Šesti Laubin sajam umjetnina Nesvrstani ili Nesvrstani Art Fair, koji se ovog vikenda održao u prostoru zagrebačke Laube, pokazao se ne samo kao dobra i uspješna ideja koja traje i opstaje, već su galerije i umjetnici koji na njemu sudjeluju iz godine u godinu bolji i zanimljiviji. Ili, u slučaju da se pojavljuju isti umjetnici i galerije, prezentirani su s boljim djelima. Možda to sa strane djeluje kao mali pomaci, ali ipak su nedvojbeno pomaci nabolje. Iz vizure potencijalnog kupca ili kolekcionara, nije da se u četiri dana razgledavanja nije imalo što razgledati, odabrati i kupiti.

Na sajmu se predstavilo osamnaest samostalnih izlagača i četrnaest galerija iz Hrvatske i inozemstva (Slovenija, BiH, Njemačka, Wales). Od samostalnih izlagača mogli smo razgledati radove Sande Anderlon, Maje Bachler, Nikole Grabovca, Nenada Jalšovca, Danijele Jelinčić, Agate Lučić, Jelene Martinović, Monike Meglić, Maria Miličića, Zoe Miloš, Gabrijele Perak, Nives Sertić, Jelene Sokić, Valentine Supanz, Darije Šesto, Matee Šiprak, Gorane Težak i Zorane Unković. Među njima su već mnogi afirmirani umjetnici mlađe srednje i mlađe generacije, ali i neka nova imena koja se tek počinju pozicionirati na hrvatskoj likovnoj sceni.

Od galerija su se predstavile AAC International Klagenfurt, Atelieri Žitnjak / Galerija Žitnjak Zagreb, Contemporary Bosnia – Galerija Brodac Sarajevo, Galerija Barijera Zagreb, Galerija Beck Zagreb, Galerija Kibla Maribor, Galerija Kranjčar Zagreb, Galerija Poola Pula, Galerija S Koprivnica, Galerija Y – sloART Ljubljana, Holon Art Wels, Kolekcionart Zagreb, Lauba – kuća za ljude i umjetnost Zagreb i Zen Contemporary Art Gallery Zagreb. U ponudi galerija mogli su se naći i vrlo afirmirani hrvatski umjetnici svih generacija, koji također nisu „igrali“ na zvučnost svojeg imena, već su se predstavili slikama, crtežima i skulpturama visoke kvalitete.

Ono što je pisalo u press priopćenju Laube, da sajam „podržava umjetničke inicijative i razvoj, potiče cirkulaciju umjetničke scene, osvjetljuje suvremenu likovnu praksu, ali i trendove tržišta umjetnina te služi kao referentna točka s koje se pruža pogled na buduće smjerove razvoja suvremene umjetnosti“, nije nimalo pretjerano i preuzetno jer sajam već živi svoj samostalni život, bez strogog usmjeravanja kustosa. Dobra je praksa takvih manifestacija da potiču druženje između umjetnika i publike, a vrijeme je za vikend tomu išlo u prilog; dakle, mogli ste u miru popiti piće s umjetnicima i družiti se na Laubinoj terasi, sretati druge galeriste i kolekcionare. Često i profesionalni kustosi ne stižu razgledati svu tekuću umjetničku produkciju pa je takvo mjesto susreta šansa da neki mladi umjetnik ne ostane ispod radara.

Posjetitelji su imali mogućnost dobiti i kustosicu iz kuće da ih provede kroz izlagačke štandove i prostore, za one koji nisu toliko upućeni u suvremenu umjetničku scenu i opuse pojedinih umjetnika, što je iznimno pohvalno.

Doduše, postojala je određena „pretkvalifikacija“ kod prijave za izlaganje i vjerujem da je lošiji dio potencijalnih izlagača na toj razini već selektiran. Konačan izgled prezentiranih štandova kvalitetom svoje ponude mogao je parirati bilo kojem umjetničkom sajmu u regiji i izvan naših lokalnih granica – ako se suzdržimo od komparacije sa švicarskim Art Baselom, naravno, pod čime ne mislim na kvalitetu produkcije, već na prisustvo velikih umjetničkih svjetskih zvijezda.

Inače nisam sklona podcjenjivati suvremenu hrvatsku likovnu scenu, štoviše, smatram da imamo iznimno zanimljive i kvalitetne umjetnike koji su vrlo često i intrigantniji od brojnih drugih zemalja u široj regiji istočno, sjeverno i zapadno, stoga me ne bi začudilo da Nesvrstani iz godine u godinu podižu ljestvicu izlagača i djela. Tradicija hrvatskog modernog i suvremenog slikarstva, skulpture, grafike, fotografije i objekata, bez obzira na stil i morfologiju, visoka je i motivirajuća i u brojnim se opusima mlađih i mladih umjetnika može trasirati i dešifrirati – stoga će i u nadolazećim godinama utjecaji tih zasada biti prisutni.