Čini se da, barem javno, nitko nije primijetio stanovitu sabotažu Hrvatske biskupske konferencije od udruge U ime obitelji i njene čelnice Željke Markić. Naime, iako je odavno bilo poznato da će se komemoracije za „bleiburške žrtve i žrtve križnog puta hrvatskoga naroda“ održati na zagrebačkom Mirogoju i ispred crkve Muke Isusove u Maclju u subotu, 18. svibnja, Željka Markić sa suradnicima baš je te subote zakazala osmi zagrebački Hod za život (koji je istoga dana održan i u Vinkovcima). To nikako ne može biti slučajnost ili previd. Željka Markić, čini se, namjerno je poklopila (nad)biskupe i dobila ogroman medijski prostor svojom borbom za ukidanje prava na pobačaj u Hrvatskoj – jer o misi kod Maclja jedva da je itko izvijestio osim katoličkih medija i HTV-a koji je misu prenosio – a moguće je da je tako odlučila jer, kako mi je rečeno od izvora bliskih episkopatu, nije zadovoljna time kako HBK prati njenu bitku protiv pobačaja.

U subotu smo, inače, svjedočili pomahnitaloj i vrlo opasnoj situaciji u Hodu za život i malo je nedostajalo da organizatori ubiju bebu. To bi ih zaista pokopalo za vijeke vjekova. Vidjeli smo zaista šokantan prizor. Alberta Vrdoljak, predsjednica udruge Betlehem Zagreb, o čemu su izvijestili neki mediji poput portala Telegram, tražila je da joj se da nedavno rođenog dječaka u ruke, a onda ga je podigla u zrak i pokazivala publici kao igračku ne pazeći na bebu kojoj je glava naglo pala unatrag. Dok je publika navijala, majka Ivana par puta je viknula predsjednici udruge: “Glava, glava!” Srećom, nije se dogodila katastrofa, ali taj je čin još samo pojačao osjećaj bešćutnosti koji je iza sebe ostavila odluka da se u subotu zanemari potreban pijetet za žrtve partizanske odmazde od svibnja do srpnja 1945.

U 10.45 ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, kada se u Maclju pripremala misa za žrtve koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski (počela je malo iza podneva), Željka Markić je kazala kako očekuje da će ova godina biti godina izmjene zakona o pobačaju, za koji je sama kazala da je star 46 godina. Pozvala je znanost da se uključi u raspravu o novom zakonu, pozvala je neistomišljenike da sjednu za stol i sučele mišljenja. Saborskim zastupnicima ostavlja način provođenja zakona. Spomenula je gnijezdo za bebe u bolnicama, ali i anonimne porode. Naime, prošloga tjedna je inicijativa Hod za život predala zahtjev da se u hrvatskim bolnicama može rađati anonimno. Željka Markić je rekla da je Ministarstvo zdravstva odgovorilo, a kada će sjesti za stol i kako će se to riješiti, to tek ostaje vidjeti.

Željka Markić je mogla organizirati marš bilo kada, ali je naprosto zanemarila volju episkopata da se baš te subote – što je, ponavljam, davno bilo najavljeno – moli za žrtve „bleiburške tragedije“. S tim u vezi citiram prevažne riječi biskupa Gorskog, valjda nevažne „obiteljašima“: „Sanjamo domovinu, ali ona je moguća tek kada se balast, taj teški teret prošlosti, oslobodi s njezina vrata i njezinih nogu. Nažalost, skoro osamdeset godina je prošlo, davno su mrtvi sudionici zla, ali trauma zločina, trauma laži i prisile obilježila je cijelo vrijeme i čitav narod. Još smo zarobljenici neriješenih pitanja prošlosti.”

Stav HBK-a se, naravno, nije promijenio i možemo ga sažeti riječima tadašnjeg dubrovačkog biskupa i predsjednika Vijeća, sada riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, koji je u dokumentu “Savjest u svjetlu zakona ljubavi” 25. siječnja 2019. poručio i ovo: “Nitko i ništa ne može i nema pravo nadomjestiti čovjekovu osobnu savjest koja ga upozorava da je zlo uvijek zlo, ma koliko se netko trudio dokazati suprotno. Primjerice, namjerno prekidanje ljudskoga života je uvijek moralno zlo pa tako i kada se radi o abortusu i eutanaziji (usp. KKC 2270 – 2279).”

Željka Markić i njena udruga U ime obitelji pokušavaju nagovoriti crkvene prvake da se uključe u borbu za zabranu pobačaja. Ne vjerujem da će uspjeti jer su hrvatski (nad)biskupi naučili lekciju i znaju da se ne trebaju petljati u izborne procese. Referendum za zabranu abortusa, koji je vruća želja konzervativaca, teško je pojmljiv u agendi HBK-a, pogotovo nakon fijaska koji su doživjeli talijanski biskupi 1982. godine. Talijani, tada barem 80 posto katolici, podržali su ženino pravo na abortus s 88 posto glasova. Ankete koje se vode u Hrvatskoj također govore da 80 posto građana (mahom katolika) ne želi zabranu pobačaja. Biskupi su doživjeli poraz i u Irskoj u svibnju 2018. U Hrvatskoj se HDZ neće time baviti i to je sigurna stvar. O tome da ga “zakon o pobačaju” ne zanima i da kani nastaviti ignorirati Ustavni sud, svoje je rekao i premijer.

Ustavni suci naložili su Saboru 2017. da u roku dvije godine osuvremeni zakonsko rješenje iz 1978., ali HDZ, koji je cijelo to vrijeme na vlasti, jednostavno se ne želi baviti tom materijom jer u vodstvu stranke smatraju da je pobačaj, zbog konzervativnosti dijela njihovih birača, politički isuviše osjetljiva tema. Ustavni sud u bitnome je potvrdio kako je sada važeći zakon koji omogućuje pobačaj na zahtjev žene u skladu s Ustavom, ali je od zakonodavca zatražio njegovo „osuvremenjivanje“, a premijer Andrej Plenković potvrdio je, nakon slučaja Mirele Čavajde, da se niti nema namjeru baviti tim zakonom. Pa ni usred možebitnog pritiska Domovinskog pokreta i „kulturne revolucije“ koju najavljuje DP-ovac Stjepo Bartulica.