Poslijepodne 13. listopada 1972. godine urugvajski se zrakoplov Fairchild FH-227D srušio u argentinsko područje Malargüe, na granici Argentine i Čilea. Prevozio je četrdeset članova urugvajskog ragbi tima i pet članova posade. Od četrdeset i pet putnika, nesreću je preživjelo njih šesnaest.

Do nesreće je došlo kada je pilot aviona, zbog gustoće oblaka nad planinskim prolazom Planchon, morao ‘prema osjećaju’ odrediti položaj aviona te procijeniti moment početka spuštanja. Međutim, posada nije uzela u obzir snažan vjetar koji je usporio zrakoplov te je dozvola za spuštanje osigurana prerano. Uletjevši u guste oblake, udarili su u jedan od planinskih vrhova, kojeg još nisu bili preletjeli.

Prilikom udara u kasnije prozvani ‘Glečer suza’, poginulo je dvanaest osoba. Još sedamnaest ih je preminulo tijekom narednih tjedana, što od ozljeda, što od gladi i smrzavanja. Budući da je pali avion bio bijele boje, spasilačke službe nisu ga uspjele uočiti iz zraka. Potraga je obustavljena nakon osam dana, kada se ustvrdilo nemogućim da je još itko od unesrećenih živ.

Preživjeli su se snalazili kako su znali tijekom naredna dva mjeseca, koliko je potrajala njihova agonija. Od hrane su imali samo ostatke slatkiša, a za piće su topili snijeg na metalu aviona. Nakon izvjesnog vremena skapavanja, većina ih se odlučila za očajnički potez – jedenje ostataka svojih smrznutih kolega. Jedina od preživjelih koja je odbila takav čin ubrzo je umrla.

Nakon desetak tjedana organizacije i raznih neuspjelih pokušaja, trojica muškaraca odlučila su se za odlučujući izazov – prelazak planinskog lanca i potragu za civilizacijom. Jedan od njih naknadno se vratio obavijestiti preostale preživjele da su druga dva muškarca, kako se činilo, na dobrom putu. Dvojica koja su nastavila put uspjela su naići na tragove života desetak dana kasnije. Pomoć je odmah poslana na mjesto nesreće i kroz iduća dva dana svi su preživjeli bili napokon na sigurnom.