Papa Franjo je u srijedu, 4. studenoga 2020., predsjedao sastankom o provođenju prijenosa upravljanja sredstvima vatikanskoga Državnog tajništva na Upravu dobrima Svete Stolice (APSA). Na sastanku je Papa osnovao Povjerenstvo za prijenos i nadzor koje je odmah počelo s radom. Ono je imalo provesti odredbe koje je, u pismu od 25. kolovoza 2020., naveo državnom tajniku kardinalu Pietru Parolinu.

“Kao dio reforme Kurije, razmišljao sam i molio se za priliku da dam poticaj koji će omogućiti sve bolju organizaciju ekonomskih i financijskih aktivnosti, nastavljajući u skladu s upravljanjem koje je, što svi žele, više evanđeosko”, napisao je Papa u kolovozu 2020. državnom tajniku. Papa je nadalje ustvrdio da sva sredstva kojima je do sada upravljalo Državno tajništvo, moraju biti uključena u jedinstveni proračun Svete Stolice te da će u ekonomskim i financijskim pitanjima Državno tajništvo djelovati “putem proračuna odobrenog uobičajenim mehanizmima, s vlastitim procedurama zahtijevanim za svaki dikasterij, osim za rezervirana pitanja koja podliježu tajni, odobrena od Povjerenstva osnovanog za tu svrhu”.

Ovih dana, pak, čitamo da se predsjednik Uprave APSA-e, biskup Nunzio Galantino, osvrnuo (24. srpnja) na prvi put objavljenu godišnju bilancu te ustanove, kako prenosi Vatican News. Dobit Uprave dobrima Apostolske Stolice u 2020. godini iznosila je nešto manje od 51 milijun eura, financijska imovina iznosila je 1778 milijuna eura, za potrebe Rimske kurije izdvojeno je 20 milijuna eura (s prijašnjih 41 milijuna). APSA je prvi put od osnutka godine 1967. objavila, i to vrlo iscrpne, podatke godišnje bilance, u nastojanju da učvrsti povjerenje vjernika u rad Crkve, istaknuo je Galantino, dodajući da je to korak naprijed u pitanju transparentnosti na koju poziva papa Franjo. Biskup Galantino dodaje da pritom nije bila riječ samo o prijenosu resursa i nadležnosti, već o “novoj, više ne samo administrativnoj kulturi koju treba usvajati”.

Objavljivanje godišnje bilance APSA-e, prenosi IKA, pomoći će uklanjanju nekih mitova o bogatstvu Svete Stolice te pokazati kako se dobrima upravljalo u tijeku najgorega razdoblja pandemije koronavirusa. Tako je, naprimjer, iznajmljivanjem prestižnih nekretnina u Londonu i Parizu omogućena najamnina Apostolskoj milostinjarnici za Palaču Migliori, povijesnu zgradu u rimskoj četvrti Trastevere u kojoj Zajednica sv. Egidija pruža smještaj beskućnicima. Izvještaj također spominje kupovinu nekretnine u blizini Slavoluka pobjede u Parizu, pri kojoj je dio prihoda posredovanjem vatikanske tvrtke Sopridex bio namijenjen izgradnji crkve u siromašnoj četvrti Pariza, istaknuo je Galantino.

Dokument predstavlja tri područja na kojima djeluje APSA – nekretnine, ulaganja i druge aktivnosti. Prema tim podacima, Sveta Stolica upravlja s 4051 nekretninom u Italiji, 92 posto kojih je u Rimu i provinciji. Među ulaganjima su investicije u međunarodne vrijednosne papire, savjetovanja, financijska rješenja i slično. “Druge aktivnosti” su, pak, uglavnom besplatne – usluge nabave, računovodstva, naplate i plaćanja, kao i putničke agencije Peregrinatio Ad Petri Sedem.

Velika je pozornost u izvještaju dana socio-ekonomskim posljedicama pandemije i njezinu negativnom utjecaju na upravljanje. Aktivnosti koje uvodi APSA pokušavaju nadići teške posljedice pandemijske krize, istaknuo je biskup Galantino, dodajući da nastoje na vjerodostojnoj, pouzdanoj i djelotvornoj upravi, i to vođeni procesima racionalizacije, transparentnosti i profesionalnosti, koje Papa također traži. Stoga su u ožujku prošle godine zbog pandemijske krize smanjili najamnine 30 do 50 posto, što tehnički nije bilo “plus”, ali je imalo pozitivan rezultat “jer smo se ponašali kao Crkva u za sve krizno doba”, istaknuo je biskup.

A kako smo mi po tom pitanju? Pita li itko ovdašnje biskupe za zdravlje crkvenih financija? Da, naravno, svojedobno je Nacional, kada je pisao o “aferi prebendari”, pitao o tome nadbiskupa Josipa Bozanića. Od kardinala ni pisma ni razglednice. I da skratimo: jedini biskup – preciznije, sada upravitelj Dubrovačke biskupije (i riječki nadbiskup koadjutor) – koji polaže račune jest msgr. Mate Uzinić. Znači li to da ostali biskupi muljaju s lovom, da posluju iregularno? Mi to ne možemo ustvrditi. Ali u pitanju je nešto drugo. “Vjernici imaju pravo znati kako se troši novac”, kazao je u nekoliko navrata i knjiga papa Franjo. Pojasnio je to, za domaće uši i preciznije, sam Mate Uzinić, rekavši da Crkvu takvo upravljanje nužno mora pozivati na transparentnost “kojom se javnosti omogućuje uvid u izvršene aktivnosti i njihove rezultate”.

Traži se “razboritost u upravljanju”, ali i “kritičko preispitivanje vlastitih izbora, djelovanja i ponašanja, rast povjerenja i veća vjerodostojnost”, što je preporuka više papinih dokumenata i hrvatskih zakona! Još uvijek nisam nigdje pročitao ni čuo, ni od predsjednika HBK-a Želimira Puljića ni drugdje, zašto je tako veliki problem slijediti primjer djelovanja pape Franje, odnosno kolege mu Mate Uzinića. Mislim da ne bi bilo krivo ako citiramo svetog Augustina (Tract. 15 in Joannem, 17, CCL, 36, 156) koji kaže: “Naša se bijeda treba malo potruditi kako bi otvorila prostor transcendenciji, ali nas u tome sprječava bolest korupcije.” Niste, gospodo biskupi, korumpirani? Nisu, u načelu, ni preostali građani, među njima i poslodavci koji moraju državi i sugrađanima polagati račune!