krka Vjeran Piršić, jedan od najiskusnijih u Hrvatskoj, koji je i na toj tematici surađivao s nizom ministara zaštite okoliša. “Cijeli sustav, kako je postavljen u mandatu ministrice Marine Matulović Dropulić, pogrešna je tehnologija u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu s pogrešnim kapacitetima”, tvrdi Piršić. On se sjeća kako je „karta otpada“, koju je načinio Savjet za zaštitu okoliša u mandatu ministrice Mirele Holy, već tada pokazala kako je tih centara previše i da nisu racionalni. “Mali Lošinj, na primjer, morao bi odvoziti otpad cijelog Lošinja, Cresa i Krka, pa preko mosta na kopno i još iza brda na Marišćinu – a preko puta ima istarski Kaštijun. Za cijelu Istru i riječko područje bio bi dovoljan jedan centar”, tvrdi Piršić. Osim toga, dodaje, “problemi na Marišćini i u Kaštijunu empirijski dokazuju da je riječ o pogrešnoj i zastarjeloj tehnologiji. Istodobno se razvija mit da će centri kao čarobnim štapićem riješiti problem otpada, što je netočno, a dovelo je do toga da se uopće ne razvija građanska svijest o potrebi što većeg razdvajanja otpada, kako bi se dio iznova iskoristio, a dio reciklirao – što je, uostalom, i zahtjev EU-a”, kaže Piršić.

‘Cijeli sustav, kako je postavljen u mandatu ministrice Marine Matulović Dropulić, pogrešna je tehnologija u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu s pogrešnim kapacitetima’, kaže Vjeran Piršić

Njegovo mišljenje dijele i karlovački autori brošure “Tko ne želi otpad na Babinoj Gori”, koji na kraju svojeg izdanja zaključuju kako hrvatski koncept centara za gospodarenje otpadom valja revidirati, zbog “promašenosti i neodrživosti sistemskih rješenja”. U raspravu o novoj strategiji, drže, “trebalo bi uključiti najširu ‘zainteresiranu javnost’: znanstvenike, vlast i oporbu, ekološke udruge, građanske inicijative i druge kako bi se našla najbolja i najprihvatljivija rješenja”. “Zar ne bi”, zaključuju, “bolje bilo ujediniti energiju zagovaratelja i protivnika CGO-a u traženju nekog konstruktivnog i općeprihvatljivog rješenja, nego i dalje uporno ustrajavati na pogrešnom sustavu utvrđenom još prije petnaest godina, a koji sada daje porazne rezultate?”