U katedrali sv. Stjepana I., pape i mučenika na Hvaru u subotu je održano slavlje biskupskog ređenja imenovanog hvarskog biskupa mons. Ranka Vidovića donedavnog voditelja Župe Gospe od Otoka odnosno prasvetišta Gospe u Solinu kojim je upravljao sedam godina, a bio je i dekan Solinskog dekanata. Zašto se to dogodilo ne znam, ali nije mu čestitao nitko iz državnog vrha (što se nije događalo): ni Zoran Milanović ni Andrej Plenković niti Gordan Jandroković koji je nedavno paradirao na misi u Udbini u društvu lika iz tzv. Počasnog bleiburškog voda koji je u Njemačkoj pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva jugoslavenskog emigranta. By the way, da Jandroković koristi funkciju prvog saborskog čestitara govori njegova čestitka karate reprezentaciji. Poslali su dotični neke “izaslanike” u Hvar, ali toliko su nebitni da njihovo ime nije zabilježeno niti u izvještaju Informativne katoličke agencije koja je maltene nabrojala sve živo u katedrali i samo što nije stavila i imena onih koji su palili svijeće i skupljali milodare.

Čestitka novom biskupu bi bio ne samo znak pristojnosti i poštovanja hrvatskih katolika, već i to da se pozdravljaju namjere novog člana HBK. Je li možda izostala podrška vrha države čovjeku koji će upravljati najsiromašnijom biskupijom zato što se radi o vrlo čestitom, nepotkupljivom čovjeku? Ili zato što su dobili pastira potpuno nezavisnog od politike? Podsjećam na njegove prve riječi nakon što je objelodanjeno da ga je papa Franjo imenovao za hvarsko-bračko-viškog biskupa: “Svećenici su prvi suradnici biskupa pa zato na poseban način vama, braćo svećenici, upućujem pozdrav i svoje molitve. Zajednički nam je zadatak skrbiti za Narod Božji. Hrabrimo jedni druge! Klonimo se ogovaranja i strančarenja! Budimo otvoreni jedni prema drugima! Ljubimo jedni druge kao što nas Krist ljubi”. On neće biti marioneta HDZ-a ili bilo koje politike. Progovara slično kao i mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor.

Valjalo bi kazati nekoliko riječi o novom biskupu. Rođen je 6. svibnja 1961. u Vidonjama. Nakon završene osnovne škole u Mliništu kod Metkovića, upisuje sjemenišnu gimnaziju u Splitu (1976. – 1980.). Nakon završene gimnazije upisuje Teologiju u Splitu kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1986. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Od 1986. do veljače 1988. obavljao je službu župnog vikara u Župi sv. Mihovila ark. u Kaštel Kambelovcu. Zatim preuzima službu župnika Župe Gospe od Milosrđa u Splitu gdje ostaje do 2014. godine. Potom je imenovan župnikom u Solinu. Inače, riječ je o trećem biskupu koji daje župa u Vidonjama. Splitska pokrajinska Crkva u ovom je trenutku uistinu plodna biskupima. Tu je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić (isto iz Vidonja), a osim njega još su biskupi Mate Uzinić (Dubrava kod Omiša), koji je odnedavno riječki nadbiskup koadjutor i još uvijek upravitelj Dubrovačke biskupije, potom Jure Bogdan (Donji Dolac), vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, a tu su i dva nuncija, nadbiskup Martin Vidović (isto iz Vidonja) koji je u Rimu te nadbiskup Ante Jozić (Trilj), nuncij u Bjelorusiji. Ako gledamo Splitsku metropoliju, onda navedenima treba pridružiti nuncija u Berlinu, nadbiskupa Nikolu Eterovića rodom s otoka Brača, te novoga mostarskoga biskupa Petra Palića, koji je kao svećenik bio u Dubrovačkoj biskupiji, a do Vidovićeva biskupskog ređenja je upravljao Hvarskom biskupijom (iz koje je kao biskup prešao u Mostar).

Da su Milanović, Plenković i Jandroković obratili pažnju na ređenje Ranka Vidovića doista bi i nešto jako važno saznali, a tiče se sramotnih prepucavanja kojima se bave. Glavni zareditelj, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u svojoj je homiliji, među ostalim, novom hvarskom biskupu kazao: “Živite i posvjedočite ono što je danas tako važno za život čovjeka i svijeta, a što sve teže mogu prepoznati u svojoj sredini, zajedništvo u različitosti i jezik ljubavi koji svi razumiju u svojoj originalnosti, duhovski događaj tako važan za budućnost čovjeka i svijeta. Molimo da i ovaj današnji duhovski događaj ređenja bude trajni izvor nadahnuća, rađanja Crkve, da ne bude muzej koji se čuva nego radosna vijest uskrsnuća koja se živi i naviješta”.

Znam da će mnogi reći da se uzaludno nadam civilizacijskom ponašanju Milanovića, Plenkovića i Jandrokovića, ali moje je govoriti i upozoravati, podučavati i tumačiti znakove vremena. A kao što dolazak Porfirija na čelo SPC-a tumačim kao znak doprinosa kulturi uvažavanja i dijaloga, tako i postavljanje Ranka Vidovića vidim kao znak brige pape Franje da na mjesta onih koji će braću i sestre potvrđivati u vjeri dođu ispravni ljudi. Vidović nije čovjek velikih škola, ali dobro ćuti narav čovjeka. On je “pastoralac”, netko tko se neće ponašati kao princ. Postavljen je da pokuša revalorizirati jednu mjesnu Crkvu koja stagnira, deficitarna je u zvanjima, koja se prazni i koja se osiromašuje. A toliko bogate povijesti u njoj ima!

Uskoro bismo mogli znati tko će biti novi biskupi u Poreču (mons. Dražen Kutleša će naslijediti Barišića i nadbiskup je koadjutor u Splitu) i u Dubrovniku, ali vjerujem da stižu i druge novosti (recimo, valja se nadati da će se konačno riješiti pitanje regularnosti Zadarske nadbiskupije koja nema sufragantskih biskupija i izravno je podređena Svetoj Stolici). Htio sam reći: šteta, baš šteta što državni vrh ne mari za čovjeka koji zagovara ljubav i zajedništvo. Dobro nam došao, biskupe Ranko!