Tradicionalna Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, nekad ozbiljno shvaćena i u ratnoj i poratnoj Hrvatskoj, traje od 18. do 25. siječnja, ali ono što smo vidjeli do nedjelje, 22. siječnja, kada je u mnogim sredinama već održano “središnje slavlje”, daje nam za pravo da kažemo kako su i ove godine, osim možda u Požeškoj biskupiji i u Dubrovniku, ti susreti kršćana odrađeni tek reda radi. Pa i ondje gdje se to održava, jer se u nekim biskupijama ne održava ama baš ništa, uglavnom se odvija loše i nestandardno. Tako je bilo i u Sisku. Središnje slavlje ekumenskog hoda ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održano je u subotu, 21. siječnja, u bazilici sv. Kvirina u Sisku. Tom prigodom vidjeli smo “nestandard”: misu na koju se kao goste poziva druge kršćane. Ovu je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog Biskupije Branimirom Motočićem i drugim svećenicima. Porazno je bilo vidjeti u prvoj klupi katedrale na Košićevoj misi, pokunjenih troje gostiju: biskupa Evangeličke Crkve u RH Branka Berića, protojereja stavrofora Kirka Velinskog iz Makedonske pravoslavne Crkve te pastoricu Evangeličke crkvene općine iz Kutine Seju Uimonen. Pravoslavni Srbi nastavljaju ignorirati Košića, s pravom, sve dok se ovaj ne odrekne prakse napadanja njihove Crkve i veličanja oblika NDH. Nota bene: biskup Košić nekad je vodio Vijeće HBK-a za ekumenizam i dijalog pa je sramota time veća.

U Zagrebu su se odlučili za samo jedan susret, održan u nedjelju prijepodne kod otaca karmelićana u Remetama. Toliko je to za Crkvu bilo nebitno (jer tamo nije došao nijedan biskup, a kamoli zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić) da ni izvještaj s molitvenog skupa nije objavljen. Relativno korektan molitveni skup održan je u Dubrovniku. Ekumenska molitva u katedrali Gospe Velike, na kojoj su se okupili katolički i pravoslavni kršćani sa svojim svećenicima i biskupima, upriličena je u subotu, 21. siječnja. Najkorektnije, rekli bismo, prema standardima, bilo je u Požeškoj biskupiji. U župnoj crkvi sv. Josipa u Slatini održano je Središnje biskupijsko ekumensko slavlje. Predvodili su ga požeški biskup msgr. Antun Škvorčević, pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk i biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj Péter Szenn, uz sudjelovanje pravoslavnog klera, kanonika požeškog Stolnog kaptola sv. Petra i svećenika, vjeroučitelja i vjernika Slatinskog dekanata. I prema dostupnim izvještajima, tamo su se čuli jedini adekvatni duhovni nagovori (Škvorčević, Ćulibrk i Szenn). Osim toga, jedino mjesto gdje se pokušalo zadržati kakvo takvo tradicionalno molitveno hodanje po crkvama i hramovima, bilo je u Osijeku. Negdje se još ta slavlja moraju održati, npr. na zadnji dan osmine, 25. siječnja, u riječkoj katedrali svetog Vida, ali ponavljamo, ni ono što se izgovara ni vjernici koji na molitveno osminu dolaze, ne ostavljaju dojam uvjerenosti i volje. Dapače, svugdje je to šačica vjernika, kao u Sisku: bilo je više svećenika nego naroda u katedrali!

Ovogodišnje je geslo osmine “Učite se dobrim djelima: pravdi težite”, prema temeljnom biblijskom retku prvoga poglavlja Knjige proroka Izaije (Iz 1, 17). Ovogodišnje geslo izabralo je i molitvene materijale pripremilo Vijeće Crkava Minnesote u Sjedinjenim Američkim Državama (svake godine to dolazi iz druge sredine). Molitveni priručnik na hrvatskom jeziku objavila je Kršćanska sadašnjost, a preveo ga je i priredio dr. o. Jure Zečević, OCD. U predgovoru naslovljenom “Možemo li kao kršćani u većoj mjeri pridonositi da u svijetu bude više jednakosti, pravde i dobrih djela?” profesor ekumenske teologije u miru Zečević osvrće se na temu Osmine i pojašnjava da liturgijsko čitanje kod ekumenskog bogoslužja obuhvaća i širi kontekst citiranoga retka, oštru kritiku proroka Izaije kojom on osuđuje bezosjećajno ugnjetavanje siromašnih i na razne načine (po)tlačenih osoba u zajednici od strane vladajućih i bogatih slojeva. “Osobito su dojmljivi Izaijino prozivanje i bespoštedna kritika licemjernih izvanjskih pobožnosti kojima se zapravo prikriva bezosjećajnost za stanje bližnjih i umiruje savjest zbog njihova ugnjetavanja i ostavljanja da žive u uvjetima nedostojnim čovjeka”, tumači dr. Zečević.

Kada i to imamo na umu, još više vidimo da, prema onome što se izgovara na molitvenim susretima, čak se ni tema Osmine ne poštuje (osim možda u Dubrovniku gdje je zahumsko-hercegovački i primorski vladika Dimitrije Rađenović govorio o pravdi i nepravdi). Rekoh, događa se to mahom “reda radi”. Nekoć je to u nas bilo kudikamo bolje organizirano. Pamtimo bolja vremena za ekumenski dijalog, od Rijeke do Dubrovnika, od Zagreba i Osijeka do Splita, gdje, by the way, jedva da je nešto ove godine upriličeno. A ne bi trebalo biti tako.

Cilj i svrha Molitvene osmine za jedinstvo kršćana jest da se svi kršćani diljem svijeta, koji pripadaju različitim Crkvama, u periodu od osam dana mole za jedinstvo kršćana, nadahnjujući se istim biblijskim sadržajima i istim tematskim razmatranjima, u skladu s Isusovom molitvom na Njegovoj posljednjoj večeri za jedinstvo Njegovih učenika, zapisanoj u Evanđelju (Iv 17, 20 – 23). Primivši u četvrtak, 19. siječnja, u audijenciju ekumensko izaslanstvo Finske, papa Franjo je kazao da nam je hitno potrebno poniranje u rane potrebitih. Krštenje je ono koje traži da se ostvare djela pravednosti i konkretne geste blizine s najslabijima, rekao je Papa. To kao da ljudima u Hrvatskoj još uvijek nije jasno.