Neno Belan održat će 11. veljače u zagrebačkom Domu sportova koncert u povodu 25 godina svirke s grupom Fiumens. Na dvodijelnom – akustičnom i električnom – trosatnom koncertu Belanu će se, uz Fiumense i Mediteran Orchestra, na pozornici pridružiti i gosti: Davor Gobac, frontmen Daleke obale Jakša Jordes i Elena Stella s kojom je nedavno objavio duet, pjesmu „Samba i ti“. Belan je tim povodom dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: Ponovno svirate u Domu sportova, ponovno u veljači, to je gotovo postala tradicija, naravno, ako izuzmemo pandemijske godine. Jesu li takvi koncerti poželjni za glazbenika, je li to bilo planirano?

Svaki koncert je poželjan za glazbenika, pa tako i ovi koje nazivate tradicionalnima. Mada, ako ćemo biti precizniji, zadnji Dom sportova imali smo još 2017. godine, a poslije još samo Šalatu 2018. od velikih prostora, tako da možda ta tvrdnja o tradiciji i ne drži vodu. Svakako, ovaj koncert je planiran, i to radi jedne lijepe obljetnice koju imam sa svojim bendom, a to je 25 godina zajedništva.

NACIONAL: Da, ovoga puta posebna je obljetnica u pitanju – 25 godina vaše suradnje s Fiumensima. Kolika je to brojka, 25? Iako ste vi na sceni i puno dulje, svirati s istim bendom četvrt stoljeća, pretpostavljam, prilično je velik uspjeh?

To je doista veliki uspjeh i totalna rijetkost u hrvatskim estradnim vodama. Da baš nitko ne ode i nitko novi ne dođe u tolikom broju godina djelovanja. Mi se šalimo ovih dana i kažemo da nam je to srebrni pir. Sad idemo dalje i cilj nam je zlatni!

NACIONAL: Što je najvažnije da skupina glazbenika toliko dugo ostane zajedno?

Odnos u bendu je sličan odnosu u braku, s tim da ovdje nije u igri par, već u našem slučaju četiri individue, potpuno različite po svom psihološkom profilu. I pravila tu određenog nema. Ako se dogodi kemija, a u našem slučaju evidentno se dogodila, onda ta formacija ima šansu za opstanak, s tim da je uvijek potrebno raditi kompromise jer je inače nemoguće uskladiti četiri različita mišljenja ili karaktera. Umjetnost kompromisa, upravo tu leži tajna našeg uspjeha. Jer različita mišljenja imamo često i u većini stvari, u skladu sa svojim karakterima, i naučiti popuštati možda je i najbitnija stavka. Uz, naravno, zajedničku ljubav i strast prema glazbi.

NACIONAL: Rijeka za vas ima posebno značenje, što vas najviše u tom gradu inspirira? Kako je živjeti u Rijeci?

Rijeka je u stvari grad u kojem živim već poprilično dugo, gdje imam i svoj bend, a i svoj studio. Vrlo mi je praktično i ugodno tu živjeti, u samom centru sam, s prozora gledam ravno na tržnicu i ribarnicu, a automobil mi uopće ne treba jer sve mogu obaviti pješice. Uvijek kažem, u Zagrebu mi je posao, u Splitu familija i gušti, a u Rijeci sam pronašao svoj unutarnji mir.

NACIONAL: Vi ste, još od vremena Đavola, uvijek svirali nekako drugačiju glazbu, niti je to bio novi val u vrijeme novog vala niti je to bio neki određeni žanr do danas, to je jednostavno bila glazba Nene Belana. Kako biste je vi okarakterizirali, može li se o vašim pjesmama uopće tako govoriti, može li se to opisati?  

Oliver je pjevao „svoju zvizdu slidim“ i mislim da je to najbolji mogući odgovor koji mogu ponuditi. Trend me ne zanima. Jednostavno, uporno pratim sjaj te neke „svoje zvizde“ koja me obasjava negdje gore s neba i djelujem. I to je ono što razumijem svjesno. A što mi je ta moja zvizda donila? Možda jednu zgodnu mješavinu talijanske kancone, američkog rokenrola, britanskog popa, uz još poneke glazbene sastojke čije okuse volim, poput latina ili reggaea, i naravno okus, miris i vibru moje rodne Dalmacije ili Mediterana, kako želite.

NACIONAL: Koliko je bilo teško ostati svoj i je li, kad ste vi u pitanju, išta drugo osim toga dolazilo u obzir? Kako gledate na kolege koji mijenjaju žanrove, potpuno mijenjaju pristup, imidž?

Ja ne mijenjam bitno svoju priču jer ta priča sam zapravo upravo ja. Moja osobnost. A dajem se iskreno. I kako se ja mijenjam lagano i polako kroz godine, sazrijevanjem i starenjem, tako se i ta priča mijenja. Lagano i polako, neprimjetno naizgled, ali neizbježno. Inspiraciju za pjesmu uvijek pronalazim u vlastitom životu koji ide, živi se, osjeća i materijala za neke nove pjesme uvijek će biti. Svatko ima svoj način i put, pa tako i druge kolege imaju svoj.

NACIONAL: Je li ovih desetljeća na sceni za vas bilo nekih posebnih izazova, je li se bilo teško othrvati nekim pritiscima, jeste li pristajali na kompromise i koliko je to nužno?

Ma naravno, bilo je doista svega. Bilo je uspjeha, bilo je neuspjeha. Bilo je uspona, bilo je padova. Bilo je radosti, bilo je razočaranja. Ali na kraju, kada se sve zbroji, pamtim samo lijepe stvari, a njih je stvarno bilo puno. I još da naglasim jednu stvar, bez obzira na cijenu, na kompromise nikad nisam pristajao. I zato odgovorno tvrdim – ja sam sretan čovjek.

NACIONAL: Kad pogledate iza sebe, na što ste najponosniji, što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Svojim najvećim uspjehom smatram činjenicu da se u životu bavim nečime što jednostavno obožavam, a to je glazba, i što imam mogućnost stvaranja, kreiranja te vrste umjetnosti, i što to radim predano i iskreno, i što još povrh svega mogu i od toga živjeti. Velika je to privilegija i benefit, ali naravno, ništa nije „palo s neba“. Iza svega stoje ogroman rad i odricanje.

NACIONAL: Postoji li neka vaša pjesma koja je samo vaša, ako mogu tako reći? Ona u kojoj je vaš život, koja vas najbolje opisuje?

Nemam svoju pjesmu koja mi je najbolja ili najznačajnija, sve moje pjesme su „moja djeca“ i iza svake stoji neka priča, neki trenutak vlastitog života i sve one zajedno oslikavaju moj život i karijeru. Isto tako, kad je riječ o tuđim pjesmama, obožavam glazbu i veoma sam „naslušan“. Kako mogu izdvojiti jednu od tisuća i tisuća pjesama koje volim? Izbor bi se mogao mijenjati iz trenutka u trenutak, ovisno o situaciji, emocionalnom stanju.

NACIONAL: Iduće godine svirate u Areni u povodu 40 godina rada. Koliko su vam važne te obljetnice, kao podsjetnik na prošla vremena?

Arenu ustvari planiramo za dvije godine – dakle, 2025. – jer te godine bit će 40 godina mog profesionalnog umjetničkog rada. Obljetnice možda nisu najvažnije stvari na svijetu, ali su doista jako zgodni momenti za skretanje pažnje javnosti i medija na sebe i neki lijepi nesvakidašnji koncert. I nije to samo podsjećanje na prošla vremena, upravo je obljetnica moment u kojem svima poručuješ: evo me, tu sam još i idem dalje s vama u budućnost!