Nakon što su u siječnju objavljeni prvi rezultati Popisa 2021., Državni zavod za statistiku je objavio i konačne rezultate, među kojima one o vjerskoj pripadnosti. Prema tom popisu stanovništva, Republika Hrvatska imala je 2021. godine 3.871.833 stanovnika, od čega 1.865.129 muškaraca (48,17 %) i 2.006.704 žene (51,83 %). U odnosu na Popis 2011., broj stanovnika smanjio se za 413.056 osoba ili 9,64 %. Logično je da ako pada broj stanovnika, i to značajno, to utječe i na religijsku kartu Hrvatske. Prema vjerskoj pripadnosti, katolika je 78,97 %, pravoslavaca 3,32 %, protestanata 0,26 %, ostalih kršćana 4,83 %, muslimana 1,32 %, osoba koje nisu vjernici i ateista ima 4,71 %, dok se 1,72 % osoba nije željelo izjasniti o pitanju vjere. Udio stanovnika koji su se izjasnili kao katolici, u odnosu na popis stanovništva 2011. godine kada ih je bilo 86,28 %, smanjio se 7,31 %!

Problem navodno nastaje jer je u kategoriji “ostali kršćani” uključeno 96,47 % osoba koje su se na pitanje o vjeri izjasnile kao kršćani, od kojih se na pitanje o vjerskoj zajednici 87,26 % izjasnilo da pripada Katoličkoj Crkvi, njih 0,84 % izjasnilo se da pripada Srpskoj pravoslavnoj Crkvi u Hrvatskoj, dok se za ostale vjerske zajednice pojedinačno izjasnilo manje od 0,50 %. To uzrokuje stanovitu konfuziju, ali ipak treba istaknuti neke stvari koje su jasne.

U Hrvatskoj je i dalje najviše rasprostranjena katolička konfesionalna pripadnost. Katolika je 3.057.735, odnosno 78,97 posto. Pad je to u odnosu na razdoblje prije 10 godina. Pravoslavaca je 3,32 posto ili 128.395 građana. Muslimana je 50.981, odnosno 1,32 posto. Gotovo dva posto (1,86 posto) izjašnjavaju se kao agnostici i skeptici. Takvih je 64.961, točnije, dvostruko više nego na popisu 2011. godine. Povećao se broj ateista. Njih je 2011. bilo 3,81 posto, a na ovom popisu stanovništva ih je 4,71 posto, odnosno 182.188. Rijeka je najveći grad u Hrvatskoj koji po popisu iz 2021. godine ima preko 10 posto građana koji se izjašnjavaju kao ateisti, uz još 3,4 posto agnostika i skeptika. U Zagrebu je taj postotak, primjerice, 7,9 posto, a Rijeka je također među mjestima s najmanje osoba koje se osjećaju katolicima – 64,7 posto. To je, naravno, u korelaciji s rastom izjašnjenih ateista.

Nova statistika DZS-a pokazuje, to je ono što želim istaknuti ovom kolumnom, i enorman porast broja onih koji se opredjeljuju za kategoriju “ostali kršćani”. Takvih je prije deset godina bilo oko 12.900, a sada ih je više od 186.960, što znači da poslije katolika čine najbrojniju vjersku skupinu u Hrvatskoj. Riječ je o različitim zajednicama kršćanske provenijencije, ali koje nisu u kategoriji protestanata.

Sociolog Siniša Zrinščak ne vjeruje da je došlo do velikog porasta broja pripadnika različitih manjinskih kršćanskih zajednica, jer su one i dalje izrazito manjinske. Što se, dakle, događa? Riječ je o tomu da se mnogi ne žele identificirati ni s jednom zajednicom, ali bi svakako trebalo provesti dodatna istraživanja, smatra Zrinščak. Po njegovu mišljenju, pad pripadnosti vjerskim zajednicama, napose Katoličkoj Crkvi, zapravo je logičan, on je pokazatelj odmicanja od institucionalne Crkve, što je sukladno onome što se događa i u drugim zemljama.

Trend smanjivanja konfesionalnosti i porasta ateista i nevjernika u hrvatskom društvu, povezan je i s iseljavanjem. No ključni je faktor jedan širi proces spore sekularizacije hrvatskog društva. Formalnih, ali ne i stvarnih ateista bit će sve više. Taj se proces, prije svega, odnosi upravo na institucionalnu, crkvenu religioznost, a znatno manje na osobnu religioznost. Rezultati istraživanja u posljednjih dvadesetak godina pokazuju smanjivanje povjerenja u Crkvu kao instituciju, smanjivanje tjednih odlazaka na misu i bitan pad sakramentalnog života. To upućuje na zaključak da sve veći broj građana smatra kako Crkva ne ispunjava adekvatno njihove duhovne, socijalne i druge potrebe. Neki (nad)biskupi, kao što je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, priznaju da probleme prije svega treba tražiti u djelovanju same službujuće Crkve, koje se često, izravno ili neizravno, udaljava od građana i njihovih problema.

Najvažnija poruka rezultata Popisa stanovništva 2021. po meni je nastavak pada broja stanovnika od skoro 10 posto, kao i povećanje prosječne dobi zbog čega se Hrvatska nalazi među populacijski najstarijim zemljama Europe i svijeta. To znači da će aktivnih vjernika biti sve manje, a ako se (nad)biskupi, kler, vjeroučitelji, pastoralni radnici i teolozi ne trgnu, dogodit će se sve veći rast broja vjernika distanciranih od svojih nominalnih zajednica.

Ljudima se polako, ali sve više popeo na glavu politički katolicizam koji je kritizirao sociolog na čijim djelima kanim doktorirati. Željko Mardešić, podsjetio je Uzinić u jednom intervju ovih dana, govorio je da mi kršćani samo možemo nuditi i nemamo pravo nametati, nemamo pravo preuzimati političku ulogu i političku moć. Kad god se to dogodilo, to je bio problem za Katoličku Crkvu i njezino poslanje u svijetu. Zato se Mardešić kritički odnosio prema političkom katolicizmu u prošlosti, ali i u suvremenom hrvatskom društvu nakon višestranačja. Predmet Mardešićeve kritike bila je moć Crkve na svjetovni način. I kad gledamo to što je pionirski pisao Mardešić, vidimo da papa Franjo na to danas upozorava. Vjera koja nije proživljena, ona ne nadahnjuje, a o našoj vjeri (ako je imamo), jasno stoji u Evanđeljima, najprije moraju govoriti naša djela.