Objavljeno u Nacionalu br. 735, 2009-12-15

ODLUKOM SUDSKOG VIJEĆA Haaškog suda da se zamrzne akcija pretrage dokumenata i kompjutera osoba bliskih Gotovininoj obrani hrvatska vlast dobila je savršenu izliku u slučaju da joj članice EU predbace lošu suradnju s Haagom

Alphons Orie, sudac Haaškog suda u suđenju protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, koncem proteklog tjedna neočekivano je pomogao Hrvatskoj u pristupanju Europskoj uniji. Sudsko vijeće kojem predsjeda sudac Orie izbilo je u prošli petak još jedan argument koji su neke članice Europske unije mogle upotrebljavati kako bi pokušale opet usporiti pristup Hrvatske Europskoj uniji. Sudac Orie pomogao je Hrvatskoj tako što je spriječio da se Hrvatskoj ubuduće usporava pristup EU pod izlikom da Hrvatska tobože uopće ne surađuje sa haaškim tužiteljstvom.

Nakon rješavanja mučnog i dugotrajnog diplomatskog spora između Hrvatske i Slovenije, pitanje hrvatske suradnje s haaškim tužiteljstvom počelo se ponovo nametati kao ključan razlog za moguće usporavanje Hrvatske na putu u EU. Ta se suradnja počela dovoditi u pitanje zbog tzv. topničkih dnevnika, dokumenata koji bi trebali poslužiti kao dokaz na suđenju optuženim hrvatskim generalima u Haagu, ali koje Hrvatska navodno ne želi pronaći. Kako bi pokušala izbjeći te neprimjerene pritiske, hrvatska vlada organizirala je niz policijskih akcija da te sporne dokumente pokuša pronaći, ali haaško tužiteljstvo kontinuirano je pokušavalo stvoriti sliku prema kojoj se Hrvatskoj ne bi trebalo vjerovati da se ti dokumenti doista žele pronaći.

Sada se situacija potpuno promijenila, a ključnu ulogu odigrao je Alphons Orie. Više je razloga zbog kojih je Orie mogao donijeti tu odluku, ali među njima ponajprije treba istaknuti dva ključna argumenta. To su odličan posao koji je u vezi s tim pitanjem obavio ministar pravosuđa Ivan Šimonović, koji je vrlo temeljito i kvalitetno obrazložio poziciju Hrvatske u tom slučaju i nedavno svjedočenje bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića. Granić je u Haagu, po ocjenama brojnih domaćih i inozemnih eksperata svjedočio iznimno kvalitetno i iscrpno, te se i njegovo izlaganje može smatrati značajnim doprinosom i ovom posljednjem preokretu u odnosimaa Hrvatske i haaškog tužiteljstva.

U tom preokretu Orie je prihvatio zahtjev obrane generala Ante Gotovine i izdao obvezujući nalog hrvatskoj državi da prekine pretraživanje dokumenata i računala oduzetih u prošlotjednoj policijskoj akciji protiv članova generalova braniteljskog tima.

U toj su akciji prije nekoliko dana pronađene tisuće stranica raznih dokumenata kod nekoliko članova Gotovinina braniteljskog tima, ali i drugih bivših visokih vojnih dužnosnika koji su imali istaknutu ulogu u oslobodilačkoj akciji Oluja 1995. U biti se radilo o još jednoj represivnoj akciji koja je prvenstveno inicirana zbog pritisaka glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza, koji uporno inzistira na tezi da hrvatska nije učinila dovoljno da pronađe tzv. topničke dnevnike, koji bi prema njegovu uvjerenju trebali biti ključan dokaz protiv optuženih generala kojima se u Haagu sudi zbog više spornih događaja u akciji Oluja.
Haaško tužiteljstvo više je puta posljednjih mjeseci radilo pritisak na Hrvatsku u vezi s tim spornim dokumentima koji još nisu pronađeni. Hrvatske vlasti, kao i braniteljski timovi optuženih generala, u više su navrata pokušali haaškom tužiteljstvu objasniti da je učinjeno sve što je moguće kako bi se sporni dokumenti pronašli. Pritisci su se periodično obnavljali, a sve je u popriličnoj mjeri počelo nalikovati na situaciju u kojoj se Hrvatskoj godinama otežavao pristup EU medijskim manipulacijama u režiji britanskih špijuna, kad se tvrdilo da se tada odbjegli Ante Gotovina skriva u Hrvatskoj, ali ga hrvatske vlasti ne traže. Hrvatske vlasti tada su morale dokazivati negativnu činjenicu, odnosno dokazivati da se Gotovina ne skriva u Hrvatskoj. Te medijsko-špijunske podvale na koncu su razotkrivene kad je Gotovina uhićen. U slučaju pritisaka oko topničkih dnevnika kraj se nije nazirao sve do prošlog petka.

Tada je sudac Alphons Orie izdao obvezujući nalog hrvatskoj državi da prekine pretraživanje dokumenata i računala oduzetih u nedavnoj policijskoj akciji protiv članova Gotovinina braniteljskog tima te da zamrzne istraživanje oduzetih materijala i računala do daljnje odluke suda. Materijali koji su oduzeti u policijskoj akciji 9. prosinca sada se moraju zapečatiti, što znači da ih ne smiju koristiti neovlaštene osobe.
Takvom odlukom Haaški sud proizveo je u slučaju topničkih dnevnika teško oborivu izliku hrvatskim vlastima. Bude li haaško tužiteljstvo nastavilo pritisak zbog navodne pasivnosti Hrvatske u vezi s tim pitanjem, hrvatske vlasti uvijek će moći reći da im je to sud zabranio. Ako sud nešto brani i nalaže zamrzavanje oduzetih materijala, teško se može tvrditi i da je Hrvatska u tom pitanju pasivna.

Nije nevažno da među oduzetim dokumentima nema onih koje traži haaško tužiteljstvo. Hrvatska je dosad u vezi s tim učinila puno, ali uvijek se tražilo još više. U razgovoru s osobama upućenima u taj slučaj Nacional je doznao da se haaško tužiteljstvo odnedavno fiksiralo u potrazi za jednim ključnim dokumentom koji navodno nedostaje. Radi se o karti na kojoj se nalazi glavni plan topničkog djelovanja za Zborno područje Split, koja se nalazila u vojnom arhivu u Kninu. Tu je spornu kartu izradio Marko Rajčić, umirovljeni stožerni brigadir, koji je u vrijeme Oluje bio načelnik topništva na Zbornom području Split. On je trebao biti svjedok obrane, ali je igrom tužitelja, uz obvezujući nalog prebačen na listu svjedoka tužiteljstva. Tužitelji su i uz pomoć njegova svjedočenja htjeli dokazati da je Gotovina gađanjem civilnih ciljeva proveo etničko čišćenje “krajinskih” Srba, ali je Rajčić svjedočio suprotno. Rajčića je hrvatska vlada angažirala da 2008. napravi izvješće o uporabi topništva u Oluji. On je rekao da topnički dnevnici ne postoje, a napravio je i to izvješće, i to na temelju spornog dokumenta koji se ne može pronaći. Napravio je i posebnu reinterpretaciju sporne karte upravo prema originalnoj karti, a ta je reinterpretacija na koncu objavljena u knjizi Ante Gotovine “Napadajni bojevi i operacije HV-a i HVO-a”, čije je prvo izdanje objavljeno 1996.

Rajčić je o tome u više navrata razgovarao i s policijom, ali ništa od toga nije zadovoljilo haaško tužiteljstvo. Vjerojatno po istom obrascu manipulacija kao i u vrijeme kad se lagalo da se Gotovina krije u Hrvatskoj, neki suradnici haaškog tužiteljstva čak su uz pomoć hrvatskih novinara pokušali stvoriti u Hrvatskoj percepciju da je osobno Ante Gotovina uklonio topničke dnevnike.
Vlada je u krizama odnosa s haaškim tužiteljstvom iznosila stav da su do otuđenja i uništavanja dokumenata doveli različiti razlozi, među ostalim neinformiranost i neprofesionalnost nekih zapovjednika Hrvatske vojske. Vlada je upozorila glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza da traženi dokumenti ne bi mogli poslužiti u dokazivanju ratnih zločina, jer su sve zapovijedi imale obvezne klauzule o poštivanju ratnih konvencija i zaštiti civila.

U grču pritisaka zbog pronalaženja dokumenata, koji ne mogu bitno promijeniti procesnu situaciju u suđenju trima hrvatskim generalima, rijetko se analiziralo kada je haaško tužiteljstvo otvorilo pitanje topničkih dnevnika. To se dogodilo 13. lipnja prošle godine, kada je haaško tužiteljstvo zatražilo da se Hrvatskoj izda obvezujući nalog da isporuči te dokumente. Zahtjev je uslijedio samo tjedan dana nakon što je završilo ispitivanje zadnjeg svjedoka tužiteljstva, generala Alaina Foranda. Forand je bio posljednji u nizu svjedoka koji je trebao govoriti o prekomjernom granatiranju Knina, ali njegov iskaz nije ispunio očekivanja tužitelja. Izvori bliski obrani generala Gotovine tvrde da je haaško tužiteljstvo počelo tražiti navodno ključne dokumente u krajnje neobičnom trenutku – suđenje je već bilo u tijeku, svi su njihovi svjedoci saslušani, a netko se u tužiteljstvu sjetio da im nedostaju ključni elementi za dokazivanje navoda iz optužnice. Ako su topnički dnevnici koji nedostaju ključni dokazi u tom postupku, postavlja se pitanje na temelju čega je optužnica sastavljena.

Koliko su kvalitetni haaški tužitelji, možda se najbolje može iščitati iz njihova prvog zahtjeva za dostavu dokumenata koji im nedostaju. Koncem prošle godine do Vlade i odvjetnika Ante Gotovine stigao je zahtjev za 156 dokumenata koji nedostaju. Odvjetnici Ante Gotovine tada su otkrili da su oni od haaškog tužiteljstva, među njihovim dokazima i dokumentima koje su im morali dostaviti na početku suđenja, već dobili 73 dokumenta od onih 156 koji tužiteljstvu navodno nedostaju. Dakle, tužiteljstvo je tražilo 73 dokumenta koja se nalaze u njihovom vlastitom spisu. Kasnije se taj popis smanjivao i došlo se do nekih dvadesetak topničkih dnevnika. Na koncu se prošli tjedan počelo pričati samo o jednom spornom dokumentu.

Kad je policija izvela zadnju akciju zapljene spornih dokumenata, Haaški sud je to ocijenio spornim i naredio zaustavljanje potrage. Upućeni politički izvori tvrde da bi se i u takvoj odluci suda mogli tražiti neki pozadinski politički utjecaji. Isti izvori tvrde da je SAD odlučio okončati farsu oko neprimjerenih pritisaka na Hrvatsku u vezi s topničkim dnevnicima, te da je tek potom sud donio presudnu odluku o tom pitanju, iako se na sličan način moglo reagirati i prije.