Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primila je u četvrtak, 3. listopada, vjerodajnice novog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Lingue (koji dolazi s Kube, gdje mu je tajnik bio Hrvat). Riječ je o čovjeku koji, između ostalog, ima zadaću da podsjeti (nad)biskupe kako im posao nije arbitrirati u političkim nadmetanjima. Papa Franjo ga je odabrao i zbog toga što je prije nego što je postao nuncijem služio u SAD-u, Italiji i Srbiji. Dakle, provjeren je vatikanski kadar. Zna da (nad)biskupima nije mjesto u izbornim stožerima. Jedan od rijetkih koji to savršeno shvaća je dubrovački biskup Uzinić koji je političarima kazao (za neke ranije izbore) da se ne ulizuju crkvenim predstavnicima, da ne traže njihovu potporu, pak svojim svećenicima da ne zloupotrebe oltar za promociju određenih političkih opcija i kandidata jer će biti kažnjeni.

I tu leži pravi problem. Ako nadbiskup Lingua donekle može utjecati na (nad)biskupe (HBK se neće odrediti za koga glasati), teže to može učiniti sa svećenicima koji često mobiliziraju puk i diktiraju im političku kurs premda im to uvijek i ne uspijeva (nije kod izbora Josipovića premda se grlato zagovaralo Bandića, poznatog i kao obilatog crkvenog financijera). Crkvena agitacija je već počela. Boli svećenike neka stvar za crkveni nauk i za nuncija Linguu. Naime, Kolinda Grabar-Kitarović bila je u nedjelju, 29. rujna, na čak dvije mise, prijepodne u Trilju, a navečer u njezinoj rodnoj župi Jelenje. Na ovoj drugoj je župnik Ivan Milardović promovirao KGK s oltara. Nije izravno pozvao vjernike da na izborima glasuju za sadašnju predsjednicu, ali im je više nego otvoreno dao do znanja da se od njih upravo to očekuje. Beskrajno je hvalio ‘’dragu gošću’’ i kazao da vjeruje da će joj i iduće godine kao predsjednici uručiti sliku, nakon što joj je jednu i te nedjelje darovao. ‘’Nimalo ne sumnjam u vaš program, svaki je vaš nastup izniman, a mislim da moje mišljenje dijeli i većina ljudi na ovoj misi’’, rekao je Milardović.

Kolinda Grabar-Kitarović, naravno, ne sluša biskupa Uzinića i koristi svaku moguću priliku da pokaže kako ima podršku crkvenih struktura. U povodu blagdana Male Gospe dodijelila je Povelje Republike Hrvatske nacionalnim i biskupijskim marijanskim svetištima za koja je kazala kako u hrvatskom narodu imaju posebno duhovno značenje i važnost za svakog katoličkog vjernika i za cijelu povijest marijanskih pobožnosti. Uz nju su se slikali odgovorni ljudi svetišta u Mariji Bistrici, Solinu, Sinju, Trsatu, Aljmašu i Voćinu. Koliko se bjesomučno ‘’baca’’ na biskupe pokazala je njena karikaturalna potreba da uoči Velike Gospe, 14. kolovoza, prije podne bude u audijenciji kod vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića i na misi u Komušini, u svetištu Gospe Kondžilske, gdje je unatoč tomu što je rekla da je na misu stigla ‘’kao obična vjernica’’ masi mahala kao da je zvijezda na glazbenoj turneji, a zatim da ju njena policijska pratnja i svita žurno vrate u Zagreb kako bi tog popodneva ćaskala i još jednom se slikala s kardinalom Josipom Bozanićem, s kojim se druži češće nego s vlastitom pameću.

Hoće li katolički kler i ovaj put vjerojatno u značajnom dijelu podržati kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović, nije više jasno. Lako je bilo na prošlim izborima kada se s oltara klevetalo Ivu Josipovića da je sin ubojice fratara iz Širokog Brijega: kada se dogodila ta epizoda, Ante Josipović je bio u logoru El Shatt i teško da je iz Egipta mogao ubijati fratre u Hercegovini. Tada je niži kler imao zajedničku frontu s pobunjenim braniteljima-šatorašima uz moto ‘’Oba su pala – Oba će pasti’’ (Josipović i Milanović). S jedne strane, na sceni svećenstvo sada ima kandidatkinju koju podupire premijer Andrej Plenković koji je pak ušao u sukob s klerom ustrajavši na saborskoj ratifikaciji Istanbulske konvencije unatoč njihovom protivljenju (premda je tada Kolinda Grabar-Kitarović pokušavala balansirati). S druge strane, na predsjedničkim izborima će biti još jedan ozbiljan kandidat koji ‘’Crkvi’’ ne bi smio biti mrzak, Miroslav Škoro. ‘’Najveće su mi vrijednosti vjera, ljubav i domovina. Bez toga nas nema’’, izjavio je u svibnju za Hrvatski katolički radio, u vrijeme kad još nije najavio kandidaturu i prije nego što je Kolinda požurila na istom radiju pjevati pobožnu pjesmu ‘’Krist na žalu’’ Karola Wojtyle.

Zorana Milanovića, čini se, ne brine podrška klera i dovoljno je pametan da zaključi kako će na izborima platiti i ceh najave predsjednika SDP-a, Davora Bernardića, da će se, čim se i ako se ta stranka vrati u Banske dvore, krenuti u potrebnu reviziju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, barem onako kako je to zagovarao pokojni don Ivan Grubišić i dok je bio župnik i dok je bio saborski zastupnik, na što se episkopat i kler dižu na zadnje noge.

Škoro nastupa mudrije od Grabar-Kitarović, ide on i na marijanska svetišta (Aljmaš, Sinj), čuje se i s nadbiskupom rodne mu Slavonije (Đuro Hranić), ne bi mu bila mrska ni fotografija u crvenom salonu na Kaptolu 31, ali neće se bacati nikome na koljena. Važno je i ovo: premda je vjernički puk u političkom smislu prilično heterogen, iako ga se u medijima često i krivo prikazuje homogenim (nemali broj vjernika svih fela će glasati za Milanovića), vidljivo je da mnogi katolici podržavaju Miroslava Škoru, što on i tvrdi. Da je mudriji od predsjednice govori izjava o vjeronauku kao ‘’srži hrvatske države’’, što je protivno crkvenom nauku i stavlja ga nasuprot Ustavu, ali je efektan trik kod teološki i politički nepismena svijeta koji se umorio od Kolinde.