Objavljeno u Nacionalu br. 951, 20. srpanj 2016.

U Beogradu je povodom 160. godišnjice rođenja otkriven spomenik velikom znanstveniku, a političari i Pravoslavna crkva ceremoniju su iskoristili za nastavak neumjesnog svojatanja njegova lika i djela

Odrednice Nikole Tesle su srpski narod, čiji je pripadnik, i američka država, koja je razvila njegove znanstvene potencijale. Ali Tesla je zadužio cijelo čovječanstvo – i Srbin i Amerikanac ili ni Srbin ni Amerikanac, već građanin svijeta, pa tako i građanin jedne nove države koja ga svojata”, rekao je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić otkrivajući u Beogradu spomenik velikom znanstveniku povodom 160. godišnjice njegova rođenja.

U svijetu ima više od 40 spomen-obilježja posvećenih Tesli, a polovica je u SAD-u. Beograd je do prije neki dan imao dva spomenika Tesli. Rad Frane Kršinića nalazi se ispred zgrade Elektrotehničkog fakulteta duže od pet desetljeća. Skulptura čiji je autor Drinka Radovanović postavljena je 2006. na beogradskom aerodromu, unatoč ocjenama da se radi o diletantskom promašaju, “monumentalizaciji nepismenosti, neukosti i primitivizma jedne sredine koja nije u stanju prepoznati umjetničko od neumjetničkog” i “spomeniku provincijalnosti”.

Treći beogradski spomenik Tesli djelo je člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Nikole Jankovića. Radi se o replici spomenika postavljenog 2013. na Long Islandu, “daru srpskog naroda američkom” koji je također otkrio Nikolić. Identična skulptura već godinu dana krasi i “Andrićgrad”, čudni građevinski projekt režisera Emira Kusturice kod Višegrada.

Na crnoj mramornoj bazi novog spomenika zlatnim slovima uklesani su ime i prezime, datumi rođenja i smrti, formula za jakost magnetskog polja i Teslin potpis – na ćirilici.

AKO SE ZANEMARE pitanja zašto na novom spomeniku ‘Tesla nema noge’ ili zašto izgleda kao da bezuspješno pokušava staviti bateriju u mobitel, najveću kontroverzu izazvalo je mjesto na koje je postavljen

U raspravi o tome je li se znanstvenik ikada potpisao na ćirilici, kustosica Muzeja Nikole Tesle u Beogradu Milica Kesler iznijela je podatak da je sačuvan jedan ćirilični potpis, na prvom ugovoru koji je Tesla sklopio u Strasbourgu i na dnu ćiriličnim pismom ispisao svoje ime.

Ako se zanemare pitanja zašto na novom spomeniku “Tesla nema noge” ili zašto izgleda kao da bezuspješno pokušava staviti bateriju u mobitel, najveću kontroverzu izazvalo je mjesto na koje je postavljen.

“TESLA SE NIKADA NEĆE ODREĆI svog srpskog korijena, pravoslavnog drvenog krsta s očevih grudi i deseteračkog stiha s kojim ga je mati odgajala, ali nikada neće zaboraviti ni podršku Amerike”, rekao je Nikolić otkrivajući spomenik postavljen na platou između Narodne biblioteke Srbije i hrama Svetog Save, monumentalne i unatoč višedesetljetnim radovima i ulaganju ogromnog novca – još uvijek nedovršene građevine.

Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Irinej je prije nešto manje od dva mjeseca na sastanku s Nikolićem predložio da Teslini posmrtni ostaci budu sahranjeni u hramu Svetog Save. Urna s Teslinim pepelom nalazi se u njegovu muzeju u Beogradu. Mnogi su zaključili da je otkrivanje novog spomenika generalna proba prebacivanja Teslinih posmrtnih ostataka iz muzeja u hram Svetog Save.

Organizacija Ateisti Srbije ocijenila je da je Teslinim posmrtnim ostacima mjesto u muzeju, prema željama njegovih nasljednika, i da se u Nikolićevoj “režiji” pokušava zloupotreba – da se sahrane “u porti megalomanskog spomenika besmislu”. Tesla je dao doprinos čovječanstvu izumima koji i danas unaprjeđuju živote milijardi ljudi širom planeta i nije zaslužio da se njegovim posmrtnim ostacima igraju praznovjerni, neobrazovani i primitivni ljudi, zarad malo populizma i demagogije, poručili su Ateisti Srbije.

Kada je stotinjak ljudi okupljenih oko inicijative Odbranimo Teslu, noseći transparent “Tesla pripada svima”, pokušalo prisustvovati otkrivanju novog spomenika i “pokazati neslaganje s netransparentnim dogovorima države i Crkve”, zaustavila ih je policija. Prolaz im je omogućen tek kada je ceremonija okončana.

KAO RAZLOG ZA premještanje urne u hram Svetog Save navodi se da se u muzeju izvode ‘sotonistički obredi’. To je izazvalo nevjericu i podsmijeh, a Ministarstvo kulture zauzelo se da urna treba ostati u muzeju

TESLA NIJE ČESTO GOVORIO o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Izjavio je da srpski narod ima vitešku historiju i da voli i svoj srpski rod i svoju hrvatsku domovinu. Umro je u New Yorku u siječnju 1943. i sahranjen je obavijen američkom zastavom. Odbio je učiti za pravoslavnog svećenika. Njegov način života, sve što je napravio i stvorio, bilo je u suprotnosti s crkvenom dogmom.

Pisac Vladimir Pištalo, autor knjige “Tesla, portret među maskama”, tvrdi da je znanstvenik čitao knjige o budizmu i da je “kada bi ga baš pritisli da se izjasni”, smatrao sebe kršćaninom i budistom istovremeno.

Srbija je beskrajno ponosna na Teslu, rođenog 1856. godine u Smiljanu, u Lici, na teritoriju tadašnje Austro-Ugarske. Teslino ime u Srbiji nose najveća termoelektrana, beogradski aerodrom, elektrotehnički institut i srednja elektrotehnička škola u Beogradu. Njegov lik je na novčanici od 100 dinara i na poštanskim markama. Pored novobeogradske Palate Srbija, nekadašnje zgrade Saveznog izvršnog vijeća, prolazi Bulevar Nikole Tesle.

U Srbiji je, međutim, Tesla tijekom svog relativno dugog života proveo ukupno manje od dva dana. Na to podsjeća ploča na zgradi Rektorata Univerziteta u Beogradu, s natpisom “U spomen na boravak Nikole Tesle u Beogradu i znameniti govor koji je održao na Velikoj školi 2. juna 1892. godine”. U Beogradu je Tesla proveo ukupno 31 sat. Doputovao je 1. lipnja, sljedećeg dana primio ga je srpski kralj Aleksandar Obrenović, odlikovan je Ordenom svetog Save drugog stepena, posjetio je Narodni muzej, na Univerzitetu se obratio studentima i profesorima i – otišao 3. lipnja.

Teslini posmrtni ostaci nalaze se već više od pola stoljeća u muzeju u Beogradu. Proteklih petnaestak godina je SPC više puta, uz razna objašnjenja, pokretao inicijativu da se Teslin pepeo prenese iz muzeja u hram Svetog Save. Insistiranje SPC-a da dobije Teslinu urnu objašnjava se željom da se od hrama Svetog Save napravi prostor posvećen nekakvom božanstvu nacije, oko kojeg bi bili sakupljeni svi najvažniji nacionalni simboli, odnosno da Crkva postane ujedinitelj duhovnih, političkih i znanstvenih snaga nacije i da se stavi iznad društva, države i zakona.

PROŠLE GODINE JE KAO RAZLOG ZA PREMJEŠTANJE URNE u hram Svetog Save navedeno da se u muzeju izvode “sotonistički obredi”. To je izazvalo nevjericu i podsmijeh te potaknulo čak i Ministarstvo kulture da konstatira da urna s Teslinim pepelom treba ostati u muzeju i nadalje treba poštovati volju najbližih srodnika genijalnog znanstvenika i pronalazača.

Urna se već više od pola stoljeća čuva i štiti u muzeju, u skladu s najvišim profesionalnim i etičkim standardima. Izložena je na način koji osigurava dostupnost javnosti, a istovremeno omogućuje svakom posjetitelju da osobno, u miru, oda poštovanje Tesli, što je učinilo više od milijun posjetitelja svih vjera i nacija. Memorijalni prostor je posebno projektiran za tu namjenu i osmislili su ga vrhunski stvaraoci. Urna uživa status kulturnog dobra, kao dio Zbirke memorijalnih predmeta koji se čuvaju u muzeju. Pored urne, u toj zbirci je i Teslina posmrtna maska, kao i posmrtni otisak njegove desne ruke. Zbirka predstavlja jedinstven memorijal Tesli, poručilo je Ministarstvo kulture.

Prethodni pokušaj izmještanja Tesline urne iz muzeja u hram Svetog Save vezan je za siječanj 2014. godine, kada su o tome u Patrijaršiji SPC-a patrijarh Irinej, tadašnja ministrica energetike Zorana Mihajlović i sadašnji gradonačelnik Beograda Siniša Mali potpisali sporazum. Kao jedan od argumenata navedeno je da time Beograd dobiva još jednu atraktivnu destinaciju za strance i turiste. Taj dogovor je, međutim, izazvao negativne reakcije u javnosti i prosvjed nazvan “Ostavite Teslu na miru”, i to usred predizborne kampanje. Ocijenjeno je da se radi o zloupotrebi lika i djela velikog znanstvenika u dnevnopolitičke svrhe pa su potpisnici odlučili sporazum zamrznuti do prve prilike.

PRISVAJANJEM TESLINA lika i djela, ali i njegove urne Srpska pravoslavna crkva želi postati ujedinitelj duhovnih, političkih i znanstvenih snaga nacije, ali se želi i staviti iznad društva, države i zakona

JEDAN OD POTPISNIKA TOG SPORAZUMA, beogradski gradonačelnik Mali, bio je domaćin i središnje manifestacije u povodu Teslina 160. rođendana, na Kalemegdanskoj tvrđavi, gdje je postavljena velika izložba posvećena slavnom znanstveniku. “Naša je dužnost ne dozvoliti da se ikada zaboravi Teslino ime. Beograd nikada neće zaboraviti, kao što i Tesla nije zaboravio Beograd”, poručio je Mali.

Okupljanju nekoliko stotina Beograđana na obilježavanju 160. rođendana pridonijela je i najava spektakla na Kalemegdanu: desetominutni rad replike Teslina transformatora iz Colorado Springsa iz 1899. godine.

Direktor Teslina muzeja u Beogradu Branimir Jovanović objasnio je da transformator koristi suvremenu tehnologiju, brze i snažne tranzistore, ima maksimalnu snagu od 24 KW, može proizvesti napon od 12 milijuna volta i različita električna pražnjenja, s iskrama koje mogu dostići devet metara.

Transformator je uključen, ali je poslije minutu i pol – nestalo struje. I novi pokušaj petnaestak minuta kasnije bio je neuspješan – struje nije bilo. Proradio je tek uz pomoć pravila “treća sreća”, a uz iskre su iz transformatora izbijali i zvuci – Užičkog kola!

OBJAŠNJENJE DIREKTORA TESLINA MUZEJA Branimira Jovanovića bilo je da je transformator povukao dosta električne energije, zbog čega je došlo do nestanka struje. “To je mala Teslina šala”, konstatirao je Jovanović, što ne zvuči kao adekvatno znanstveno objašnjenje, ali je razumno s obzirom na osobe koje su dobile (ili prisvojile) priliku da se zahvale geniju povodom njegova 160. rođendana.

Srpska opozicija dugo postavlja neka pitanja: kako je Tomislav Nikolić došao do diplome privatnog Fakulteta za menadžment iz Novog Sada, je li dolazio na predavanja, kada je polagao ispite, jesu li drugi studenti prisustvovali polaganju tih ispita, zašto se 2008. kandidirao za predsjednika Srbije sa srednjom stručnom spremom ako je diplomirao godinu dana ranije i zašto je 2006. izjavio da studira pravo u Kragujevcu i da će diplomirati za godinu dana, kada je već bio student menadžmenta u Novom Sadu, gdje je i diplomirao godinu dana kasnije?

Što se tiče Siniše Malog, prije dvije godine pojavila se tvrdnja da je njegova doktorska teza “Kreiranje vrijednosti kroz proces restrukturiranja i privatizacije – teorijske koncepcije i iskustva Srbije” na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu “jedan je od najgorih plagijata s kojim se srpska javnost imala priliku sresti”. Predsjednik Odbora SANU za visoko obrazovanje Dušan Teodorović je nedavno ocijenio da je gradonačelnikova doktorska disertacija “bezočan plagijat”. “Imamo tragičnu situaciju u kojoj je problematična diploma šefa države i da živimo u gradu u kome je gradonačelnik plagijator”, rekao je Teodorović.

U situaciji u kojoj jednom od najbriljantnijih znanstvenika u svjetskoj povijesti počast odaju šef države s “problematičnom diplomom” i “gradonačelnik plagijator”, možda je nestanak struje na Kalemegdanu zaista bio poruka lažljivim primitivnim klaunima.