Rođen je 16. travnja 1936. u niškoj ciganskoj četvrti. Školu gotovo da nije ni pohađao, ali je kasnije naučio čitati i pisati. Imao je i ‘političku karijeru’ – ležao je na Golom otoku. Osuđen je na pet godina tamnice zbog ljubavi.

Zaljubio se s nepunih 18 godina u Lenku, ljepoticu s kojom je želio započeti svoje životno sazrijevanje. Država ga je ubrzo pozvala u vojsku, na more u Pulu. On je, nerado,  ali lojalno, otišao. Ali ljubav je bila jača. Nije mogao izdržati i nakon nekoliko tjedana napušta kasarnu i vlakom hita prema jugu u Lenkin zagrljaj. Efikasna vojna policija ga je u Rumi uhitila i sprovela nazad. Osuđen je zbog dezertiranja na pet godina zatvora i poslan je na Goli otok, najteži zatvor u državi.

Nije odležao cijelu kaznu. Ne, nije pomilovan, izašao je ranije zbog nogometa. Bio je golman zatvorske reprezentacije koja je igrala protiv ekipe obližnjeg vojnog garnizona. Naravno, vojna ekipa je imala naklonost sudaca koji su tolerirali njenog centarfora koji je u nekoliko navrata teško nasrnuo na Šabana i nanio mu takve ozljede da je prenijet u bolnicu, a nekoliko mjeseci kasnije je zbog posljedica ozljeda  i otpušten iz vojske.

Lenka se u međuvremenu udala za drugoga, a u Šabanov život je ušla Milica, s kojom je ostao do posljednjeg daha. Šaban je objema posvetio po jednu pjesmu.