Bio je najpoznatiji tamburaš iz Vojvodine, a i čitave bivše Jugoslavije. U jednoj kavani na Petrovaradinskoj tvrđavi, Janika je imao svoje stalno radno mjesto. Tamo su ga krajem ’70-ih posjetili novinari zagrebačkog Starta:

“Svaki grad ima nešto, barem nešto, po čemu je znan. Nešto o čemu će svaki putnik namjernik pričati, što će pamtiti. I tako, Novi Sad ima Petrovaradin, a Petrovaradin – Janiku. Tamburaša Janiku Balaža koji udahnjuje život, pjesmu. Razgaljuje srca, mami onu nježnu, nikad isplakanu suzu, plijeni i osvaja…
Janiku, u čijim rukama tamburica zatitra od radosti, gdje zaječi, bolno zaplače, pokraj čije svirke vrijeme prestaje postojati, pokraj kojega se petrovaradinske noći pamte tek po… još jednoj, samo još jednoj pjesmi.
Pjesmi trenutka, ugođaja, poznatoj i uvijek novoj, neponovljivoj. Janikinoj. I gosti stižu, smještaju se, a putnici izdaleka, tek iz nevjerice svojoj sreći, ili iz straha da su pogriješili ‘Janikin dan’, potiho pitaju: ‘Svira li večeras? Janika. Virtuoz. Bogataš koji poklanja svoje najveće bogatstvo – muziku.”

Janika Balaž umro je 12. studenog 1988. godine u svojoj 63. godini života.