Splitsko-makarski nadbiskup i porečki i pulski apostolski upravitelj Dražen Kutleša izabran je za novog predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, na petogodišnji mandat, u utorak 18. listopada 2022. na 65. plenarnom zasjedanju Sabora HBK-a u Zagrebu, nakon što je tu službu u dva mandata obnašao mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski. Bilo je to i očekivano premda za predsjednika HBK-a mogu biti izabrani svi biskupi osim pomoćnih biskupa, a po novoj uredbi pape Franje i Kongregacije za biskupe, i biskupi stariji od 70 godina. Zašto kažem očekivano? Jer HBK ima četiri metropolije – Zagrebačku, Đakovačko-osječku, Splitsko-makarsku i Riječku – i jednu nadbiskupiju izravno podređenu Svetoj Stolici ili “samostalnu”, kako kažu u samom HBK-u (Zadarsku, koja nema sufragansku biskupiju, ali o tome uskoro u zasebnoj kolumni). Predsjednici HBK-a do sada su bili nadbiskupi sa sjedištem u Zagrebu, Đakovu i Zadru. Budimo precizni: za prvog predsjednika HBK-a izabran je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Franjo Kuharić (1993. – 1997.) Službu predsjednika HBK-a u dva mandata, od 1997. do 2007., obnašao je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić. Na plenarnom zasjedanju HBK-a u Gospiću, 18. listopada 2007., za predsjednika HBK-a izabran je tadašnji đakovačko-srijemski biskup Marin Srakić. Po završetku njegova petogodišnjeg mandata za novog predsjednika HBK-a izabran je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, na plenarnom zasjedanju održanom u Zagrebu 14. studenoga 2012. Nadbiskup Puljić reizabran je na novi petogodišnji mandat 11. listopada 2017.

Dakle, po toj logici da predsjednici budu nadbiskupi, izabrani su mogli biti Kutleša ili riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je na to mjesto postavljen tek nedavno. Naime, u vrlo korektnoj gesti nadbiskup, sada u mirovini, Ivan Devčić predao je službu Mati Uziniću prije navršetka 75 godina (kanonska dob za mirovinu), 1. siječnja 2023., i to na znakoviti datum 60. godišnjice početka Drugog vatikanskog sabora (11. listopada), da bi Mate Uzinić (koji je do tada bio nadbiskup koadjutor, onaj s pravom nasljeđivanja) mogao ravnopravno sudjelovati u izboru za prvog čovjeka HBK-a. Ali, naglašavam, predsjednikom je teoretski mogao postati bilo tko od (nad)biskupa, osim, kako je rečeno, pomoćni biskupi.

Zašto Kutleša, a ne Uzinić? Kao prvo, Kutleša ima više “staža” jer je postao nadbiskupom 3. rujna 2020. Zatim, “baza mu je malo solidnija” od Uzinićeve (nije tajna da riječki nadbiskup nailazi na otpor dijela svog klera i vjernika laika (neki se ne libe s njim polemizirati, katkad ne baš ljubazno, na njegovu zidu na Facebooku). Treći razlog bi mogao biti taj što je teologija u Splitu još uvijek važna, a ona u Rijeci je ugašena, ne krivnjom Uzinića kojeg je to stanje zateklo. Četvrti razlog je taj što je Uzinić za većinu kolega u episkopatu možebitno “preavangardan”. Peti bi se mogao kriti u stanovitom lobiranju/signaliziranju apostolskog nuncija. Ovo posljednje ne možemo tako olako smatrati nerealnim.

Kao što ste pročitali, mons. Kutleša upravlja bivšom biskupijom što znači da ćemo, valjda, uskoro saznati tko će biti novi biskup porečki i pulski. U svakom slučaju, Kutleša se, sanirajući poljuljane financije istarske mjesne crkve, pokazao i dobrim i strpljivim rukovodiocem pa bi i to nekima u HBK-u moglo biti ključno kod biranja (šesti razlog?). Kad smo kod novih biskupa, kažimo i to da je najavljeno kako će mons. Milan Zgrablić, koadjutor zadarski, kako je sam Puljić kazao, postati nadbiskupom tamo odmah iza Božića (premda je Želimir Puljić navršio 75 godina 7. ožujka 2022., papa Franjo je čekao da nadbiskup do kraja odradi mandat na čelu HBK-a). Uskoro bi trebao poći u mirovinu i mons. Antun Škvorčević, požeški biskup, koji je također navršio 75 godina (r. 8. svibnja 1947.).

Dražen Kutleša je rođen u Tomislavgradu 25. rujna 1968. Blage je naravi i dijaloški je usmjerena osoba. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 17. listopada 2011. za biskupa koadjutora Porečke i Pulske biskupije. Dijecezanskim biskupom Porečke i Pulske biskupije imenovan je 14. lipnja 2012. U HBK-u obnaša službe i člana Stalnog vijeća, predsjednika Pravne komisije i predsjednika Biskupske komisije za odnose s državom (sedmi razlog?). Novi predsjednik ističe da je svaki biskup samostalan i čak u nekim slučajevima može, ako se ne radi o pitanjima vjere i morala, izuzeti svoje mišljenje: “Čak može reći da neke odluke ne vrijede za njegovu biskupiju ili nadbiskupiju. Zato su vrlo važne koordinacija, strpljivost i sve ono drugo što je dosadašnji predsjednik pokazao u radu toga tijela.”

Novinarima je poručio kako se nada da će biti susretljiv barem koliko je bio i dosadašnji predsjednik te je dodao: “Radit ću i učiniti sve što mogu, što je u mojoj nadležnosti.” Pojasnio je da planiranje projekata i takva obećanja nisu u duhu službe predsjednika: “Mi smo u prvom redu zaduženi za spasenje duše (…) za materijalne stvari postoje druge institucije, a mi trebamo vršiti ono što Bog i ljudi od nas očekuju, a to su različita područja koja u Crkvi nedostaju.”

Katoličkoj Crkvi u RH nedostaje transparentnosti (halo, web stranica HBK-a vapi za ažuriranjem!), osobito u financijama, u čemu je mons. Uzinić primjer uzornog ponašanja. I mora, konačno, početi komunicirati barem onako kako to čini Sveta Stolica s papom Franjom na čelu. Dakle, proaktivno, a ne obranaški. To se očekuje od Kutleše: transparentnost i moderna komunikacija.