Filmom “Vučja družina” irskoga redatelja Neila Jordana, neobičnom horor obradom Crvenkapice s motivima odrastanja i seksualnog sazrijevanja, zagrebačko kino “Tuškanac” u četvrtak počinje s ciklusom novog britanskoga filma iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon filma Neila Jordana, jednog od najznačajnijih britanskih autora koji su se afirmirali na svjetskoj sceni, iduća tri četvrtka prikazat će se “Glad” Tonyja Scotta, “Burni ponedjeljak” Mikea Figgisa i “Moja lijepa praonica” Stephena Frearsa.

Tony Scott, mlađi brat nešto uspješnijeg Ridleya, pozornost Hollywooda je privukao ponajviše vizualno atraktivnim reklamama, što je vidljivo i u hororu “Glad” za koji je angažirao Catherine Deneuve, Davida Bowieja i Susan Sarandon.

“Film u premijernom prikazivanju nije stekao naklonost kritičara, a ni komercijalni uspjeh, ali je kasnije stekao kultni status”, ističe se u najavi kina “Tuškanac”.

Prikazat će se i prvijenac Mikea Figgisa, autorski krimić “Burni ponedjeljak”, u kojem glume Tommy Lee Jones i Melanie Griffith, uz britansku glazbenu zvijezdu Stinga i mladog glumca Seana Beana, kojemu je taj film pomogao u stvaranju respektabilne glumačke karijere.

Kao najznačajniji i društveno najprovokativniji film osamdesetih godina u Velikoj Britaniji najavljena je drama “Moja lijepa praonica”, koji prikazuje probleme multikulturalnog i višerasnog društva u postkolonijalnoj Velikoj Britaniji.

Drugi film do tada cijenjenog televizijskog redatelja Stephena Frearsa, nastao po scenariju tada još mladog i perspektivnog književnika Hanifa Kureishija, a osigurao je i zvjezdani status Danielu Day-Lewisu.

“Iako je gotovo jedina zajednička točka tim autorima što su se razlikovali od svojih prethodnika o osamdesetima se nerijetko govori kao o razdoblju Novog britanskog filma”, ustvrdio je u najavi ciklusa filmski kritičar Tomislav Kurelec.

Po njegovim riječima, dosta je tadašnjih redatelja nastavilo karijeru u Hollywoodu, koji je obratio na njih pozornost u želji da u vlastitu produkciju unese više originalnosti,

Kurelec ističe kako filmovi odabrani za “Tuškanac” pokazuju da ta kinematografija, premda povremeno pod snažnim utjecajem financijski moćnije američke, uspjeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.